Amfilohije Radović: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 62.4.55.55 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika MaGa
Oznaka: brzo uklanjanje
m ispravak datuma i/ili općeniti ispravci
Redak 5: Redak 5:
Njegovo sudjelovanje u političkom životu se smatra izrazito konzervativnim i militantnim.<ref name="blic"/>
Njegovo sudjelovanje u političkom životu se smatra izrazito konzervativnim i militantnim.<ref name="blic"/>


Tijekom [[Raspad SFRJ|raspada SFRJ]] bio je u bliskim odnosima s [[Radovan Karadžić|Radovanom Karadžićem]] i [[Željko Ražnatović Arkan|Željkom Ražnatovićem Arkanom]]. Zbog njegovog političkog djelovanja i uloge koju je imao u ratovima, mnogi ga nazivaju ''ratnikom u mantiji''.<ref name="blic">{{srp oznaka}} Vesna Mališić, [https://web.archive.org/web/20090319031139/http://www.blic.rs/temadana.php?id=73561 Dva voda vojske], blic.rs, 10. siječnja 2009., (u pismohrani archive.org 19. ožujka 2009.), pristupljeno 9. siječnja 2017.</ref>
Tijekom [[Raspad SFRJ|raspada SFRJ]] bio je u bliskim odnosima s [[Radovan Karadžić|Radovanom Karadžićem]] i [[Željko Ražnatović Arkan|Željkom Ražnatovićem Arkanom]]. Zbog njegovog političkog djelovanja i uloge koju je imao u ratovima, mnogi ga nazivaju ''ratnikom u mantiji''.<ref name="blic">{{srp oznaka}} Vesna Mališić, [https://web.archive.org/web/20090319031139/http://www.blic.rs/temadana.php?id=73561 Dva voda vojske], blic.rs, 10. siječnja 2009., (u pismohrani archive.org 19. ožujka 2009.), pristupljeno 9. siječnja 2017.</ref>


== Životopis ==
== Životopis ==


=== Mladost i obrazovanje ===
=== Mladost i obrazovanje ===
Risto Radović, sin Ćira i Mileve Radović, rođen je na pravoslavni [[Božić]] [[7. siječnja]] [[1938]]. godine u Barama Radovića u [[Donja Morača|Donjoj Morači]]. Završio je Bogosloviju Sv. Save u [[Beograd]]u. Na Bogoslovskom fakultetu [[SPC]] u [[Beograd]]u diplomirao je [[1962]]. god. Pored [[teologija|teologije]], na Filozofskom fakultetu [[Sveučilište u Beogradu|Sveučilišta u Beogradu]], studirao je klasičnu [[filologija|filologiju]]. Veliki utjecaj na Amfilohija izvršio je [[svetosavlje|svetosavski]] teolog [[Justin Popović]].<ref name="mitropolija">{{srp oznaka}} [http://www.mitropolija.co.me/mitropolit/mitropolit_l.html Službeni životopis na stranicama Mitropolije]</ref> Postdiplomski studij nastavlja u [[Bern]]u i [[Rim]]u. Odatle prelazi u [[Atena|Atenu]], u kojoj, za vrijeme sedmogodišnjeg boravka, pored svakodnevne svećeničke službe, uspijeva doktorirati s tezom o [[Grigorije Palama|Grigoriju Palami]], koju piše na grčkom jeziku i brani uz najvišu moguću ocjenu.<ref name="mitropolija"/>
Risto Radović, sin Ćira i Mileve Radović, rođen je na pravoslavni [[Božić]] [[7. siječnja]] [[1938]]. godine u Barama Radovića u [[Donja Morača|Donjoj Morači]]. Završio je Bogosloviju Sv. Save u [[Beograd]]u. Na Bogoslovskom fakultetu [[SPC]] u [[Beograd]]u diplomirao je [[1962]]. god. Pored [[teologija|teologije]], na Filozofskom fakultetu [[Sveučilište u Beogradu|Sveučilišta u Beogradu]], studirao je klasičnu [[filologija|filologiju]]. Veliki utjecaj na Amfilohija izvršio je [[svetosavlje|svetosavski]] teolog [[Justin Popović]].<ref name="mitropolija">{{srp oznaka}} [http://www.mitropolija.co.me/mitropolit/mitropolit_l.html Službeni životopis na stranicama Mitropolije]</ref> Postdiplomski studij nastavlja u [[Bern]]u i [[Rim]]u. Odatle prelazi u [[Atena|Atenu]], u kojoj, za vrijeme sedmogodišnjeg boravka, pored svakodnevne svećeničke službe, uspijeva doktorirati s tezom o [[Grigorije Palama|Grigoriju Palami]], koju piše na grčkom jeziku i brani uz najvišu moguću ocjenu.<ref name="mitropolija"/>


