Sivi sokol: razlika između inačica

Sivi sokol
	[[Datoteka:Falxkxjxmd MinorKeulemans.pmk\|246 pk]]
Status zaštite
	; Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)
Sistematika
Carstvo:	[[smrt inje\|Animalia]];
Koljeno:	Chordata;
Razred:	klix;
Red:	Falconiformes;
Podred:	Falcones;
Porodica:	Falconidae;
Rod:	Falco;
Vrsta:	M. peregrinus;
Dvojno ime
	Falco peregrinus; (Tunstall, 1771.)
Rasprostranjenost
	; Rasprostiranje sivih sokolova; žuto: sjedilica ljeti; zeleno: gniježđenje sjedilice; plavo: selica zimi; zeleno: gniježđenje selice
Potporodice
	17-19 vrsta (navedene u tekstu)
Baze podataka
	GBIF;
	wikivrste; WD; wikislike; wikigalerija;

Pregledaj povijest

← Starija izmjena Novija izmjena →

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

VizualnoWikitekst

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 2. veljače 2020. u 17:00

Sivi sokol (lat. Falco peregrinus) je vrsta kozmopolitskog sokola koja u obrušavanju dostiže brzinu i do 350 km/h, što je čini najbržom životinjom na svijetu. Prema časopisu National Geographic, najveća zabilježena brzina sivog sokola je 389 km/h,^[1]^[2] što je gotovo 200 km/h brže od najbrže čiope.

Opis

John James Audubon ilustracija iz 19. st. (SAD)

Sivi sokol je dug od 34 do 58 cm i ima raspon krila od 80 do 120 cm, te kao i kod drugih grabljivica, ženke su veće od mužjaka (oko 30%). Mužjaci su teški od 440 do 750 g, dok ženke teže od 910 do 1.500 g. Oboje imaju slične oznake na perju s tamno sivim (skoro crnim) leđima i gornjim dijelom krila, dok su vrhovi krila potpuno crni. Bijelo-rđavi donji dio tijela su prošarani tamnosmeđim ili crnim mrljama. Dugi i uski rep je također prošaran na isti način, a pera mu završavaju bijelom trakom i crnim vrhom. Tjeme i "brkovi" na obrazima su mu crni, te u kontrastu sa blijedim dijelom ispod kljuna i vrata. Kljun je žut, kao i noge, dok su zakrivljeni vrh kljuna i čaporci crni.^[3] Ujedno je i najbrža životinja, jer tijekom svojih "ponora" iz visine može dostoći brzinu preko 320 km/h.

Stanište, prehrana, razmnožavanje

Sivi sokol živi na svim kontinentima i do sada je opisano više od 10 podvrsta. Ukupna europska populacija je procijenjena na oko 20.000 parova, a trend ima umjeren rast^[4]. U Hrvatskoj se gnijezdi u primorskoj, gorskoj i mjestimično panonskoj Hrvatskoj. Populacija je najbrojnija u sredozemnoj Hrvatskoj, ali su zabilježena i gnijezda na Medvednici i u Zagrebu^[5]. Ukupnu populaciju u Hrvatskoj čini od 160 do 200 parova.

Staništa sivog sokola su planinski predjeli, doline rijeka, pustinje, velike ravnice, morske obale, a izbjegava velika šumska prostranstva. U posljednje vrijeme uspješno se doselio u velike gradove (SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo). Gnijezdo ne gradi i ne dodaje materijal (kao i drugi sokolovi), a smješta ga na strmim, nepristupačnim liticama, rjeđe na kakvoj zgradi, a u dijelovima područja gnijezdi se i na stablima, tlu, ili u gnijezdu drugih ptica. Monogamni su, a veze su vjerojatno doživotne. U pologu su 3-4 jaja, inkubacija traje 29-32 dana, na jajima leže i o njima se brinu oba roditelja, a samostalni su nakon dva mjeseca ili više mjeseci.

Osnovna hrana sivog sokola su male i ptice srednje veličine (golubovi, patke, šljuke, vrane, čvorci, ševe), a može uloviti i znatno krupnije ptice (guske, labudove, ždralove). Rijetko se hrani sisavcima i drugim životinjama (šišmiši, kukci). Lovi isključivo u letu, obrušavajući se na plijen i progoneći ga nevjerojatnom brzinom i lakoćom.

Veoma je prilagodljiva vrsta i upotrebljava se u sokolarstvu posljednjih 3.000 godina.

