Amfilohije Radović: razlika između inačica
m uklonjena promjena suradnika 62.4.55.55 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika MaGa Oznaka: brzo uklanjanje |
m ispravak datuma i/ili općeniti ispravci |
||
Redak 5: | Redak 5: | ||
Njegovo sudjelovanje u političkom životu se smatra izrazito konzervativnim i militantnim.<ref name="blic"/> |
Njegovo sudjelovanje u političkom životu se smatra izrazito konzervativnim i militantnim.<ref name="blic"/> |
||
Tijekom [[Raspad SFRJ|raspada SFRJ]] bio je u bliskim odnosima s [[Radovan Karadžić|Radovanom Karadžićem]] i [[Željko Ražnatović Arkan|Željkom Ražnatovićem Arkanom]]. Zbog njegovog političkog djelovanja i uloge koju je imao u ratovima, mnogi ga nazivaju ''ratnikom u mantiji''.<ref name="blic">{{srp oznaka}} Vesna Mališić, [https://web.archive.org/web/20090319031139/http://www.blic.rs/temadana.php?id=73561 Dva voda vojske], blic.rs, 10. siječnja 2009., (u pismohrani archive.org 19. ožujka 2009.), pristupljeno 9. siječnja 2017.</ref> |
Tijekom [[Raspad SFRJ|raspada SFRJ]] bio je u bliskim odnosima s [[Radovan Karadžić|Radovanom Karadžićem]] i [[Željko Ražnatović Arkan|Željkom Ražnatovićem Arkanom]]. Zbog njegovog političkog djelovanja i uloge koju je imao u ratovima, mnogi ga nazivaju ''ratnikom u mantiji''.<ref name="blic">{{srp oznaka}} Vesna Mališić, [https://web.archive.org/web/20090319031139/http://www.blic.rs/temadana.php?id=73561 Dva voda vojske], blic.rs, 10. siječnja 2009., (u pismohrani archive.org 19. ožujka 2009.), pristupljeno 9. siječnja 2017.</ref> |
||
== Životopis == |
== Životopis == |
||
=== Mladost i obrazovanje === |
=== Mladost i obrazovanje === |
||
Risto Radović, sin Ćira i Mileve Radović, rođen je na pravoslavni [[Božić]] [[7. siječnja]] [[1938]]. godine u Barama Radovića u [[Donja Morača|Donjoj Morači]]. Završio je Bogosloviju Sv. Save u [[Beograd]]u. Na Bogoslovskom fakultetu [[SPC]] u [[Beograd]]u diplomirao je [[1962]]. god. Pored [[teologija|teologije]], na Filozofskom fakultetu [[Sveučilište u Beogradu|Sveučilišta u Beogradu]], studirao je klasičnu [[filologija|filologiju]]. Veliki utjecaj na Amfilohija izvršio je [[svetosavlje|svetosavski]] teolog [[Justin Popović]].<ref name="mitropolija">{{srp oznaka}} [http://www.mitropolija.co.me/mitropolit/mitropolit_l.html Službeni životopis na stranicama Mitropolije]</ref> Postdiplomski studij nastavlja u [[Bern]]u i [[Rim]]u. Odatle prelazi u [[Atena|Atenu]], u kojoj, za vrijeme sedmogodišnjeg boravka, pored svakodnevne svećeničke službe, uspijeva doktorirati s tezom o [[Grigorije Palama|Grigoriju Palami]], koju piše na grčkom jeziku i brani uz najvišu moguću ocjenu.<ref name="mitropolija"/> |
Risto Radović, sin Ćira i Mileve Radović, rođen je na pravoslavni [[Božić]] [[7. siječnja]] [[1938]]. godine u Barama Radovića u [[Donja Morača|Donjoj Morači]]. Završio je Bogosloviju Sv. Save u [[Beograd]]u. Na Bogoslovskom fakultetu [[SPC]] u [[Beograd]]u diplomirao je [[1962]]. god. Pored [[teologija|teologije]], na Filozofskom fakultetu [[Sveučilište u Beogradu|Sveučilišta u Beogradu]], studirao je klasičnu [[filologija|filologiju]]. Veliki utjecaj na Amfilohija izvršio je [[svetosavlje|svetosavski]] teolog [[Justin Popović]].<ref name="mitropolija">{{srp oznaka}} [http://www.mitropolija.co.me/mitropolit/mitropolit_l.html Službeni životopis na stranicama Mitropolije]</ref> Postdiplomski studij nastavlja u [[Bern]]u i [[Rim]]u. Odatle prelazi u [[Atena|Atenu]], u kojoj, za vrijeme sedmogodišnjeg boravka, pored svakodnevne svećeničke službe, uspijeva doktorirati s tezom o [[Grigorije Palama|Grigoriju Palami]], koju piše na grčkom jeziku i brani uz najvišu moguću ocjenu.<ref name="mitropolija"/> |