Sredinom [[1970-ih]] odlazi na [[Sveta gora|Svetu goru]], gdje godinu dana provodi kao redovnik, uzevši ime Amfilohije, što na grčkom znači "dva voda vojske".<ref name="blic"/> Nakon toga je pozvan predavati na Ruskom pravoslavnom institutu "Sveti Sergije" u [[Pariz]]u od [[1974]]. do [[1976]]., gdje uz ostalih pet jezika koje je savladao, usavršava i francuski jezik. Od stranih jezika zna grčki, ruski, talijanski, njemački i francuski jezik.<ref name="mitropolija"/> Po povratku, u Beogradu je biran za [[dekan]]a Bogoslovskog fakulteta i izvanrednog profesora. Od [[1980]]. predaje na Bogoslovskom fakultetu. Krajem [[1985]]. izabran je za [[eparhija banatska|episkopa banatskog]] sa sjedištem u Vršcu. Amfilohije je uoči Božića [[1990]]. godine na Cetinju ustoličen za [[Mitropolija crnogorsko-primorska|Mitropolita crnogorsko-primorskog SPC]], zetsko-brdskog i skenderijskog i [[egzarh]]a Pećkog trona, kako glasi njegova puna titula. Titula "skenderijski" podrazumijeva i nadležnost nad oblasti [[Skadar|Skadra]] u Albaniji,<ref name="Rastoder">{{Citiranje časopisa |url=http://www.filg.uj.edu.pl/~wwwip/postjugo/texts_display.php?id=98 |accessdate=20 Veljača 2011 |title=Šerbo Rastoder, Religija i politika 1991-1999. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20110927112347/http://www.filg.uj.edu.pl/~wwwip/postjugo/texts_display.php?id=98 |archivedate=27 Rujan 2011 }}</ref> no stvarna nadležnost toga područja je pod ovlastima [[Albanska pravoslavna crkva|Albanske pravoslavne crkve]]. Na njegovu inicijativu je pokrenut časopis mitropolije crnogorsko-primorske, [[Svetigora (časopis)|Svetigora]].
Sredinom [[1970-ih]] odlazi na [[Sveta gora|Svetu goru]], gdje godinu dana provodi kao redovnik, uzevši ime Amfilohije, što na grčkom znači "dva voda vojske".<ref name="blic"/> Nakon toga je pozvan predavati na Ruskom pravoslavnom institutu "Sveti Sergije" u [[Pariz]]u od [[1974]]. do [[1976]]., gdje uz ostalih pet jezika koje je savladao, usavršava i francuski jezik. Od stranih jezika zna grčki, ruski, talijanski, njemački i francuski jezik.<ref name="mitropolija"/> Po povratku, u Beogradu je biran za [[dekan]]a Bogoslovskog fakulteta i izvanrednog profesora. Od [[1980]]. predaje na Bogoslovskom fakultetu. Krajem [[1985]]. izabran je za [[eparhija banatska|episkopa banatskog]] sa sjedištem u Vršcu. Amfilohije je uoči Božića [[1990]]. godine na Cetinju ustoličen za [[Mitropolija crnogorsko-primorska|Mitropolita crnogorsko-primorskog SPC]], zetsko-brdskog i skenderijskog i [[egzarh]]a Pećkog trona, kako glasi njegova puna titula. Titula "skenderijski" podrazumijeva i nadležnost nad oblasti [[Skadar|Skadra]] u Albaniji,<ref name="Rastoder">{{Citiranje časopisa |url=http://www.filg.uj.edu.pl/~wwwip/postjugo/texts_display.php?id=98 |accessdate=20. veljače 2011. |title=Šerbo Rastoder, Religija i politika 1991-1999. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20110927112347/http://www.filg.uj.edu.pl/~wwwip/postjugo/texts_display.php?id=98 |archivedate=27. rujna 2011. }}</ref> no stvarna nadležnost toga područja je pod ovlastima [[Albanska pravoslavna crkva|Albanske pravoslavne crkve]]. Na njegovu inicijativu je pokrenut časopis mitropolije crnogorsko-primorske, [[Svetigora (časopis)|Svetigora]].


