Razlika između inačica stranice »Pjevanje«

Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Dodano 15 bajtova ,  prije 6 mjeseci
m
zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci
m (uklonjena promjena suradnika 31.45.255.200 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Maestro Ivanković)
Oznaka: brzo uklanjanje
m (zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci)
[[Datoteka:Patti Smith performing in Finland, 2007.jpg|minijatura|desno|230px|[[Patti Smith]] ispred [[mikrofon]]a (2007.)]]
 
'''Pjevanje''' je naziv za poseban način uporabe ljudskoga glasa u [[Glazba|glazbi]]: prilikom pjevanja, [[zvuk]] se proizvodi [[glasnice|glasnicama]]. Gotovo svatko tko može govoriti može i pjevati, jer pjevanje je u mnogim aspektima samo jedan oblik kontinuirana [[govor]]a. U pjevanju je vrlo važna tehnika [[Disanje|disanja]]. Pjevači svoj glas i tijelo moraju vježbati skoro kao i [[sport]]aši jer glas, zapravo, proizvodi sićušan organ s mišićima. [[Vokalna glazba|Vokalnu glazbu]] pjevači mogu izvoditi solo (bez pratnje) ili uz pratnju glazbenika instrumentalista. Pjeva se često i u velikim vokalnim sastavima, primjerice [[Pjevački zbor|zborovima]].
 
Tehnika pjevanja uvelike ovisi o vrsti glazbe koju se izvodi. Pjevanje na visokim amaterskim ili profesionalnim razinama obično zahtijeva određenu količinu urođenoga talenta i stručnoga obrazovanja.<ref>Falkner Keith (ed) (1983). ''Voice. MacDonald Young,'' 26. {{ISBN |0-356-09099-X}}.</ref> Najzahtjevnija je tehnika pjevanja [[Opera|opernih]] pjevača: njihovo umijeće zahtijeva dugogodišnje [[obrazovanje]], a tehnika disanja im je slična tehnici disanja kod svirača [[Puhačka glazbala|puhačkih glazbala]]. Važan je stalni pritisak zraka pomoću [[ošit]]a te jednoliko i snažno propuštanje [[zrak]]a kroz glasnice. Pritom snaga pritiska zraka nije manja ako pjevač pjeva ''piano'', tj. tiho, nego pritisak treba biti jednako moćan, a samo količina zraka treba biti manja, rjeđa. Pjevanje [[Zabavna glazba|zabavne glazbe]] u pravilu ne zahtijeva neko posebno obrazovanje, već se njeguje karakter i izražajnost prirodnoga, odnosno govornoga glasa. No bez obzira na tehniku, za pjevače je vrlo važno da imaju dobar [[sluh]]. Stručno obrazovani pjevači obično izgrade karijeru u nekom specifičnom [[Glazbeni žanr|glazbenom žanru]], a mnogi od njih tijekom karijere ili nakon nje postaju [[učitelj]]i pjevanja.
 
== Ljudski glas i pjevanje ==
Glas svakog pojedinca razlikuje se i prilikom izvedbe pjevanja. Njegov je ton jedinstven i to ne samo zbog stvarne veličine pojedinca nego i zbog glasnih žila na koje utječe veličina i oblik te osobe. [[Čovjek]] ima sposobnost vokalnoga zavijanja, koje može opustiti, zategnuti ili promijeniti njegovu čvrstoću i gustoću, a dah tada može biti prenesen na različite pritiske. Izgled prsa, vratnih mišića, položaj [[jezik]]a i zatvorenost inače nepovezanih [[mišić]]a može biti promjenjiv. Bilo koja izmjena tih dijelova tijela rezultira promjenom u glasnoći, boji ili tonu proizvedenoga zvuka. Zvuk je također [[rezonancija|rezonantan]] u različitim dijelovima tijela pa veličine i struktura [[kosti]]ju može utjecati na zvuk koji proizvodi pojedinac.
 