||
Sredinom [[1970-ih]] odlazi na [[Sveta gora|Svetu goru]], gdje godinu dana provodi kao redovnik, uzevši ime Amfilohije, što na grčkom znači "dva voda vojske".<ref name="blic"/> Nakon toga je pozvan predavati na Ruskom pravoslavnom institutu "Sveti Sergije" u [[Pariz]]u od [[1974]]. do [[1976]]., gdje uz ostalih pet jezika koje je savladao, usavršava i francuski jezik. Od stranih jezika zna grčki, ruski, talijanski, njemački i francuski jezik.<ref name="mitropolija"/> Po povratku, u Beogradu je biran za [[dekan]]a Bogoslovskog fakulteta i izvanrednog profesora. Od [[1980]]. predaje na Bogoslovskom fakultetu. Krajem [[1985]]. izabran je za [[eparhija banatska|episkopa banatskog]] sa sjedištem u Vršcu. Amfilohije je uoči Božića [[1990]]. godine na Cetinju ustoličen za [[Mitropolija crnogorsko-primorska|Mitropolita crnogorsko-primorskog SPC]], zetsko-brdskog i skenderijskog i [[egzarh]]a Pećkog trona, kako glasi njegova puna titula. Titula "skenderijski" podrazumijeva i nadležnost nad oblasti [[Skadar|Skadra]] u Albaniji,<ref name="Rastoder">{{Citiranje časopisa |url=http://www.filg.uj.edu.pl/~wwwip/postjugo/texts_display.php?id=98 |accessdate=20 |
Sredinom [[1970-ih]] odlazi na [[Sveta gora|Svetu goru]], gdje godinu dana provodi kao redovnik, uzevši ime Amfilohije, što na grčkom znači "dva voda vojske".<ref name="blic"/> Nakon toga je pozvan predavati na Ruskom pravoslavnom institutu "Sveti Sergije" u [[Pariz]]u od [[1974]]. do [[1976]]., gdje uz ostalih pet jezika koje je savladao, usavršava i francuski jezik. Od stranih jezika zna grčki, ruski, talijanski, njemački i francuski jezik.<ref name="mitropolija"/> Po povratku, u Beogradu je biran za [[dekan]]a Bogoslovskog fakulteta i izvanrednog profesora. Od [[1980]]. predaje na Bogoslovskom fakultetu. Krajem [[1985]]. izabran je za [[eparhija banatska|episkopa banatskog]] sa sjedištem u Vršcu. Amfilohije je uoči Božića [[1990]]. godine na Cetinju ustoličen za [[Mitropolija crnogorsko-primorska|Mitropolita crnogorsko-primorskog SPC]], zetsko-brdskog i skenderijskog i [[egzarh]]a Pećkog trona, kako glasi njegova puna titula. Titula "skenderijski" podrazumijeva i nadležnost nad oblasti [[Skadar|Skadra]] u Albaniji,<ref name="Rastoder">{{Citiranje časopisa |url=http://www.filg.uj.edu.pl/~wwwip/postjugo/texts_display.php?id=98 |accessdate=20. veljače 2011. |title=Šerbo Rastoder, Religija i politika 1991-1999. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20110927112347/http://www.filg.uj.edu.pl/~wwwip/postjugo/texts_display.php?id=98 |archivedate=27. rujna 2011. }}</ref> no stvarna nadležnost toga područja je pod ovlastima [[Albanska pravoslavna crkva|Albanske pravoslavne crkve]]. Na njegovu inicijativu je pokrenut časopis mitropolije crnogorsko-primorske, [[Svetigora (časopis)|Svetigora]]. |
||
==Uloga u raspadu SFRJ== |
==Uloga u raspadu SFRJ== |
||
