Jacobus Henricus van 't Hoff: razlika između inačica
m →Postignuća: ispravak |
Nadopunio Jacobus Henricus van 't Hoff |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Znanstvenik |
|||
[[Datoteka:Vant Hoff.jpg|mini|225px|'''Jacobus Henricus van 't Hoff''']] |
|||
| ime = Jacobus Henricus van 't Hoff |
|||
'''Jacobus Henricus van 't Hoff''' ([[Rotterdam]], [[30. kolovoza]] [[1852]]. - [[Berlin]], [[1. ožujka]] [[1911]].) je bio [[nizozemska|nizozemski]] [[fizikalna kemija|fizikokemičar]] i [[organska kemija|organokemičar]]. Bio je dobitnik prve [[Nobelova nagrada za kemiju|Nobelove nagrade za kemiju]] [[1901.]] Istraživao je kinetiku kemijskih procesa, kemijsku ravnotežu, [[osmotski tlak]] i [[kristalografija|kristalografiju]]. |
|||
| slika = Jacobus van 't Hoff by Perscheid 1904.jpg |
|||
| slika_širina = 200px |
|||
| naslov = |
|||
| datum_rođenja = [[30. kolovoza]] [[1852]]. |
|||
| mjesto_rođenja = [[Rotterdam]], [[Nizozemska]] |
|||
| datum_smrti = [[1. ožujka]] [[1911]]. |
|||
| mjesto_smrti = [[Berlin]], [[Njemačka]] |
|||
| prebivalište = |
|||
| državljanstvo = [[Nizozemci| Nizozemac]] |
|||
| narodnost = |
|||
| etnicitet = |
|||
| polje = [[Fizikalna kemija]], [[kemija]] |
|||
| radna_institucija = Sveučilište u [[Utrecht]]u, <br> Sveučilište u [[Amsterdam]]u, <br> [[Humboldtovo sveučilište u Berlinu|Sveučilište u Berlinu]] |
|||
| alma_mater = Tehnološko sveučilište u [[Delft]]u, <br> Sveučilište u [[Leiden]]u, <br> Sveučilište u [[Bonn]]u, <br> [[Sorbonne|Sveučilište u Parizu]], <br> Sveučilište u [[Utrecht]]u |
|||
| doktorski_mentor = |
|||
| doktorski_studenti = |
|||
| poznat_po = [[Stereokemija]], <br> [[Fizikalna kemija]], <br> [[Kemijski afinitet]], <br> [[Kiralnost (kemija)|Kiralnost]], <br> [[Stereoizomer]], <br> [[Kemijska termodinamika]], <br> [[Kemijska kinetika]], <br> [[Kemijska ravnoteža]], <br> [[Osmoza|Osmotski tlak]] |
|||
| autor_kratica_bot = |
|||
| autor_kratica_zoo = |
|||
| nagrade = [[Nobelova nagrada za kemiju]] (1901.) <br> Član [[Kraljevsko društvo za unaprjeđenje prirodnih znanosti|Kraljevskog društva]] (1897.) |
|||
| religija = |
|||
| fusnote = |
|||
}} |
|||
'''Jacobus Henricus van 't Hoff''' ([[Rotterdam]], [[30. kolovoza]] [[1852]]. - [[Berlin]], [[1. ožujka]] [[1911]].) je bio [[nizozemska|nizozemski]] [[fizikalna kemija|fizikokemičar]] i [[organska kemija|organokemičar]]. Bio je sveučilišni [[profesor]] kemije, [[mineralogija|mineralogije]] i [[geologija|geologije]] u [[Amsterdam]]u, zatim profesor [[Humboldtovo sveučilište u Berlinu|Pruske akademije znanosti u Berlinu]]. Godine 1874., neovisno o [[Achille Le Bel|A. Le Belu]], objavio koncepciju trodimenzijske strukture [[organska kemija|organskih spojeva]], koja se osniva na predodžbi prema kojoj [[ugljik]]ov [[atom]] može tvoriti četiri jednostruke [[Kemijska veza|kemijske veze]] usmjerene prema vrhovima [[Tetraedar|tetraedra]] i koja je omogućila objašnjenje [[optika|optičke]] aktivnosti [[kemijski spoj|kemijskih spojeva]]. Bio je to temelj daljnjega razvoja suvremene [[stereokemija|stereokemije]]. Istraživao je i brzine [[kemijska reakcija|kemijskih reakcija]], [Kemijska ravnoteža[|kemijsku ravnotežu]], [[Elektrolitska disocijacija|elektrolitsku disocijaciju]], izveo jednadžbu za [[osmoza|osmotski tlak]] (van’t Hoffov zakon) i uveo pojam [[Kemijski afinitet|kemijskog afiniteta]]. Prvi je dobitnik [[Nobelova nagrada za kemiju|Nobelove nagrade za kemiju]] (1901.). <ref> '''Hoff, Jacobus Hen(d)ricus van’t''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=25879] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2019.</ref> |