Pjevač također može izvoditi zvuk tako da bude rezonantniji unutar njegova vokalnoga prostora. To je poznato i kao [[vokalna rezonancija]]. Još jedan veliki utjecaj na izvedbu vokalnoga zvuka i njegovu izradu ima funkcija [[grkljan]]a, kojim ljudi mogu manipulirati na razne načine i time proizvesti različite zvukove. Te razne funkcije [[Ždrijelo|ždrijela]] opisane su kao različiti [[vokalni registri]].<ref name="CF">Vennard William (1967). Pjevanje: mehanizam i vještina. Carl Fischer. {{ISBN |978-0825800559}}.</ref> Primarna metoda u pjevanju jest korištenje [[vokalni formant|vokalnog formanta]] koji na [[spektrogram]]u prikazuje akustičnu rezonanciju za najosjetljivije dijelove [[uho|uha]].<ref> Hunter Eric J, Titze Ingo R (2004). "Preklapanje slušanja i voklani rasponi u pjevanju.". J Singing 61 (4): 387–392.</ref><ref>Hunter Eric J, Švec Jan G, Titze Ingo R (prosinac 2006.) "Usporedba, proizvodnja i spoznaja glasa u rasponu profila neuvježbanog i treniranog klasičnog pjevača". J Voice 20 (4): 513–526. doi:10.1016/j.jvoice.2005.08.009 [http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/16325373?dopt=Abstract PMID 16325373.]</ref>
 
===Vokalni registar===
[[Datoteka:Gray (croatia).png|minijatura|desno|250px|Prikaz [[anatomija|anatomskog]] dijagrama od vokalnog nabora]]
{{glavni|Vokalni registar}}
'''Vokalni registar''' odnosi se na sustav vokalnih registara unutar [[glas|ljudskoga glasa]]. Registar ljudskoga glasa određeni je niz tonova koji se proizvode prilikom vibriranja vokalnog uzorka, a posjeduje iste kvalitete. Registri nastaju od funkcije ždrijela. Oni se pojavljuju jer se vokalni uzorci mogu pojaviti u nekoliko različitih vibracijskih oscilacija. Svaki od tih vibracijskih uzoraka pojavljuje se unutar određenog raspona i proizvodi određene karakteristične zvukove <ref>Large John (veljača/ožujak 1972.) "Prema integriraciji fiziološko-akustične teorije vokalnih registara". The NATS Bulletin 28: 30–35.</ref>. Izraz 'registar' može zvučati pomalo zbunjujuće jer obuhvaća nekoliko aspekata ljudskoga glasa. Pojam 'registar' rabi se za bilo koji od sljedećih odnosa:<ref name="KJ">McKinney James C (1994). Dijagnoza i korekcija voklanih grešaka. Nashville, Tennessee: Genovex Music Group, 213. {{ISBN |1565939409}}.</ref>
 
* određeni dio i [[vokalni raspon]], kao što su gornji, srednji ili niži registri,
'''Vokalna rezonancija''' je proces koji je osnovni proizvod fonacije da poboljša boju ili intenzitet zraka koji ispunjava šupljinu kroz koju prolazi na putu prema van. Različiti uvjeti koji se odnose na proces rezonancije uključuju pojačanje, obogaćivanje, proširenje, poboljšanje, intenziviranja i produženje, iako bi po strogo znanstvenim pravilima njihova akustična upotreba bila upitna. Glavna svrha ovoga jest izvući iz pjevača ili govornika krajnji rezultat rezonancije kako bi se dobio što bolji zvuk.<ref name="KJ"/>
 
Postoji sedam područja koji bi mogli biti navedeni kao moguća vokalna rezonancija. Slijedom po tijelu od najnižih prema najvišim ta područja jesu; [[pluća]], [[dušnik]], [[grkljan]], [[ždrijelo]], [[usna šupljina]], [[nosna šupljina]] i [[Paranazalni sinusi|sinusi]].<ref>''Greene Margaret, Mathieson Lesley (2001). ''''Glas i njegove bolesti'''''''', 6th, John Wiley & Sons. [http://en.wikipedia.org/wiki/Special:BookSources/1861561961 {{ISBN |1861561961}}].''</ref>
 
