Actio de peculio: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Actio de peculio''' u [[rimsko pravo|rimskom pravu]] spada u skupinu [[tužba|tužbi]] protiv imaoca vlasti ''actiones adiecticiae qualitatis'' (adjekticijske tužbe<ref>{{harvnb|Šarac|2006.|str=693}}</ref>) |
'''Actio de peculio''' u [[rimsko pravo|rimskom pravu]] spada u skupinu [[tužba|tužbi]] protiv imaoca vlasti ''actiones adiecticiae qualitatis'' (adjekticijske tužbe<ref>{{harvnb|Šarac|2006.|str=693}}</ref>). Nije tužba ''[[in solidum]]''.<ref>{{harvnb|Šarac|2006.|str=717}}</ref> |
||
Kod ove tužbe dovoljno je postojanje [[pekulij]]a. Gospodarova [[scientia]] minimalni je subjektivni zahtjev za tributornu tužbu. Tužbom ''de peculio'' mogao je biti tužen [[dominus sciens]] i [[dominus ignorans]]. Tužbom ''de peculio'' ne događa se gubitak privilegija (ius deductionis) namirenja vlastitih tražbina za gospodara, a što proizlazi iz specifičnog subjektivnog elementa (scientia domini). <ref>{{harvnb|Šarac|2006.|str=718}}</ref> |
Kod ove tužbe dovoljno je postojanje [[pekulij]]a. Gospodarova [[scientia]] minimalni je subjektivni zahtjev za tributornu tužbu. Tužbom ''de peculio'' mogao je biti tužen [[dominus sciens]] i [[dominus ignorans]]. Tužbom ''de peculio'' ne događa se gubitak privilegija (ius deductionis) namirenja vlastitih tražbina za gospodara, a što proizlazi iz specifičnog subjektivnog elementa (scientia domini). <ref>{{harvnb|Šarac|2006.|str=718}}</ref> |
||
| Redak 8: | Redak 8: | ||
Tumačenja se razilaze je li tko trgovao sa ili bez znanja gospodara [[dominus]]a i je li s time bio upoznat glavni rob ''[[servus ordinarius]]'', odnosno je li podrob ''[[servis vicarius]]'' trgovao sa ili bez znanja gospodara i glavnog roba. Bitan je u tom slučaju nedostatak njegove [[scientia]]. <ref>{{harvnb|Šarac|2006.|str=720}}</ref> |
Tumačenja se razilaze je li tko trgovao sa ili bez znanja gospodara [[dominus]]a i je li s time bio upoznat glavni rob ''[[servus ordinarius]]'', odnosno je li podrob ''[[servis vicarius]]'' trgovao sa ili bez znanja gospodara i glavnog roba. Bitan je u tom slučaju nedostatak njegove [[scientia]]. <ref>{{harvnb|Šarac|2006.|str=720}}</ref> |
||
[[Scientia]] kod gospodara je važan element. Bitno je da [[dominus]] mora zabraniti ono što je trebao zabraniti ako je bio upoznat s djelatnošću podčinjenoga. Tributorna tužba može zahvatiti imatelja vlasti. Javni protest ili ''contra dicere'' bio je način da joj umakne. Tributorna tužba ograničava principala koji putem ''actio de peculio'' može svoju tražbinu naplatiti u cijelosti, zato što od trenutka kada je saznao da njegov podčinjeni trguje s pekulijarnom imovinom, obvezan sudjelovati s ostalim vjerovnicima u tribuciji.<ref>{{harvnb|Šarac|2006.|str=703}}</ref> |
|||
| ⚫ | |||
Platež dugova se obavlja redom kako se javljaju redovnici. Imatelj vlast je u ovoj tužbi povlaštena položaja u ugovorima svog podčinjenog i na tribuciju se poziva jednako kao i drugi vjerovnici.<ref>{{harvnb|Šarac|2006.|str=712}}</ref> |
|||
| ⚫ | U trgovinskom i pravnom životu kasne Rimske Repoublike pojavili su se specifični zahtjevi koje '''actio de peculio'' nije mogla ispuniti pa je uvedena ''actio tributoria''.<ref>{{harvnb|Šarac|2006.|str=693}}</ref> Kod obiju postoji procesna istovjetnost<ref>{{harvnb|Šarac|2006.|str=713}}</ref> i u početku su se skupa razvijale a poslije su ju zbog zajedničkog "trgovinskog" karaktera asimilirale ''actiones exercitoria'' i ''institoria'' <ref>{{harvnb|Šarac|2006.|str=710}}</ref> |
||
== Literatura == |
== Literatura == |
||
| Redak 17: | Redak 20: | ||
