Magellanov potok: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci |
||
| Redak 9: | Redak 9: | ||
}} |
}} |
||
'''Magellanov potok''' je potok [[oblak velike brzine|oblaka plina velike brzine]] koji se proteže od [[Veliki Magellanov oblak|Velikog]] do [[Mali Magellanov oblak|Malog Magellanova oblaka]] preko 100° kroz galaktički južni pol Kumove slame. Uočen je 1965., a odnos prema Magellanovim oblacima utvrđen je 1974. godine. |
'''Magellanov potok''' je potok [[oblak velike brzine|oblaka plina velike brzine]] koji se proteže od [[Veliki Magellanov oblak|Velikog]] do [[Mali Magellanov oblak|Malog Magellanova oblaka]] preko 100° kroz galaktički južni pol Kumove slame. Uočen je 1965., a odnos prema Magellanovim oblacima utvrđen je 1974. godine. |
||
==Otkriće i prva promatranja== |
==Otkriće i prva promatranja== |
||
Godine 1965. [[oblak velike brzine|anomalijska brzina]] [[međuzvjezdani oblak|plinskih oblaka]] nađena je u području Magellanovih oblaka. Plin se pruža najmanje 180 stupnjeva preko neba. Ovo odgovara 180 [[parsek|kpc]] (600.000 svj. godina na približnoj udaljenosti od 55 kpc (180.000 svj.godina). Plin je vrlo kolimiran i polaran u odnosu na Kumovu slamu. Raspon brzine je velik, (od −400 do 400 km s<sup>−1</sup> u odnosu ka [[mjesni standard mirovanja|mjesnoga standarda mirovanja]] (eng. Local Standard of Rest) i struktura brzine ne prati ostatak Kumove slame. Stoga se odredilo da je to klasični oblak velike brzine. |
Godine 1965. [[oblak velike brzine|anomalijska brzina]] [[međuzvjezdani oblak|plinskih oblaka]] nađena je u području Magellanovih oblaka. Plin se pruža najmanje 180 stupnjeva preko neba. Ovo odgovara 180 [[parsek|kpc]] (600.000 svj. godina na približnoj udaljenosti od 55 kpc (180.000 svj.godina). Plin je vrlo kolimiran i polaran u odnosu na Kumovu slamu. Raspon brzine je velik, (od −400 do 400 km s<sup>−1</sup> u odnosu ka [[mjesni standard mirovanja|mjesnoga standarda mirovanja]] (eng. Local Standard of Rest) i struktura brzine ne prati ostatak Kumove slame. Stoga se odredilo da je to klasični oblak velike brzine. |
||
| Redak 18: | Redak 17: | ||
Plin nije bio mapiran i nije se povezivalo ga s Magellanovim oblacima. Magellanov potok kao takav otkriven je kao pojava [[vodikova crta od 21 cm|neutralnog vodika (HI)]] blizu [[Magellanovi oblaci|Magellanovih oblaka]]. To su otkrili Wannier & Wrixon 1972. godine. Svezu s Magellanovim oblacima napravio je Mathewson i dr. 1974. godine. |
Plin nije bio mapiran i nije se povezivalo ga s Magellanovim oblacima. Magellanov potok kao takav otkriven je kao pojava [[vodikova crta od 21 cm|neutralnog vodika (HI)]] blizu [[Magellanovi oblaci|Magellanovih oblaka]]. To su otkrili Wannier & Wrixon 1972. godine. Svezu s Magellanovim oblacima napravio je Mathewson i dr. 1974. godine. |
||
Nastao je tako što [[Veliki Magellanov oblak|Veliki]] i [[Mali Magellanov oblak]] imaju ovojnicu od rijetkog i hladnog [[vodik]]a. Njihova se ovojnica izdužuje u uzak Magellanov potok prema [[Kumova slama|Kumovoj slami]], vjerojatno pod djelovanjem privlačne sile.<ref name="Vujnović">Vujnović, Vladis: Rječnik astronomije i fizike svemirskog prostora, Zagreb: Školska knjiga, 2004., ISBN |