===Duboki glas i glavni glas===
 
===Povijest i razvoj===
Ljudski glas je najstarije glazbalo. Naši preci su vlastitim glasom pronalazili načine izražavanja, da bi tek kasnije otkrili druge izvore zvuka. Vokalna glazba postoji koliko i povijest čovječanstva. [[Sumerani]] su pjevali u svojim hramovima prije 5000 godina. Na [[zapad]]u tradicija pjevanja razvila se iz [[srednji vijek|srednjovjekovnog]] [[cantus planus]]a (vrsta gregorijanskih melodija), preko [[opera|opere]] u [[17. stoljeće|17. stoljeću]], pa do današnjih raznolikih glazbenih stilova<ref>Ilustrirana enciklopedija glazbe, glavni urednik: Paul Du Noyer, str. 438, {{ISBN |953-6458-97-7}}</ref>. Prvo zabilježeno spominjanje pojmova dubokog glasa i glavnog glasa bilo je oko [[13. stoljeće|13. stoljeća]], kada se počelo razlikovati "grleni glas" (pectoris, guttoris, capitis - u ovom trenutku se vjeruje da je glavni glas naveden u falseto registru), a to su zabilježili [[pisac|pisci]] [[Jean de Garlande]] i [[Hieronymus de Moravia]].<ref>''Sadie Stanley (ed.) (1980.) ''<div dir="ltr">Novi Grove rječnik glazbe i glazbenika, ''''''''Vol 6. Edmund to Fryklund''''''. Macmillan. {{ISBN |1-56159-174-2}}.''</ref> Izraz je kasnije usvojen u okvirima [[Bel canto|Bel canta]] (metode talijanskog opernog pjevanja), gdje je duboki glas identificiran kao najniži, a glavni glas kao najviši u tri vokalna registra: pluća, prolazak kroz šupljinu i glavni registar.<ref name="SJ">Stark James (2003.) ''Bel canto: O povijesti vokalne pedagogije''. University of Toronto Press. {{ISBN |978-0802086143}}.</ref> Ovaj pristup i danas podržavaju neki vokalni pedagozi. Trenutačno drugi popularni pristup koji se temelji na Bel canto modelu, je podjela na muške i ženske glasove u tri registra. Muški glasovi podijeljeni su u "plućni registar", "glavni registar", i "falseto registar", a ženski glasovi u "plućni registar", "srednji registar" i "glavni registar". Učitelji pjevanja ukazuju da se glavni registar u pjevanju koristi rezonancijom i osjećajem iz glave.<ref>Clippinger David Alva (1917.) Glavi glas i drugi problemi: Praktični razgovor o pjevanju. Oliver Ditson, 12. Singing at Project Gutenberg</ref>
 
Međutim, kako se znanje o ljudskoj psihologiji povećalo tijekom posljednjih dvjesto godina, došlo je do boljeg razumijevanja fizičkog procesa pjevanja i vokalne produkcije. Kao rezultat toga, mnogi vokalni pedagozi, kao što su [[Ralph Appelman]] sa Sveučilišta Indiana i [[William Vennard]] sa Sveučilišta Južne Kalifornije, nanovo su definirali ili čak izbacili termine ''duboki glas'' i ''glavni glas''.<ref name="SJ"/> Konkretno, korištenje termina ''plućnog registra'' i ''glavnog registra'' postaje kontroverzno, jer danas više nije uobičajeno vidjeti vokalne registre kao proizvod koji dolazi iz grkljana, a da nema veze s prsima, plućima i glavom. Iz tog razloga, mnogi vokalni pedagozi smatraju da treba govoriti o vokalnom registru kao proizvodu prsa i glave. Oni dodaju da je vibracija koja se osjeća u tim područjima, pojava rezonancije i trebala bi biti opisana uz termin ''vokalne rezonancije'', a ne uz registar. Ti pedagozi radije upotrebljavaju termine ''duboki glas'' i ''glavni glas'' nego termin ''registar''. U tom pogledu smatra se da je problem kojeg ljudi identificiraju s registrom, ustvari problem kod prilagodbe rezonancije. Ovo je također stajalište jednako rezultatima studija vokalnog registra s drugih akamedmskih područja koja uključuju: [[logopedija|logopediju]], [[fonetika|fonetiku]] i [[lingvistika|lingvistiku]]. Iako su obje metode još uvijek u uporabi, aktualna vokalna pedagoška praksa, sklona je više novijim znanstvenim pogledima, dok neke druge škole uzimaju u obzir oba gledišta.<ref name="KJ"/>
 
Suvremeno korištenje pojma ''duboki glas'', često se odnosi na određenu vrstu vokalne boje i njenog tona. U klasičnom pjevanju, njegova je uporaba ograničena isključivo na donji dio obaveznog registra ili normalnog glasa. Unutar drugih oblika pjevanja, ''dubok glas'' se često primjenjuje tijekom modalnog registra. Plućima se može proizvesti niz prekrasnih zvukova koje pjevači interpretiraju iz svoje palete.<ref>Miller Richard (2004). ''Rješenja za pjevače''. Oxford University Press, 286. {{ISBN |0195160053}}.</ref> Međutim, pretjerano korištenje jakog dubokog glasa u višim registrima i pokušaja da se dobije što viši ton, u plućima može dovesti do forsiranja, a ono opet može dovesti do vokalnog pogoršanja.<ref> Warrack John, West Ewan. ''The Oxford dictionary of opera''. {{ISBN |0-19-869164-5}}.</ref>
 