|||
==Počeci== |
|||
== Životopis == |
|||
Rodio se u [[Rotterdam]]u, u liječničkoj obitelji. Studirao je kemiju na Politehničkom institutu u [[Delft]]u, a kasnije na sveučilištima u [[Leiden]]u, [[Bonn]]u i [[Pariz]]u. Doktorirao je na Sveučilištu u [[Utrecht]]u [[1874.]] |
Rodio se u [[Rotterdam]]u, u liječničkoj obitelji. Studirao je kemiju na Politehničkom institutu u [[Delft]]u, a kasnije na sveučilištima u [[Leiden]]u, [[Bonn]]u i [[Pariz]]u. Doktorirao je na Sveučilištu u [[Utrecht]]u [[1874.]] |
||
==Postignuća== |
=== Postignuća === |
||
⚫ | Godine [[1874.]] objavio je rad u kojem je objasnio optičku rotaciju kod nekih materija. Ovu pojavu je tumačio kao posljedicu [[tetraedar]]skog rasporeda kemijskih veza [[ugljik]]ovih atoma i njihovih susjeda. U svome djelu ''Kemija u prostoru'' (''La chimie dans l'éspace'') iz [[1874.]], dao je primjere koji povezuju kemiju i geometriju i tako bio jedan od pionira [[stereokemija|stereokemije]]. U ovo doba ovo je bila revolucionarna ideja koju su dočekale brojne kritike. |
||
⚫ | Sljedeće značajno djelo van 't Hoff je objavio [[1884.]] To su bile ''Studije o kemijskoj dinamici'' (''Études de Dynamique chimique''), u kojima je opisao novu metodu za opisivanje reda kemijske reakcije koristeći grafike i primjenio zakone [[termodinamika|termodinamike]] na kemijske sustave u ravnoteži. U znanost je uveo pojam kemijskog afiniteta. Kasnije se bavio kemijom otopina i teorijom disocijacije elektrolita. |
||
Godine [[1874.]] objavio je rad u kojem je objasnio optičku rotaciju kod nekih materija. Ovu pojavu je tumačio kao posljedicu [[tetraedar]]skog rasporeda kemijskih veza [[ugljik]]ovih atoma i njihovih susjeda. |
|||
⚫ | |||
⚫ | |||
==== Kemijski afinitet ==== |
|||
⚫ | Sljedeće značajno djelo van 't Hoff je objavio [[1884.]] To su bile '' |
||
{{glavni|Kemijski afinitet}} |
|||
'''Kemijski afinitet''' je sklonost uzajamnom [[Kemijska reakcija|kemijskom reagiranju]] i vezivanju različitih [[Kemijska tvar|kemijskih tvari]], odnosno njihovih [[atom]]a ili [[molekula]]. |
|||
⚫ | |||
==== Elektrolitska disocijacija ==== |
|||
{{glavni|Elektrolitska disocijacija}} |
|||
'''Elektrolitska disocijacija''' je rastavljanje [[elektrolit]]a na [[ion]]e [[otapanje]]m ili [[taljenje]]m, što je uzrok [[Električna vodljivost|električnoj vodljivosti]] njihovih [[Otopine|otopina]] ili talina. [[Disocijacija]] takozvanih '''pravih elektrolita''' ili ionofora ([[Grčki jezik|grč]]. nosioci iona), koji se i prije disocijacije sastoje od iona (ionski [[kristal]]i), događa se samo otapanjem, a na rastavljenim se ionima nakupljaju [[molekule]] otapala (solvatacija). Ako se takva [[kristalna rešetka]] razori grijanjem, to jest ako se pravi [[elektrolit]] rastali, dobije se [[tekućina]] koja se sastoji samo od iona, te je stoga električki vodljiva. |
|||
== Izvori == |
|||
{{izvori}} |
|||
== Poveznice == |
|||
{{commons|Jacobus van 't Hoff}} |
{{commons|Jacobus van 't Hoff}} |
||
{{Mrva-nobel-kemija}} |
|||
{{Nobelova nagrada za kemiju}} |
{{Nobelova nagrada za kemiju}} |
||
[[Kategorija: Dobitnici Nobelove nagrade za kemiju|Hoff, Jacobus Henricus van 't]] |
[[Kategorija: Dobitnici Nobelove nagrade za kemiju|Hoff, Jacobus Henricus van 't]] |
Inačica od 21. studenoga 2019. u 16:46
Jacobus Henricus van 't Hoff | |
Rođenje | 30. kolovoza 1852. Rotterdam, Nizozemska |
---|---|
Smrt | 1. ožujka 1911. Berlin, Njemačka |
