Lisica: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 188.252.196.75 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Tulkas Astaldo
Oznaka: brzo uklanjanje
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci
Redak 25: Redak 25:
== Karakteristike ==
== Karakteristike ==
[[Datoteka:Alaska Red Fox (Vulpes vulpes).jpg|240px|minijatura|desno|Lisica s [[Aljaska|Aljaske]] (''Vulpes vulpes fulvus'')]]
[[Datoteka:Alaska Red Fox (Vulpes vulpes).jpg|240px|minijatura|desno|Lisica s [[Aljaska|Aljaske]] (''Vulpes vulpes fulvus'')]]
Na slobodi lisice dožive 2 do 3 godine, a u zatočeništvu od 8 do 10 godina, no ima i slučajeva u kojima su lisice u zatočeništvu živjele i preko 10 godina. One su izrazito nedruštvene (to jest, žive samotnjački) i vrijeme uglavnom provode uz svoju obitelj<ref name="Paroissien">Emmanuelle Paroissien, ''Životinje'', ISBN 953-171-500-9</ref>, za razliku od ostalih vrsta pasa kao što su [[sivi vuk]], [[šakal]] i [[domaći pas]]. Lisice imaju dugo vitko tijelo te tipični gusti i meki rep. Ostale psihičke karakteristike odnose se na lisičino stanište za koje je prilagođeno i njezino tijelo. Za primjer, [[pustinjska lisica]] (te ostale lisice koje žive u [[pustinja]]ma), zvana i fenek, ima duge uši (koje joj koriste da dobro može čuti [[kukci|kukce]] kojima se hrani, jer ima slabo razvijeno osjetilo vida), duge oko 12 cm te kratko tijelo pokriveno krznom koje ima boju vrlo sličnu pijesku u pustinji. [[Arktička lisica]] živi u polarnim područjima, pa zato ima kratke uši te nešto duže tijelo od feneka koje je pokriveno bijelim krznom. Crvene lisice imaju vitko i dugo tijelo pokriveno narančasto-smeđkastim krznom i gustim repom koji je na vrhu bijele boje. Unatoč mnogim mišljenjima ljudi, lisice obično nisu radne životinje koje imaju mehaničku snagu. Lisičina uobičajena prehrana sastoji se od manjih sisavaca (najčešće [[glodavci|glodavaca]] kao što je [[vjeverica]]), [[ptica]], [[zec|zečeva]], [[miš]]eva itd, no ona često jede gotovo sve, kao što su otpaci, jer katkad dolazi u gradove<ref name="ElliotKing">Jane Elliot i Colin King, ''Moja prva enciklopedija'', ISBN 953-179-630-0</ref> ili u sela zbog peradi, kao što to slično čini i [[vuk]], a to uglavnom lisica čini zimi. Na dan pojede 1 kilogram hrane. Kad lovi kunića, lisica ima neobičan način lova jer ga zbuni "skakanjem", a kad lovi miša, rabi također neobičnu tehniku koja se naziva mišjim skokom.<ref name="Paroissien" /> Takvim tehnikama lova lisicu se često smatra "zaigranom". Lisica se dodatno hrani [[skakavci]]ma, a od voća hrani se [[šumsko voće|šumskim voćem]] (vidi dio Prehrana). Često uzrokuje bjesnoću. Lisica je divlja životinja i ne može biti kućni ljubimac, no jedna vrsta lisice, koja se zove [[srebrena lisica]] je odomaćena (pripitomljena) u [[Rusija|Rusiji]] prije gotovo 45 godina. Ona nalikuje domaćem psu i mački po:
Na slobodi lisice dožive 2 do 3 godine, a u zatočeništvu od 8 do 10 godina, no ima i slučajeva u kojima su lisice u zatočeništvu živjele i preko 10 godina. One su izrazito nedruštvene (to jest, žive samotnjački) i vrijeme uglavnom provode uz svoju obitelj<ref name="Paroissien">Emmanuelle Paroissien, ''Životinje'', {{ISBN|953-171-500-9}}</ref>, za razliku od ostalih vrsta pasa kao što su [[sivi vuk]], [[šakal]] i [[domaći pas]]. Lisice imaju dugo vitko tijelo te tipični gusti i meki rep. Ostale psihičke karakteristike odnose se na lisičino stanište za koje je prilagođeno i njezino tijelo. Za primjer, [[pustinjska lisica]] (te ostale lisice koje žive u [[pustinja]]ma), zvana i fenek, ima duge uši (koje joj koriste da dobro može čuti [[kukci|kukce]] kojima se hrani, jer ima slabo razvijeno osjetilo vida), duge oko 12&nbsp;cm te kratko tijelo pokriveno krznom koje ima boju vrlo sličnu pijesku u pustinji. [[Arktička lisica]] živi u polarnim područjima, pa zato ima kratke uši te nešto duže tijelo od feneka koje je pokriveno bijelim krznom. Crvene lisice imaju vitko i dugo tijelo pokriveno narančasto-smeđkastim krznom i gustim repom koji je na vrhu bijele boje. Unatoč mnogim mišljenjima ljudi, lisice obično nisu radne životinje koje imaju mehaničku snagu. Lisičina uobičajena prehrana sastoji se od manjih sisavaca (najčešće [[glodavci|glodavaca]] kao što je [[vjeverica]]), [[ptica]], [[zec|zečeva]], [[miš]]eva itd, no ona često jede gotovo sve, kao što su otpaci, jer katkad dolazi u gradove<ref name="ElliotKing">Jane Elliot i Colin King, ''Moja prva enciklopedija'', {{ISBN|953-179-630-0}}</ref> ili u sela zbog peradi, kao što to slično čini i [[vuk]], a to uglavnom lisica čini zimi. Na dan pojede 1 kilogram hrane. Kad lovi kunića, lisica ima neobičan način lova jer ga zbuni "skakanjem", a kad lovi miša, rabi također neobičnu tehniku koja se naziva mišjim skokom.<ref name="Paroissien" /> Takvim tehnikama lova lisicu se često smatra "zaigranom". Lisica se dodatno hrani [[skakavci]]ma, a od voća hrani se [[šumsko voće|šumskim voćem]] (vidi dio Prehrana). Često uzrokuje bjesnoću. Lisica je divlja životinja i ne može biti kućni ljubimac, no jedna vrsta lisice, koja se zove [[srebrena lisica]] je odomaćena (pripitomljena) u [[Rusija|Rusiji]] prije gotovo 45 godina. Ona nalikuje domaćem psu i mački po:


