Džudo: razlika između inačica

Džudo
柔道
Džudo ; 柔道
	Izvođenje jedne džudo tehnike
Osnivač	Jigoro Kano
Predsjednik Kōdōkana	Haruki Uemura
Osnovana	od 1882.
Sjedište	Tokio
Država podrijekla	Japan
Podrijeklo	Džiju-džicu

Pregledaj povijest

← Starija izmjena Novija izmjena →

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

VizualnoWikitekst

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 3. studenoga 2019. u 02:03

Džudo (jap. 柔道), japanska borilačka vještina i olimpijski šport nastao kao skup probranih tehnika iz džiju-džice.

Povijest

Džiju-džica je u Japanu bilo zajedničko ime za sve borilačke vještine (udaračke i hrvačke). Osnivač džuda – Jigoro Kano (1860. – 1938.), koji je savladao nekoliko stilova džiju-džicua, odlučio je uzeti ono najbolje od svakog stila i odbaciti nepotrebno. Jigoro Kano navršivši 18 godina počeo se baviti borilačkim vještinama. No brzo je shvatio da mu je napredak otežan činjenicom da je fizički bio jako slab i krhko građen. Naime, većina džiju-džicu stilova je uz tehniku zahtijevala i mnogo snage. Godine 1882. nakon što je stekao majstorski naslov u nekoliko vrsti džiju-džicua, odlučio je razviti borilačku vještinu koja bi omogućavala slabijim osobama da pobijede mnogo veće protivnike.

Sa svojih 9 učenika osnovao je Institut Kōdōkan i razvijao ono iz čega će nastati džudo. Džudo potiče od dva japanska znaka Ju i Do, što bi se moglo preveseti kao Nježni put. Džudo je postao iznimno popularan već 1886. kada je policija grada Tokija organizirala turnir "Džudo Vs Džiju-džicu". Ukupno se održalo 15 mečeva, a džudaška ekipa uvjerljivo je pobijedila. Džudo je ubrzo postao dio japanskog školskog obrazovanja, a počeo se širiti i po cijelom svijetu. Džudo je ušao u program Olimpijskih igara na OI u Tokiju 1964. godine, i to samo za muškarce. Za žene je uveden tek na OI u Barceloni 1992.

Od siječnja 2017. na snazi su nova pravila, koje je Međunarodna džudo federacije (IJF) odredila za primjenu u novom olimpijskom ciklusu, radi pojednostavljenje istih, da budu što lakša za razumjeti, te da borbe budu što atraktivnije.^[1]^[2]

Osnivanje Kōdōkana

U veljači 1882, Jigoro Kano je osnovao Dojo za Ejšo-ji, u budističkom hramu u tadašnjem šintoističkom dijelu Tokija. Ijkubo, Kito-ryu instruktor koji je bio učitelj Jigoro Kana, dolazio je u Dojo i tri dana tjedno pomogao u podučavanju. Mada je prošlo dvije godine prije nego što se hram mogao zvati imenom Kōdōkan (講道館, Kōdōkan, mjesto za razotkrivanje puta), a Kano još nije bio ni dobio svoju diplomu (Menkyo) u Kito-ryu, ovo se smatra osnivanjem Kōdōkan Instituta.

Ejšo-ji Dojo je bio relativno mali, sačinjen od dvanaest strunjača u prostoru za vježbanje. Kano je primao rezidentne i nerezidentne učenike. Prvih dvoje su bili Tomita Tsunejiro i Shiro Saygo. U kolovozu sljedeće godine, ovom paru su odobrena znanja shodan, prva koje su date u bilo kojoj borilačkoj veštini.

Džudo vs Džiju-džicu

Središte Kanovog viđenja džuda su principi maksimum efikasnosti, minimalni napor i uzajamna dobrobit i korist. On je ilustrovao primjenu maksimumalne efikasnosti, minimalnog napora sa konceptom mekoće kojom se kontroliše tvrdoća. On je izveo zaključak da maksimum efikasnosti, minimalni napor, koji je inicijalno zamišljen kao džiju-džicu koncept, ima širu filozofsku primjenu. Šire primjene su oblikovale razvoj džuda od bujutsua (borilačke veštine) do budo-a (borilačkog pristupa). Kano je odbacio tehnike koje nisu bile u skladu sa ovim principima i naglašavao važnost efikasnosti u izvršenju tehnika. On je bio uvjeren, da je praksa džiju-džice dokle god bude u skladu sa ovim idealima predstavljat će put ka samopoboljšanju i unaprijeđenju društva u cjelosti.

Kano je smatrao da je džiju-džicu nedovoljna za opisivanje njegove vještine: mada Jutsu (Džutsu) znači umjetnost ili sredstvo, on podrazumijeva metod koji se sastoji od kolekcije fizičkih tehnika. Prema tome, on je promijenio drugo slovo u Do (Put, način, staza), te se dobija više filozofski kontekst nego Jutsu (džutsu), a ima zajedničko porijeklo sa kineskim konceptom Tao. Tako je Jigoro Kano promijenio naziv u džudo (柔道, Jūdō).^[3]

Vježbanje džuda

Oprema

Ljudi koji vježbaju džudo obično se nazivaju džudoke. Džudoke treniraju u specijalnoj vrsti kimona koja se zove džudogi. Veže se posebnim debelim pojasem (obi) koji odgovara džudokinom rangu. 1907. Kano je predstavio džudogi kakav poznajemo i danas te su se počeli upotrebljavati pojasevi, za početak samo bijeli i crni. Pojasevi druge boje su došli u upotrebu tek kad se džudo počeo prakticirati izvan Japana. Mikonosuke Kawaishi je počeo podučavati džudo u Parizu i uvidio je da učenici na zapadu brže napreduju kada imaju razne boje pojaseva kao vizualni dokaz svoga znanja.