===Klasifikacija pjevačkih glasova===
{{glavni|Vrste pjevačkih glasova}}
U [[europa|europskoj]] [[Klasična glazba|klasičnoj glazbi]] i [[opera|operi]], glasovi se tretiraju kao [[glazbala|glazbala]]. [[Skladatelj]]i koji pišu vokalnu glazbu moraju razumjeti sposobnosti, talente i vokalna svojstva pjevača. '''Klasifikacija glasova''', je proces kojim se vrednuje ljudsko pjevanje i time se određuje vrsta glasa. Te značajke uključuju, ali nisu ograničene na: [[vokalni raspon]], [[vokalna težina|vokalnu težinu]], [[vokalnu teksturu|vokalnu teksturu]], [[boja glasa|vokalnu boju]] i [[vokalna točka izmjena|vokalnu točku izmjena]] kao što su stanke i podizanje glasa u pjevanju. Ostala razmatranja su fizičkog karaktera, razina govora, znanstvena ispitivanja i [[vokalna registracija]].<ref> Shewan Robert (siječanj/veljača 1979.) ''"Klasifikacija glas : ispitivanje metodologije". The NATS Bulletin'' 35: 17–27.</ref> U znanosti klasifikacija glasa razvijena je unutar europske klasične glazbe, te se sporo prilagođava modernijim oblicima pjevanja. Klasifikacija glasa često se koristi unutar okvira opere, gdje se moguće uloge dodjeljuju potencijalnim glasovima. Trenutačno se u okvirima klasične glazbe upotrebljava nekoliko različitih sustava, a oni uključuju: njemački ''Fach'' (glasovni fah) sustav i glazbeni zborski sustav među mnogim drugima. Ovaj sustav je univerzalno primljen i prihvaćen.<ref name="SJ"/>
 
Međutim, većina sustava u klasičnoj glazbi, priznaje sedam glavnih različitih kategorija glasa. Žene su obično podijeljene u tri skupine: [[sopran]], [[mezzosopran]] i [[alt]]. Muškarci su obično podijeljeni u četiri skupine: [[kontratenor]], [[tenor]], [[bariton (glas)]] i [[bas (glas)|bas]]. Kod djece prije puberteta prihvatljiv je samo termin soprana. Unutar svake od ovih glavnih kategorija ima nekoliko potkategorija koje identificiraju specifične vokalne kvalitete, od vokalne težine do različitih glasova.
 
Treba napomenuti da se u okviru zborske glazbe pjevački glasovi dijele isključivo na osnovu vokalnog raspona. Glazbeni zbor najčešće se dijeli na visoke i niske glasove unutar svakog spola. Kao rezultat toga, tipična situacija u glazbenom zboru dopušta mogućnost događanja mnogih pogrešaka. Budući da većina ljudi ima srednji glas, treba im dodijeliti mjesto koje za njih neće biti previsoko ili prenisko, mezzosopran mora pjevati sopran ili alt, a bariton mora pjevati tenor ili bas. Greška u dodijeljenom vokalnom mjestu vmože predstavljati problem kod pjevača, ali za većinu izvođača manje je opasno prenisko nego previsoko pjevanje.<ref> Smith Brenda (2005.) ''Zborska pedagogija''. Plural Publishing. {{ISBN |1597560436}}.</ref>
 
Unutar suvremenih glazbenih oblika (ponekad se nazivaju [[komercijalna suvremena glazba|komercijalnom suvremenom glazbom]]), pjevači se razvrstavaju po [[glazbeni stil|stilu glazbe]] kojeg izvode, kao što su [[jazz]], [[pop (glazba)|pop]], [[blues]], [[soul]], [[country]], [[folk]], [[rock]] i drugi stilovi. Trenutačno nema autoritativnog sustava klasifikacije pjevačkih glasova u okvirima neklasične glazbe.<ref>Peckham Anne (2005.) ''Vokalni workouts za suvremene pjevače''. Berklee Press, 117. {{ISBN |0876390475}}.</ref> Bilo je pokušaja da se klasični glas usvoji za druge oblike pjevanja, međutim takvi su pokušaji dočekivani uz kontroverze. Kod suvremenih glazbenika, koriste se različite vokalne tehnike, a upotrebom mikrofona nisu prisiljeni da se uklapaju u određenu vokalnu ulogu, gdje primjene termina kao sopran, tenor, bariton, i drugi, mogu biti varljive ili čak i netočne.<ref name="IUP">Appelman Ralph (1986.) ''U znanosti i vokalnoj pedagogiji: teorija i primjena''. Indiana University Press, 434. {{ISBN |0253351103}}.</ref>
 
