Opsada Sigeta

Opsada Sigeta
sukob: Stogodišnji hrvatsko-turski rat
Oton Iveković: Nikola Zrinski pred juriš iz Sigeta (ulje na platnu, 1890.).
Vrijeme 5. kolovoza - 7. rujna 1566. Mjesto Siget, Mađarska Ishod pirova pobjeda Osmanskog Carstva
Sukobljene strane
Osmansko Carstvo tatarske postrojbe Moldavija	Habsburška Monarhija: hrvatske postrojbe (većinom) ugarske postrojbe
Zapovjednici
Sulejman I. Mehmed-paša Sokolović	Nikola Šubić Zrinski
Postrojbe
90.000 - 100.000 vojnika: 80.000 osmanskih vojnika; 12.000-15.000 tatarskih vojnika 700 moldavskih vojnika 300 topova	2.300-3.000 vojnika, većinom Hrvata
Gubitci
Sulejman I. umire prirodnom smrću pretkraj bitke. 20.000-30.000 poginulih u bitci ili umrlih od bolesti.	Nikola Šubić Zrinski poginuo je u bitki. Poginula je skoro cijela obrambena posada.

Spomenik Nikoli Šubiću Zrinskom i Sulejmanu I. na mjestu čuvene bitke kod Sigeta.

Opsada Sigeta trajala je od 5. kolovoza do 7. rujna 1566. godine. Zapamćena je po hrabroj pogibiji zapovjednika Nikole Šubića Zrinskog i čitave posade, koja se nije htjela predati Turcima - i svojom žilavom obranom spasila Mađarsku, Hrvatsku i Austriju od pada u turske ruke.

Utvrda Siget imala je u drugoj polovici 16. stoljeća izuzetni geostrateški značaj za obranu Kraljevstva krune sv. Stjepana, a sprječavala je prodor Turaka prema Budimu i Beču.

Nakon mjesec dana opsade Nikola Zrinski s manjim brojem preživjelih vojnika iz utvrde, provalio je iz nje, te zajedno s braniteljima utvrde poginuo u boju. Tijekom opsade umro je i sultan Sulejman I. zvani Veličanstveni.

Povijest

Nikola Zrinski došao je na čelo sigetske utvrde 1561. godine nakon smrti Marka Stančića Horvata, branitelja Sigeta od deset godine prije, u prvoj osmanskoj opsadi 1556. godine, i to na vlastiti zahtjev, postavši glavnim kapetanom Sigeta. Godine 1563. postao je generalom i zapovjednikom obrane cijeloga Prekodunavlja i time je pod svoju neposrednu kontrolu stavio graničnu obranu između Blatnoga jezera (Balatona) i rijeke Drave. Car i kralj Nikoli Zrinskome ostavio je mogućnost u slučaju osmanske opsade ostati u Sigetu ili ga prepustiti drugome zapovjedniku, a kada se je osmanska vojska približila Sigetu on je odlučio ostati sa svojim vojnicima.

Godine 1566., sultan Sulejman I. kreće s 90.000 - 100.000 vojnika i 300 topova na šesti vojni pohod s ciljem da ovaj put osvoji Beč. Nikola Zrinski (tadašnji gospodar Međimurja i zapovjednik Mađarske južno od Dunava) je dobro opskrbio grad u koji je dovezeno i oko 100.000 litara pšenice i druga hrana, te je po procjenama hrane bilo dovoljno za oko 4 mjeseca. Prije velike i sudbonosne bitke tražio od svojih 2.500 ratnika, koji su velikim dijelom bili Hrvati, da mu obećaju poslušnost i vjernost do smrti. Prije toga sam je prisegnuo ovim riječima:

»Ja Nikola, knez Zrinski, obećajem najprije Bogu velikomu, zatim njegovu veličanstvu, našemu sjajnomu vladaru i našoj ubogoj domovini i vama vitezovima da vas nikada ne ću ostaviti, nego da ću s vama živjeti i umrijeti, dobro i zlo podnijeti. Tako mi Bog pomogao!«

()

U sigetskoj utvrdi bila su 24 topa, 2 katapulta, 2.400 topovskih zrna i 80 tona baruta.

Nadmoćni Turci su nastojali opsadu okončati što prije, kako bi mogli udariti na Beču. Sa svojih 300 topova neprestano su tukli Siget, te su izvodili uzastopne pješačke napade na utvrdu. Na upit izmorenih suboraca o pomoći kojoj se mogu nadati, Nikola Zrinski je odgovorio "Bog je visoko, a kralj daleko". Nakon što su zadnjeg dana opsade napadači uspjeli zapaliti tvrđavu koju malobrojni preživjeli branitelji nisu više mogli ugasiti, krenuo je Nikola Zrinski sa svojim vojnicima u proboj: u teškoj borbi s daleko nadmoćnijim neprijateljem skoro su svi izginuli.

