Zvornik: razlika između inačica
| Redak 173: | Redak 173: | ||
Zvornik se prvi put spominje u [[1410]]. ([[1412.]]<ref name="Hoće li"/>) godine, i to pod imenom '''Zvonik''', koji je dobio po zvoniku [[Franjevački samostan i crkva sv. Marije u Zvorniku|franjevačkog samostana]] (Zonicurn, Zuonich, Suonivh),<ref name="kczs-zvornik">[http://www.kczs.ba/zvornik/ Katolička crkva Župa Srca Isusova - Zvornik (Srebrenica)] ''Zvornik'' (pristupljeno 10. lipnja 2016.)</ref> a [[1519]]. pod sadašnjim nazivom Zvornik. [[Zvornička tvrđava|Zvornički stari grad]] (tvrđava) nastao je znatno ranije, vjerojatno u drugoj polovini [[13. stoljeće|13.]] ili na početku [[14. stoljeće|14. stoljeća]]). |
Zvornik se prvi put spominje u [[1410]]. ([[1412.]]<ref name="Hoće li"/>) godine, i to pod imenom '''Zvonik''', koji je dobio po zvoniku [[Franjevački samostan i crkva sv. Marije u Zvorniku|franjevačkog samostana]] (Zonicurn, Zuonich, Suonivh),<ref name="kczs-zvornik">[http://www.kczs.ba/zvornik/ Katolička crkva Župa Srca Isusova - Zvornik (Srebrenica)] ''Zvornik'' (pristupljeno 10. lipnja 2016.)</ref> a [[1519]]. pod sadašnjim nazivom Zvornik. [[Zvornička tvrđava|Zvornički stari grad]] (tvrđava) nastao je znatno ranije, vjerojatno u drugoj polovini [[13. stoljeće|13.]] ili na početku [[14. stoljeće|14. stoljeća]]). |
||
[[Kneževina Usora|Usorska]] velikaška obitelj [[Zlatonosovići]] jedno je vrijeme vladala Zvornikom. Zvornik se razvio tijekom srednjeg vijeka u jedno od značajnijih obrtničko-trgovačkih središta, zbog povoljnog prometnog položaja na križanju puteva koji su vodili ka središnjoj Bosni, ka Srbiji, Hrvatskoj i Ugarskoj. Razvitku su pridonijeli i Hrvati iz Dubrovačke Republike, čija je velika kolonija od 1415. godine djelovala u Zvorniku |
[[Kneževina Usora|Usorska]] velikaška obitelj [[Zlatonosovići]] jedno je vrijeme vladala Zvornikom. Zvornik se razvio tijekom srednjeg vijeka u jedno od značajnijih obrtničko-trgovačkih središta, zbog povoljnog prometnog položaja na križanju puteva koji su vodili ka središnjoj Bosni, ka Srbiji, Hrvatskoj i Ugarskoj. Razvitku su pridonijeli i Hrvati iz [[Dubrovačka Republika|Dubrovačke Republike]], čija je velika kolonija od 1415. godine djelovala u Zvorniku,<ref name="Hoće li">[https://www.nedjelja.ba/hr/iz-zivota/reportaza/hoce-li-zvornik-ponovno-dobiti-katolicki-zvonik/5751 Nedjelja, Portal Katoličkog tjednika] ''Hoće li Zvornik ponovno dobiti katolički zvonik?'' 29. lipnja 2018. (pristupljeno 9. ožujka 2019.)</ref> a bavili su se trgovinom i obrtima. |
||
Usporedno sa gospodarskim razvojem Zvornik dobija sve odlike naprednog gradskog naselja. Zato nije slučajno sto su kasnije [[Osmansko Carstvo|Turci]] od njega napravili svoj administrativni centar, odnosno [[sandžak (administrativni centar)|sandžak]]. |
Usporedno sa gospodarskim razvojem Zvornik dobija sve odlike naprednog gradskog naselja. Zato nije slučajno sto su kasnije [[Osmansko Carstvo|Turci]] od njega napravili svoj administrativni centar, odnosno [[sandžak (administrativni centar)|sandžak]]. |
||
Inačica od 16. ožujka 2020. u 06:23
| Zvornik | |
|---|---|
| |
| Entitet | Republika Srpska |
| Sjedište | Zvornik |
| Načelnik | Zoran Stevanović |
| Površina | 385 km² |
| Stanovništvo - Ukupno - Gustoća |
81.295 (1991.) ?/km² |
| Pošta | |
Zvornik je grad i središte istoimene općine u istočnom dijelu Bosne i Hercegovine, sa 14.584 stanovnika u gradu i 81.295 stanovnika u općini po popisu iz 1991.