*kovrčastom repu
*kovrčastom repu
Redak 52: Redak 52:
** [[pustinjska lisica]], [[Vulpes zerda]]
** [[pustinjska lisica]], [[Vulpes zerda]]
*'''<tt>[[Otocyon]]</tt>'''
*'''<tt>[[Otocyon]]</tt>'''
**[[dugouha lisica]], <tt>[[Otocyon megalotis]]</tt>; <ref>[http://ucenik2.uhostfull.com/ucenik3/sistematika/ Sistematika]</ref>
**[[dugouha lisica]], <tt>[[Otocyon megalotis]]</tt>;<ref>[http://ucenik2.uhostfull.com/ucenik3/sistematika/ Sistematika]</ref>


== Prehrana i stanište ==
== Prehrana i stanište ==
Lisičina prehrana sastoji se od glodavaca, kukaca, crva, [[voće|voća]], [[ribe]], ptica, jaja i ostalih vrsta manjih životinja. Lisica je najaktivnija noću, pa tada lakše lovi i glodavce i ptice koji su, kao i lisica, isključivo aktivni noću. U određena doba godine lisica se hrani i biljnom hranom.
Lisičina prehrana sastoji se od glodavaca, kukaca, crva, [[voće|voća]], [[ribe]], ptica, jaja i ostalih vrsta manjih životinja. Lisica je najaktivnija noću, pa tada lakše lovi i glodavce i ptice koji su, kao i lisica, isključivo aktivni noću. U određena doba godine lisica se hrani i biljnom hranom.


