Kojiki: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Popravljen hrvatski prijevod. 古事記 Kojiki - 古 - star, drevan, 事 - stvar, događaj, 記 - kronika, spis.
Oznake: mobilni uređaj m.wiki
Promjenjen i dodan sadržaj, prilagođeni prijevod.
Oznake: mobilni uređaj m.wiki
Redak 1: Redak 1:
[[Datoteka:Kojiki Shinpukuji.jpg|mini|desno|250px|Kronika Kojiki. Rukopis Shinpukuji iz 1371. - 1372.]]
[[Datoteka:Kojiki Shinpukuji.jpg|mini|desno|250px|Kronika Kojiki. Rukopis Shinpukuji iz 1371. - 1372.]]
'''Kojiki''' (jap. 古事記, こじき、ふることふみ, hrvatski: ''Spisi drevnih događaja'') je najstarija sačuvana japanska [[kronika]]. Potječe iz 8. stoljeća iz razdoblja od [[712.]] godine (5. godina razdoblja [[Wadō]]a). Događaje je u toj kronici zapisivao [[ Ō no Yasumaro]] po narudžbi carice [[Gemmei]].<ref>{{cite book | last = Habersetzer | first = Gabrielle & Roland | title = Encyclopédie technique, historique, biographique et culturelle des arts martiaux de l'Extrême-Orient | publisher = Amphora | year = 2004. | isbn = 2-85180-660-2 | page=380.}}</ref>
'''Kojiki''' (jap. 古事記, こじき、ふることふみ, hrvatski: ''Spisi drevnih događaja'') je japanska [[mitologija|mitološka]]
[[kronika]], te najstarije japansko pisano djelo čiji sadržaj je do danas očuvan. Prema rječima autora u uvodu, djelo je svršeno u [[712.]] godini (5. godina razdoblja [[Wadō]]a). Događaje u toj kronici je diktirao [[Hieda no Are]], a diktat je zapisivao [[ Ō no Yasumaro]] po narudžbi carice [[Genmei]].<ref>{{cite book | last = Habersetzer | first = Gabrielle & Roland | title = Encyclopédie technique, historique, biographique et culturelle des arts martiaux de l'Extrême-Orient | publisher = Amphora | year = 2004. | isbn = 2-85180-660-2 | page=380.}}</ref>


Kojiki je zbirka [[mit]]ova koji se bave podrijetlom četiriju matičnih japanskih otoka te [[Kami (šintoizam)|kamijem]]. Zajedno s kronikom [[Nihon Shoki]]jem (Povijest Japana), mitovi koji se nalaze u Kojikiju dijelom su nadahnuća [[šintoizam|šintoističkih]] obreda i mitova, među ostalim obred [[pročišćenje|pročišćenja]] [[misogi]].<ref>{{cite book | last = Reader | first = Ian | title = Simple Guides: Shinto | publisher = Kuperard | year = 2008. | isbn = 1-85733-433-7 | page=33.,60.}}</ref><ref name="e">Kojiki". Encyclopedia of Japan. Tokyo: Shogakukan. 2012. OCLC 56431036. Preuzeto 18. rujna 2012.</ref><ref name="d">Dijitaru Daijisen [Kojiki]. Tokyo: Shogakukan. 2012. OCLC 56431036. Preuzeto 18. rujna 2012. (japanski)</ref><ref name="kokugo">Nihon Kokugo Daijiten [Kojiki]. Tokyo: Shogakukan. 2012. OCLC 56431036. Preuzeto 18. rujna 2012.</ref>
Kojiki je zbirka [[mit]]ova koji se bave podrijetlom japanskih otoka, [[Kami (šintoizam)|kamijem]], te [[rodoslovlje|genealogijom]] japanske carske obitelji. Zajedno s kronikom "[[Nihon Shoki]]" (Japanski spisi), mitovi koji se nalaze u Kojikiju dijelom su nadahnuća revizionističkih [[šintoizam|šinto]] obreda i mitova, među ostalim obred [[pročišćenje|pročišćenja]] [[misogi]].<ref>{{cite book | last = Reader | first = Ian | title = Simple Guides: Shinto | publisher = Kuperard | year = 2008. | isbn = 1-85733-433-7 | page=33.,60.}}</ref><ref name="e">Kojiki". Encyclopedia of Japan. Tokyo: Shogakukan. 2012. OCLC 56431036. Preuzeto 18. rujna 2012.</ref><ref name="d">Dijitaru Daijisen [Kojiki]. Tokyo: Shogakukan. 2012. OCLC 56431036. Preuzeto 18. rujna 2012. (japanski)</ref><ref name="kokugo">Nihon Kokugo Daijiten [Kojiki]. Tokyo: Shogakukan. 2012. OCLC 56431036. Preuzeto 18. rujna 2012.</ref>


Kronika se dijeli na tri dijela: gornji (Kamitsumaki), srednji (Nakatsumaki) i donji namot (Shimotsumaki).
Kronika se dijeli na četiri dijela: uvod, gornji (Kamitsumaki), srednji (Nakatsumaki) i donji namot (Shimotsumaki).


