Zdenka Pexidr-Srića: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
mNema sažetka uređivanja
Redak 58: Redak 58:
<br>Mali crtež tušem na kartonu ''Jurišićeva ulica'' iz 1907. godine karakteriziran je nervoznim rukopisom i dinamikom izmjena horizontala i vertikala i time predstavlja svježu zabilješku zagrebačkog gradskog života.
<br>Mali crtež tušem na kartonu ''Jurišićeva ulica'' iz 1907. godine karakteriziran je nervoznim rukopisom i dinamikom izmjena horizontala i vertikala i time predstavlja svježu zabilješku zagrebačkog gradskog života.
<br>(...)
<br>(...)
Zanimanje za život ulice vidljivo je i u skicama prolaznika iz 1910/1911. godine, nastalima u dahu, kao i u crtežima bečkih ulica iz 1920. S druge strane, osim ljubavi prema [[Zagreb|Zagrebu]], čitavog života bila je vezana uz rodni [[Novi Vinodolski]], pa česti novljanski motivi (ulice, luka, kuće, ljudi...) čine posebno poglavlje njezina stvaralaštva koje je voljela isticati."
Zanimanje za život ulice vidljivo je i u skicama prolaznika iz 1910/1911. godine, nastalima u dahu, kao i u crtežima bečkih ulica iz 1920. S druge strane, osim ljubavi prema [[Zagreb|Zagrebu]], čitavog života bila je vezana uz rodni [[Novi Vinodolski#Slavni_ljudi]], pa česti novljanski motivi (ulice, luka, kuće, ljudi...) čine posebno poglavlje njezina stvaralaštva koje je voljela isticati."
<br>(Petar Prelog, iz predgovora kataloga izložbe ''Ulja, akvareli, grafike i crteži iz Zbirke dr. Josipa Kovačića'')
<br>(Petar Prelog, iz predgovora kataloga izložbe ''Ulja, akvareli, grafike i crteži iz Zbirke dr. Josipa Kovačića'')



Inačica od 7. kolovoza 2005. u 11:18

Datoteka:Zdenka Pexidr Srica autoportret.png
Zdenka Pexidr-Srića: Autoportret, 1912. (ugljen/papir, 500x417)

Zdenka Pexidr-Srića, hrvatska akademska slikarica (Novi Vinodolski, 05.07.1886 - Zagreb, 30.05.1972), poznata kao "prva dama hrvatskog crteža".

Životopis

Zdenka (Margareta Paulina) Pexidr-Srića rođena je 05. srpnja 1886. godine u Novom Vinodolskom, kao kći profesora kemije Gustava Pexidra i majke Marije Srića. Rano djetinjstvo provodi u Križevcima, Osijeku i Novom. U Zagreb dolazi 1904. godine, kada otac dobiva mjesto ravnatelja Realne gimnazije. Formalno likovno obrazovanje započela je 1907. godine upisavši, te godine osnovanu, zagrebačku Višu školu za umjetnost i umjetnički obrt kod Mencija Klementa Crnčića i Bele Čikoša, a školovanje nastavlja na Akademiji likovne umjetnosti u Münchenu (1908-1912). Godine 1914. udaje se za njemačkog slikara Ericha Siegera, 1918. rađa kći Kseniju, a 1920. godine preudaje se za jugoslavenskog diplomata Pavla Ostovića. Umrla je 30. svibnja 1972. godine u Zagrebu.

Stvaralaštvo

Zdenka Pexidr-Srića: Dijete, 1943. (zelena tinta/glatki papir, 205x270)


Crtala je i slikala od ranog djetinjstva, o čemu svjedoče do danas sačuvani rani radovi - ponajviše pejzaže mora, muške i ženske figure i životinje. I kasnijim opusom dominiraju vedute i pejzaži iz Primorja, uz portrete, slike i crteže djece, životinja i mrtve prirode, te zagrebačkih motiva.

Izlagati počinje 1911. godine na izložbi Hrvatskog društva umjetnosti u Zagrebu.

Hrvatski proljetni salon - intimna izložba: Iva Simonović - Zdenka Pexidr

Prvi se puta samostalno predstavlja sa kiparicom Ivom Simonović, na II hrvatskom proljetnom salonu, održanom od 11. do 24. lipnja 1916. u Zagrebačkom salonu (danas "Galerija Ulrich"), što govori o velikom ugledu koji je, tada tridesetogodišnja, slikarica imala među svojim kolegama, organizatorima izložbe. Autor plakata za izložbu i predgovora kataloga bio je Ljubo Babić. Tom je prigodom izložila 19 akvarela i 11 crteža koji su pobudili znatno zanimanje likovne kritike. Povodom te izložbe Kosta Strajnić održao je predavanje Umjetnost i žena koje je iste godine i tiskao, a u Savremeniku je, uz prikaz Vladimira Lunačeka, reproducirano pet akvarela.

Slijedećih je godina Zdenka je nastavila intenzivno izlagati - samostalno u Osijeku 1917. i 1918. godine, na zajedničkim izložbama u Rijeci i Zagrebu, na izložbama V, VI, VII i IX hrvatskog proljetnog salona u Zagrebu, kao i na velikim reprezentativnim izložbama u inozemstvu: Exposition des artistes yougoslaves u Parizu 1919. i Izložbi jugoslavenskog kiparstva i slikarstva u Londonu 1930.

"Citara i bubanj"

1930. godine Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu povjerava joj inscenaciju Široline opere Citara i bubanj, uprizorenu iste godine u Zagrebu i Brnu, za koju izrađuje scenografiju i kostime.