Lisica je česta šumska životinja i živi u gotovo cijelom svijetu, poglavito u Europi i [[Sjeverna Amerika|Sjevernoj Americi]] pa je tamo najčešća, no česta životinja je i u [[Euroazija|Euroaziji]], [[Sjeverna Afrika|Sjevernoj Africi]], [[Indija|Indiji]] (u Ladakhu, Himalaji i Džanmu, Kašmiru, Rajasthanu i Gujaratu), [[Kina|Kini]], [[Japan]]u i u [[Australija|Australiji]].
Lisica je česta šumska životinja i živi u gotovo cijelom svijetu, poglavito u Europi i [[Sjeverna Amerika|Sjevernoj Americi]] pa je tamo najčešća, no česta životinja je i u [[Euroazija|Euroaziji]], [[Sjeverna Afrika|Sjevernoj Africi]], [[Indija|Indiji]] (u Ladakhu, Himalaji i Džanmu, Kašmiru, Rajasthanu i Gujaratu), [[Kina|Kini]], [[Japan]]u i u [[Australija|Australiji]].


== Glasanje i sporazumijevanje ==
== Glasanje i sporazumijevanje ==

Inačica od 2. veljače 2020. u 13:10

Ovo je glavno značenje pojma Lisica. Za druga značenja pogledajte Lisica (razdvojba).
»Lisice« preusmjerava ovamo. Za druga značenja, pogledajte Lisice (razdvojba).
Vulpini/Prave lisice
Vulpes chama
Vulpes chama
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Carnivora
Porodica: Canidae
Potporodica: Caninae
Tribus: Vulpini
Vrsta: vidi tekst

Lisica (Vulpini), jedno od dva glavna tribusa potporodice Caninae. Obuhvaća lisice u pravom smislu sa rodovima Vulpes i Urocyon, srednje veličine, koji imaju tijelo pokriveno te karakterističan gusti rep ili tzv. "četku". Najpoznatija vrsta lisice je crvena lisica, raširena na cijelom kontinentu Europe. Prisutna je i u popularnoj kulturi i u folkloru, osobito kod ljudi koji obožavaju lisice, bez obzira na državnost, kulturnu grupu i pleme. Neke su vrste lisica, kao što je falklandska otočna lisica, poznata i kao warrah, izumrle.

Slično kao i u tribusu Canini gdje se javljaju pravi psi, i kod Vulpina se naglašava naziv prave lisice, a razlog su pogrešni vernakularni narodni nazivi.

Etimologija

U modernom engleskom jeziku, engleski naziv fox dolazi od riječi fox u staroengleskom jeziku, što je izvedenica od staronjemačke riječi *fukh - odnosno u njemačkom jeziku Fuchs, od gotskog jezika fauho, u staronorveškom jeziku foa i u nizozemskom jeziku vos. U indoeuropskim prajezicima upotrebljavao se izraz *puke - "rep" (u Sanskrtu izraz puccha za "rep"). Psi (mužjaci lisica) dosegnu težinu od 5,9 kilograma, dok ženke (lije) teže malo manje od mužjaka lisica, 5,2 kilograma.

Karakteristike

Lisica s Aljaske (Vulpes vulpes fulvus)