Čine ju razne pjesme i poeme. Povijesni zapisi i mitovi su zapisani u obliki [[kineski jezik|kineskog]] uz veliku primjesu japanskih elemenata, pjesme su pisane [[kinesko pismo|kineskim znakovima]] koji služe samo za označavanje zvukova. Ovaj posebni način uporabe kineskih znakova zove se ''[[man'yōgana]]''. To je znanje koje je nužno da bi se razumilo te pjesme koje su pisane dijalektom [[Yamato, pokrajina|pokrajine Yamatoa]] kojim se je govorilo od 7. do 8. stoljeća. Taj se dijalekt naziva ''Jōdai Nihongo'' (doslovno na hrvatski: "[[japanski jezik]] gornjeg doba"). U anglosaksonskoj literaturi ovaj se jezik naziva [[starojapanski jezik|starojapanskim]].
Čine ju razne pjesme i poeme. Povijesni zapisi i mitovi su zapisani na starom [[kineski jezik|kineskom]] uz veliku primjesu japanskih elemenata. Pjesme su pisane [[kinesko pismo|kineskim znakovima]] koji su rabljeni za svoja fonetička, a ne semantička svojstva. Drugim riječima, kineski [[logogram]]i se rabe kao [[fonogram]]i. Ovaj posebni način uporabe kineskih znakova zove se ''[[man'yōgana]]''. To je znanje koje je nužno da bi se razumilo te pjesme koje su pisane dijalektom [[Yamato, pokrajina|pokrajine Yamato]] kojim se govorilo od 7. do 8. stoljeća. Taj se dijalekt naziva ''Jōdai Nihongo'' (doslovno na hrvatskom: "[[japanski jezik]] gornjeg doba"). U zapadnoj literaturi ovaj se jezik naziva [[starojapanski jezik|starojapanskim]].


Po Kojikiju se zove [[mali planet]] iz [[asteroidnog pojasa]] u [[Sunčev sustav|Sunčevu sustavu]] [[5454 Kojiki]].
Po Kojikiju se zove [[mali planet]] iz [[asteroidnog pojasa]] u [[Sunčev sustav|Sunčevu sustavu]] [[5454 Kojiki]].

Inačica od 15. rujna 2019. u 23:37

Kronika Kojiki. Rukopis Shinpukuji iz 1371. - 1372.

Kojiki (jap. 古事記, こじき、ふることふみ, hrvatski: Spisi drevnih događaja) je japanska mitološka kronika, te najstarije japansko pisano djelo čiji sadržaj je do danas očuvan. Prema rječima autora u uvodu, djelo je svršeno u 712. godini (5. godina razdoblja Wadōa). Događaje u toj kronici je diktirao Hieda no Are, a diktat je zapisivao Ō no Yasumaro po narudžbi carice Genmei.[1]

Kojiki je zbirka mitova koji se bave podrijetlom japanskih otoka, kamijem, te genealogijom japanske carske obitelji. Zajedno s kronikom "Nihon Shoki" (Japanski spisi), mitovi koji se nalaze u Kojikiju dijelom su nadahnuća revizionističkih šinto obreda i mitova, među ostalim obred pročišćenja misogi.[2][3][4][5]

Kronika se dijeli na četiri dijela: uvod, gornji (Kamitsumaki), srednji (Nakatsumaki) i donji namot (Shimotsumaki).

Čine ju razne pjesme i poeme. Povijesni zapisi i mitovi su zapisani na starom kineskom uz veliku primjesu japanskih elemenata. Pjesme su pisane kineskim znakovima koji su rabljeni za svoja fonetička, a ne semantička svojstva. Drugim riječima, kineski logogrami se rabe kao fonogrami. Ovaj posebni način uporabe kineskih znakova zove se man'yōgana. To je znanje koje je nužno da bi se razumilo te pjesme koje su pisane dijalektom pokrajine Yamato kojim se govorilo od 7. do 8. stoljeća. Taj se dijalekt naziva Jōdai Nihongo (doslovno na hrvatskom: "japanski jezik gornjeg doba"). U zapadnoj literaturi ovaj se jezik naziva starojapanskim.

Po Kojikiju se zove mali planet iz asteroidnog pojasa u Sunčevu sustavu 5454 Kojiki.

Vidi

Izvori

  1. Habersetzer, Gabrielle & Roland. 2004. Encyclopédie technique, historique, biographique et culturelle des arts martiaux de l'Extrême-Orient. Amphora. str. 380. ISBN 2-85180-660-2
  2. Reader, Ian. 2008. Simple Guides: Shinto. Kuperard. str. 33.,60. ISBN 1-85733-433-7
  3. Kojiki". Encyclopedia of Japan. Tokyo: Shogakukan. 2012. OCLC 56431036. Preuzeto 18. rujna 2012.
  4. Dijitaru Daijisen [Kojiki]. Tokyo: Shogakukan. 2012. OCLC 56431036. Preuzeto 18. rujna 2012. (japanski)
  5. Nihon Kokugo Daijiten [Kojiki]. Tokyo: Shogakukan. 2012. OCLC 56431036. Preuzeto 18. rujna 2012.

Literatura