Oceanska kora: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja Oznake: mobilni uređaj m.wiki |
Nema sažetka uređivanja Oznake: mobilni uređaj m.wiki |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Nema nista ovdje |
Nema nista ovdje |
||
Lmao |
|||
==Sastav== |
|||
Oceanska kora sastoji se od sljedećih litoloških članova: |
|||
*sediment: pokrov pelagičkih sedimenata, pretežito [[radiolarit]]i i [[rožnjak|rožnjaci]], a na dubinama manjim od 4 km mogući su i pelagički [[vapnenac|vapnenci]] (''scaglia'' vapnenci). Ovaj sloj ne mora postojati, a ako je prisutan, tanji je od 1 km. Najtanji je u blizini [[srednjeoceanski hrbat|srednjeoceanskog hrpta]], a udaljavajući se od hrpta sve je deblji; |
|||
*submarinske efuzivne stijene: tanki slijed, najčešće u obliku ''pillow'' [[bazalt]]a, a naknadno mogu biti izmijenjene u [[spilit]]e; |
|||
*žilne stijene: debeli slijed dajkova [[dijabaz]]a, koji se znaju međusobno presijecati; |
|||
*[[gabro]]idne intruzivne stijene: najdeblji slijed, a kreće se od sitnozrnatih leukokratnih varijeteta (plagiogranita) u vršnome dijelu do prijelaznih ultramafitnih stijena u donjem dijelu; |
|||
*krustalni [[peridotit]]i: tanka sekvenca magmatskog sklopa koja je debela par stotina metara. Ovi peridotiti imaju poikilitne [[struktura magmatskih stijena|strukture]] i sadrže [[plagioklas]]e kao akcesorne minerale. Po sastavu mogu odgovarati bilo kojoj ultrabazičnoj stijeni. U njima se također nalaze leće [[kromit]]a, a vrlo često ih presijecaju žile [[piroksenit]]a i/ili [[hornblendit]]a. |
|||
Ove stijene kristaliziraju iz toleitne bazaltne magme, koja vuče porijeklo iz vanjskoga [[Zemljin plašt|plašta]], i to iz plaštnih ultramafita. |
|||
==Životni ciklus== |
==Životni ciklus== |
||
Inačica od 25. rujna 2019. u 18:56
Nema nista ovdje
Lmao
Životni ciklus
Oceanska kora najčešće ne traje duže od 200 milijuna godina. Kontinuirano se stvara na srednjeoceanskim hrptovima, na kojima se vruća magma izdiže do kore te hladi, čime potiskuje koru od hrpta. Neprestano nastajanje nove oceanske kore gura stariju koru od hrpta. Odmičući se ona postaje sve hladnija i gušća, a na nju se može nadograđivati i sediment.
Oceanska kora subdukcira se prema plaštu na konvergentnim granicama. Ove granice mogu postojati između dviju oceanskih ploča ili između oceanske i kontinentalne ploče. Na granici oceanske i kontinentalne ploče, oceanska ploča uvijek je subducirana, jer kontinentalna kora ima manju gustoću od oceanske. Proces subdukcije razlog je zbog kojeg oceanska kora nije starija od 200 milijuna godina. Teorija koja objašnjava ove procese jest tektonika ploča.
Magnetske linije
Podrobniji članak o temi: Širenje morskog dnaOceanska kora pokazuje zanimljiv uzorak paralelnih magnetskih linija, paralelnih srednjeoceanskim hrptovima, koje su “zamrznute” u bazaltu. 1950-ih, znanstvenici su kartirali magnetsko polje nastalo djelovanjem stijena na oceanskom dnu. Kako su se pomicali duž oceanskog dna, primijetili su simetričan uzorak pozitivnih i negativnih magnetskih anomalija s linijom simetrije na srednjooceanskom hrptu. Ova pojava je posljedica kontinuiranog nastajanja novih stijena izbijanjem magme na srednjooceanskim hrptovima. Kada se magma ohladi i nastane stijena, ona u sebi ima sačuvan smjer tadašnjeg Zemljinog magnetskog polja. Nova magma potiskuje staru hladnu magmu, tj. magmatsku stijenu s hrpta. Približno pola nove stijene nastao je na jednoj strani hrpta, a pola na drugoj.