Zdenka Pexidr-Srića: razlika između inačica
mNema sažetka uređivanja |
mNema sažetka uređivanja |
||
| Redak 18: | Redak 18: | ||
==== II Proljetni salon ==== |
==== II Proljetni salon ==== |
||
Prvi se puta samostalno predstavlja sa kiparicom Ivom Simonović u lipnju 1916. godine na II Proljetnom salonu, održanom u ''Salonu |
Prvi se puta samostalno predstavlja sa kiparicom Ivom Simonović u lipnju 1916. godine na II Proljetnom salonu, održanom u ''Salonu Ulrich'', što govori o velikom ugledu koji je, tada tridesetogodišnja, slikarica imala među svojim kolegama, organizatorima izložbe. Autor plakata za izložbu i predgovora kataloga bio je [[Ljubo Babić]]. Tom je prigodom izložila 19 akvarela i 11 crteža koji su pobudili znatno zanimanje likovne kritike. Povodom te izložbe Kosta Strajnić održao je predavanje ''Umjetnost i žena'' koje je iste godine i tiskao, a u ''Savremeniku'' je, uz prikaz Vladimira Lunačeka, reproducirano pet akvarela. |
||
Inačica od 7. kolovoza 2005. u 04:26
Zdenka Pexidr-Srića, hrvatska akademska slikarica (Novi Vinodolski, 05.07.1886 - Zagreb, 30.05.1972), poznata kao "prva dama hrvatskog crteža".
Životopis
Zdenka (Margareta Paulina) Pexidr-Srića rođena je 05. srpnja 1886. godine u Novom Vinodolskom, kao kći profesora kemije Gustava Pexidra i majke Marije Srića. Rano djetinjstvo provodi u Križevcima, Osijeku i Novom. U Zagreb dolazi 1904. godine, kada otac dobiva mjesto ravnatelja Realne gimnazije. Formalno likovno obrazovanje započela je 1907. godine upisavši, te godine osnovanu, zagrebačku Višu školu za umjetnost i umjetnički obrt kod Mencija Klementa Crnčića i Bele Čikoša, a školovanje nastavlja na Akademiji likovne umjetnosti u Münchenu (1908-1912). Godine 1914. udaje se za njemačkog slikara Ericha Siegera, 1918. rađa kći Kseniju, a 1920. godine preudaje se za jugoslavenskog diplomata Pavla Ostovića. Umrla je 30. svibnja 1972. godine u Zagrebu.
Likovno djelovanje
Crtala je i slikala od ranog djetinjstva, o čemu svjedoče do danas sačuvani rani radovi - ponajviše pejzaže mora, muške i ženske figure i životinje. I kasnijim opusom dominiraju vedute i pejzaži iz Primorja, uz portrete, slike i crteže djece, životinja i mrtve prirode, te zagrebačkih motiva.
Izlagati počinje 1911. godine na izložbi Hrvatskog društva umjetnosti u Zagrebu.
II Proljetni salon
Prvi se puta samostalno predstavlja sa kiparicom Ivom Simonović u lipnju 1916. godine na II Proljetnom salonu, održanom u Salonu Ulrich, što govori o velikom ugledu koji je, tada tridesetogodišnja, slikarica imala među svojim kolegama, organizatorima izložbe. Autor plakata za izložbu i predgovora kataloga bio je Ljubo Babić. Tom je prigodom izložila 19 akvarela i 11 crteža koji su pobudili znatno zanimanje likovne kritike. Povodom te izložbe Kosta Strajnić održao je predavanje Umjetnost i žena koje je iste godine i tiskao, a u Savremeniku je, uz prikaz Vladimira Lunačeka, reproducirano pet akvarela.
Slijedećih je godina Zdenka je nastavila intenzivno izlagati - samostalno u Osijeku 1917. i 1918. godine, na zajedničkim izložbama u Rijeci i Zagrebu, na izložbama V, VI, VII i IX hrvatskog proljetnog salona u Zagrebu, kao i na velikim reprezentativnim izložbama u inozemstvu: Exposition des artistes yougoslaves u Parizu 1919. i Izložbi jugoslavenskog kiparstva i slikarstva u Londonu 1930.