Nastao je tako što [[Veliki Magellanov oblak|Veliki]] i [[Mali Magellanov oblak]] imaju ovojnicu od rijetkog i hladnog [[vodik]]a. Njihova se ovojnica izdužuje u uzak Magellanov potok prema [[Kumova slama|Kumovoj slami]], vjerojatno pod djelovanjem privlačne sile.<ref name="Vujnović">Vujnović, Vladis: Rječnik astronomije i fizike svemirskog prostora, Zagreb: Školska knjiga, 2004., {{ISBN|953-0-40024-1}}, str. 92</ref> |
||
Pogrješno ga je brkati s [[Magellanov most|Magellanovim mostom]].<ref name=SpaceDaily-2014-11-28>(eng.) SpaceDaily, [http://www.spacedaily.com/reports/OGLE_ing_the_Magellanic_System_Polish_Astronomers_Discover_Young_Stellar_Bridge_in_the_Magellanic_Clouds_999.html "Polish astronomers spot young Stellar Bridge in the Magellanic Clouds"], 28. studenoga 2014.</ref><ref name=putn> |
Pogrješno ga je brkati s [[Magellanov most|Magellanovim mostom]].<ref name=SpaceDaily-2014-11-28>(eng.) SpaceDaily, [http://www.spacedaily.com/reports/OGLE_ing_the_Magellanic_System_Polish_Astronomers_Discover_Young_Stellar_Bridge_in_the_Magellanic_Clouds_999.html "Polish astronomers spot young Stellar Bridge in the Magellanic Clouds"], 28. studenoga 2014.</ref><ref name=putn> |
||
Inačica od 2. veljače 2020. u 14:22
| Magellanov potok međugalaktički oblak velike brzine
| |
|---|---|
 Prikaz Hubbleovih promatranja na pregledu LAB, trasirajući podrijetlo Magellanova potoka.[1]
| |
| Otkriće | |
| Položaj Epoha J2000.0 | |
| Rektascenzija | 00h 32m 0s |
| Deklinacija | -30° 0′ 0″ |
| Izgled na našem nebu | |
| Stvarne osobine objekta | |
| Ostalo | |
Magellanov potok je potok oblaka plina velike brzine koji se proteže od Velikog do Malog Magellanova oblaka preko 100° kroz galaktički južni pol Kumove slame. Uočen je 1965., a odnos prema Magellanovim oblacima utvrđen je 1974. godine.
Otkriće i prva promatranja
Godine 1965. anomalijska brzina plinskih oblaka nađena je u području Magellanovih oblaka. Plin se pruža najmanje 180 stupnjeva preko neba. Ovo odgovara 180 kpc (600.000 svj. godina na približnoj udaljenosti od 55 kpc (180.000 svj.godina). Plin je vrlo kolimiran i polaran u odnosu na Kumovu slamu. Raspon brzine je velik, (od −400 do 400 km s−1 u odnosu ka mjesnoga standarda mirovanja (eng. Local Standard of Rest) i struktura brzine ne prati ostatak Kumove slame. Stoga se odredilo da je to klasični oblak velike brzine.
Plin nije bio mapiran i nije se povezivalo ga s Magellanovim oblacima. Magellanov potok kao takav otkriven je kao pojava neutralnog vodika (HI) blizu Magellanovih oblaka. To su otkrili Wannier & Wrixon 1972. godine. Svezu s Magellanovim oblacima napravio je Mathewson i dr. 1974. godine.
Nastao je tako što Veliki i Mali Magellanov oblak imaju ovojnicu od rijetkog i hladnog vodika. Njihova se ovojnica izdužuje u uzak Magellanov potok prema Kumovoj slami, vjerojatno pod djelovanjem privlačne sile.[2]
Pogrješno ga je brkati s Magellanovim mostom.[3][4]
Izvori
- ↑ Hubble finds source of Magellanic Stream. ESA/Hubble Press Release. Pristupljeno 14. kolovoza 2013.
- ↑ Vujnović, Vladis: Rječnik astronomije i fizike svemirskog prostora, Zagreb: Školska knjiga, 2004., ISBN 953-0-40024-1, str. 92
- ↑ (eng.) SpaceDaily, "Polish astronomers spot young Stellar Bridge in the Magellanic Clouds", 28. studenoga 2014.
- ↑ Putman, M. E. 2013. The Magellanic System's Interactive Formations (Free PDF download). Publications of the Astronomical Society of Australia (engleski). 17: 1. Bibcode:2000PASA...17....1P. doi:10.1071/AS00001