Amfilohije je, ponesen idejom [[Slobodan Milošević|Slobodana Miloševića]] o “nacionalnom preporodu”, podržavao rat koji se zahuktavao u bivšoj Jugoslaviji. On se zalagao za stvaranje [[Velika Srbija|Velike Srbije]] ujedinjenjem svih oblasti u kojima žive Srbi.<ref name="Ramet">[http://books.google.com/books?id=FTw3lEqi2-oC&pg=PA501&dq=Amfilohije&ei=ldMcS8jFLZSszQS4opDKDg&client=firefox-a#v=onepage&q=Amfilohije&f=false Sabrina P. Ramet, The three Yugoslavias: state-building and legitimation, 1918-2005]</ref> Mitropolit Amfilohije je na [[Petrovdan]], [[12. srpnja]] [[1991]]. godine u [[Cetinjski manastir|cetinjskom manastiru]] primio [[Željko Ražnatović Arkan|Željka Ražnatovića Arkana]], vođu srpske paravojne postrojbe „Tigrovi“, koji je sa svojom jedinicom pušten u manastir pod punim naoružanjem.<ref name="e-novine"/><ref name="Portret"/><ref name="Intervju"/> Arkanove jedinice su neke vrijeme služile kao "osiguranje" Cetinjskog manastira.<ref>[http://www.blic.rs/drustvo.php?id=74645 Kozaci ne obezbeđuju manastir]</ref><ref name="borba">{{srp oznaka}} [http://www.borba.rs/content/view/3625/83/ Gospodari nekulture]</ref> |
Amfilohije je, ponesen idejom [[Slobodan Milošević|Slobodana Miloševića]] o “nacionalnom preporodu”, podržavao rat koji se zahuktavao u bivšoj Jugoslaviji. On se zalagao za stvaranje [[Velika Srbija|Velike Srbije]] ujedinjenjem svih oblasti u kojima žive Srbi.<ref name="Ramet">[http://books.google.com/books?id=FTw3lEqi2-oC&pg=PA501&dq=Amfilohije&ei=ldMcS8jFLZSszQS4opDKDg&client=firefox-a#v=onepage&q=Amfilohije&f=false Sabrina P. Ramet, The three Yugoslavias: state-building and legitimation, 1918-2005]</ref> Mitropolit Amfilohije je na [[Petrovdan]], [[12. srpnja]] [[1991]]. godine u [[Cetinjski manastir|cetinjskom manastiru]] primio [[Željko Ražnatović Arkan|Željka Ražnatovića Arkana]], vođu srpske paravojne postrojbe „Tigrovi“, koji je sa svojom jedinicom pušten u manastir pod punim naoružanjem.<ref name="e-novine"/><ref name="Portret"/><ref name="Intervju"/> Arkanove jedinice su neke vrijeme služile kao "osiguranje" Cetinjskog manastira.<ref>[http://www.blic.rs/drustvo.php?id=74645 Kozaci ne obezbeđuju manastir]</ref><ref name="borba">{{srp oznaka}} [http://www.borba.rs/content/view/3625/83/ Gospodari nekulture]</ref> |
||
Nakon izbijanja rata u Hrvatskoj 1991. Amfilohije Radović je boravio na dubrovačkom ratištu.<ref name="Đorđević">{{Citiranje časopisa |url=http://www.bhdani.com/arhiva/281/t28109.shtml |accessdate=20 |
Nakon izbijanja rata u Hrvatskoj 1991. Amfilohije Radović je boravio na dubrovačkom ratištu.<ref name="Đorđević">{{Citiranje časopisa |url=http://www.bhdani.com/arhiva/281/t28109.shtml |accessdate=20. veljače 2011. |title=Mirko Đorđević, analitičar Srpske pravoslavne crkve |archiveurl=https://web.archive.org/web/20130524185142/http://www.bhdani.com/arhiva/281/t28109.shtml |archivedate=24. svibnja 2013. }}</ref> On je u jesen 1991. obilazio crnogorsku vojsku koja je vršila [[opsada Dubrovnika|opsadu Dubrovnika]] i dijelio im križiće i ikonice.<ref>{{srp oznaka}} [http://www.pescanik.net/content/view/4028/171/ Zašto se u crkvi šapuće, II deo]</ref> U studenom 1991. godine Amfilohije je na dubrovačkom ratištu epskom pjesmom "[[Mojkovačka bitka]]" izvođenom uz gusle hrabrio rezerviste podgoričke brigade „Veljko Vlahović“.<ref name="e-novine">[http://www.e-novine.com/srbija/srbija-licnosti/32577-Zvijer-bezdana.html Zvijer iz bezdana]</ref> |
||
