Pelagije II.: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci |
||
| Redak 21: | Redak 21: | ||
== Životopis == |
== Životopis == |
||
Rođen je u [[Rim]]u [[520.]] godine. Bio je rodom iz Rima, ali ime njegovog oca, Winigild, pretpostavlja moguće [[ostrogoti|ostrogotsko]] podrijetlo. [[Pontifikat]] su mu obilježili uspjesi Rimokatoličke crkve u uspostavljanju autoriteta nad [[Europa|Europom]]. Od njih je najvažniji preobraćenje [[Vizigoti|Vizigota]] sa arijanstva na katoličanstvo. Biskup Milana, koji se odmetnuo od rimske Crkve za vrijeme raskola "Tri poglavlja", ponovno je prihvatio autoritet rimskog pape, iako drugi odmetnuti biskupi Sjeverne Italije nisu. Pelagije II. je imao manje uspjeha u diplomatskim naporima kojima je nastojao prekinuti langobardska pustošenja [[Italija|Italije]]. Bizantinci, kojima se prvima obratio za pomoć, su bili previše zauzeti ratom s Perzijancima i slavenskim provalama na [[Balkan]] da bi mogli intervenirati. Pelagije II. je potom za pomoć zamolio Franke, ali su njih Langobardi podmitili. Na kraju je došao u sukob sa carigradskim patrijarhom, zamjerajući mu uzimanje titule "ekumenski", smatrajući to umanjivanjem vlastitog autoriteta.<ref>Duffy, Eamon. ''Saints and Sinners: A History of the Popes'', Yale University Press, 2001. pp 62–63. ISBN |
Rođen je u [[Rim]]u [[520.]] godine. Bio je rodom iz Rima, ali ime njegovog oca, Winigild, pretpostavlja moguće [[ostrogoti|ostrogotsko]] podrijetlo. [[Pontifikat]] su mu obilježili uspjesi Rimokatoličke crkve u uspostavljanju autoriteta nad [[Europa|Europom]]. Od njih je najvažniji preobraćenje [[Vizigoti|Vizigota]] sa arijanstva na katoličanstvo. Biskup Milana, koji se odmetnuo od rimske Crkve za vrijeme raskola "Tri poglavlja", ponovno je prihvatio autoritet rimskog pape, iako drugi odmetnuti biskupi Sjeverne Italije nisu. Pelagije II. je imao manje uspjeha u diplomatskim naporima kojima je nastojao prekinuti langobardska pustošenja [[Italija|Italije]]. Bizantinci, kojima se prvima obratio za pomoć, su bili previše zauzeti ratom s Perzijancima i slavenskim provalama na [[Balkan]] da bi mogli intervenirati. Pelagije II. je potom za pomoć zamolio Franke, ali su njih Langobardi podmitili. Na kraju je došao u sukob sa carigradskim patrijarhom, zamjerajući mu uzimanje titule "ekumenski", smatrajući to umanjivanjem vlastitog autoriteta.<ref>Duffy, Eamon. ''Saints and Sinners: A History of the Popes'', Yale University Press, 2001. pp 62–63. {{ISBN|0-300-09165-6}}.</ref><ref>Maxwell-Stuart, P. G. ''Chronicle of the Popes: The Reign-by-Reign Record of the Papacy from St. Peter to the Present'', Thames & Hudson, 2002, p. 47. {{ISBN|0-500-01798-0}}.</ref> Umro je od posljedica kuge koja je, [[590.]] pogodila [[Rim]]. |
||
== Izvori == |
== Izvori == |
||
| Redak 27: | Redak 27: | ||
{{pape}} |
{{pape}} |
||
[[Kategorija:Pape]] |
[[Kategorija:Pape]] |
||
Inačica od 2. veljače 2020. u 15:48
| Pelagije II. Pelagius Secundus | |
|---|---|
 | |
| Početak pontifikata | 26. studenog 579. |
| Kraj pontifikata | 7. veljače 590. |
| Prethodnik | Benedikt I. |
| Nasljednik | Grgur I. |
| Rođen | 520. Rim, Italija |
| Umro | 7. veljače 590. Rim, Italija |
| Papinski grb | |
| Ostali pape imena Pelagije | |
 Portal o kršćanstvu
| |
Pelagije II., papa od 26. studenog 579. do 7. veljače 590. godine.
Životopis
Rođen je u Rimu 520. godine. Bio je rodom iz Rima, ali ime njegovog oca, Winigild, pretpostavlja moguće ostrogotsko podrijetlo. Pontifikat su mu obilježili uspjesi Rimokatoličke crkve u uspostavljanju autoriteta nad Europom. Od njih je najvažniji preobraćenje Vizigota sa arijanstva na katoličanstvo. Biskup Milana, koji se odmetnuo od rimske Crkve za vrijeme raskola "Tri poglavlja", ponovno je prihvatio autoritet rimskog pape, iako drugi odmetnuti biskupi Sjeverne Italije nisu. Pelagije II. je imao manje uspjeha u diplomatskim naporima kojima je nastojao prekinuti langobardska pustošenja Italije. Bizantinci, kojima se prvima obratio za pomoć, su bili previše zauzeti ratom s Perzijancima i slavenskim provalama na Balkan da bi mogli intervenirati. Pelagije II. je potom za pomoć zamolio Franke, ali su njih Langobardi podmitili. Na kraju je došao u sukob sa carigradskim patrijarhom, zamjerajući mu uzimanje titule "ekumenski", smatrajući to umanjivanjem vlastitog autoriteta.[1][2] Umro je od posljedica kuge koja je, 590. pogodila Rim.
Izvori
- ↑ Duffy, Eamon. Saints and Sinners: A History of the Popes, Yale University Press, 2001. pp 62–63. ISBN 0-300-09165-6.
- ↑ Maxwell-Stuart, P. G. Chronicle of the Popes: The Reign-by-Reign Record of the Papacy from St. Peter to the Present, Thames & Hudson, 2002, p. 47. ISBN 0-500-01798-0.