Državljanstvo | Nizozemac |
Polje | Fizikalna kemija, kemija |
Institucija | Sveučilište u Utrechtu, Sveučilište u Amsterdamu, Sveučilište u Berlinu |
Alma mater | Tehnološko sveučilište u Delftu, Sveučilište u Leidenu, Sveučilište u Bonnu, Sveučilište u Parizu, Sveučilište u Utrechtu |
Poznat po | Stereokemija, Fizikalna kemija, Kemijski afinitet, Kiralnost, Stereoizomer, Kemijska termodinamika, Kemijska kinetika, Kemijska ravnoteža, Osmotski tlak |
Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za kemiju (1901.) Član Kraljevskog društva (1897.) |
Portal o životopisima |
Jacobus Henricus van 't Hoff (Rotterdam, 30. kolovoza 1852. - Berlin, 1. ožujka 1911.) je bio nizozemski fizikokemičar i organokemičar. Bio je sveučilišni profesor kemije, mineralogije i geologije u Amsterdamu, zatim profesor Pruske akademije znanosti u Berlinu. Godine 1874., neovisno o A. Le Belu, objavio koncepciju trodimenzijske strukture organskih spojeva, koja se osniva na predodžbi prema kojoj ugljikov atom može tvoriti četiri jednostruke kemijske veze usmjerene prema vrhovima tetraedra i koja je omogućila objašnjenje optičke aktivnosti kemijskih spojeva. Bio je to temelj daljnjega razvoja suvremene stereokemije. Istraživao je i brzine kemijskih reakcija, [Kemijska ravnoteža[|kemijsku ravnotežu]], elektrolitsku disocijaciju, izveo jednadžbu za osmotski tlak (van’t Hoffov zakon) i uveo pojam kemijskog afiniteta. Prvi je dobitnik Nobelove nagrade za kemiju (1901.). [1]
Životopis
Rodio se u Rotterdamu, u liječničkoj obitelji. Studirao je kemiju na Politehničkom institutu u Delftu, a kasnije na sveučilištima u Leidenu, Bonnu i Parizu. Doktorirao je na Sveučilištu u Utrechtu 1874.
Postignuća
Godine 1874. objavio je rad u kojem je objasnio optičku rotaciju kod nekih materija. Ovu pojavu je tumačio kao posljedicu tetraedarskog rasporeda kemijskih veza ugljikovih atoma i njihovih susjeda. U svome djelu Kemija u prostoru (La chimie dans l'éspace) iz 1874., dao je primjere koji povezuju kemiju i geometriju i tako bio jedan od pionira stereokemije. U ovo doba ovo je bila revolucionarna ideja koju su dočekale brojne kritike.
Sljedeće značajno djelo van 't Hoff je objavio 1884. To su bile Studije o kemijskoj dinamici (Études de Dynamique chimique), u kojima je opisao novu metodu za opisivanje reda kemijske reakcije koristeći grafike i primjenio zakone termodinamike na kemijske sustave u ravnoteži. U znanost je uveo pojam kemijskog afiniteta. Kasnije se bavio kemijom otopina i teorijom disocijacije elektrolita.
Godine 1901. bio je dobitnik prve Nobelove nagrade za kemiju za svoja istraživanja otopina i otkriće osmotskog tlaka. Utvrdio je da se vrlo razrijeđene otopine ponašaju po matematičkim jednadžbama koje važe za plinove.
Kemijski afinitet
Kemijski afinitet je sklonost uzajamnom kemijskom reagiranju i vezivanju različitih kemijskih tvari, odnosno njihovih atoma ili molekula.
Elektrolitska disocijacija
Elektrolitska disocijacija je rastavljanje elektrolita na ione otapanjem ili taljenjem, što je uzrok električnoj vodljivosti njihovih otopina ili talina. Disocijacija takozvanih pravih elektrolita ili ionofora (grč. nosioci iona), koji se i prije disocijacije sastoje od iona (ionski kristali), događa se samo otapanjem, a na rastavljenim se ionima nakupljaju molekule otapala (solvatacija). Ako se takva kristalna rešetka razori grijanjem, to jest ako se pravi elektrolit rastali, dobije se tekućina koja se sastoji samo od iona, te je stoga električki vodljiva.
Izvori
Poveznice