Stupnjevi

Džudoke su rangirani u skladu sa svojim znanjem i rezultatima postignutim u borbama. Prije nego što je Jigoro Kano stvorio džudo, učitelji su učenicima izdavali diplome (Menkyo) i svitke teksta koji su svjedočili o njihovom napretku. Kano je započeo moderni sistem kada je 1883. dvojici svojih starijih učenika ([Shiru Saigo i Tsunejiro Tomita) dodijelio status shodan. No, ni tada nije bilo razlike u izgledu između njih dvojice i ostalih učenika, jer tada Kano još nije bio izmislio džudogi pa su učenici trenirali u tradicionalnim kimonima. Postoji 9 učeničkih (Kyu) i 10 majstorskih (Dan) s pripadajućim obojanim pojasevima. Iako je najviši rang, 10. Dan, označen crvenom bojom pojasa, ponekad se majstori tog ranga odlučuju za bijeli pojas, čime naglašavaju životni ciklus i činjenicu da se uvijek nešto novo može naučiti bez obzira na sadašnje znanje.

Rangiranje *kyū-dan* stupnjeva po Jigoru Kanu
Rang	Seniori	Juniori	Japanski naziv
6. kyū	Svijetlo plavi	Light blue	Rokkyū (六級)
5 kyū 4. kyū	Bijeli	White	Gokyū (五級) Yonkyū (四級)
3. kyū 2. kyū 1. kyū	Braon	Ružičasti	Sankyū (三級) Nikyū (二級) Ikkyū (一級)
1. Dan 2. Dan 3. Dan 4. Dan 5. Dan	Crni		Shodan (初段) Nidan (二段) Sandan (三段) Yondan (四段)} Godan (五段)
6. Dan 7. Dan 8. Dan	Crveno-bijeli or Crni		Rokudan (六段) Nanadan (七段) Hachidan (八段)
9. Dan 10. Dan 11. Dan	/Crveni or Black		Kudan (九段) Jūdan (十段) juichidan

Tehnike

Natjecateljski džudo se većinom bazira na tehnikama bacanjima (nage-waza), koje se dijele na ručne tehnike (te-waza), bacanja preko kuka (koshi-waza) i nožne tehnike (ashi-waza). Sastoji se i od tehnika u parteru (katame-waza) koje se dijele na držanja (osaekomi-waza), gušenja (shime-waza) i poluge na rukama (kansetsu-waza). Parter je prilično zanemaren u natjecateljskom džudu jer se, zbog atraktivnosti, borbe prekidaju vrlo brzo ako jedan od natjecatelja ne napravi značajan napredak.

Tehnike džuda se na treningu uče radeći "u prazno", s partnerom koji se "pušta" i u laganom sparingu s partnerom (randori).

Kao i u svim istočnjačkim vještinama tako i u džudo postoje kate. U Kodokan džudu ima sedam kata iako postoje još nekoliko koje se prakticiraju. Ono što je u katama u džudu drugačije od ostalih borilačkih vještina je to što se kate rade sa partnerom. Danas kada je džudo popularan olimpijski šport i borilačka vještina, sve veća popularnost pridaje se upravo ovom drugom dijelu među kojim spadaju i kate. Naime vježbanjem džuda kao vještine možemo se njime baviti bez dobnog ograničenja dok je športski dio faza koja ima svoje granice. Zato Međunarodna džudo federacija (IFJ), sa svojim članicama aktivno radi na promicanju džudaške kulture u svim segmentima koje on sadrži.

Kate su u biti zapisi određenih tehnika i principa na kojima su se tehnike izvodile i nastale a prema nekoj općoj podjeli možemo ih podijeliti u 5 grupa:

Kate za učenje tehnika za randori i shiai
Kate za učenje principa
Kate za realnu borbu
Kate iz stare škole (džiju-džicu)
Kate nepriznate od strane Kodokana

Pravila olimpijskog džuda

Džudaški meč održava se na mekanoj podlozi (Tatami), veličine u prosjeku 15x15 metara. Dva metra sa svake strane čine "sigurnu zonu", ograničenu crvenom linijom. Izvan crvene linije nije dozvoljeno izvoditi bacanja, no ako bacanje započne unutar tatamija, a bačeni natjecatelj padne unutar sigurne zone, bacanje se smatra valjanim.

U meču se može pobijediti:

Bacanjem
U parteru (gušenjem, polugom i zahvatom držanja-duže od 25 sekundi)
Na bodove

Pobjeda bacanjem

Ako protivnika bacimo na leđa s razumnom količinom snage, zaradili smo Ippon i istog trena pobijeđujemo. Ako ga bacimo s razumnom količinom snage ali bez potpune kontrole bacanja, a protivnik padne djelomično na leđa, ili padne na bok, dobivamo Waza-ari.^[4]

Važno je napomenuti da Waza -ariji nisu kumulativni, znači njima je nemoguće pobijediti, čak i ako ih tokom borbe zaradite 100. Pobjeda se može ostvariti samo istekom vremena, odnosno pobjednik je onaj koji skupi više Waza-ari bodova u tijeku borbe. Na primjer, protivnik može imati tri Waza-arija te ga u zadnjih 10 sekundi natjecatelj baci na Ippon, i tada automatski gubi.

Pobjeda u parteru

Ako ste bacili protivnika nekom tehnikom, no niste zaradili ippon, borbu možete nastaviti u parteru. Poanta je protivnikova leđa ili barem jedno rame kontrolirati odn. priljepiti za tatami i držati ih tako: 20 sekundi (ippon), 15 sekunde (waza-ari).^[4]

Osim držanjem, u parteru se može pobijediti gušenjem ili polugom na ruci (U tom slučaju se protivnik izvlači iz zahvata tako da tri puta tapka po vama ili parteru i samim time, automatski gubi meč).

