19.624
uređivanja
(Rescuing 2 sources and submitting 0 for archiving.) #IABot (v2.0) |
m (ispravak datuma i/ili općeniti ispravci) |
||
[[Datoteka:Solarmap.png|mini|desno|350 px|Dijagram pokazuje vanjske granice heliosfere, Ortov oblak i Alfa Centauri, u logaritamskoj skali. ([[NASA]], 1999.) <ref>[http://interstellar.jpl.nasa.gov/interstellar/probe/introduction/scale.html] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080124074151/http://interstellar.jpl.nasa.gov/interstellar/probe/introduction/scale.html |date=24.
[[Datoteka:52706main hstorion lg.jpg|mini|desno|250 px|LL Ori pramčani udar u Orionovoj maglici ([[Messier 42]])]]
'''Heliosfera''' je balon vruće magnetične [[plazma|plazme]], koji nastaje djelovanjem [[Sunčev vjetar|Sunčevog vjetra]] u [[Sunčev sustav|Sunčevom sustavu]] i štiti nas od štetnog svemirskog [[Kozmičke zrake|kozmičkog zračenja]]. Sunčev vjetar putuje brzinom od 750
==Sunčev vjetar==
{{Glavni|Sunčev vjetar}}
Sunčev ili solarni vjetar je struja [[Električni naboj|električki nabijenih]] čestica koje su izbačene iz [[korona|gornje atmosfere Sunca]]. Uglavnom se sastoje od [[elektron]]a i [[proton]]a, čija je energija između 10 i 100 k[[Elektronvolt|eV]]. Njihova temperature se mijenja, kao i brzina s vremenom. Te čestice mogu izbjeći Sunčevu gravitaciju jer imaju vrlo veliku [[kinetička energija|kinetičku energiju]] i zbog visoke temperature u [[korona|koroni]]. On stvara i [[Geomagnetska oluja|geomagnetske oluje]], koje mogu ometati električnu mrežu na Zemlji, [[polarna svjetlost|polarnu svjetlost]] i rep [[komet]]a koji sadrži plazmu i uvijek je u smjeru od [[Sunce|Sunca]].
Budući da Sunce rotira oko svoje osi za otprilike 27 dana, magnetsko polje koje prenosi Sunčev vjetar je zavijeno u spiralu.
==Vanjske granice heliosfere==
Sunčev vjetar putuje nadzvučnom brzinom duž Sunčevog sustava, da bi negdje iza [[Neptun]]a ta brzina pala ispod brzine zvuka, što se naziva krajnji udarni val (engl. ''termination shock''). Vjeruje se da je ta granica 75 do 90 [[Astronomska jedinica|astronomskih jedinica]]. Brzina zvuka u međuzvjezdanoj tvari je oko 100 k[[metar|m]]/[[sekunda|s]].
[[Datoteka:Interplanetary magnetic field.svg|mini|desno|Međuplanetno magnetsko polje. Šematski prikaz silnica magnetskog polja, strujanja Sunčeva vjetra i [[heliosferni tekući sloj|heliosfernog tekućeg sloja]].]]
Prema mjerenjima vjeruje se da je svemirska letjelica [[Voyager 1]] prešla granicu udarnog vala u prosincu 2004., na 94 AJ od Sunca. Svemirska letjelica [[Voyager 2]] je počela bilježiti povratne čestice negdje na 76 AJ od Sunca, u maju 2006. To navodi da heliosfera ima nepravilan oblik, koji ovisi o [[Sunčev ciklus|Sunčevom ciklusu]], pa je vjerojatno zbog toga nastala ta razlika.
Nakon udarnog vala dolazi do područja Sunčeve ravnice (engl. ''heliosheath'') gdje Sunčev vjetar postaje sporiji, sabija se i dolazi do [[turbulencija]] sa međuzvjezdanom tvari. To područje je negdje od 80 do 100 AJ od Sunca i sliči repu komete. Svemirska letjelica Voyager 1 je stigla u to područje pri kraju 2010.
'''[[Heliopauza]]''' je granica heliosfere, gdje je Sunčev vjetar zaustavljen djelovanjem međuzvjezdane tvari. Vjeruje se da će svemirska letjelica Voyager 1 stići u to područje 2014, što će se otkriti naglim padom temperature.
Nakon heliopauze vjeruje se da postoji [[područje pramčanog udara]] (engl. ''bow shock''), gdje [[međuzvjezdana tvar]] putuje nadzvučnom brzinom i udara u Sunčev vjetar. Slična pojava je viđena sa [[Galex]] teleskopa u [[Kit (zviježđe)|zviježdu Kit]] ([[Crveni div|crvena divovska]] zvijezda Mira).
|