==Vokalna pedagogija ==
[[Datoteka:Lorenzo Costa - Un concerto (National Gallery, London).jpg|minijatura|desno|250px|Koncert Ercolea de' Robertia iz oko [[1490.]] godine.]]
{{glavni|Vokalna pedagogija}}
'''Vokalna pedagogija''' je proučavanje podučavanja pjevanja. Umjetnost i znanost vokalne pedagogije imaju dugu povijest koja počinje od [[Antička Grčka|antičke Grčke]] i dalje se razvija i mijenja sve do danas. Profesije koje se bave znanošću i umjetnošću vokalne pedagogije uključuju vokalne trenere, [[zborovođa|zborovođe]], nastavnike vokalne glazbe, operne [[dirigiranje|dirigente]] i druge učitelje pjevanja. Tipična područja proučavanja uključuju:<ref> Titze Ingo R (2008). "The human instrument". Scientific American 298 (1): 94–101 [http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/18225701?dopt=Abstract PMID 18225701.]</ref><ref>Titze Ingo R (1994.)[http://ncvs.org/bookshop/index.html ''Načela voklane proizvodnje''.] - Prentice Hall, 354. {{ISBN |013717893X}}.</ref>
* [[anatomija|ljudsku anatomiju]] i [[fiziologija|fiziologiju]] koje se povezuju s fizikalni procesom pjevanja,
* disanje i upotrebu zraka priliko pjevanja,
* Produljenje vokalnog raspona
* 'Gornja linija', glas vodoravno i okomito
* Korištenje vokalnih tehnika kao što su povezivanje, stakato, kontrola dinamike, brza figuratitivnost, pjevanje u širokim intervalima, trills pjevanje, pjevanje melisma i ispravljanje vokalnih grešaka.
 
====Produljenje vokalnog raspona====
# razdoblje oporavka
 
Ove faze moraju biti pod svjesnom kontrolom pjevača dok ne postanu uvjetovani refleksi. Mnogi izvođači koji nemaju kontrolu nad ovim fazama kasnije imaju kronične vokalne probleme.<ref> Sundberg Johan (January/February 1993). "Ponašanje disanja tijekom pjevanja". The NATS Journal 49: 2–9, 49–51.</ref>
 
====Vibracija====
 
==Zdravstveni učinci pjevanja ==
Smatra se da pjevanje ima pozitivne učinke na zdravlje ljudi. Preliminarna studija temeljena na prikupljenim podacima iz [[anketa|ankete]] studenata, koji sudjeluju u zborskom pjevanju, nalaze zamjetnu fizičku korist, uključujući povećan kapacitet pluća, poboljšano raspoloženje, smanjenje stresa, kao i uočenu društvenu i duhovnu korist. Međutim, jedna od puno starijih studija o kapacitetu pluća, nije uspjela usporedbom profesionalnih vokalnih pluća s ostalim plućima ustvrditi povećanje kapaciteta pluća. <ref>Heller Stanley S, Hicks William R, Root Walter S (1960.) [http://jap.physiology.org/cgi/content/abstract/15/1/40 "Količina plučnog pjevanja"] - J Appl Physiol 15 (1): 40–42.[http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/14400875?dopt=Abstract PMID 14400875.]</ref>
 
Pjevanje može pozitivno utjecati na [[imunološki sustav]] smanjenjem stresa. Jedna studija objašnjava da pjevanje smanjuje razinu hormona [[stres]]a i pojačava imunološku funkciju.<ref> Kreutz Gunter, Bongard Stephan, Rohrmann Sonja, Hodapp Volker, Grebe Dorothee ([[prosinac]] [[2004.]]).[http://www.springerlink.com/content/l70h852h1w59j7q2/ Učinci zborsko pjevanje ili slušanja na izlučivanje imunologije A, kortizola i emocionalno stanje] - ''Journal of Behavioral Medicine'' 27 (6): 623–635.[http://www.springerlink.com/content/l70h852h1w59j7q2/ 10.1007/s10865-004-0006-9.]</ref>
 
== Vidi još ==
 
<!-- interwiki -->
 
[[sv:Sångröst]]
19.624

uređivanja

Navigacijski izbornik