Amfilohije je drugi put ugostio Arkana po njegovom povratku s dubrovačkog ratišta, na [[Badnji dan]] [[1992]]. godine, kada je Arkanu pripala "čast" čuvati badnjak na Cetinju.<ref name="blic"/> Tom prilikom je izvršeno masovno krštenje oko 400 izbjeglica iz sjeverne Albanije<ref name=" |
Amfilohije je drugi put ugostio Arkana po njegovom povratku s dubrovačkog ratišta, na [[Badnji dan]] [[1992]]. godine, kada je Arkanu pripala "čast" čuvati badnjak na Cetinju.<ref name="blic"/> Tom prilikom je izvršeno masovno krštenje oko 400 izbjeglica iz sjeverne Albanije<ref name="Rastoder"/><ref name="e-novine"/>, a Amfilohije je bacio anatemu na "one koji hoće razdvojti Srbiju od Crne Gore".<ref name="Intervju"/> Željko Ražnatović Arkan je tada iz Cetinjskog manastira poručio Crnogorcima: "I Skadar će biti naš".<ref name="Rastoder"/> |
||
Tijekom [[rat u Bosni i Hercegovini|rata u Bosni i Hercegovini]], Amfilohije je bio blizak prijatelj [[Radovan Karadžić|Radovana Karadžića]], optuženog za ratne zločine. Radović je Karadžića često posjećivao na Palama i obilazio njegove borce po bosansko-hercegovačkim ratištima da ih osokoli za borbu.<ref name="Rastoder"/> Kada su čelnici Republike Srpske odbacili [[Vance-Owenov mirovni plan]] [[1993]]. godine, Amfilohije je izjavio da su oni te noći "krenuli svetolazarevskim putem". Zbog odbacivanja mirovnog sporazuma, Amfilohije je [[Biljana Plavšić|Biljanu Plavšić]] proglašavao [[kosovka djevojka|kosovkom djevojkom]].<ref>{{srp oznaka}} [http://www.pescanik.net/content/view/1240/57/ Vajmarska republika]</ref> Amfilohije je izjavljivao da se u BiH bije bitka za "slobodu zlatnu i obraz časni čitavog pravoslavlja, za pravdu i dušu čitavoga svijeta, za svetinju bogolikog ljudskog dostojanstva".<ref name="Rastoder"/> Zbog "zasluga" tijekom rata u Bosni, Radovan Karadžić ga je odlikovao [[Orden Njegoša|Ordenom Njegoša]] prvog reda.<ref>[http://www.cyberbulevar.com/vijesti/bih/koga-je-sve-odlikovao-radovan-karadzic/20060430/ Koga je sve odlikovao Radovan Karadžić]</ref> |
Tijekom [[rat u Bosni i Hercegovini|rata u Bosni i Hercegovini]], Amfilohije je bio blizak prijatelj [[Radovan Karadžić|Radovana Karadžića]], optuženog za ratne zločine. Radović je Karadžića često posjećivao na Palama i obilazio njegove borce po bosansko-hercegovačkim ratištima da ih osokoli za borbu.<ref name="Rastoder"/> Kada su čelnici Republike Srpske odbacili [[Vance-Owenov mirovni plan]] [[1993]]. godine, Amfilohije je izjavio da su oni te noći "krenuli svetolazarevskim putem". Zbog odbacivanja mirovnog sporazuma, Amfilohije je [[Biljana Plavšić|Biljanu Plavšić]] proglašavao [[kosovka djevojka|kosovkom djevojkom]].<ref>{{srp oznaka}} [http://www.pescanik.net/content/view/1240/57/ Vajmarska republika]</ref> Amfilohije je izjavljivao da se u BiH bije bitka za "slobodu zlatnu i obraz časni čitavog pravoslavlja, za pravdu i dušu čitavoga svijeta, za svetinju bogolikog ljudskog dostojanstva".<ref name="Rastoder"/> Zbog "zasluga" tijekom rata u Bosni, Radovan Karadžić ga je odlikovao [[Orden Njegoša|Ordenom Njegoša]] prvog reda.<ref>[http://www.cyberbulevar.com/vijesti/bih/koga-je-sve-odlikovao-radovan-karadzic/20060430/ Koga je sve odlikovao Radovan Karadžić]</ref> |
Inačica od 1. veljače 2020. u 12:45
Amfilohije (Risto) Radović (Donja Morača, 7. siječnja 1938.) je crnogorsko-primorski mitropolit Srpske pravoslavne Crkve.