==Uloga u raspadu SFRJ==
==Uloga u raspadu SFRJ==
Amfilohije je, ponesen idejom [[Slobodan Milošević|Slobodana Miloševića]] o “nacionalnom preporodu”, podržavao rat koji se zahuktavao u bivšoj Jugoslaviji. On se zalagao za stvaranje [[Velika Srbija|Velike Srbije]] ujedinjenjem svih oblasti u kojima žive Srbi.<ref name="Ramet">[http://books.google.com/books?id=FTw3lEqi2-oC&pg=PA501&dq=Amfilohije&ei=ldMcS8jFLZSszQS4opDKDg&client=firefox-a#v=onepage&q=Amfilohije&f=false Sabrina P. Ramet, The three Yugoslavias: state-building and legitimation, 1918-2005]</ref> Mitropolit Amfilohije je na [[Petrovdan]], [[12. srpnja]] [[1991]]. godine u [[Cetinjski manastir|cetinjskom manastiru]] primio [[Željko Ražnatović Arkan|Željka Ražnatovića Arkana]], vođu srpske paravojne postrojbe „Tigrovi“, koji je sa svojom jedinicom pušten u manastir pod punim naoružanjem.<ref name="e-novine"/><ref name="Portret"/><ref name="Intervju"/> Arkanove jedinice su neke vrijeme služile kao "osiguranje" Cetinjskog manastira.<ref>[http://www.blic.rs/drustvo.php?id=74645 Kozaci ne obezbeđuju manastir]</ref><ref name="borba">{{srp oznaka}} [http://www.borba.rs/content/view/3625/83/ Gospodari nekulture]</ref>
Amfilohije je, ponesen idejom [[Slobodan Milošević|Slobodana Miloševića]] o “nacionalnom preporodu”, podržavao rat koji se zahuktavao u bivšoj Jugoslaviji. On se zalagao za stvaranje [[Velika Srbija|Velike Srbije]] ujedinjenjem svih oblasti u kojima žive Srbi.<ref name="Ramet">[http://books.google.com/books?id=FTw3lEqi2-oC&pg=PA501&dq=Amfilohije&ei=ldMcS8jFLZSszQS4opDKDg&client=firefox-a#v=onepage&q=Amfilohije&f=false Sabrina P. Ramet, The three Yugoslavias: state-building and legitimation, 1918-2005]</ref> Mitropolit Amfilohije je na [[Petrovdan]], [[12. srpnja]] [[1991]]. godine u [[Cetinjski manastir|cetinjskom manastiru]] primio [[Željko Ražnatović Arkan|Željka Ražnatovića Arkana]], vođu srpske paravojne postrojbe „Tigrovi“, koji je sa svojom jedinicom pušten u manastir pod punim naoružanjem.<ref name="e-novine"/><ref name="Portret"/><ref name="Intervju"/> Arkanove jedinice su neke vrijeme služile kao "osiguranje" Cetinjskog manastira.<ref>[http://www.blic.rs/drustvo.php?id=74645 Kozaci ne obezbeđuju manastir]</ref><ref name="borba">{{srp oznaka}} [http://www.borba.rs/content/view/3625/83/ Gospodari nekulture]</ref>