Bitno je napomenuti da je parter u ranim počecima džuda bio slabo razvijen i vježbao se jako malo, no nakon susreta sa borcima Fusen-ryu škole džiju-džice, koja je bila poznata po borbi na tlu, u džudu se i taj način počinje razvijati. Nakon toga na natjecanjima se počinje sve više borbi završavati u parteru te Jigoro Kano uvodi pravilo gdje se omjer borbe u stojećem stavu (Tachi-eaza) i parteru (Ne-waza), iznosi 70/30% u korist borbe u stojećem stavu. No, neke škole i dalje nastavljaju stavljati težište na parter jer je to na neki način u istinskom duhu Bushido-a (kodeks samuraja), jer borba traje do predaje protivnika. Tu je najpoznatija škola Kosen Judo, koja je u svojoj formi, temelj današnje Brazilske džiju-džice i u tehničkom smislu između njih gotovo da i nema neke razlike.

No pogrešno je misliti da u džudu kao natjecanju, parter zauzima sporednu ulogu ili pak da su borci u džudu slabi u parteru. Tehnički nema nikakve razlike sa borbama u Brazilskoj džiju-džici, jer je tehnika identična no razlika je u tome što se džudaška borba prekida ako se u parteru ne vidi neki progres u tehnici (obično kada jedan natjecatelj želi zbog boljeg rezultata"potrošiti" što više vremena), te ukoliko dođe do pozicije kada nijedan natjecatelj ne pokušavaju izvesti nikakvu akciju (mrtva pozicija).

Treba priznati da se razvojem Brazilskog džiju-džicua, mnoge tehnike koje su pomalo počele padati u zaborav, danas ponovo vježbaju i plasiraju te je u današnje vrijeme čest slučaj da se ove dvije vještine u mnogočemu nadopunjuju.

Pobjeda na bodove

Ako dođe do toga da niti jedan borac nakon isteka vremena nije zaradio ippon, a svatko ima istu količinu waza-arija (ili nitko ih uopće nema), borba se nastavlja zlatnim bodom, odnosno borba se nastavlja dok jedan natjecatelj ne baci protivnika na bilo kakvo bacanje, tj. prvi pobjeđuje onaj koji prvi zaradi bodove. Ako jedan protivnik ima jedan "shido" (kaznu), a drugi nema, borba se svejedno nastavlja u zlatni bod. Na primjer, natjecatelj A ima jedan shido, a natjecatelj B nema shido-a. Vrijeme istekne, ali borba ide u zlatni bod (ako nitko nema wazar-arije ili ih imaju jednako. Ako u zlatnom bodu natjecatelj B dobije shido, on ne gubi jer su tada obojica na jednom shido-u, znači potreban je poen razlike za pobjedu. Natjecatelj B bi izgubio ako bi u zlatnom bodu dobio 2 shido-a dakle, natjecatelj A ako bi dobio jedan. Naravno, ako netko u međuvremenu napravi bacanje za poen, on pobjeđuje. Zlatni bod ima neograničeno vrijeme trajanja.^[4]

Povezani članci

Izvori

↑ Od siječnja 2017. na snazi će biti nova pravila... Judo klub Makarska na Facebooku. 11. prosinca 2016. Pristupljeno 28. veljače 2017.
↑ Nova pravila suđenja Judo klub Student Split. Pristupljeno 28. veljače 2017.
↑ Judo had been used before then, as in the case of a jujutsu school that called itself Chokushin-ryū Jūdō|直信流柔道||Sometimes rendered as Jikishin-ryū Jūdō}}, but its use was rare.
↑ ^a ^b ^c (https://www.ijf.org/news/show/adapted-rules-of-the-next-olympic-cycle) IJF

Vanjske poveznice

[1] Od siječnja 2017. na snazi će biti nova pravila... Judo klub Makarska na Facebooku. 11. prosinca 2016. Pristupljeno 28. veljače 2017.

[2] Nova pravila suđenja Judo klub Student Split. Pristupljeno 28. veljače 2017.

[3] Judo had been used before then, as in the case of a jujutsu school that called itself Chokushin-ryū Jūdō|直信流柔道||Sometimes rendered as Jikishin-ryū Jūdō}}, but its use was rare.

[IJF_New_rules_2017-4] (https://www.ijf.org/news/show/adapted-rules-of-the-next-olympic-cycle) IJF

[1]

[2]

[3]

[4]

