Partitivni skup: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Partitivni skup''' (od lat. ''partitus'': razdijeljen)<ref name=he>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=46821 Hrvatska enciklopedija] ''partitivni skup'', LZMK. (pristupljeno 3. kolovoza 2019.)</ref> jest skup svih [[podskup]]ova danoga skupa.<ref>[http://struna.ihjj.hr/naziv/partitivni-skup/29975/ Struna] ''partitivni skup''. IHJJ (pristupljeno 3. kolovoza 2019.)</ref> Jedna je od osnovnih operacija sa [[skup]]ovima.<ref>[https://www.math.pmf.unizg.hr/sites/default/files/pictures/ts-skripta-2015.pdf Prirodoslovno matematički fakultet u Zagrebu] Mladen Vuković: Teorija skupova; Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, siječanj 2015. str. 6.</ref> [[Zermelo-Fraenkelova teorija]] skupova zasniva se pored ostalih i na [[aksiom partitivnog skupa|aksiomu partitivnog skupa]].<ref>[https://www.math.pmf.unizg.hr/sites/default/files/pictures/ts-skripta-2015.pdf Prirodoslovno matematički fakultet u Zagrebu] Mladen Vuković: Teorija skupova; Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, siječanj 2015. str. 8.</ref> Broj članova partitivnog skupa A koji ima konačni broj elemenata ''n'' je 2<sup>n</sup>. Partitivni skup skupa A označavamo s P(A).<ref name=he/> Ostale oznake za partitivni skup skupa A su 𝒫(A), ℘(A) (uporabom "[[Weierstrassov p|Weierstrassova p]]"), ''P''(''S''), ℙ(''S'').<ref>Devlin, Keith J. (1979.). Fundamentals of contemporary set theory. Universitext. Springer-Verlag. ISBN |
'''Partitivni skup''' (od lat. ''partitus'': razdijeljen)<ref name=he>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=46821 Hrvatska enciklopedija] ''partitivni skup'', LZMK. (pristupljeno 3. kolovoza 2019.)</ref> jest skup svih [[podskup]]ova danoga skupa.<ref>[http://struna.ihjj.hr/naziv/partitivni-skup/29975/ Struna] ''partitivni skup''. IHJJ (pristupljeno 3. kolovoza 2019.)</ref> Jedna je od osnovnih operacija sa [[skup]]ovima.<ref>[https://www.math.pmf.unizg.hr/sites/default/files/pictures/ts-skripta-2015.pdf Prirodoslovno matematički fakultet u Zagrebu] Mladen Vuković: Teorija skupova; Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, siječanj 2015. str. 6.</ref> [[Zermelo-Fraenkelova teorija]] skupova zasniva se pored ostalih i na [[aksiom partitivnog skupa|aksiomu partitivnog skupa]].<ref>[https://www.math.pmf.unizg.hr/sites/default/files/pictures/ts-skripta-2015.pdf Prirodoslovno matematički fakultet u Zagrebu] Mladen Vuković: Teorija skupova; Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, siječanj 2015. str. 8.</ref> Broj članova partitivnog skupa A koji ima konačni broj elemenata ''n'' je 2<sup>n</sup>. Partitivni skup skupa A označavamo s P(A).<ref name=he/> Ostale oznake za partitivni skup skupa A su 𝒫(A), ℘(A) (uporabom "[[Weierstrassov p|Weierstrassova p]]"), ''P''(''S''), ℙ(''S'').<ref>Devlin, Keith J. (1979.). Fundamentals of contemporary set theory. Universitext. Springer-Verlag. {{ISBN|0-387-90441-7}}. [[Zentralblatt MATH|Zbl]] [https://zbmath.org/?format=complete&q=an:0407.04003 0407.04003]., str. 50. (eng.)</ref> |
||
== Izvori == |
== Izvori == |
||
Inačica od 2. veljače 2020. u 15:45
Partitivni skup (od lat. partitus: razdijeljen)[1] jest skup svih podskupova danoga skupa.[2] Jedna je od osnovnih operacija sa skupovima.[3] Zermelo-Fraenkelova teorija skupova zasniva se pored ostalih i na aksiomu partitivnog skupa.[4] Broj članova partitivnog skupa A koji ima konačni broj elemenata n je 2n. Partitivni skup skupa A označavamo s P(A).[1] Ostale oznake za partitivni skup skupa A su 𝒫(A), ℘(A) (uporabom "Weierstrassova p"), P(S), ℙ(S).[5]
Izvori
- ↑ a b Hrvatska enciklopedija partitivni skup, LZMK. (pristupljeno 3. kolovoza 2019.)
- ↑ Struna partitivni skup. IHJJ (pristupljeno 3. kolovoza 2019.)
- ↑ Prirodoslovno matematički fakultet u Zagrebu Mladen Vuković: Teorija skupova; Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, siječanj 2015. str. 6.
- ↑ Prirodoslovno matematički fakultet u Zagrebu Mladen Vuković: Teorija skupova; Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, siječanj 2015. str. 8.
- ↑ Devlin, Keith J. (1979.). Fundamentals of contemporary set theory. Universitext. Springer-Verlag. ISBN 0-387-90441-7. Zbl 0407.04003., str. 50. (eng.)