Klub likovnih umjetnica

Važan dio Zdenkinog umjetničkog djelovanja vezan je uz Klub likovnih umjetnica, osnovan 1927. godine u Zagrebu na inicijativu slikarica Naste Rojc i Line Crnčić Virant kao prvo profesionalno udruženje žena - likovnih umjetnica u Hrvatskoj, čija je članica od same osnivačke skupštine. Na skupnim izložbama Kluba izlaže sve do posljednje, održane 1940. godine u Osijeku.

Omladinska radna akcija, pruga "Šamac-Sarajevo"

U šezdesetprvoj godini gotovo tri mjeseca provodi na Omladinskoj radnoj akciji - gradnji tunela u Vranduku, izradivši pritom osamdesetak crteža i akvarela. Od toga su dva bila izložena u Sarajevu, prilikom otvaranja pruge, a dva na Trećoj izložbi Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske, održanoj u siječnju 1948.


Oko 1950. godine, kada je u ULUH-u otvoren večernji akt, ona svake večeri zajedno sa studentima Likovne akademije u Zagrebu, od kojih je dvaput, pa i triput starija, crta aktove.

Njeni se radovi danas nalaze u Zbirci dr. Josipa Kovačića, u fundusu Moderne galerije u Zagrebu i Gradskog muzeja u Novom Vinodolskom, te mnogim privatnim zbirkama u zemlji i inozemstvu, kao i u vlasništvu obitelji.

Iz napisa o Zdenki Pexidr-Srića

"Ako za išta možemo reći da nas spaja s onim dragim svijetom biljne jednostavnosti, životinjske umilnosti i ljudske topline na stranicama Francisa Jammesa i Madame Colette ili na slikama Pierre Bonnarda i Edouarda Vuillarda - onda su to jedino crteži i slike jedinstvene, neponovljive Zdenke Pexidr-Sriće.
(...) Zdenka je jako dobro znala svoju crtačku originalnost! To su trenuci kad sisanje dojenčetu zaobli grimase, kao san kad sklupča životinji geste, pa su i jedni i drugi, tako linijama i oblicima ukonglomerirani u stanje nekog vizualnog prapočela, nekog likovnog embrija! To je čas za Zdenkinu olovku! I gledajte kako crta! Ne razmeće crte da ih periferizira u neku nazovi studiju, nego ih usredotočuje, zameće u živ croquis. Tako što nije nacrtala Slava Raškaj! Ni Račić, ni Kraljević, pa ni dvojica velikih specijalista za djecu i životinje Vladimir Becić i Filakovac!"
(Matko Peić, iz predgovora kataloga izložbe Uz 100-godišnjicu rođenja)

Zdenka Pexidr-Srića: U krevetu, 1907. (olovka/poluhrapavi papir, 225x155)

"Dok je prva izložba Proljetnog salona imala obilježje jednoga pokreta koji, u istoriji naše likovne umjetnosti ne će bez sumnje biti bez značenja, ova je izložba posvećena umjetnosti dviju žena koje se, po svom shvaćanju, s pravom ubrajaju među rijetke žene kojima je umjetničko stvaranje postalo jedina životna zadaća."
(Ljubo Babić, iz predgovora kataloga II hrvatskog proljetnog salona)

"U izloženim akvarelima uzalud ćete tražiti do sitnica izrađene detalje, literarne sižeje i senzacionalne motive. Svega toga u njima nema. Oni govore jedino bojama. Najobičniji su motivi obrađeni na način najumjetničkiji."
(Kosta Strajnić, iz predavanja Umjetnost i žena)

"Izuzimljem od nehomogenog kluba u prvom redu gdju Pexider, taj rođeni i zanemareni talenat..."
(Ljubo Babić, iz osvrta na prvu izložbu Kluba likovnih umjetnica)

"U mapama Zdenke Pexider zaista živi poseban likovni svijet. Usuđujem se reći da se u tim mapama skriva baš sve ono što hrvatska likovna umjetnost od 1910. do 1930. godine najmanje posjeduje. To je, u prvom redu, neviđen smisao za direktno doživljavanje čovjeka i prirode: smisao za trenutnu bilješku i napokon nalaženje likovnog izraza u materijalima olovke, pera, akvarela i pastela.
(Matko Peić, iz članka Za Zdenku Pexider u Vjesniku 01. rujna 1970.)

"Od najranijih dana umjetničina školovanja vidljiv je interes za prikaze ulica i ljudi, pa se stoga ovi radovi ubrajaju među njezina najkvalitetnija djela. Još i Kosta Strajnić upozorava na "zanimljiv akvarel jedne zagrebačke ulice", ne dajući nam do znanja o kojoj se slici radi.
Mali crtež tušem na kartonu Jurišićeva ulica iz 1907. godine karakteriziran je nervoznim rukopisom i dinamikom izmjena horizontala i vertikala i time predstavlja svježu zabilješku zagrebačkog gradskog života.
(...) Zanimanje za život ulice vidljivo je i u skicama prolaznika iz 1910/1911. godine, nastalima u dahu, kao i u crtežima bečkih ulica iz 1920. S druge strane, osim ljubavi prema Zagrebu, čitavog života bila je vezana uz rodni Novi Vinodolski#Slavni_ljudi, pa česti novljanski motivi (ulice, luka, kuće, ljudi...) čine posebno poglavlje njezina stvaralaštva koje je voljela isticati."
(Petar Prelog, iz predgovora kataloga izložbe Ulja, akvareli, grafike i crteži iz Zbirke dr. Josipa Kovačića)