@@ Redak 17: / Redak 17: @@
 == Povijest ==
 [[File:Kano Jigoro.jpg|thumb|lijevo|Jigoro Kano]]
-Džiju-džica je u [[Japan]]u bilo zajedničko ime za sve [[borilačke vještine]] (udaračke i hrvačke). Osnivač džuda – [[Jigoro Kano]] ([[1860]]. – [[1938]].), koji je savladao nekoliko stilova džiju-džicua, odlučio je uzeti ono najbolje od svakog stila i odbaciti nepotrebno. [[Jigoro Kano]] navršivši 18 godina počeo se baviti borilačkim vještinama. No brzo je shvatio da mu je napredak otežan činjenicom da je fizički bio jako slab i krhko građen. Naime, većina džiju-džicu stilova je uz tehniku zahtijevala i mnogo snage. Godine [[1882.]] nakon što je stekao majstorski naslov u nekoliko vrsti džiju-džicua, odlučio je razviti borlačku vještinu koja bi omogućavala slabijim osobama da pobijede mnogo veće protivnike.
+Džiju-džica je u [[Japan]]u bilo zajedničko ime za sve [[borilačke vještine]] (udaračke i hrvačke). Osnivač džuda – [[Jigoro Kano]] ([[1860]]. – [[1938]].), koji je savladao nekoliko stilova džiju-džicua, odlučio je uzeti ono najbolje od svakog stila i odbaciti nepotrebno. [[Jigoro Kano]] navršivši 18 godina počeo se baviti borilačkim vještinama. No brzo je shvatio da mu je napredak otežan činjenicom da je fizički bio jako slab i krhko građen. Naime, većina džiju-džicu stilova je uz tehniku zahtijevala i mnogo snage. Godine [[1882.]] nakon što je stekao majstorski naslov u nekoliko vrsti džiju-džicua, odlučio je razviti borilačku vještinu koja bi omogućavala slabijim osobama da pobijede mnogo veće protivnike.
-Sa svojih 9 učenika osnovao je Institut Kōdōkan i razvijao ono iz čega će nastati džudo (na [[Japanski jezik|japanskom jeziku]] ''Nježni put''). Džudo je postao iznimno popularan već 1886. kada je policija grada [[Tokio|Tokija]] organizirala turnir "Džudo Vs Džiju-džicu". Ukupno se održalo 15 mečeva, a džudaška ekipa uvjerljivo je pobijedila. Džudo je ubrzo postao dio japanskog školskog obrazovanja, a počeo se širiti i po cijelom svijetu. Džudo je ušao u program Olimpijskih igara na [[OI 1964.|OI u Tokiju 1964]]. godine, i to samo za muškarce. Za žene je uveden tek na [[OI 1992.|OI u Barceloni 1992.]]
+Sa svojih 9 učenika osnovao je Institut Kōdōkan i razvijao ono iz čega će nastati džudo. Džudo potiče od dva japanska znaka ''Ju'' i ''Do'', što bi se moglo preveseti kao ''Nježni put''. Džudo je postao iznimno popularan već 1886. kada je policija grada [[Tokio|Tokija]] organizirala turnir "Džudo Vs Džiju-džicu". Ukupno se održalo 15 mečeva, a džudaška ekipa uvjerljivo je pobijedila. Džudo je ubrzo postao dio japanskog školskog obrazovanja, a počeo se širiti i po cijelom svijetu. Džudo je ušao u program Olimpijskih igara na [[OI 1964.|OI u Tokiju 1964]]. godine, i to samo za muškarce. Za žene je uveden tek na [[OI 1992.|OI u Barceloni 1992.]]
 Od siječnja 2017. na snazi su nova pravila, koje je ''Međunarodna džudo federacije (IJF)'' odredila za primjenu u novom olimpijskom ciklusu, radi pojednostavljenje istih, da budu što lakša za razumjeti, te da borbe budu što atraktivnije.<ref>[https://www.facebook.com/judobiokovo/posts/1109157135849357 ''Od siječnja 2017. na snazi će biti nova pravila...''] Judo klub Makarska na Facebooku. 11. prosinca 2016. Pristupljeno 28. veljače 2017.</ref><ref>[http://www.judostudent.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=193%3Anova-pravila-suenja&Itemid=60 ''Nova pravila suđenja''] Judo klub Student Split. Pristupljeno 28. veljače 2017.</ref>
 === Osnivanje Kōdōkana ===
-[[File:Kodokan Buildings.jpg|thumb|300px|Kōdōkan Institut u [[Tokio|Tokiju]], glavno središte Džuda u svijetu]]
+[[File:Kodokan Buildings.jpg|thumb|300px|Kōdōkan Institut u [[Tokio|Tokiju]], glavno središte džuda u svijetu]]
 U veljači 1882, Jigoro Kano je osnovao Dojo za Ejšo-ji, u budističkom hramu u tadašnjem šintoističkom dijelu Tokija. Ijkubo, Kito-ryu instruktor koji je bio učitelj Jigoro Kana, dolazio je u Dojo i tri dana tjedno pomogao u podučavanju. Mada je prošlo dvije godine prije nego što se hram mogao zvati imenom Kōdōkan (講道館, Kōdōkan, ''mjesto za razotkrivanje puta''), a Kano još nije bio ni dobio svoju diplomu (''Menkyo'') u Kito-ryu, ovo se smatra osnivanjem Kōdōkan Instituta.
 ''Ejšo-ji Dojo'' je bio relativno mali, sačinjen od dvanaest strunjača u prostoru za vježbanje. Kano je primao rezidentne i nerezidentne učenike. Prvih dvoje su bili Tomita Tsunejiro i Shiro Saygo. U kolovozu sljedeće godine, ovom paru su odobrena znanja ''shodan'', prva koje su date u bilo kojoj borilačkoj veštini.
+=== Džudo vs Džiju-džicu ===
-== Vježbanje džuda ==