Vrste

U Hrvatskoj se sreću dvije podvrste: F. p. peregrinus (srednjoeuropska podvrsta, zimovalica i selica) i F. p. brookei (sredozemna podvrsta, sjedilica). Na karti ispod je prikazano rasprostiranje svih 19 podvrsta, s tim da je ovdje navedeno kako su Kanarski sokol (F. p. madens) i Babilonski sokol (F. p. babylonicus) zasebne vrste od Sjevernoafričkog sokola (F. p. pelegrinoides):

Izvori

↑ Tom Harpole, Falling with the Falcon, Smithsonian Air & Space magazine, ožujak 2005. (engl.) Preuzeto 9. lipnja 2013.
↑ Terminal Velocity, Skydivers chase the peregrine falcon's speed (engl.)
↑ C.M. White i dr., "Family Falconidae" u djelu J. Hoyoa, A. Elliota i J. Sargatala, Handbook of Birds of the World: New World Vultures to Guinea fowl, 2, 1994., Barcelona: Lynx Edicions, str. 216.–275., ISBN 84-87334-15-6
↑ J. van Bommel i F. Burfield, Birds in Europe : Population estimates, trends and conservation studies, 2004. BirdLife International, Cambridge
↑ Sivi sokol na stranicama Krapinsko-zagorske županije

Vanjske poveznice

Javier Blasco-Zumeta, Vodič za identifikaciju sivih sokolova (PDF) (engl.)
Peregrine Falcon Fund (engl.)

	Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Sivi sokol
	Wikivrste imaju podatke o taksonu Falco peregrinus

[1] Tom Harpole, Falling with the Falcon, Smithsonian Air & Space magazine, ožujak 2005. (engl.) Preuzeto 9. lipnja 2013.

[2] Terminal Velocity, Skydivers chase the peregrine falcon's speed (engl.)

[3] C.M. White i dr., "Family Falconidae" u djelu J. Hoyoa, A. Elliota i J. Sargatala, Handbook of Birds of the World: New World Vultures to Guinea fowl, 2, 1994., Barcelona: Lynx Edicions, str. 216.–275., ISBN 84-87334-15-6

[4] J. van Bommel i F. Burfield, Birds in Europe : Population estimates, trends and conservation studies, 2004. BirdLife International, Cambridge

