Razlika između inačica stranice »Prvi nicejski sabor«

Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Obrisano 14 bajtova ,  prije 9 mjeseci
m
lektura (budući da -> jer)
m (pravopis)
m (lektura (budući da -> jer))
 
== Sudionici sabora ==
 
Car je sazvao sabor u Niceji, a na njega je pozvao svih 1800 biskupa iz čitave kršćanske Crkve (oko 1000 s Istoka i oko 800 sa Zapada). Ipak, na sabor je stiglo između 250 i 320 saborskih otaca, većinom s Istoka, budući dajer su se na Istoku vodile i najžešće rasprave. Točan broj sudionika nije moguće utvrditi, premda crkvena predaja najčešće govori o broju od njih 318.
 
Od malobrojnih predstavnika zapadne Crkve, valja napomenuti da je rimski [[papa]] [[Silvestar I.]] poslao je svoje izaslanike (legate) u osobama dvojice svećenika. Uz njih, u saboru su sudjelovali: Hozije iz Cordobe iz [[Iberija|Iberije]], Marko Kalabrijski iz [[Italija|Italije]], Cecilijan Kartaški iz [[Sjeverna Afrika|sjeverne Afrike]], Nikasije Dijonski iz [[Galija (rimska provincija)|Galije]], te Dujam Stridonski iz [[Dunav]]ske provincije.
Treće važno pitanje bilo je rješavanje Melecijeva raskola. Odlučeno je da će Melecije ostati u svome gradu Likopolu, no bez ovlasti ređenja novih [[klerik]]a i bez vršenja biskupske vlasti. Usto, bilo mu je zabranjeno obilaženje okolice grada, kao i ređenje u drugim [[dijeceza]]ma. Zadržao je biskupski naslov, no svi koje je on redio trebali su se ponovno rediti, te su njegova ređenja smatrana nevaljanim. U slučaju smrti nemelecijanskog biskupa, njega je mogao naslijediti Melecijev sljedbenik.
 
Ove blage mjere protiv Melecija nisu urodile plodom, budući dajer su melecijevci kasnije pristupili arijancima, te je [[Atanazije Aleksandrijski]] još dugo bio s njima u sukobu. Melecijanstvo je konačno izumrlo sredinom 5. stoljeća.
 
=== Ostala pitanja ===

Navigacijski izbornik