| last2 = |
| last2 = |
||
| first2 = |
| first2 = |
||
| |
| year = 2006. |
||
| title = Actio tributoria |
| title = Actio tributoria |
||
| url = https://hrcak.srce.hr/file/39813 |
| url = https://hrcak.srce.hr/file/39813 |
||
| Redak 29: | Redak 32: | ||
== Bilješke == |
== Bilješke == |
||
{{reflist}} |
{{reflist|3}} |
||
[[Kategorija: Rimsko pravo]] |
[[Kategorija: Rimsko pravo]] |
||
Inačica od 7. ožujka 2020. u 21:29
Actio de peculio u rimskom pravu spada u skupinu tužbi protiv imaoca vlasti actiones adiecticiae qualitatis (adjekticijske tužbe[1]). Nije tužba in solidum.[2]
Kod ove tužbe dovoljno je postojanje pekulija. Gospodarova scientia minimalni je subjektivni zahtjev za tributornu tužbu. Tužbom de peculio mogao je biti tužen dominus sciens i dominus ignorans. Tužbom de peculio ne događa se gubitak privilegija (ius deductionis) namirenja vlastitih tražbina za gospodara, a što proizlazi iz specifičnog subjektivnog elementa (scientia domini). [3] No i isto tako je važno da za namirenje tužbe de peculio služi cijeli pekulij u koji spada i roba. Stoga je actio de peculio sigurnije pravno sredstvo od kasnije actio tributoria. Drugi element koji daje na većoj sigurnosti jest načelo prioriteta odnosno prvi vjerovnik koji je tražio i ostvario namirenje svoje tražbine nije bio obvezan na refundiranje ostalim vjerovnicima koji bi se javili naknadno sa svojim zahtjevima. Isto vrijedi i ako je postigao osudu na platež. [4]
Kod ove vrste dominus ima pravo prvenstva u namirenju svojih tražbina iz pekulija pred drugim vjerovnicima (privilegium deductionis) sukladno načelu prior tempore, potior iure koje se uobičajeno primjenjivalo kod pekulijarne odgovornosti. Manje povoljnija za vjerovnike od actio tributoria. U usporedbi s actio tributoria, tužitelju je korisnije podići actio de peculio onda kad je podčinjeni upotrijebio samo dio robe iz pekulija za trgovinsku djelatnost, inače bi samo taj dio kod actio tributoriae bio predmetom raspodjele. [5] Ima situacija kad je tužitelju probitačnije tužiti s actio de peculio umjesto s actio tributoria.[6]
Tumačenja se razilaze je li tko trgovao sa ili bez znanja gospodara dominusa i je li s time bio upoznat glavni rob servus ordinarius, odnosno je li podrob servis vicarius trgovao sa ili bez znanja gospodara i glavnog roba. Bitan je u tom slučaju nedostatak njegove scientia. [7]
Scientia kod gospodara je važan element. Bitno je da dominus mora zabraniti ono što je trebao zabraniti ako je bio upoznat s djelatnošću podčinjenoga. Tributorna tužba može zahvatiti imatelja vlasti. Javni protest ili contra dicere bio je način da joj umakne. Tributorna tužba ograničava principala koji putem actio de peculio može svoju tražbinu naplatiti u cijelosti, zato što od trenutka kada je saznao da njegov podčinjeni trguje s pekulijarnom imovinom, obvezan sudjelovati s ostalim vjerovnicima u tribuciji.[8] Platež dugova se obavlja redom kako se javljaju redovnici. Imatelj vlast je u ovoj tužbi povlaštena položaja u ugovorima svog podčinjenog i na tribuciju se poziva jednako kao i drugi vjerovnici.[9]
U trgovinskom i pravnom životu kasne Rimske Repoublike pojavili su se specifični zahtjevi koje 'actio de peculio nije mogla ispuniti pa je uvedena actio tributoria.[10] Kod obiju postoji procesna istovjetnost[11] i u početku su se skupa razvijale a poslije su ju zbog zajedničkog "trgovinskog" karaktera asimilirale actiones exercitoria i institoria [12]
Literatura
Šarac, Mirela. 2006. Actio tributoria. Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. 2 (2)CS1 održavanje: ref=harv (link)