Nakon izbijanja rata u Hrvatskoj 1991. Amfilohije Radović je boravio na dubrovačkom ratištu.<ref name="Đorđević">{{Citiranje časopisa |url=http://www.bhdani.com/arhiva/281/t28109.shtml |accessdate=20 Veljača 2011 |title=Mirko Đorđević, analitičar Srpske pravoslavne crkve |archiveurl=https://web.archive.org/web/20130524185142/http://www.bhdani.com/arhiva/281/t28109.shtml |archivedate=24 Svibanj 2013 }}</ref> On je u jesen 1991. obilazio crnogorsku vojsku koja je vršila [[opsada Dubrovnika|opsadu Dubrovnika]] i dijelio im križiće i ikonice.<ref>{{srp oznaka}} [http://www.pescanik.net/content/view/4028/171/ Zašto se u crkvi šapuće, II deo]</ref> U studenom 1991. godine Amfilohije je na dubrovačkom ratištu epskom pjesmom "[[Mojkovačka bitka]]" izvođenom uz gusle hrabrio rezerviste podgoričke brigade „Veljko Vlahović“.<ref name="e-novine">[http://www.e-novine.com/srbija/srbija-licnosti/32577-Zvijer-bezdana.html Zvijer iz bezdana]</ref>
Nakon izbijanja rata u Hrvatskoj 1991. Amfilohije Radović je boravio na dubrovačkom ratištu.<ref name="Đorđević">{{Citiranje časopisa |url=http://www.bhdani.com/arhiva/281/t28109.shtml |accessdate=20. veljače 2011. |title=Mirko Đorđević, analitičar Srpske pravoslavne crkve |archiveurl=https://web.archive.org/web/20130524185142/http://www.bhdani.com/arhiva/281/t28109.shtml |archivedate=24. svibnja 2013. }}</ref> On je u jesen 1991. obilazio crnogorsku vojsku koja je vršila [[opsada Dubrovnika|opsadu Dubrovnika]] i dijelio im križiće i ikonice.<ref>{{srp oznaka}} [http://www.pescanik.net/content/view/4028/171/ Zašto se u crkvi šapuće, II deo]</ref> U studenom 1991. godine Amfilohije je na dubrovačkom ratištu epskom pjesmom "[[Mojkovačka bitka]]" izvođenom uz gusle hrabrio rezerviste podgoričke brigade „Veljko Vlahović“.<ref name="e-novine">[http://www.e-novine.com/srbija/srbija-licnosti/32577-Zvijer-bezdana.html Zvijer iz bezdana]</ref>


Amfilohije je drugi put ugostio Arkana po njegovom povratku s dubrovačkog ratišta, na [[Badnji dan]] [[1992]]. godine, kada je Arkanu pripala "čast" čuvati badnjak na Cetinju.<ref name="blic"/> Tom prilikom je izvršeno masovno krštenje oko 400 izbjeglica iz sjeverne Albanije<ref name="e-novine"/><ref name="Rastoder"/>, a Amfilohije je bacio anatemu na "one koji hoće razdvojti Srbiju od Crne Gore".<ref name="Intervju"/> Željko Ražnatović Arkan je tada iz Cetinjskog manastira poručio Crnogorcima: "I Skadar će biti naš".<ref name="Rastoder"/>
Amfilohije je drugi put ugostio Arkana po njegovom povratku s dubrovačkog ratišta, na [[Badnji dan]] [[1992]]. godine, kada je Arkanu pripala "čast" čuvati badnjak na Cetinju.<ref name="blic"/> Tom prilikom je izvršeno masovno krštenje oko 400 izbjeglica iz sjeverne Albanije<ref name="Rastoder"/><ref name="e-novine"/>, a Amfilohije je bacio anatemu na "one koji hoće razdvojti Srbiju od Crne Gore".<ref name="Intervju"/> Željko Ražnatović Arkan je tada iz Cetinjskog manastira poručio Crnogorcima: "I Skadar će biti naš".<ref name="Rastoder"/>