+Središte Kanovog viđenja džuda su principi ''maksimum efikasnosti, minimalni napor'' i ''uzajamna dobrobit i korist''. On je ilustrovao primjenu ''maksimumalne efikasnosti, minimalnog napora'' sa konceptom ''mekoće kojom se kontroliše tvrdoća''. On je izveo zaključak da ''maksimum efikasnosti, minimalni napor'', koji je inicijalno zamišljen kao [[džiju-džicu]] koncept, ima širu filozofsku primjenu. Šire primjene su oblikovale razvoj džuda od ''bujutsua'' (borilačke veštine) do ''budo-a'' (borilačkog pristupa). Kano je odbacio tehnike koje nisu bile u skladu sa ovim principima i naglašavao važnost efikasnosti u izvršenju tehnika. On je bio uvjeren, da je praksa džiju-džice dokle god bude u skladu sa ovim idealima predstavljat će put ka samopoboljšanju i unaprijeđenju društva u cjelosti.
-Ljudi koji vježbaju džudo obično se nazivaju džudoke. Džudoke su rangirani u skladu sa svojim znanjem i rezultatima postignutim u borbama. Postoji 9 učeničkih (''Kyu'') i 10 majstorskih (''Dan'') s pripadajućim obojanim pojasevima.
+Kano je smatrao da je džiju-džicu nedovoljna za opisivanje njegove vještine: mada ''Jutsu'' (Džutsu) znači ''umjetnost'' ili ''sredstvo'', on podrazumijeva metod koji se sastoji od kolekcije fizičkih tehnika. Prema tome, on je promijenio drugo slovo u ''Do'' (Put, način, staza), te se dobija više filozofski kontekst nego
-Prije nego što je Jigoro Kano stvorio džudo, učitelji su učenicima izdavali diplome (''Menkyo'') i svitke teksta koji su svjedočili o njihovom napretku. Kano je započeo moderni sistem kada je [[1883]]. dvojici svojih starijih učenika ([[Shiro Saigo|Shiru Saigou]] i [[Tsunejiro Tomita|Tsunejiru Tomiti]]) dodijelio status ''shodan''. No, ni tada nije bilo razlike u izgledu između njih dvojice i ostalih učenika, jer tada Kano još nije bio izmislio džudogi pa su učenici trenirali u tradicionalnim [[kimono|kimonima]].
+''Jutsu'' (džutsu), a ima zajedničko porijeklo sa kineskim konceptom ''Tao''. Tako je Jigoro Kano promijenio naziv u džudo (柔道, Jūdō).<ref>Judo had been used before then, as in the case of a jujutsu school that called itself ''Chokushin-ryū Jūdō''|直信流柔道||Sometimes rendered as Jikishin-ryū Jūdō}}, but its use was rare.</ref>
+== Vježbanje džuda ==
+=== Oprema ===
+[[Datoteka:Judo10-butterfly guard.jpg|thumb|desno|300px|Izvođenje jedne džudo tehnike]]
+Ljudi koji vježbaju džudo obično se nazivaju džudoke. Džudoke treniraju u specijalnoj vrsti [[kimono|kimona]] koja se zove '''džudogi'''. Veže se posebnim debelim pojasem (obi) koji odgovara džudokinom rangu. [[1907]]. Kano je predstavio džudogi kakav poznajemo i danas te su se počeli upotrebljavati pojasevi, za početak samo bijeli i crni. Pojasevi druge boje su došli u upotrebu tek kad se džudo počeo prakticirati izvan Japana. Mikonosuke Kawaishi je počeo podučavati džudo u [[Pariz]]u i uvidio je da učenici na zapadu brže napreduju kada imaju razne boje pojaseva kao vizualni dokaz svoga znanja.
+=== Stupnjevi ===
-[[1907]]. Kano je predstavio džudogi kakav poznajemo i danas te su se počeli upotrebljavati pojasevi, za početak samo bijeli i crni. Pojasevi druge boje su došli u upotrebu tek kad se džudo počeo prakticirati izvan Japana. Mikonosuke Kawaishi je počeo podučavati džudo u Parizu i uvidio je da učenici na zapadu brže napreduju kada imaju razne boje pojaseva kao vizualni dokaz svoga znanja.
+[[Datoteka:Haraigoshi.jpg|thumb|desno|300px|Izvođenje jedne džudo tehnike]]
+[[Datoteka:Juji.jpg|thumb|desno|300px|Izvođenje jedne džudo tehnike]]
+Džudoke su rangirani u skladu sa svojim znanjem i rezultatima postignutim u borbama. Prije nego što je Jigoro Kano stvorio džudo, učitelji su učenicima izdavali diplome (''Menkyo'') i svitke teksta koji su svjedočili o njihovom napretku. Kano je započeo moderni sistem kada je [[1883]]. dvojici svojih starijih učenika ([Shiru Saigo i Tsunejiro Tomita) dodijelio status ''shodan''. No, ni tada nije bilo razlike u izgledu između njih dvojice i ostalih učenika, jer tada Kano još nije bio izmislio džudogi pa su učenici trenirali u tradicionalnim [[kimono|kimonima]]. Postoji 9 učeničkih (''Kyu'') i 10 majstorskih (''Dan'') s pripadajućim obojanim pojasevima. Iako je najviši rang, 10. Dan, označen crvenom bojom pojasa, ponekad se majstori tog ranga odlučuju za bijeli pojas, čime naglašavaju životni ciklus i činjenicu da se uvijek nešto novo može naučiti bez obzira na sadašnje znanje.
 {| border="1" cellpadding="2" cellspacing="0"
+|+ Rangiranje ''kyū-dan'' stupnjeva po Jigoru Kanu
-|- bgcolor="#cccccc"
-! Rang
-! Boja pojasa
-|-
-| 9 Kyu
-| style="background:white; color:black"|bijeli
-|-
-| 8 Kyu
-| bgcolor="white-yellow"|bijelo-žuti
 |-
+| Rang || Seniori || Juniori || Japanski naziv
-| 7 Kyu
-| style="background:yellow; color:black"|žuti
-|-
-| 6 Kyu
-| bgcolor=""orange-yellow"|žuto-narančasti
 |-