Amfilohijevo političko djelovanje u okviru Srpske pravoslavne crkve izaziva brojne kontroverze u javnosti zbog velikosrpskog nacionalizma, negiranja crnogorskog naroda i državnosti, reafirmacije četništva kao i zbog protivljenja europskim integracijama. Njegovo sudjelovanje u političkom životu se smatra izrazito konzervativnim i militantnim.[1]
Tijekom raspada SFRJ bio je u bliskim odnosima s Radovanom Karadžićem i Željkom Ražnatovićem Arkanom. Zbog njegovog političkog djelovanja i uloge koju je imao u ratovima, mnogi ga nazivaju ratnikom u mantiji.[1]
Životopis
Mladost i obrazovanje
Risto Radović, sin Ćira i Mileve Radović, rođen je na pravoslavni Božić 7. siječnja 1938. godine u Barama Radovića u Donjoj Morači. Završio je Bogosloviju Sv. Save u Beogradu. Na Bogoslovskom fakultetu SPC u Beogradu diplomirao je 1962. god. Pored teologije, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu, studirao je klasičnu filologiju. Veliki utjecaj na Amfilohija izvršio je svetosavski teolog Justin Popović.[2] Postdiplomski studij nastavlja u Bernu i Rimu. Odatle prelazi u Atenu, u kojoj, za vrijeme sedmogodišnjeg boravka, pored svakodnevne svećeničke službe, uspijeva doktorirati s tezom o Grigoriju Palami, koju piše na grčkom jeziku i brani uz najvišu moguću ocjenu.[2]
Sredinom 1970-ih odlazi na Svetu goru, gdje godinu dana provodi kao redovnik, uzevši ime Amfilohije, što na grčkom znači "dva voda vojske".[1] Nakon toga je pozvan predavati na Ruskom pravoslavnom institutu "Sveti Sergije" u Parizu od 1974. do 1976., gdje uz ostalih pet jezika koje je savladao, usavršava i francuski jezik. Od stranih jezika zna grčki, ruski, talijanski, njemački i francuski jezik.[2] Po povratku, u Beogradu je biran za dekana Bogoslovskog fakulteta i izvanrednog profesora. Od 1980. predaje na Bogoslovskom fakultetu. Krajem 1985. izabran je za episkopa banatskog sa sjedištem u Vršcu. Amfilohije je uoči Božića 1990. godine na Cetinju ustoličen za Mitropolita crnogorsko-primorskog SPC, zetsko-brdskog i skenderijskog i egzarha Pećkog trona, kako glasi njegova puna titula. Titula "skenderijski" podrazumijeva i nadležnost nad oblasti Skadra u Albaniji,[3] no stvarna nadležnost toga područja je pod ovlastima Albanske pravoslavne crkve. Na njegovu inicijativu je pokrenut časopis mitropolije crnogorsko-primorske, Svetigora.
Uloga u raspadu SFRJ
Amfilohije je, ponesen idejom Slobodana Miloševića o “nacionalnom preporodu”, podržavao rat koji se zahuktavao u bivšoj Jugoslaviji. On se zalagao za stvaranje Velike Srbije ujedinjenjem svih oblasti u kojima žive Srbi.[4] Mitropolit Amfilohije je na Petrovdan, 12. srpnja 1991. godine u cetinjskom manastiru primio Željka Ražnatovića Arkana, vođu srpske paravojne postrojbe „Tigrovi“, koji je sa svojom jedinicom pušten u manastir pod punim naoružanjem.[5][6][7] Arkanove jedinice su neke vrijeme služile kao "osiguranje" Cetinjskog manastira.[8][9]
Nakon izbijanja rata u Hrvatskoj 1991. Amfilohije Radović je boravio na dubrovačkom ratištu.[10] On je u jesen 1991. obilazio crnogorsku vojsku koja je vršila opsadu Dubrovnika i dijelio im križiće i ikonice.[11] U studenom 1991. godine Amfilohije je na dubrovačkom ratištu epskom pjesmom "Mojkovačka bitka" izvođenom uz gusle hrabrio rezerviste podgoričke brigade „Veljko Vlahović“.[5]