Tijekom [[rat u Bosni i Hercegovini|rata u Bosni i Hercegovini]], Amfilohije je bio blizak prijatelj [[Radovan Karadžić|Radovana Karadžića]], optuženog za ratne zločine. Radović je Karadžića često posjećivao na Palama i obilazio njegove borce po bosansko-hercegovačkim ratištima da ih osokoli za borbu.<ref name="Rastoder"/> Kada su čelnici Republike Srpske odbacili [[Vance-Owenov mirovni plan]] [[1993]]. godine, Amfilohije je izjavio da su oni te noći "krenuli svetolazarevskim putem". Zbog odbacivanja mirovnog sporazuma, Amfilohije je [[Biljana Plavšić|Biljanu Plavšić]] proglašavao [[kosovka djevojka|kosovkom djevojkom]].<ref>{{srp oznaka}} [http://www.pescanik.net/content/view/1240/57/ Vajmarska republika]</ref> Amfilohije je izjavljivao da se u BiH bije bitka za "slobodu zlatnu i obraz časni čitavog pravoslavlja, za pravdu i dušu čitavoga svijeta, za svetinju bogolikog ljudskog dostojanstva".<ref name="Rastoder"/> Zbog "zasluga" tijekom rata u Bosni, Radovan Karadžić ga je odlikovao [[Orden Njegoša|Ordenom Njegoša]] prvog reda.<ref>[http://www.cyberbulevar.com/vijesti/bih/koga-je-sve-odlikovao-radovan-karadzic/20060430/ Koga je sve odlikovao Radovan Karadžić]</ref>
Tijekom [[rat u Bosni i Hercegovini|rata u Bosni i Hercegovini]], Amfilohije je bio blizak prijatelj [[Radovan Karadžić|Radovana Karadžića]], optuženog za ratne zločine. Radović je Karadžića često posjećivao na Palama i obilazio njegove borce po bosansko-hercegovačkim ratištima da ih osokoli za borbu.<ref name="Rastoder"/> Kada su čelnici Republike Srpske odbacili [[Vance-Owenov mirovni plan]] [[1993]]. godine, Amfilohije je izjavio da su oni te noći "krenuli svetolazarevskim putem". Zbog odbacivanja mirovnog sporazuma, Amfilohije je [[Biljana Plavšić|Biljanu Plavšić]] proglašavao [[kosovka djevojka|kosovkom djevojkom]].<ref>{{srp oznaka}} [http://www.pescanik.net/content/view/1240/57/ Vajmarska republika]</ref> Amfilohije je izjavljivao da se u BiH bije bitka za "slobodu zlatnu i obraz časni čitavog pravoslavlja, za pravdu i dušu čitavoga svijeta, za svetinju bogolikog ljudskog dostojanstva".<ref name="Rastoder"/> Zbog "zasluga" tijekom rata u Bosni, Radovan Karadžić ga je odlikovao [[Orden Njegoša|Ordenom Njegoša]] prvog reda.<ref>[http://www.cyberbulevar.com/vijesti/bih/koga-je-sve-odlikovao-radovan-karadzic/20060430/ Koga je sve odlikovao Radovan Karadžić]</ref>

Inačica od 1. veljače 2020. u 12:45

Amfilohije Radović

Amfilohije (Risto) Radović (Donja Morača, 7. siječnja 1938.) je crnogorsko-primorski mitropolit Srpske pravoslavne Crkve.