+|| 6. kyū || style="background:white;" | [[Datoteka:Judo light blue belt.svg|55px]]<br />Svijetlo<br/>plavi || style="background:white;" | [[File:Judo light blue belt.svg|45px]]<br />Light<br/>blue ||''Rokkyū'' (六級)
-| 5 Kyu
-| style="background:orange; color:black"|narančasti
-|-
-| 4 Kyu
-| bgcolor="orange-green"|narančasto-zeleni
 |-
+|| 5 kyū<br/>4. kyū || style="background:white;" | [[File:Judo white belt.svg|55px]]<br />Bijeli || style="background:white;" |[[File:Judo white belt.svg|45px]]<br />White||''Gokyū'' (五級)<br/>''Yonkyū'' (四級)
-| 3 Kyu
-| style="background:green; color:black"|zeleni
-|-
-| 2 Kyu
-| style="background:blue; color:black"|plavi
-|-
-| 1 Kyu
-| style="background:brown; color:white"|smeđi
-|-
-| 1 Dan
-| style="background:black; color:white" |crni
-|-
-| 2 Dan
-| style="background:black; color:white" |crni
-|-
-| 3 Dan
-| style="background:black; color:white" |crni
-|-
-| 4 Dan
-| style="background:black; color:white" |crni
-|-
-| 5 Dan
-| style="background:black; color:white" |crni
-|-
-| 6 Dan
-|bgcolor="white-red"|crveno-bijeli
-|-
-| 7 Dan
-| bgcolor="white-red" |crveno-bijeli
-|-
-| 8 Dan
-|bgcolor="white-red"|crveno-bijeli
 |-
+|| 3. kyū<br/>2. kyū<br/>1. kyū || style="background:white;" |[[File:Judo brown belt.svg|55px]]<br />Braon || style="background:white;" |[[File:Judo purple belt.svg|45px]]<br />Ružičasti ||''Sankyū'' (三級)<br/>''Nikyū'' (二級)<br/>Ikkyū (一級)
-| 9. Dan
-| style="background:red; color:white" |crveni
 |-
+|| 1. Dan<br/>2. Dan<br/>3. Dan<br/>4. Dan<br/>5. Dan || style="background:white;" |[[File:Judo black belt.svg|55px]]<br />[[File:Judo black belt.svg|55px]]<br />[[File:Judo black belt.svg|55px]]<br />[[File:Judo black belt.svg|55px]]<br />[[File:Judo black belt.svg|55px]]<br />Crni || ||''Shodan'' (初段)<br/>''Nidan'' (二段)<br/> ''Sandan'' (三段)<br/>''Yondan'' (四段)}<br/>''Godan'' (五段)
-| 10. Dan
+|-
-| style="background:red; color:white"|crveni
+|| 6. Dan<br/>7. Dan<br/>8. Dan || style="background:white;" |[[File:Judo red white belt.svg|55px]]<br />Crveno-bijeli <br />or<br />[[File:Judo black belt.svg|55px]]<br />Crni || ||''Rokudan'' (六段)<br/>''Nanadan'' (七段)<br/>''Hachidan'' (八段)
+|-
+|| 9. Dan<br/>10. Dan<br/>11. Dan || style="background:white;" |[[File:Judo red belt.svg|55px]]<br> /Crveni <br />or<br />[[File:Judo black belt.svg|55px]]<br />Black || ||''Kudan'' (九段)<br/>''Jūdan'' (十段)<br/> ''juichidan''
 |}
-=== Oprema ===
-Džudoke treniraju u specijalnoj vrsti [[kimono|kimona]] koja se zove '''džudogi''' (judogi). Veže se posebnim debelim pojasem (obi) koji odgovara džudokinom rangu.
 == Tehnike ==
@@ Redak 107: / Redak 68: @@
 Tehnike džuda se na treningu uče radeći "u prazno", s partnerom koji se "pušta" i u laganom sparingu s partnerom (''randori'').
-Kao i u svim istočnjačkim vještinama tako i u džudo postoje kate. U Kodokan džudu ima 7 kata iako postoje još nekoliko koje se prakticiraju. Ono što je u katama u džudu drugačije od ostalih borilačkih vještina je to što se kate rade sa partnerom. Danas kada je džudo popularan olimpijski šport i borilačka vještina, sve veća popularnost pridaje se upravo ovom drugom dijelu među kojim spadaju i kate. Naime vježbanjem džuda kao vještine možemo se njime baviti bez dobnog ograničenja dok je športski dio faza koja ima svoje granice. Zato IJF (svjetska džudaška federacija), sa svojim članicama aktivno radi na promicanju džudaške kulture u svim segmentima koje on sadrži.
+Kao i u svim istočnjačkim vještinama tako i u džudo postoje kate. U Kodokan džudu ima sedam kata iako postoje još nekoliko koje se prakticiraju. Ono što je u katama u džudu drugačije od ostalih borilačkih vještina je to što se kate rade sa partnerom. Danas kada je džudo popularan olimpijski šport i borilačka vještina, sve veća popularnost pridaje se upravo ovom drugom dijelu među kojim spadaju i kate. Naime vježbanjem džuda kao vještine možemo se njime baviti bez dobnog ograničenja dok je športski dio faza koja ima svoje granice. Zato Međunarodna džudo federacija (IFJ), sa svojim članicama aktivno radi na promicanju džudaške kulture u svim segmentima koje on sadrži.
 Kate su u biti zapisi određenih tehnika i principa na kojima su se tehnike izvodile i nastale a prema nekoj općoj podjeli možemo ih podijeliti  u 5 grupa:
@@ Redak 114: / Redak 75: @@
 # Kate za učenje principa
 # Kate za realnu borbu
-# Kate iz stare škole (džiju-džicu)
+# Kate iz stare škole ([[džiju-džicu]])
 # Kate nepriznate od strane Kodokana
 == Pravila olimpijskog džuda ==
-Džudaški meč održava se na mekanoj podlozi (''Tatami''), veličine u prosjeku 15x15 [[metar]]a. 2 metra sa svake strane čine "sigurnu zonu", ograničenu crvenom linijom. Izvan crvene linije nije dozvoljeno izvoditi bacanja, no ako bacanje započne unutar tatamija, a bačeni natjecatelj padne unutar sigurne zone, bacanje se smatra valjanim.