Amfilohije je drugi put ugostio Arkana po njegovom povratku s dubrovačkog ratišta, na Badnji dan 1992. godine, kada je Arkanu pripala "čast" čuvati badnjak na Cetinju.[1] Tom prilikom je izvršeno masovno krštenje oko 400 izbjeglica iz sjeverne Albanije[3][5], a Amfilohije je bacio anatemu na "one koji hoće razdvojti Srbiju od Crne Gore".[7] Željko Ražnatović Arkan je tada iz Cetinjskog manastira poručio Crnogorcima: "I Skadar će biti naš".[3]
Tijekom rata u Bosni i Hercegovini, Amfilohije je bio blizak prijatelj Radovana Karadžića, optuženog za ratne zločine. Radović je Karadžića često posjećivao na Palama i obilazio njegove borce po bosansko-hercegovačkim ratištima da ih osokoli za borbu.[3] Kada su čelnici Republike Srpske odbacili Vance-Owenov mirovni plan 1993. godine, Amfilohije je izjavio da su oni te noći "krenuli svetolazarevskim putem". Zbog odbacivanja mirovnog sporazuma, Amfilohije je Biljanu Plavšić proglašavao kosovkom djevojkom.[12] Amfilohije je izjavljivao da se u BiH bije bitka za "slobodu zlatnu i obraz časni čitavog pravoslavlja, za pravdu i dušu čitavoga svijeta, za svetinju bogolikog ljudskog dostojanstva".[3] Zbog "zasluga" tijekom rata u Bosni, Radovan Karadžić ga je odlikovao Ordenom Njegoša prvog reda.[13]
1996. godine Radović je uredio zbornik radova Jagnje Božije i zvijer iz bezdana, kojim se izlaže pravoslavna filozofija rata i u kojem se, pored ostalih autora, nalazi i tekst Radovana Karadžića.[14] Haško tužilaštvo smatra da se Karadžić, dok je bio u bijegu, skrivao u manastirima pod Amfilohijevom nadležnošću.[6]
Političko djelovanje u Crnoj Gori
Amfilohija mnogi kritiziraju zbog miješanja u politiku Crne Gore, kao i zbog pokušaja njene klerikalizacije. Njegov dolazak u Crnu Goru neki povezuju s „antibirokratskom revolucijom”, kada su vlast u toj republici preuzeli Miloševićevi kadrovi.[6] Amfilohije Radović je u Crnoj Gori godinama vatreno propovijedao svetosavlje, ideologiju srpskog nacionalizma.[6] Poznat je po žestokom negiranju crnogorske nacije i crnogorske državnosti.[1][7] Mitropolitovo promoviranje "srpstva i svetosavlja", u skladu s velikosrpskom nacionalističkom projektu, dovelo je do značajne polarizacije među samim Crnogorcima.[3] Žestoki antikomunizam i reafirmacija četništva, putem nakladne djelatnosti Mitropolije crnogorsko-primorske i organiziranim posvećenjem stratišta na kojima su izginuli četnici, izazvalo je kontraverzna mišljenja, ne samo u crnogorskoj javnosti.[3]
Izvori
- ↑ a b c d e (srp.) Vesna Mališić, Dva voda vojske, blic.rs, 10. siječnja 2009., (u pismohrani archive.org 19. ožujka 2009.), pristupljeno 9. siječnja 2017.
- ↑ a b c (srp.) Službeni životopis na stranicama Mitropolije
- ↑ a b c d e f g Šerbo Rastoder, Religija i politika 1991-1999. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. rujna 2011. Pristupljeno 20. veljače 2011. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć) - ↑ Sabrina P. Ramet, The three Yugoslavias: state-building and legitimation, 1918-2005
- ↑ a b c Zvijer iz bezdana
- ↑ a b c d Portret: Amfilohije Radović - Sejač mržnje
- ↑ a b c Intervju: Gospodin Amfilohije, mitropolit SPC u Crnoj Gori
- ↑ Kozaci ne obezbeđuju manastir
- ↑ (srp.) Gospodari nekulture
- ↑ Mirko Đorđević, analitičar Srpske pravoslavne crkve. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. svibnja 2013. Pristupljeno 20. veljače 2011. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć) - ↑ (srp.) Zašto se u crkvi šapuće, II deo
- ↑ (srp.) Vajmarska republika
- ↑ Koga je sve odlikovao Radovan Karadžić
- ↑ Jagnje Božije i Zvijer iz bezdana
Vanjske poveznice
- (srp.) Životopis
- (srp.) Članak na Srbija.net
- (crnog.) Da li gospodin Amfilohije ozbiljno prijeti ratom - ili se šali?