Amfilohijevo političko djelovanje u okviru Srpske pravoslavne crkve izaziva brojne kontroverze u javnosti zbog velikosrpskog nacionalizma, negiranja crnogorskog naroda i državnosti, reafirmacije četništva kao i zbog protivljenja europskim integracijama. Njegovo sudjelovanje u političkom životu se smatra izrazito konzervativnim i militantnim.[1]

Tijekom raspada SFRJ bio je u bliskim odnosima s Radovanom Karadžićem i Željkom Ražnatovićem Arkanom. Zbog njegovog političkog djelovanja i uloge koju je imao u ratovima, mnogi ga nazivaju ratnikom u mantiji.[1]

Životopis

Mladost i obrazovanje

Risto Radović, sin Ćira i Mileve Radović, rođen je na pravoslavni Božić 7. siječnja 1938. godine u Barama Radovića u Donjoj Morači. Završio je Bogosloviju Sv. Save u Beogradu. Na Bogoslovskom fakultetu SPC u Beogradu diplomirao je 1962. god. Pored teologije, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu, studirao je klasičnu filologiju. Veliki utjecaj na Amfilohija izvršio je svetosavski teolog Justin Popović.[2] Postdiplomski studij nastavlja u Bernu i Rimu. Odatle prelazi u Atenu, u kojoj, za vrijeme sedmogodišnjeg boravka, pored svakodnevne svećeničke službe, uspijeva doktorirati s tezom o Grigoriju Palami, koju piše na grčkom jeziku i brani uz najvišu moguću ocjenu.[2]

Sredinom 1970-ih odlazi na Svetu goru, gdje godinu dana provodi kao redovnik, uzevši ime Amfilohije, što na grčkom znači "dva voda vojske".[1] Nakon toga je pozvan predavati na Ruskom pravoslavnom institutu "Sveti Sergije" u Parizu od 1974. do 1976., gdje uz ostalih pet jezika koje je savladao, usavršava i francuski jezik. Od stranih jezika zna grčki, ruski, talijanski, njemački i francuski jezik.[2] Po povratku, u Beogradu je biran za dekana Bogoslovskog fakulteta i izvanrednog profesora. Od 1980. predaje na Bogoslovskom fakultetu. Krajem 1985. izabran je za episkopa banatskog sa sjedištem u Vršcu. Amfilohije je uoči Božića 1990. godine na Cetinju ustoličen za Mitropolita crnogorsko-primorskog SPC, zetsko-brdskog i skenderijskog i egzarha Pećkog trona, kako glasi njegova puna titula. Titula "skenderijski" podrazumijeva i nadležnost nad oblasti Skadra u Albaniji,[3] no stvarna nadležnost toga područja je pod ovlastima Albanske pravoslavne crkve. Na njegovu inicijativu je pokrenut časopis mitropolije crnogorsko-primorske, Svetigora.

Uloga u raspadu SFRJ

Amfilohije je, ponesen idejom Slobodana Miloševića o “nacionalnom preporodu”, podržavao rat koji se zahuktavao u bivšoj Jugoslaviji. On se zalagao za stvaranje Velike Srbije ujedinjenjem svih oblasti u kojima žive Srbi.[4] Mitropolit Amfilohije je na Petrovdan, 12. srpnja 1991. godine u cetinjskom manastiru primio Željka Ražnatovića Arkana, vođu srpske paravojne postrojbe „Tigrovi“, koji je sa svojom jedinicom pušten u manastir pod punim naoružanjem.[5][6][7] Arkanove jedinice su neke vrijeme služile kao "osiguranje" Cetinjskog manastira.[8][9]

Nakon izbijanja rata u Hrvatskoj 1991. Amfilohije Radović je boravio na dubrovačkom ratištu.[10] On je u jesen 1991. obilazio crnogorsku vojsku koja je vršila opsadu Dubrovnika i dijelio im križiće i ikonice.[11] U studenom 1991. godine Amfilohije je na dubrovačkom ratištu epskom pjesmom "Mojkovačka bitka" izvođenom uz gusle hrabrio rezerviste podgoričke brigade „Veljko Vlahović“.[5]

Amfilohije je drugi put ugostio Arkana po njegovom povratku s dubrovačkog ratišta, na Badnji dan 1992. godine, kada je Arkanu pripala "čast" čuvati badnjak na Cetinju.[1] Tom prilikom je izvršeno masovno krštenje oko 400 izbjeglica iz sjeverne Albanije[3][5], a Amfilohije je bacio anatemu na "one koji hoće razdvojti Srbiju od Crne Gore".[7] Željko Ražnatović Arkan je tada iz Cetinjskog manastira poručio Crnogorcima: "I Skadar će biti naš".[3]