+Džudaški meč održava se na mekanoj podlozi (''Tatami''), veličine u prosjeku 15x15 [[metar]]a. Dva metra sa svake strane čine "sigurnu zonu", ograničenu crvenom linijom. Izvan crvene linije nije dozvoljeno izvoditi bacanja, no ako bacanje započne unutar tatamija, a bačeni natjecatelj padne unutar sigurne zone, bacanje se smatra valjanim.
 U meču se može pobijediti:
 # Bacanjem
-# U parteru ( gušenjem, polugom i zahvatom držanja-duže od 25 sek. )
+# U parteru (gušenjem, polugom i zahvatom držanja-duže od 25 sekundi)
 # Na bodove
 === Pobjeda bacanjem ===
+[[File:Judo foot sweep - cropped.jpg|thumb|300px|Izvođenje jednog džudo bacanja]]
-Ako protivnika bacimo na leđa s razumnom količinom snage, zaradili smo Ippon i istog trena pobijeđujemo. Ako ga bacimo s razumnom količinom snage ali bez potpune kontrole bacanja, a protivnik padne djelomično na leđa, ili padne na bok,  dobivamo Waza - ari. <ref name="IJF New rules 2017">(https://www.ijf.org/news/show/adapted-rules-of-the-next-olympic-cycle) IJF</ref>
+Ako protivnika bacimo na leđa s razumnom količinom snage, zaradili smo Ippon i istog trena pobijeđujemo. Ako ga bacimo s razumnom količinom snage ali bez potpune kontrole bacanja, a protivnik padne djelomično na leđa, ili padne na bok, dobivamo Waza-ari.<ref name="IJF New rules 2017">(https://www.ijf.org/news/show/adapted-rules-of-the-next-olympic-cycle) IJF</ref>
-Važno je napomenuti da Waza -ariji nisu kumulativni, znači njima je nemoguće pobijediti, čak i ako ih tokom borbe zaradite 100. Pobjeda se može ostvariti samo istekom vremena, odn. pobjednik je onaj koji skupi više Waza-ari bodova u tijeku borbe. Na primjer, protivnik može imati tri Waza -arija te ga u zadnjih 10 sekundi natjecatelj baci na Ippon, i tada automatski gubi. <ref name="ime izvora"/> <ref name="IJF New rules 2017"/>
+Važno je napomenuti da Waza -ariji nisu kumulativni, znači njima je nemoguće pobijediti, čak i ako ih tokom borbe zaradite 100. Pobjeda se može ostvariti samo istekom vremena, odnosno pobjednik je onaj koji skupi više Waza-ari bodova u tijeku borbe. Na primjer, protivnik može imati tri Waza-arija te ga u zadnjih 10 sekundi natjecatelj baci na Ippon, i tada automatski gubi.
 === Pobjeda u parteru ===
+[[Datoteka:Makura kesa gatame.jpg|thumb|300px|Izvođenje jedne džudo tehnike]]
-Ako ste bacili protivnika nekom tehnikom, no niste zaradili ippon, borbu možete nastaviti u parteru. Poanta je protivnikova leđa ili barem jedno rame kontrolirati odn. priljepiti za tatami i držati ih tako: 20 sekundi (ippon), 15 sekunde (waza-ari).  <ref name="IJF New rules 2017"/>
+Ako ste bacili protivnika nekom tehnikom, no niste zaradili ippon, borbu možete nastaviti u parteru. Poanta je protivnikova leđa ili barem jedno rame kontrolirati odn. priljepiti za tatami i držati ih tako: 20 sekundi (ippon), 15 sekunde (waza-ari).<ref name="IJF New rules 2017"/>
-Osim držanjem, u parteru se može pobijediti gušenjem ili polugom na ruci (U tom slučaju se protivnik izvlači iz zahvata tako da 3 puta tapka po vama ili parteru i samim time, automatski gubi meč).
+Osim držanjem, u parteru se može pobijediti gušenjem ili polugom na ruci (U tom slučaju se protivnik izvlači iz zahvata tako da tri puta tapka po vama ili parteru i samim time, automatski gubi meč).
-Bitno je napomenuti da je parter u ranim počecima džuda bio slabo razvijen i vježbao se jako malo, no nakon susreta sa borcima FUSEN RYU škole ju-jitsu, koja je bila poznata po borbi na tlu, u džudu se i taj način počinje razvijati. Nakon toga na natjecanjima se počinje sve više borbi završavati u parteru te Jigoro Kano uvodi pravilo gdje se omjer borbe u stojećem stavu(TACHI-WAZA) I parteru(NE-WAZA), iznosi 70%/30% u korist borbe u stojećem stavu. No neke škole i dalje nastavljaju stavljati težište na parter jer je to na neki način u istinskom duhu BUŠIDO-a(kodeks samuraja), jer borba traje do predaje protivnika.Tu je najpoznatija škola KOSEN-JUDO, koja je u svojoj formi, temelj današnjeg BRAZILSKOG JU JITSUA i u tehničkom smislu između njih gotovo da i nema neke razlike.
-No pogrešno je misliti da u džudu kao natjecanju, parter zauzima sporednu ulogu ili pak da su borci u džudu slabi u parteru. Tehnički nema nikakve razlike sa borbama u Brazilskoj ju-jitsi, jer je tehnika identična no razlika je u tome što se džudaška borba prekida ako se u parteru ne vidi neki progres u tehnici(obično kada jedan natjecatelj želi zbog boljeg rezultata"potrošiti" što više vremena), te ukoliko dođe do pozicije kada nijedan natjecatelj ne pokušavaju izvesti nikakvu akciju(mrtva pozicija).
-Naravno treba priznati da se razvojem Brazilskog ju-jitsua, mnoge tehnike koje su pomalo počele padati u zaborav, danas ponovo vježbaju i plasiraju te je u današnje vrijeme čest slučaj da se ove dvije vještine u mnogočemu nadopunjuju.
