Zvonimir Komarica: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci |
||
| Redak 2: | Redak 2: | ||
== Životopis == |
== Životopis == |
||
Rodio se je 1920. godine u Banjoj Luci. Studirao je političke znanosti u Zagrebu. Svibnja 1941. godine uhićen je i zatočen u [[Kerestinec|Kerestincu]]. Preživjevši bijeg, odlazi u [[Partizani u Hrvatskoj|partizane]]. |
Rodio se je 1920. godine u Banjoj Luci. Studirao je političke znanosti u Zagrebu. Svibnja 1941. godine uhićen je i zatočen u [[Kerestinec|Kerestincu]]. Preživjevši bijeg, odlazi u [[Partizani u Hrvatskoj|partizane]]. |
||
Bio je član [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]], čiji je bio član Upravnog odbora i predsjednik Komisije za veze s Hrvatima u svijetu. U socijalističkoj Hrvatskoj otišao je u diplomaciju. Bio je u New Delhiju i Ankari. Poslije je obnašao dužnost ministra za iseljeništvo SRH. Bio je direktorom [[Institut za migracije i narodnosti|Instituta za migracije i narodnosti]]. |
Bio je član [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]], čiji je bio član Upravnog odbora i predsjednik Komisije za veze s Hrvatima u svijetu. U socijalističkoj Hrvatskoj otišao je u diplomaciju. Bio je u New Delhiju i Ankari. Poslije je obnašao dužnost ministra za iseljeništvo SRH. Bio je direktorom [[Institut za migracije i narodnosti|Instituta za migracije i narodnosti]]. |
||
Potpisao je [[Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika|Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika]], nakon čega je pao u nemilost jugokomunističkog sustava. |
Potpisao je [[Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika|Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika]], nakon čega je pao u nemilost jugokomunističkog sustava. |
||
Dana [[31. ožujka]] [[1967.]] godine u Saboru je [[Vladimir Bakarić]] o [[Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika|Deklaraciji o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika]] izjavio: »Deklaracija neprijateljska prema zajednici i današnjoj fazi revolucije«. Nakon novinskih naslova koji su pozivali na odgovornost, sjednica Izvršnog komiteta CK SKH i ostalih političkih tijela, potpisnike se Deklaracije počelo sankcionirati. [[Vlatko Pavletić]] predsjednik Društva književnika Hrvatske isključen je iz Gradskog komiteta SK. Studentski je list [[4. travnja]] 1967. godine objavio odluke o kažnjavanju potpisnika Deklaracije koji su bili članovi SK. U ''[[Telegram (novine)|Telegramu]]'' je [[7. travnja]] 1967. godine objavljeno kako su iz SK isključeni [[Dalibor Brozović]], [[Petar Šegedin]], [[Jakša Ravlić]], [[Slavko Mihalić]], [[Duško Car]], [[Vojislav Kuzmanović]], [[Branko Hećimović]], Zvonimir Komarica, a dio ostalih sudionika Deklaracije posljednje opomene i opomene. Na plenumu CK posvećenome Deklaraciji Krležino pismo nije pročitano. Bakarić je samo obavijestio prisutne da je Krleža podnio pismenu ostavku i ona je bez rasprave prihvaćena. ''[[Vjesnik]]'' je [[20. travnja]] 1967. godine donio vijest o podnošenju [[Miroslav Krleža|Krležine]] pismene ostavke na članstvo u CK SKH.<ref name="Pavičić">Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, Građa za povijest Deklaracije, Matica Hrvatska, Zagreb, 1997., ISBN |
