Geza Kikić: razlika između inačica
m lektura |
m lektura (budući da -> jer) |
||
Redak 9: | Redak 9: | ||
U Suboticu se vraća 1965. godine, kada se posvetio prikupljanju književne baštine i građe. Osobito su mu bili zapaženi radovi što ih je objavljivao u subotičkom časopisu [[Rukovet]], ali je surađivao i u drugim glasilima u Novom Sadu, Beogradu i Zagrebu. |
U Suboticu se vraća 1965. godine, kada se posvetio prikupljanju književne baštine i građe. Osobito su mu bili zapaženi radovi što ih je objavljivao u subotičkom časopisu [[Rukovet]], ali je surađivao i u drugim glasilima u Novom Sadu, Beogradu i Zagrebu. |
||
Početkom sedamdesetih godina u [[Matica hrvatska|Matici hrvatskoj]] tiskana su mu dva značajna djela - antologija poezije i antologija proze bunjevačkih Hrvata. Ubrzo su i njega sustigli progoni poput i drugih [[hrvatsko proljeće|hrvatskih proljećaša]], kada je preko 120 subotičkih, mahom, intelektualaca etiketirano da su hrvatski nacionalisti |
Početkom sedamdesetih godina u [[Matica hrvatska|Matici hrvatskoj]] tiskana su mu dva značajna djela - antologija poezije i antologija proze bunjevačkih Hrvata. Ubrzo su i njega sustigli progoni poput i drugih [[hrvatsko proljeće|hrvatskih proljećaša]], kada je preko 120 subotičkih, mahom, intelektualaca etiketirano da su hrvatski nacionalisti jer su navodno «isticali» vlastitu pripadnost hrvatskom nacionalnom korpusu i kulturi. Nakon političko-policijskog progona, uslijedila je i zabrana objavljivanja. Kikićevi se radovi više nisu mogli tiskati, dok su oni koji su već bili složeni u olovu - rastureni i uništeni! |
||
Zbog ovih i drugih razloga iseljava se iz Subotice 1976. godine i nastanjuje u [[Popovići]]ma, pa u Konavlima, a na koncu u [[Hodilj]]u na [[Pelješac|Pelješcu]]. |
Zbog ovih i drugih razloga iseljava se iz Subotice 1976. godine i nastanjuje u [[Popovići]]ma, pa u Konavlima, a na koncu u [[Hodilj]]u na [[Pelješac|Pelješcu]]. |
||
Redak 34: | Redak 34: | ||
[[Kategorija:Hrvatski književni kritičari]] |
[[Kategorija:Hrvatski književni kritičari]] |
||
[[Kategorija:Hrvatski književni povjesničari]] |
[[Kategorija:Hrvatski književni povjesničari]] |
||
[[Kategorija: |
[[Kategorija:Vojvođanski Hrvati]] |
||
[[Kategorija:Hrvatsko proljeće]] |
[[Kategorija:Hrvatsko proljeće]] |
Inačica od 2. veljače 2020. u 11:35
Geza Kikić (Subotica, 15. rujna 1925. - Dubrovnik, 22. ožujka 2002.) je bio bački hrvatski književni kritičar, književni povjesničar i antologičar iz Vojvodine, Republika Srbija.
Osnovnu i srednju naobrazbu stekao u rodnom gradu, a studij jezika i književnosti okončao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu.
Krajem II. svjetskog rata je uhićen, zatim je borac Osme vojvođanske udarne brigade, a pedesetih godina je zatočenik na Golom otoku.
Kao profesor radio je u Bačkoj Topoli, u Prijedoru i Gornjem Vakufu, zatim u Tavankutu i Đurđinu, te u Otoku i Bosanskoj Krupi.
U Suboticu se vraća 1965. godine, kada se posvetio prikupljanju književne baštine i građe. Osobito su mu bili zapaženi radovi što ih je objavljivao u subotičkom časopisu Rukovet, ali je surađivao i u drugim glasilima u Novom Sadu, Beogradu i Zagrebu.
Početkom sedamdesetih godina u Matici hrvatskoj tiskana su mu dva značajna djela - antologija poezije i antologija proze bunjevačkih Hrvata. Ubrzo su i njega sustigli progoni poput i drugih hrvatskih proljećaša, kada je preko 120 subotičkih, mahom, intelektualaca etiketirano da su hrvatski nacionalisti jer su navodno «isticali» vlastitu pripadnost hrvatskom nacionalnom korpusu i kulturi. Nakon političko-policijskog progona, uslijedila je i zabrana objavljivanja. Kikićevi se radovi više nisu mogli tiskati, dok su oni koji su već bili složeni u olovu - rastureni i uništeni!
Zbog ovih i drugih razloga iseljava se iz Subotice 1976. godine i nastanjuje u Popovićima, pa u Konavlima, a na koncu u Hodilju na Pelješcu.
Višedecenijsko bavljenje Geze Kikića književnopovijesnom problematikom pisaca koji pripadaju skupini podunavskih Hrvata u Bačkoj, odnosno u ugarskom Podunavlju kao djelima iz jedinstvenog duhovnog i kulturnog prostora sa Slavonijom, Bosnom i Dalmacijom, bilo je s neskrivenom nakanom - pokazati i dokumentirati da su oni dio hrvatske književnosti i kulture.
Kritičarsko i antologičarsko djelovanje Geze Kikića njegovih objavljenih i radova što su ostali u rukopisu, uz ocjenu njegova prinosa hrvatskoj književnosti, očekuje svoga obrađivača.
Djela
- Antologija poezije bunjevačkih Hrvata, Zagreb, 1971.
- Antologija proze bunjevačkih Hrvata, Zagreb, 1971.
U rukopisu
- Antologija kritike bačkih Hrvata
- Antologija dramskih tekstova bunjevačkih Hrvata
- Zbornik dokumenata o preporodnom pokretu bunjevačkih Hrvata
Izvori
- J(akov). Basch, Prvi suvremeni antologičar podunavskih Hrvata - Geza Kikić (1925.-2002.), Klasje naših ravni 3.-4., 2002., 75.