[5] Sivi sokol na stranicama Krapinsko-zagorske županije

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

@@ Redak 13: / Redak 13: @@
 Ddjjsj. god. ([[John Gerrard
  Keulemans]])
@@ Redak 22: / Redak 20: @@
 | phylum = [[Svitkvci|Chordata]]
 | classis = [[Ptice|klix]]
-| ordo = [[Sokolovke | Falconiformes]]
+| ordo = [[Sokolovke|Falconiformes]]
-| subordo = [[Falcones ]]
+| subordo = [[Falcones]]
 | familia = [[Falconidae]]
 | familia_autorstvo =
@@ Redak 36: / Redak 34: @@
 | razdioba = <center>17-19 vrsta (navedene u tekstu)</center>
 }}
-'''Sivi sokol''' ([[Latinski jezik|lat]]. ''Falco peregrinus'') je vrsta kozmopolitskog [[sokolovi|sokola]] koja u obrušavanju dostiže brzinu i do 350 km/h, što je čini najbržom [[životinja|životinjom]] na svijetu. Prema časopisu ''[[National Geographic]]'', najveća zabilježena brzina sivog sokola je 389 km/h,<ref>Tom Harpole, ''[http://www.airspacemag.com/flight-today/falcon.html Falling with the Falcon]'',  Smithsonian Air & Space magazine, ožujak 2005. {{eng oznaka}} Preuzeto 9. lipnja 2013.</ref><ref>[http://education.nationalgeographic.com/education/media/terminal-velocity/?ar_a=1 Terminal Velocity, Skydivers chase the peregrine falcon's speed] {{eng oznaka}}</ref> što je gotovo 200 km/h brže od najbrže [[čiope]].
+'''Sivi sokol''' ([[Latinski jezik|lat]]. ''Falco peregrinus'') je vrsta kozmopolitskog [[sokolovi|sokola]] koja u obrušavanju dostiže brzinu i do 350&nbsp;km/h, što je čini najbržom [[životinja|životinjom]] na svijetu. Prema časopisu ''[[National Geographic]]'', najveća zabilježena brzina sivog sokola je 389&nbsp;km/h,<ref>Tom Harpole, ''[http://www.airspacemag.com/flight-today/falcon.html Falling with the Falcon]'',  Smithsonian Air & Space magazine, ožujak 2005. {{eng oznaka}} Preuzeto 9. lipnja 2013.</ref><ref>[http://education.nationalgeographic.com/education/media/terminal-velocity/?ar_a=1 Terminal Velocity, Skydivers chase the peregrine falcon's speed] {{eng oznaka}}</ref> što je gotovo 200&nbsp;km/h brže od najbrže [[čiope]].
 [[Datoteka:Falco_peregrinus_-Nova_Scotia,_Canada_-eating-8.jpg|mini|lijevo|<center>Sivi sokol s plijenom u [[Nova Škotska|Novoj Škotskoj]] ([[Kanada]])]]
@@ Redak 42: / Redak 40: @@
 [[Datoteka:Audubon-peregrinus.jpg|mini|lijevo|<center>[[John James Audubon]] ilustracija iz 19. st. ([[SAD]])]]
 [[Datoteka:Faucon pelerin 7 mai.jpg|mini|lijevo|<center>Roditelj i ptić u gnijezdu kod [[Montbelliard]]a ([[Francuska]])]]
-Sivi sokol je dug od 34 do 58 cm i ima raspon krila od 80 do 120 cm, te kao i kod drugih [[grabljivice|grabljivica]], ženke su veće od mužjaka (oko 30%). Mužjaci su teški od 440 do 750 g, dok ženke teže od 910 do 1.500 g. Oboje imaju slične oznake na perju s tamno sivim (skoro crnim) leđima i gornjim dijelom krila, dok su vrhovi krila potpuno crni. Bijelo-rđavi donji dio tijela su prošarani tamnosmeđim ili crnim mrljama. Dugi i uski rep je također prošaran na isti način, a pera mu završavaju bijelom trakom i crnim vrhom. Tjeme i "brkovi" na obrazima su mu crni, te u kontrastu sa blijedim dijelom ispod kljuna i vrata. Kljun je žut, kao i noge, dok su zakrivljeni vrh kljuna i čaporci crni.<ref>C.M. White i dr., "Family Falconidae" u djelu J. Hoyoa, A. Elliota i J. Sargatala, ''Handbook of Birds of the World: New World Vultures to Guinea fowl, 2'', 1994., Barcelona: Lynx Edicions, str. 216.–275., ISBN 84-87334-15-6</ref> Ujedno je i najbrža životinja, jer tijekom svojih "ponora" iz visine može dostoći brzinu preko 320 km/h.
+Sivi sokol je dug od 34 do 58&nbsp;cm i ima raspon krila od 80 do 120&nbsp;cm, te kao i kod drugih [[grabljivice|grabljivica]], ženke su veće od mužjaka (oko 30%). Mužjaci su teški od 440 do 750 g, dok ženke teže od 910 do 1.500 g. Oboje imaju slične oznake na perju s tamno sivim (skoro crnim) leđima i gornjim dijelom krila, dok su vrhovi krila potpuno crni. Bijelo-rđavi donji dio tijela su prošarani tamnosmeđim ili crnim mrljama. Dugi i uski rep je također prošaran na isti način, a pera mu završavaju bijelom trakom i crnim vrhom. Tjeme i "brkovi" na obrazima su mu crni, te u kontrastu sa blijedim dijelom ispod kljuna i vrata. Kljun je žut, kao i noge, dok su zakrivljeni vrh kljuna i čaporci crni.<ref>C.M. White i dr., "Family Falconidae" u djelu J. Hoyoa, A. Elliota i J. Sargatala, ''Handbook of Birds of the World: New World Vultures to Guinea fowl, 2'', 1994., Barcelona: Lynx Edicions, str. 216.–275., {{ISBN|84-87334-15-6}}</ref> Ujedno je i najbrža životinja, jer tijekom svojih "ponora" iz visine može dostoći brzinu preko 320&nbsp;km/h.
 == Stanište, prehrana, razmnožavanje ==
 Sivi sokol živi na svim kontinentima i do sada je opisano više od 10 podvrsta. Ukupna europska populacija je procijenjena na oko 20.000 parova, a trend ima umjeren rast<ref>J. van Bommel i F. Burfield, ''Birds in Europe : Population estimates, trends and conservation studies'', 2004. BirdLife International, Cambridge</ref>. U Hrvatskoj se gnijezdi u primorskoj, gorskoj i mjestimično panonskoj Hrvatskoj. Populacija je najbrojnija u sredozemnoj Hrvatskoj, ali su zabilježena i gnijezda na [[Medvednica|Medvednici]] i u [[Zagreb]]u<ref>[http://www.zagorje-priroda.hr/vrijednosti.aspx?catId=17 Sivi sokol na stranicama Krapinsko-zagorske županije]</ref>. Ukupnu populaciju u Hrvatskoj čini od 160 do 200 parova.
 Staništa sivog sokola su planinski predjeli, doline rijeka, pustinje, velike ravnice, morske obale, a izbjegava velika šumska prostranstva. U posljednje vrijeme uspješno se doselio u velike gradove ([[SAD]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo]]). Gnijezdo ne gradi i ne dodaje materijal (kao i drugi sokolovi), a smješta ga na strmim, nepristupačnim liticama, rjeđe na kakvoj zgradi, a u dijelovima područja gnijezdi se i na stablima, tlu, ili u gnijezdu drugih ptica. Monogamni su, a veze su vjerojatno doživotne. U pologu su 3-4 jaja, inkubacija traje 29-32 dana, na jajima leže i o njima se brinu oba roditelja, a samostalni su nakon dva mjeseca ili više mjeseci.
 Osnovna hrana sivog sokola su male i ptice srednje veličine (golubovi, patke, šljuke, vrane, čvorci, ševe), a može uloviti i znatno krupnije ptice (guske, labudove, ždralove). Rijetko se hrani sisavcima i drugim životinjama (šišmiši, kukci). Lovi isključivo u letu, obrušavajući se na plijen i progoneći ga nevjerojatnom brzinom i lakoćom.
 Veoma je prilagodljiva vrsta i upotrebljava se u [[sokolarstvo|sokolarstvu]] posljednjih 3.000 godina.