Tijekom rata u Bosni i Hercegovini, Amfilohije je bio blizak prijatelj Radovana Karadžića, optuženog za ratne zločine. Radović je Karadžića često posjećivao na Palama i obilazio njegove borce po bosansko-hercegovačkim ratištima da ih osokoli za borbu.[3] Kada su čelnici Republike Srpske odbacili Vance-Owenov mirovni plan 1993. godine, Amfilohije je izjavio da su oni te noći "krenuli svetolazarevskim putem". Zbog odbacivanja mirovnog sporazuma, Amfilohije je Biljanu Plavšić proglašavao kosovkom djevojkom.[12] Amfilohije je izjavljivao da se u BiH bije bitka za "slobodu zlatnu i obraz časni čitavog pravoslavlja, za pravdu i dušu čitavoga svijeta, za svetinju bogolikog ljudskog dostojanstva".[3] Zbog "zasluga" tijekom rata u Bosni, Radovan Karadžić ga je odlikovao Ordenom Njegoša prvog reda.[13]

1996. godine Radović je uredio zbornik radova Jagnje Božije i zvijer iz bezdana, kojim se izlaže pravoslavna filozofija rata i u kojem se, pored ostalih autora, nalazi i tekst Radovana Karadžića.[14] Haško tužilaštvo smatra da se Karadžić, dok je bio u bijegu, skrivao u manastirima pod Amfilohijevom nadležnošću.[6]

Političko djelovanje u Crnoj Gori

Amfilohija mnogi kritiziraju zbog miješanja u politiku Crne Gore, kao i zbog pokušaja njene klerikalizacije. Njegov dolazak u Crnu Goru neki povezuju s „antibirokratskom revolucijom”, kada su vlast u toj republici preuzeli Miloševićevi kadrovi.[6] Amfilohije Radović je u Crnoj Gori godinama vatreno propovijedao svetosavlje, ideologiju srpskog nacionalizma.[6] Poznat je po žestokom negiranju crnogorske nacije i crnogorske državnosti.[1][7] Mitropolitovo promoviranje "srpstva i svetosavlja", u skladu s velikosrpskom nacionalističkom projektu, dovelo je do značajne polarizacije među samim Crnogorcima.[3] Žestoki antikomunizam i reafirmacija četništva, putem nakladne djelatnosti Mitropolije crnogorsko-primorske i organiziranim posvećenjem stratišta na kojima su izginuli četnici, izazvalo je kontraverzna mišljenja, ne samo u crnogorskoj javnosti.[3]

Izvori

  1. a b c d e (srp.) Vesna Mališić, Dva voda vojske, blic.rs, 10. siječnja 2009., (u pismohrani archive.org 19. ožujka 2009.), pristupljeno 9. siječnja 2017.
  2. a b c (srp.) Službeni životopis na stranicama Mitropolije
  3. a b c d e f g Šerbo Rastoder, Religija i politika 1991-1999. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. rujna 2011. Pristupljeno 20. veljače 2011. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  4. Sabrina P. Ramet, The three Yugoslavias: state-building and legitimation, 1918-2005
  5. a b c Zvijer iz bezdana
  6. a b c d Portret: Amfilohije Radović - Sejač mržnje
  7. a b c Intervju: Gospodin Amfilohije, mitropolit SPC u Crnoj Gori
  8. Kozaci ne obezbeđuju manastir
  9. (srp.) Gospodari nekulture
  10. Mirko Đorđević, analitičar Srpske pravoslavne crkve. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. svibnja 2013. Pristupljeno 20. veljače 2011. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  11. (srp.) Zašto se u crkvi šapuće, II deo
  12. (srp.) Vajmarska republika
  13. Koga je sve odlikovao Radovan Karadžić
  14. Jagnje Božije i Zvijer iz bezdana

Vanjske poveznice