+Bitno je napomenuti da je parter u ranim počecima džuda bio slabo razvijen i vježbao se jako malo, no nakon susreta sa borcima Fusen-ryu škole džiju-džice, koja je bila poznata po borbi na tlu, u džudu se i taj način počinje razvijati. Nakon toga na natjecanjima se počinje sve više borbi završavati u parteru te Jigoro Kano uvodi pravilo gdje se omjer borbe u stojećem stavu (Tachi-eaza) i parteru (Ne-waza), iznosi 70/30% u korist borbe u stojećem stavu. No, neke škole i dalje nastavljaju stavljati težište na parter jer je to na neki način u istinskom duhu Bushido-a (kodeks samuraja), jer borba traje do predaje protivnika. Tu je najpoznatija škola [[Kosen Judo]], koja je u svojoj formi, temelj današnje [[Brazilski Jiu-Jitsu|Brazilske džiju-džice]] i u tehničkom smislu između njih gotovo da i nema neke razlike.
-=== Pobjeda na bodove ===
-Ako dođe do toga da niti jedan borac nakon isteka vremena nije zaradio ippon, a svatko ima istu količinu waza-arija (ili nitko ih uopće nema), borba se nastavlja zlatnim bodom, tj. borba se nastavlja dok jedan natjecatelj ne baci protivnika na bilo kakvo bacanje, tj. prvi pobjeđuje onaj koji prvi zaradi bodove. Ako jedan protivnik ima jedan "shido" (kaznu), a drugi nema, borba se svejedno nastavlja u zlatni bod. Na primjer, natjecatelj A ima jedan shido, a natjecatelj B nema shido-a. Vrijeme istekne, ali borba ide u zlatni bod (ako nitko nema wazar-arije ili ih imaju jednako. Ako u zlatnom bodu natjecatelj B dobije shido, on ne gubi jer su tada obojica na jednom shido-u, znači potreban je poen razlike za pobjedu. Natjecatelj B bi izgubio ako bi u zlatnom bodu dobio 2 shido-a dakle, natjecatelj A ako bi dobio jedan. Naravno, ako netko u međuvremenu napravi bacanje za poen, on pobjeđuje.  Zlatni bod ima neograničeno vrijeme trajanja.  <ref name="IJF New rules 2017"/>
+No pogrešno je misliti da u džudu kao natjecanju, parter zauzima sporednu ulogu ili pak da su borci u džudu slabi u parteru. Tehnički nema nikakve razlike sa borbama u Brazilskoj džiju-džici, jer je tehnika identična no razlika je u tome što se džudaška borba prekida ako se u parteru ne vidi neki progres u tehnici (obično kada jedan natjecatelj želi zbog boljeg rezultata"potrošiti" što više vremena), te ukoliko dođe do pozicije kada nijedan natjecatelj ne pokušavaju izvesti nikakvu akciju (mrtva pozicija).
-== Zanimljivosti ==
-* Važno je napomenuti da je džudo, unatoč svom olimpijskom statusu, naporan i opasan šport. U počecima  se nerijetko znalo dogoditi da jedan od natjecatelja izgubi život na tatamiju. Sakujiro Yokoyama (jedan od prvih Kanovih učenika) je znao reći da je svaki put, prije nego bi krenuo na turnir, obavio sve poslove koje je trebao i pozdravio se s roditeljima.
+Treba priznati da se razvojem Brazilskog džiju-džicua, mnoge tehnike koje su pomalo počele padati u zaborav, danas ponovo vježbaju i plasiraju te je u današnje vrijeme čest slučaj da se ove dvije vještine u mnogočemu nadopunjuju.
-* Najviši rang džudaškog znanja, 10. Dan, je do sada u povijesti dobilo svega 15 džudoka, od kojih je danas (rujan [[2006]]. godine) samo 3 živuća!
-* Iako je najviši rang, 10. Dan, označen crvenom bojom pojasa, ponekad se majstori tog ranga odlučuju za bijeli pojas, čime naglašavaju životni ciklus i činjenicu da se uvijek nešto novo može naučiti bez obzira na sadašnje znanje.
+=== Pobjeda na bodove ===
+Ako dođe do toga da niti jedan borac nakon isteka vremena nije zaradio ippon, a svatko ima istu količinu waza-arija (ili nitko ih uopće nema), borba se nastavlja zlatnim bodom, odnosno borba se nastavlja dok jedan natjecatelj ne baci protivnika na bilo kakvo bacanje, tj. prvi pobjeđuje onaj koji prvi zaradi bodove. Ako jedan protivnik ima jedan "shido" (kaznu), a drugi nema, borba se svejedno nastavlja u zlatni bod. Na primjer, natjecatelj A ima jedan shido, a natjecatelj B nema shido-a. Vrijeme istekne, ali borba ide u zlatni bod (ako nitko nema wazar-arije ili ih imaju jednako. Ako u zlatnom bodu natjecatelj B dobije shido, on ne gubi jer su tada obojica na jednom shido-u, znači potreban je poen razlike za pobjedu. Natjecatelj B bi izgubio ako bi u zlatnom bodu dobio 2 shido-a dakle, natjecatelj A ako bi dobio jedan. Naravno, ako netko u međuvremenu napravi bacanje za poen, on pobjeđuje.  Zlatni bod ima neograničeno vrijeme trajanja.<ref name="IJF New rules 2017"/>
 == Povezani članci ==
-* [[Jigoro Kano]]
+* [[Hrvatski judo savez]]
+* [[Džiju-džicu]]
 * [[Kosen Judo]]
 * [[Brazilski Jiu-Jitsu]]
@@ Redak 160: / Redak 122: @@
 * [http://www.judo.hr "Hrvatski judo savez"]
 * [http://www.judoinside.com Rezultati na stranici] JudoInside.com
-== Izvori ==
-{{izvori}}
 [[Kategorija:Džudo| ]]