Geza Kikić: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m lektura
m lektura (budući da -> jer)
Redak 9: Redak 9:
U Suboticu se vraća 1965. godine, kada se posvetio prikupljanju književne baštine i građe. Osobito su mu bili zapaženi radovi što ih je objavljivao u subotičkom časopisu [[Rukovet]], ali je surađivao i u drugim glasilima u Novom Sadu, Beogradu i Zagrebu.
U Suboticu se vraća 1965. godine, kada se posvetio prikupljanju književne baštine i građe. Osobito su mu bili zapaženi radovi što ih je objavljivao u subotičkom časopisu [[Rukovet]], ali je surađivao i u drugim glasilima u Novom Sadu, Beogradu i Zagrebu.


Početkom sedamdesetih godina u [[Matica hrvatska|Matici hrvatskoj]] tiskana su mu dva značajna djela - antologija poezije i antologija proze bunjevačkih Hrvata. Ubrzo su i njega sustigli progoni poput i drugih [[hrvatsko proljeće|hrvatskih proljećaša]], kada je preko 120 subotičkih, mahom, intelektualaca etiketirano da su hrvatski nacionalisti budući da su navodno «isticali» vlastitu pripadnost hrvatskom nacionalnom korpusu i kulturi. Nakon političko-policijskog progona, uslijedila je i zabrana objavljivanja. Kikićevi se radovi više nisu mogli tiskati, dok su oni koji su već bili složeni u olovu - rastureni i uništeni!
Početkom sedamdesetih godina u [[Matica hrvatska|Matici hrvatskoj]] tiskana su mu dva značajna djela - antologija poezije i antologija proze bunjevačkih Hrvata. Ubrzo su i njega sustigli progoni poput i drugih [[hrvatsko proljeće|hrvatskih proljećaša]], kada je preko 120 subotičkih, mahom, intelektualaca etiketirano da su hrvatski nacionalisti jer su navodno «isticali» vlastitu pripadnost hrvatskom nacionalnom korpusu i kulturi. Nakon političko-policijskog progona, uslijedila je i zabrana objavljivanja. Kikićevi se radovi više nisu mogli tiskati, dok su oni koji su već bili složeni u olovu - rastureni i uništeni!


Zbog ovih i drugih razloga iseljava se iz Subotice 1976. godine i nastanjuje u [[Popovići]]ma, pa u Konavlima, a na koncu u [[Hodilj]]u na [[Pelješac|Pelješcu]].
Zbog ovih i drugih razloga iseljava se iz Subotice 1976. godine i nastanjuje u [[Popovići]]ma, pa u Konavlima, a na koncu u [[Hodilj]]u na [[Pelješac|Pelješcu]].
Redak 34: Redak 34:
[[Kategorija:Hrvatski književni kritičari]]
[[Kategorija:Hrvatski književni kritičari]]
[[Kategorija:Hrvatski književni povjesničari]]
[[Kategorija:Hrvatski književni povjesničari]]
[[Kategorija:vojvođanski Hrvati]]
[[Kategorija:Vojvođanski Hrvati]]
[[Kategorija:Hrvatsko proljeće]]
[[Kategorija:Hrvatsko proljeće]]

Inačica od 2. veljače 2020. u 11:35

Geza Kikić (Subotica, 15. rujna 1925. - Dubrovnik, 22. ožujka 2002.) je bio bački hrvatski književni kritičar, književni povjesničar i antologičar iz Vojvodine, Republika Srbija.

Osnovnu i srednju naobrazbu stekao u rodnom gradu, a studij jezika i književnosti okončao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu.

Krajem II. svjetskog rata je uhićen, zatim je borac Osme vojvođanske udarne brigade, a pedesetih godina je zatočenik na Golom otoku.

Kao profesor radio je u Bačkoj Topoli, u Prijedoru i Gornjem Vakufu, zatim u Tavankutu i Đurđinu, te u Otoku i Bosanskoj Krupi.

U Suboticu se vraća 1965. godine, kada se posvetio prikupljanju književne baštine i građe. Osobito su mu bili zapaženi radovi što ih je objavljivao u subotičkom časopisu Rukovet, ali je surađivao i u drugim glasilima u Novom Sadu, Beogradu i Zagrebu.

Početkom sedamdesetih godina u Matici hrvatskoj tiskana su mu dva značajna djela - antologija poezije i antologija proze bunjevačkih Hrvata. Ubrzo su i njega sustigli progoni poput i drugih hrvatskih proljećaša, kada je preko 120 subotičkih, mahom, intelektualaca etiketirano da su hrvatski nacionalisti jer su navodno «isticali» vlastitu pripadnost hrvatskom nacionalnom korpusu i kulturi. Nakon političko-policijskog progona, uslijedila je i zabrana objavljivanja. Kikićevi se radovi više nisu mogli tiskati, dok su oni koji su već bili složeni u olovu - rastureni i uništeni!

Zbog ovih i drugih razloga iseljava se iz Subotice 1976. godine i nastanjuje u Popovićima, pa u Konavlima, a na koncu u Hodilju na Pelješcu.

Višedecenijsko bavljenje Geze Kikića književnopovijesnom problematikom pisaca koji pripadaju skupini podunavskih Hrvata u Bačkoj, odnosno u ugarskom Podunavlju kao djelima iz jedinstvenog duhovnog i kulturnog prostora sa Slavonijom, Bosnom i Dalmacijom, bilo je s neskrivenom nakanom - pokazati i dokumentirati da su oni dio hrvatske književnosti i kulture.

Kritičarsko i antologičarsko djelovanje Geze Kikića njegovih objavljenih i radova što su ostali u rukopisu, uz ocjenu njegova prinosa hrvatskoj književnosti, očekuje svoga obrađivača.

Djela

  • Antologija poezije bunjevačkih Hrvata, Zagreb, 1971.
  • Antologija proze bunjevačkih Hrvata, Zagreb, 1971.

U rukopisu

  • Antologija kritike bačkih Hrvata
  • Antologija dramskih tekstova bunjevačkih Hrvata
  • Zbornik dokumenata o preporodnom pokretu bunjevačkih Hrvata

Izvori