Beti Jurković: razlika između inačica
Rescuing 1 sources and submitting 0 for archiving.) #IABot (v2.0 |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 55: | Redak 55: | ||
[[Kategorija:Jazz glazbenici]] |
[[Kategorija:Jazz glazbenici]] |
||
[[Kategorija:Hrvatski glazbenici]] |
[[Kategorija:Hrvatski glazbenici]] |
||
[[Kategorija:Životopisi, |
[[Kategorija:Životopisi, Opatija]] |
||
[[Kategorija:Jazz u Hrvatskoj]] |
[[Kategorija:Jazz u Hrvatskoj]] |
||
Inačica od 13. veljače 2020. u 13:45
Beti Jurković | |
---|---|
Ime u rodnom listu | Elizabeta Jurković |
Poznat/a i kao | Betty Jurković |
Rođen/a | 6. listopada 1936. |
Žanr/ovi | zabavna glazba, šansona, jazz |
Zanimanje | pjevač, skladatelj, kantautor |
Instrument | klavir, harmonika |
Djelatno razdoblje | 1954.-1983. |
Producentska kuća | Jugoton, Croatia Records, Polydor, Cetra, Založba kaset in plošč RTV Slovenija |
Beti Jurković poznata i kao Betty Jurković, punim imenom Elizabeta Jurković, rođena u Opatiji, 6. listopada 1936. godine, hrvatska je pjevačica.
Životopis
Kći je nizozemske profesorice jezika Dinne Van Loenen Boersma i opatijskoga mikrobiologa Ivana Jurkovića, nećakinja Ivana Matetića Ronjgova.
Započela je pjevati u vrijeme studija germanistike i anglistike u Ljubljani (Rdeča žoga, već 1954.), gdje je upoznala dirigenta i skladatelja Bojana Adamiča, te postala solistica u Big Bandu Slovenske radio-televizije. Dobitnica je brojnih nagrada na festivalima Slovenske popevke, a na drugom festivalu je osvojila sve tri nagrade publike, što nijednom pjevaču dotad, niti kasnije, nije uspjelo. Na prvim opatijskim festivalima pjeva slovenske pjesme, ali i Kuntarićeve U sjeni palme (1958.) i Autobus Calypso s Ivom Robićem i Markom Novoselom, 1959. godine.
Od 1960. godine živi u Zagrebu gdje se seli zbog udaje za skladatelja Borisa Ulricha te nastupa na zagrebačkim festivalima. Već 1960. postiže uspjeh s Kuntarićevom Ninom, 1962. pjeva Oglas Alfia Kabilja i Arsena Dedića, a od 1965. nastupa i kao kantautorica - npr. Ljuljačka.
Beti Jurković je snimala i za Polydor i Cetru, pjevala s Louisom Armstrongom te obećavala veliku karijeru, ali se prerano povukla iz javnosti jer se htjela posvetiti kćeri i obitelji.
Na Jugotonovim su joj pločama veliki uspjesi bili hitovi Kazačok i Jedna gitara bezbroj divnih snova (1969.) s kojima je postigla dotad, a i poslije, nezamislivu nakladu - više od stotinu tisuća prodanih ploča. Sedamdesetih godina češće nastupa na MIK-u, uglavnom s vlastitim skladbama na stihove čakavskih tekstopisaca i pjesnika.
Najveći uspjeh na MIK-u postiže s vlastitom skladbom Barke faren, 1974. godine, na tekst Drage Gervaisa. 1990-tih godina za obnovljeni MIK sklada dvije zapažene pjesme, Srebrni dah i Nisan šla za ten.
Vanjske poveznice
- Beti Jurkovic - Kronologija (20 Izvornih Snimaka), Croatia Records, 2002.
- Članak - Časopis Vijenac, 2004.
- Beti Jurkovič - Spomin, ZKP RTV Slo, 1997.
- Muzej Grada Rijeke Životopis Beti Jurković
- Izdanja pri Barikada.com
Izvori