Divlja kokoš: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Rescuing 1 sources and submitting 0 for archiving.) #IABot (v2.0
Redak 43: Redak 43:


==Vanjske poveznice==
==Vanjske poveznice==
*[http://www.wpadeutschland.de/Seiten/Tierseiten/bankiva-huhn.html Divlja kokoš] (njemački)
*[https://web.archive.org/web/20051029090759/http://www.wpadeutschland.de/Seiten/Tierseiten/bankiva-huhn.html Divlja kokoš] (njemački)


{{WProjekti
{{WProjekti

Inačica od 21. studenoga 2019. u 14:26

Divlja kokoš
Divlja kokoš, ♂ i ♀ (Gallus gallus)
Divlja kokoš, ♂ i ♀ (Gallus gallus)
Status zaštite

Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)

Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Aves
Red: Galliformes
Porodica: Phasianidae
Rod: Gallus
Vrsta: G. gallus
Dvojno ime
Gallus gallus
Linnaeus, 1758.
Raspon
Rasprostranjenost divlje kokoši
Rasprostranjenost divlje kokoši

Divlja kokoš (lat. Gallus gallus) iz reda kokoški je izvorni predak odomaćene domaće kokoši (Gallus gallus domesticus), koja je prvi put uzgojena u zatočeništvu prije najmanje 5.000 godina. To je ptica tropskih područja, pripada porodici fazanki i godišnje ima leglo od oko 20 jaja.

Gallus gallus

Divlja kokoš živi još u Indiji i Indoneziji, ima više podvrsta, a gotovo svako područje ima svoju varijantu. Ovo je izbor nekih:

  • Burmanska divlja kokoš (G. g. gallus)
  • Javanska divlja kokoš (G. g. bankiva)
  • Tonkinška divlja kokoš (G. g. jabouillei)
  • Indijska divlja kokoš (G. g. murghi)
  • Burmanska divlja kokoš (G. g. spadiceus)
burmanska divlja kokoš

Smatra se gotovo izvjesnim, da je domaća kokoš uzgojena od podvrste burmanske divlje kokoši (Gallus gallus gallus).

Mužjaci i ženke ove vrste pokazuju vrlo izražen spolni dimorfizam. Mužjaci su puno krupniji, imaju velike crvene kreste i braduše (kožne izrasline) na glavi, dugo i široko zlatno i bronzano perje koje oblikuje "šal" ili "kep" od vrata preko leđa do donjeg dijela leđa. Rep je oblikovan od dugog, bogatog perja koje izgleda crno, no pod određenim svjetlom prelijeva se plavo, purpurno i zeleno. Perje ženki je tipično za ovu porodicu obojeno neupadljivo i prilagođeno okolici jer sama sjedi na jajima, brine i vodi piliće. Također, nema bradušu i krestu, iznimno, vrlo malu.

U vrijeme parenja mužjaci objavljuju svoju prisutnost kukurikanjem. Ovo služi izbjegavanju susreta potencijalnih konkurenata koji bi rezultirali sukobom. Glasanje ovih ptica je pored ovog, kompleksno strukturirano i javljaju se različitim glasovnim upozorenjima kad javljaju opasnost od predatora iz zraka ili od onog na tlu, na koje druge ptice trenutno reagiraju..[1][2]

Let ovim pticama služi uglavnom tome, da u sumrak dolete na granu drveta ili nekog drugog mjesta gdje su relativno sigurne od predatora s tla, i za bijeg od neposredne opasnosti tijekom dana.

Izvori

  1. Collias, N. E. 1987. Glasovni repertoar divlje kokoši: Spektrografska klasifikacija i komunikacijski kod. The Condor 89:510-524
  2. Evans, C. S., Macedonia, J. M., and Marler, P. (1993). Effects of apparent size and speed on the response of chickens, Gallus gallus, to computer-generated simulations of aerial predators. Animal Behaviour 46: 1-11.

Literatura

  • Akishinonomiya, F. et al. 1996: Monophyletic origin and unique dispersal patterns of domestic fowl. - Proc. Natl. Acad. Sci. USA, 93: 6792-6795.

Vanjske poveznice

Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Divlja kokoš
Wikivrste imaju podatke o taksonu Divljoj kokoši