Na slobodi lisice dožive 2 do 3 godine, a u zatočeništvu od 8 do 10 godina, no ima i slučajeva u kojima su lisice u zatočeništvu živjele i preko 10 godina. One su izrazito nedruštvene (to jest, žive samotnjački) i vrijeme uglavnom provode uz svoju obitelj[1], za razliku od ostalih vrsta pasa kao što su sivi vuk, šakal i domaći pas. Lisice imaju dugo vitko tijelo te tipični gusti i meki rep. Ostale psihičke karakteristike odnose se na lisičino stanište za koje je prilagođeno i njezino tijelo. Za primjer, pustinjska lisica (te ostale lisice koje žive u pustinjama), zvana i fenek, ima duge uši (koje joj koriste da dobro može čuti kukce kojima se hrani, jer ima slabo razvijeno osjetilo vida), duge oko 12 cm te kratko tijelo pokriveno krznom koje ima boju vrlo sličnu pijesku u pustinji. Arktička lisica živi u polarnim područjima, pa zato ima kratke uši te nešto duže tijelo od feneka koje je pokriveno bijelim krznom. Crvene lisice imaju vitko i dugo tijelo pokriveno narančasto-smeđkastim krznom i gustim repom koji je na vrhu bijele boje. Unatoč mnogim mišljenjima ljudi, lisice obično nisu radne životinje koje imaju mehaničku snagu. Lisičina uobičajena prehrana sastoji se od manjih sisavaca (najčešće glodavaca kao što je vjeverica), ptica, zečeva, miševa itd, no ona često jede gotovo sve, kao što su otpaci, jer katkad dolazi u gradove[2] ili u sela zbog peradi, kao što to slično čini i vuk, a to uglavnom lisica čini zimi. Na dan pojede 1 kilogram hrane. Kad lovi kunića, lisica ima neobičan način lova jer ga zbuni "skakanjem", a kad lovi miša, rabi također neobičnu tehniku koja se naziva mišjim skokom.[1] Takvim tehnikama lova lisicu se često smatra "zaigranom". Lisica se dodatno hrani skakavcima, a od voća hrani se šumskim voćem (vidi dio Prehrana). Često uzrokuje bjesnoću. Lisica je divlja životinja i ne može biti kućni ljubimac, no jedna vrsta lisice, koja se zove srebrena lisica je odomaćena (pripitomljena) u Rusiji prije gotovo 45 godina. Ona nalikuje domaćem psu i mački po:

  • kovrčastom repu
  • većim ušima koje najviše nalikuju psećim
  • boji krzna

Lisičin prirodni životni prostor čini 1200 hektara, a njezin životni teritorij uz ljude (uz naseljena mjesta) čini 100 hektara.[3] Lisica ima tijelo dugo oko 70 centimetara i rep dug otprilike 30 centimetara[4], a visoka je obično 40 do 50 centimetara.

Rodovi i vrste

Prehrana i stanište

Lisičina prehrana sastoji se od glodavaca, kukaca, crva, voća, ribe, ptica, jaja i ostalih vrsta manjih životinja. Lisica je najaktivnija noću, pa tada lakše lovi i glodavce i ptice koji su, kao i lisica, isključivo aktivni noću. U određena doba godine lisica se hrani i biljnom hranom.

Lisica je česta šumska životinja i živi u gotovo cijelom svijetu, poglavito u Europi i Sjevernoj Americi pa je tamo najčešća, no česta životinja je i u Euroaziji, Sjevernoj Africi, Indiji (u Ladakhu, Himalaji i Džanmu, Kašmiru, Rajasthanu i Gujaratu), Kini, Japanu i u Australiji.

Glasanje i sporazumijevanje

"Wow-Wow-Wow"

Ovakvim glasanjem lisica stvara buku.

"Alarmsko glasanje"

Ovakvim glasanjem odrasla lisica upozorava svoje mladunce na opasnost. U to se uključuju lisici iznenadni zvukovi i njoj također nepoznati, no dovoljno zastrašujući.

Režanje

Režanje lisica nalikuje na sukob i agresivnost. Zapravo, mlade lisice često reže u igri gdje u igri tako razvijaju vještine odrasle lisice. Za vrijeme parenja ženka se glasa lavežom, a mužjak zavijanjem. Lisica se može sporazumijevati i međusobnim dodirivanjem repova koja je najčešće radnja ženki.

Izvori

  1. a b Emmanuelle Paroissien, Životinje, ISBN 953-171-500-9
  2. Jane Elliot i Colin King, Moja prva enciklopedija, ISBN 953-179-630-0
  3. http://www.webwos.com Informacije o lisic
  4. Životinjsko carstvo, oko 2005., ISBN 3 850102 900152
  5. Sistematika
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Lisica