Makar je posada Sigeta od 2.500 ljudi izginula praktično do zadnjega (od Turaka su poslije otkupljena samo 4 zarobljenika), Turci su izgubili - računa se - čak do 30.000 ljudi.

Strateško okružje

Cilj vojne Sulejmana I. bio je Beč, no kako je car Sulejman Veličanstveni tijekom opsade umro, uzimajući u obzir velike gubitke reda veličine trećine do četvrtine vojske, osmanska vojska sad pod zapovjedništvom vezira Mehmeda Sokolovića odustala je od plana, te je ova Pirova pobjeda kod Sigeta bila kraj jednog od brojnih osmanskih prodora u Europu.

Osmanske akcije

Opsada je počela 5. kolovoza i trajala je punih mjesec dana. Kako se sigetska posada junački branila i pritom nanosila teške gubitke turskoj vojsci, veliki vezir Sokolović poslao je Nikoli Šubiću Zrinskom strjelicu s pismom u kojem mu je obećao da će mu darovati čitavu Hrvatsku ako mu preda Siget. Malo poslije Sulejman šalje dokaz Zrinskome da su mu zarobili najstarijeg sina Jurja u Međimurju, te traži da mu preda grad ukoliko ga želi živa, a potom su poslali više pisama na hrvatskom, mađarskom i njemačkom jeziku, u kojima su pozivali branitelje da uludo ne gube glave, nego neka se predaju pa će ih sultan još i nagraditi. Iako su znali da ne postoje nikakvi izgledi da im pristigne pomoć, Zrinski i branitelji se nisu ni jednog trenutka pokolebali nego su ostali vjerni svojoj prisezi.

Sigetska tvrđava danas

Hrvatske akcije

Zrinski je radi oslabljivanja Turaka poduzimao taktiku ugriza da bi time na prijepad uništio nadmoćne osmanske snage. Tako je u jednoj akciji nanio veliku štetu Osmanlijama iznenadnim upadom na jedan ogranak osmanskih snaga kod Šikloša.

Obrana utvrde u starom Sigetu

Tako su od jutra do mraka branitelji i dalje nastavili uspješno odbijati mnogobrojne juriše, nanoseći teške gubitke turskoj vojsci. Sultan Sulejman I. je iznenada umro 5. rujna, ali vezir Mehmed Sokolović vješto je zatajio njegovu smrt, da njegova iscrpljena vojska ne bi izgubila moral. Nakon što su 7. rujna vatrenim strijelama i loptama zapalili grad, Turci su očekivali predaju, ali Zrinski i preživjeli junaci - njih oko 600 - provalili su iz grada, te su junački poginuli, skupo prodajući svoje živote. Nakon što je Juraj Horvat topom napravio prolaz kroz tursku skupinu kod pokretnog mosta, Nikola Zrinski krenuo je u proboj iz utvrde. Najprije je pucao iz samokresa, a zatim Turke nastavio sjeći sabljom. U neravnopravnoj bitci, Turci su Zrinskog triput pogodili iz arkebuza, dvaput u tijelo i jednom u glavu. Kada je pao s konja, okružili su ga njegovi vitezovi kako bi ga obranili. Među ostalima, poginuli su plemići Vuk Papratović, Nikola Kobač, Petar Patačić i Lovro Juranić.

Mrtvom Nikoli Zrinskom janjičarski je zapovjednik dao odsjeći glavu. Truplo mu je pokopao Mustafa Vilić iz Banje Luke, nekadašnji Nikolin zarobljenik. Glavu hrvatskog bana, jednog od najvećih europskih junaka onoga vremena, vezir Mehmed-paša Sokolović poslao je svom bratiću budimskom paši Mustafi. Ovaj ju je, pak, kao opomenu poslao carskom generalu Egonu od Salma. U tabor carske vojske kod grada Jure glava Nikole Zrinskog dopremljena je 14. rujna. Nikolinu su glavu 18. rujna preuzeli njegov sin Juraj IV. Zrinski, zet Baltazar Batthyanyi i svak Franjo Tahy. Donijeli su je u Čakovec, a pokopana je u obiteljskoj grobnici Zrinskih u kompleksu pavlinskog samostana u Svetoj Jeleni, uz grob Nikoline prve supruge Katarine Frankopanske.