Dana [[31. ožujka]] [[1967.]] godine u Saboru je [[Vladimir Bakarić]] o [[Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika|Deklaraciji o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika]] izjavio: »Deklaracija neprijateljska prema zajednici i današnjoj fazi revolucije«. Nakon novinskih naslova koji su pozivali na odgovornost, sjednica Izvršnog komiteta CK SKH i ostalih političkih tijela, potpisnike se Deklaracije počelo sankcionirati. [[Vlatko Pavletić]] predsjednik Društva književnika Hrvatske isključen je iz Gradskog komiteta SK. Studentski je list [[4. travnja]] 1967. godine objavio odluke o kažnjavanju potpisnika Deklaracije koji su bili članovi SK. U ''[[Telegram (novine)|Telegramu]]'' je [[7. travnja]] 1967. godine objavljeno kako su iz SK isključeni [[Dalibor Brozović]], [[Petar Šegedin]], [[Jakša Ravlić]], [[Slavko Mihalić]], [[Duško Car]], [[Vojislav Kuzmanović]], [[Branko Hećimović]], Zvonimir Komarica, a dio ostalih sudionika Deklaracije posljednje opomene i opomene. Na plenumu CK posvećenome Deklaraciji Krležino pismo nije pročitano. Bakarić je samo obavijestio prisutne da je Krleža podnio pismenu ostavku i ona je bez rasprave prihvaćena. ''[[Vjesnik]]'' je [[20. travnja]] 1967. godine donio vijest o podnošenju [[Miroslav Krleža|Krležine]] pismene ostavke na članstvo u CK SKH.<ref name="Pavičić">Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, Građa za povijest Deklaracije, Matica Hrvatska, Zagreb, 1997., {{ISBN|953-150-102-5}}, [[Josip Pavičić]], Hajka bez premca, Kronologija, sastavljena je pretežno na osnovi pisanja novina, str. 85.-94.</ref> Komarica je pisao i za ''[[Hrvatski tjednik (Zagreb)|Hrvatski tjednik]]'', list je ugašen, a suradnici zatvoreni. Komarica je dobio dvogodišnju zatvorsku kaznu. |
||
Nakon udara na Hrvatsku u Karađorđevu ([[1. prosinca]] [[1971.]]) uhićen je [[11. siječnja]] [[1972.]] godine s još nekim dužnosnicima Matice hrvatske. Uhićen je za [[Sječa Hrvatske u Karađorđevu|progona]] [[hrvatsko proljeće|hrvatskih proljećara]]. Bio je u skupini intelektualaca: [[Franjo Tuđman]], [[Vlado Gotovac]], [[Marko Veselica]], [[Vlatko Pavletić]], [[Šime Đodan]], [[Hrvoje Šošić]], [[Ante Glibota]], [[Ante Glibota]] i [[Ante Bačić]]. |
Nakon udara na Hrvatsku u Karađorđevu ([[1. prosinca]] [[1971.]]) uhićen je [[11. siječnja]] [[1972.]] godine s još nekim dužnosnicima Matice hrvatske. Uhićen je za [[Sječa Hrvatske u Karađorđevu|progona]] [[hrvatsko proljeće|hrvatskih proljećara]]. Bio je u skupini intelektualaca: [[Franjo Tuđman]], [[Vlado Gotovac]], [[Marko Veselica]], [[Vlatko Pavletić]], [[Šime Đodan]], [[Hrvoje Šošić]], [[Ante Glibota]], [[Ante Glibota]] i [[Ante Bačić]]. |
||
| Redak 16: | Redak 16: | ||
* ''Kerestinečka kronika: zapis vojnika I.'', Globus, Zagreb, 1989. |
* ''Kerestinečka kronika: zapis vojnika I.'', Globus, Zagreb, 1989. |
||
* ''Do smrti i nazad u Hrvatskoj: zapis vojnika II.'', Globus, Zagreb, 1990. |
* ''Do smrti i nazad u Hrvatskoj: zapis vojnika II.'', Globus, Zagreb, 1990. |
||
* ''Uznički zapisi '72'', Školske novine, Zagreb, 1999. |
* ''Uznički zapisi '72'', Školske novine, Zagreb, 1999. |
||
== Izvori == |
== Izvori == |
||
Inačica od 2. veljače 2020. u 18:29
Zvonimir Antun Komarica (Banja Luka, 28. siječnja 1920. − Zagreb, 11. travnja 2004.) je bio hrvatski političar, dužnosnik, diplomat, memoarist i publicist, hrvatski proljećar.