Sablja i kaciga Nikole Zrinskog na izložbi u Čakovcu u rujnu 2016. godine povodom 450. obljetnice sigetske bitke

Pogled na Zrinjevac, trg u središtu Zagreba

To junačko djelo Zrinskog, ili kneza Mikule, kako su ga još zvali, izazvalo je divljenje čitave tadašnje Europe, koja ga je nazvala novim Leonidom. Znameniti francuski kardinal Richelieu, ministar na dvoru kralja Luja XIII., napisao je ovo: "Čudo je trebalo da Habsburško Carstvo preživi. I to čudo dogodilo se u Sigetu". Četvorica preživjelih sigetskih branitelja su kasnije otkupljeni, a među njima su bili nećak Zrinskog Gašpar Alapić, te komornik Franjo Črnko, koji je kasnije na hrvatskom, njemačkom i latinskom jeziku vjerno i potanko opisao sigetsku katastrofu u djelu Podsjedanje i osvojenje Sigeta. Kako su iscrpljeni Turci izgubili više od 30.000 vojnika, nije im bilo druge nego odustati od invazije na Beč i Europu.

Nikola Zrinski mlađi (1620.-1664.), praunuk sigetskog junaka, hrvatski državnik i pisac, u svoju je zbirku pjesama Jadranskoga mora sirena uvrstio i ep "Opsada Sigeta" u kojem je opisao herojsku smrt svog pradjeda 1566. godine, koja je ušla u sve povijesne anale 16. stoljeća. Spomenuti ep, kao i preostali dio zbirke, napisan je na mađarskom jeziku, a na hrvatski jezik ih je preveo njegov brat Petar Zrinski. Iako ga je pisao Hrvat, taj se ep smatra jednim od najvećih dostignuća rane mađarske književnosti.

Iz toga vremena postoji jedna pesimistična izreka koja se često pripisuje samom Zrinskom koji je znao da pomoći ne će biti i da im nema druge nego držati Siget koliko mogu. Kada su Zrinskog pitali o kraljevskom pojačanju i hoće li uspjeti odbiti Turke, Zrinski je odgovorio: "Bog je visoko, a kralj daleko".

Odraz u umjetnosti

Književnost i glazba

Osim što je Črnkov spis Podsjedanje i osvojenje Sigeta doživio brojna izdanja, uz hrvatski, bili su tu latinski, njemački i talijanski prijevodi, ovaj je događaj potaknuo stvaranje mnogih umjetničkih djela. Posmrtno je 1584. godine objavljen ep Vazetje Sigeta grada Brne Karnarutića, napisan negdje 1568.-1572. godine. "Vazetje Sigeta grada prvi je hrvatski povijesni ep i prvo u nizu djela o poznatoj bitki pod Sigetom 1566. U opisu događaja pjesnik se oslanjao na poznatu sigetsku kroniku Ferenca Črnka te pokušava posredovati povijesnu istinu o događaju." Imenjak, praunuk Nikole Šubića Zrinskoga, Nikola Zrinski napisao je na mađarskom jeziku djelo Adriai tengernek syrenaia i objavio ga 1651. godine, dio "Syrene" u kome je opisana opsada Sigeta je ep "Opsida sigetska" ("Szigeti veszedelem"; prvo je naveden naslov Petrova prijevoda, potom u zagradi naslov izvornika). Nikolin brat Petar je cijelo djelo 1660. godine preveo na hrvatski jezik pod naslovom "Adrijanskoga mora sirena". "O oslanjanju (Nikole Zrinskoga) na a hrvatske književne i jezične tradicije govore i brojni kroatizmi i turcizmi koje je Nikola unio u svoju "Syrenu", posebice u spjevu "Opsida sigetska"; kopje, sablja, barjaktar, demecki kard (demeškinja), istraža (straža), poraz. Riječ je o hrvatskom vojničkom nazivlju."

Pavao Ritter Vitezović objavljuje ep Odiljenje sigetsko u Linzu 1684. godine. U Razgovoru ugodnom naroda slovinskoga Andrije Kačića Miošića iz 1756. godine nalazi se Pisma od bana Zrinovića i cara Sulemana trećega, posvećena opsadi Sigeta i junaštvu Nikole Zrinskoga:

Suleman se razbolio biše U bijelu gradu Carigradu. Pitaju ga paše i veziri: „Što je tebi, care gospodare! Koja ti je bolovat nevolja? Ali ti je starost dodijala? Ali junak Zrinović Nikola Devet godín s tobom bojak bijuć?“ Odgovara care Sulemane: „Prodj'te me se, paše i veziri! Nije meni starost dodijala; Već nevirni Zrinović Nikola.