Životopis
Rodio se je 1920. godine u Banjoj Luci. Studirao je političke znanosti u Zagrebu. Svibnja 1941. godine uhićen je i zatočen u Kerestincu. Preživjevši bijeg, odlazi u partizane.
Bio je član Matice hrvatske, čiji je bio član Upravnog odbora i predsjednik Komisije za veze s Hrvatima u svijetu. U socijalističkoj Hrvatskoj otišao je u diplomaciju. Bio je u New Delhiju i Ankari. Poslije je obnašao dužnost ministra za iseljeništvo SRH. Bio je direktorom Instituta za migracije i narodnosti.
Potpisao je Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, nakon čega je pao u nemilost jugokomunističkog sustava. Dana 31. ožujka 1967. godine u Saboru je Vladimir Bakarić o Deklaraciji o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika izjavio: »Deklaracija neprijateljska prema zajednici i današnjoj fazi revolucije«. Nakon novinskih naslova koji su pozivali na odgovornost, sjednica Izvršnog komiteta CK SKH i ostalih političkih tijela, potpisnike se Deklaracije počelo sankcionirati. Vlatko Pavletić predsjednik Društva književnika Hrvatske isključen je iz Gradskog komiteta SK. Studentski je list 4. travnja 1967. godine objavio odluke o kažnjavanju potpisnika Deklaracije koji su bili članovi SK. U Telegramu je 7. travnja 1967. godine objavljeno kako su iz SK isključeni Dalibor Brozović, Petar Šegedin, Jakša Ravlić, Slavko Mihalić, Duško Car, Vojislav Kuzmanović, Branko Hećimović, Zvonimir Komarica, a dio ostalih sudionika Deklaracije posljednje opomene i opomene. Na plenumu CK posvećenome Deklaraciji Krležino pismo nije pročitano. Bakarić je samo obavijestio prisutne da je Krleža podnio pismenu ostavku i ona je bez rasprave prihvaćena. Vjesnik je 20. travnja 1967. godine donio vijest o podnošenju Krležine pismene ostavke na članstvo u CK SKH.[1] Komarica je pisao i za Hrvatski tjednik, list je ugašen, a suradnici zatvoreni. Komarica je dobio dvogodišnju zatvorsku kaznu.
Nakon udara na Hrvatsku u Karađorđevu (1. prosinca 1971.) uhićen je 11. siječnja 1972. godine s još nekim dužnosnicima Matice hrvatske. Uhićen je za progona hrvatskih proljećara. Bio je u skupini intelektualaca: Franjo Tuđman, Vlado Gotovac, Marko Veselica, Vlatko Pavletić, Šime Đodan, Hrvoje Šošić, Ante Glibota, Ante Glibota i Ante Bačić.
Djela
- Grobovi bez sjena: (bijeg iz Kerestinca), Lykos, Zagreb, 1962.
- Jugoslavija u suvremenim evropskim migracijama, Eonomski institut, Zagreb, 1970.
- Kerestinečka kronika: zapis vojnika I., Globus, Zagreb, 1989.
- Do smrti i nazad u Hrvatskoj: zapis vojnika II., Globus, Zagreb, 1990.
- Uznički zapisi '72, Školske novine, Zagreb, 1999.
Izvori
- HINA: Umro Zvonimir Antun Komarica, index.hr, 13. travnja 2004.
- Matica hrvatska - knjige Jozo Ivičević: Iz novije hrvatske povijesti. Jugoslavenstvo. Pravaši. HSS. Ustaški pokret. Komunistički pokret. Hrvatsko proljeće. Croatia rediviva. Hrvatska danas.
- Matica hrvatska Jozo Ivičević
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
- Borut Gulič: Obljetnice, nekrolozi, Arh. vjesn., god. 51 (2008), str. 569-589. In memoriam. Jozo Ivičević (1930.-2008.)
- ↑ Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, Građa za povijest Deklaracije, Matica Hrvatska, Zagreb, 1997., ISBN 953-150-102-5, Josip Pavičić, Hajka bez premca, Kronologija, sastavljena je pretežno na osnovi pisanja novina, str. 85.-94.