Koi razbì Ali-pašu moga Pod Sigetom, on se ne bilio! Ter izsičè svu vojsku njegovu, I porobì Bosnu do Fojnice. Sada nejma većega junaka U Turčina, ni u Kaurina, Ni žeštjega meni dušmanina Od Nikole Zrinovića bana. Nit ću živit, ni veseo biti, Dok nesmaknem dušmanina moga, Zrinovića, bana hàrvatskoga, Koi mi je puno dodijao.“ (...)

(Andrija Kačić Miošić, ulomak iz "Pisma od bana Zrinovića, cara Sulemana tretjega...")

Knjiga Sigetski boj u hrvatskoj epici autora Ivana Pranjića, predsjednika čakovečkog ogranka Matice hrvatske, predstavljena je na 450. obljetnicu znamenite opsade

Njemački pjesnik Theodor Körner 1812. godine objavljuje svoju dramu Zrinyi, koja je zagrebačku premijeru na njemačkom jeziku doživjela 1832. godine, a na hrvatskom jeziku 1841. godine. Hrvatski velikan Ante Starčević o 300. obljetnici bitke iz 1866. godine kritizirao je kult sigetskog heroja kojega je okarakterizirao kao branitelja hrvatskih neprijatelja (Austrijanaca i Mađara), te je suprotstavio Nikoli kao pozitivniji lik drugog Zrinskog - Nikolinog praunuka Petra Zrinskog i Frana Krstu Frankapana. Unatoč ovoj kritici, heroizam Nikole Šubića Zrinskog nije izblijedio, nego je konačnu (umjetničku) potvrdu dobio u operi Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca iz 1876. godine, čiji je napjev U boj, u boj popularan ne samo među hrvatskim navijačima u obliku "U boj, u boj, za narod svoj", nego također i u Japanu. Riječima muzikologa: "Naposljetku, zborski završetci svakoga od triju činova sa sintagmama Dok u nama živo srce bije, Za dom (je slatko mrijeti) i U boj poprimili su prepoznatljiv znamen. Poistovjetivši se s operom i nadrastajući svoju prvotnu ulogu, osobito je zborski finale (U boj) poprimio crtu bezvremenosti."

Umjetničke slike

Oton Iveković (slika), Ljudevit Ožegović, Bela Čikoš Sesija, Johann Peter Krafft, Tivadar Kosztka Csontváry, Simon Hollósy, Alfons Mucha, Antonio Lafreri, Bertalan Székely (tri slike), Simon Hollósy, razni nepoznati slikari, ilustratori, minijaturisti i tiskari kršćanske i osmanske provenijencije.

Vidi još

• Prva opsada Sigeta

Literatura

• Franjo Črnko, Podsjedanje i osvojenje Sigeta, 1566.
• Matija Mesić, Život Nikole Zrinjskoga, Sigetskoga junaka, Brzotiskom Antuna Jakića, Zagreb, 1866.
• Đuro Franković, Mit o Nikoli Zrinskom u umjetnosti, 1. dio
• Đuro Franković, Mit o Nikoli Zrinskom u umjetnosti, 2. dio
• Đuro Franković, Boj pod Sigetom u gradišćanskohrvatskoj poeziji, 3. dio
• Anđelko Mijatović, Obrana Sigeta, 2. dop. i proš. izd., Školska knjiga, Zagreb, 2010., ISBN 978-953-0-61493-2

Izvori

• Bitka kod Sigeta: Junački otpor do smrti koji je zaustavio turski pohod, dnevno.hr, 7. studenoga 2013.

Vanjske poveznice

Sestrinski projekti

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Bitka kod Sigeta iz 1566. godine

Mrežna sjedišta

• Izvori za borbe Hrvata s Turcima, crohis.com, (u međumrežnoj pismohrani archive.org 19. veljače 2012.)
• Opsada Sigeta 1566. Animirani film Siget '1566' snimljen je u produkciji neprofitne udruge ‘MANK’ iz Budimpešte. Za Projekt Velebit, s mađarskog pohrvatio Marko Jurič.
• Hrvatski vojnik Nikola Šubić Zrinski, Hrvatski vojnik, br. Broj 509, 22. rujna 2016.
• Josip Bratulić, Uz 450. obljetnicu smrti Nikole Šubića Zrinskoga (1566–2016). Sigetska bitka i njezini odjeci, Vijenac, br. 592, 10. studenoga 2016.