Zemljopis
Teritorij općine Zvornik, neposredno prije rata prostirala se uz lijevu obalu rijeke Drine u dužini od 52 km, dok se u dubini najviše prostire 26 km. Od ukupno 500 kvadratnih kilometara njene povrsine 90% je brdsko planinsko područje. Nadmorska visina kreće se oko 130 do 916 metara. Sam grad nalazi se na nadmorskoj visini od 146 metara. Klima je umjereno kontinentalna.
Stanovništvo
Podrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: ZvornikPo posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Zvornik imala je 81.295 stanovnika, raspoređenih u 67 naselja.
| Stanovništvo općine Zvornik | ||||||
| godina popisa | 1991. | 1981. | 1971. | |||
| Muslimani | 48.102 (59,16%) | 40.801 (55,25%) | 32.504 (53,36%) | |||
| Srbi | 30.863 (37,96%) | 30.064 (40,71%) | 27.769 (45,59%) | |||
| Hrvati | 122 (0,15%) | 104 (0,14%) | 107 (0,17%) | |||
| Jugoslaveni | 1.248 (1,53%) | 1.970 (2,66%) | 49 (0,08%) | |||
| ostali i nepoznato | 960 (1,18%) | 906 (1,22%) | 481 (0,78%) | |||
| ukupno | 81.295 | 73.845 | 60.910 | |||
Zvornik (naseljeno mjesto), nacionalni sastav
| Zvornik | ||||||
| godina popisa | 1991. | 1981. | 1971. | |||
| Muslimani | 8.854 (60,71%) | 6.686 (55,04%) | 5.736 (67,18%) | |||
| Srbi | 4.235 (29,03%) | 3.491 (28,73%) | 2.424 (28,39%) | |||
| Hrvati | 76 (0,52%) | 66 (0,54%) | 83 (0,97%) | |||
| Jugoslaveni | 944 (6,47%) | 1.597 (13,14%) | 24 (0,28%) | |||
| ostali i nepoznato | 475 (3,25%) | 307 (2,52%) | 271 (3,17%) | |||
| ukupno | 14.584 | 12.147 | 8.538 | |||
Naseljena mjesta
Androvići, Branjevo, Baljkovica (dio), Baljkovica Donja, Boškovići, Buložani, Čelopek, Divič, Donja Pilica, Donji Lokanj, Drinjača, Dugi Dio, Đevanje, Đulići, Glodi, Glumina, Gornja Pilica, Gornji Lokanj, Grbavci Donji, Grbavci Gornji, Gušteri, Jardan, Jasenica, Jusići, Kamenica Donja, Kamenica Gornja, Kiseljak (dio), Kitovnice, Klisa, Kostijerevo, Kozluk, Križevići, Kučić Kula, Kula Grad, Liješanj, Malešići, Marčići, Mehmedići, Nezuk (dio), Novo Selo, Pađine, Paljevići, Petkovci, Potočani, Roćević, Skočić, Snagovo, Snagovo Donje, Snagovo Gornje, Sopotnik, Šepak Donji, Šepak Gornji, Šetići, Tabanci, Trnovica, Tršić, Ugljari, Vitinica (dio), Vrela, Zaseok (dio), Zelinje i Zvornik.
Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma, veći dio općine Zvornik ušao je u sastav Republike Srpske. U sastav Federacije Bosne i Hercegovine ušla su naseljena mjesta: Goduš, Kraljevići, Međeđa, Rastošnica, Rožanj i Sapna, te dijelovi naseljenih mjesta: Baljkovica, Kiseljak, Nezuk, Vitinica i Zaseok. Od ovog područja formirana je općina Sapna.
Uprava
Povijest
Zvornik se prvi put spominje u 1410. (1412.[1]) godine, i to pod imenom Zvonik, koji je dobio po zvoniku franjevačkog samostana (Zonicurn, Zuonich, Suonivh),[2] a 1519. pod sadašnjim nazivom Zvornik. Zvornički stari grad (tvrđava) nastao je znatno ranije, vjerojatno u drugoj polovini 13. ili na početku 14. stoljeća).
Usorska velikaška obitelj Zlatonosovići jedno je vrijeme vladala Zvornikom. Zvornik se razvio tijekom srednjeg vijeka u jedno od značajnijih obrtničko-trgovačkih središta, zbog povoljnog prometnog položaja na križanju puteva koji su vodili ka središnjoj Bosni, ka Srbiji, Hrvatskoj i Ugarskoj. Razvitku su pridonijeli i Hrvati iz Dubrovačke Republike, čija je velika kolonija od 1415. godine djelovala u Zvorniku,[1] a bavili su se trgovinom i obrtima.
Usporedno sa gospodarskim razvojem Zvornik dobija sve odlike naprednog gradskog naselja. Zato nije slučajno sto su kasnije Turci od njega napravili svoj administrativni centar, odnosno sandžak.
Do turskih osvajanja kraj crkveno pripadao ujedinjenoj Bosanskoj vikariji. U vremenu prije turskih upada i osvajanja Bosne, istočna Bosna imala je najviše katoličkih samostana baš uz samu Drinu, ali i sa srbijanske strane Drine. Iz toga vremena dokumentirani su crkve i samostani u Srebrenici, Zvoniku, Solima (kasnije osmanskog imena Tuzla), Gradovrhu i Labu kod Soli, Teočaku, Svetoj Mariji kod Bijeljine, Bijeljini[3], Bratuncu.[4]
Osmansko razdoblje
1462. godine Osmanlije su osvojile Zvonik. Tijekom osmanske vladavine ime dobiva "r" i oblik Zvornik. 1533. napušten je mjesni franjevački samostan i crkva sv. Marije. Crkva je pretvorena u džamiju, dobivši ime Fethija džamija ("osvojena").[2] Te godine napušten je i porušen zvornički katolički samostan. Propali su i okolni samostani, a katolici su se dali u bijeg. Dio je ostao i postupno se asimilirao. Od rušenja samostana sve do 1878. i oslobađanje od Osmanlija ništa se bitno nije promijenilo za malobrojne preostale katolike Zvornika i okolice. Tavorili su u u sjeni većinskih muslimanskih i pravoslavnih stanovnika sve do dolaska austro-ugarske uprave.[1]
Nakon pada Bosne pod Tursku vlast formirana su tri sandžaka: Bosanski 1463., Hercegovački 1470. i Zvornički 1480. Zvorničkom sandžaku pripadala je cijela sjeveroistočna Bosna.
U sastav Zvorničkog sandžaka ulazili su:
- Kadiluk Srebrenica sa nahijama: Srebrenica, Ludmer, Kuslat i Subin
- Kadiluk Zvornik s nahijama: Zvornik, Perin, Teočak i Koraj
- Kadiluk Gornja i Donja Tuzla s nahijama: Donja Tuzla, Gornja Tuzla, Sapna, Spreča, Gostilj,Dramesin, Paske, Visovi, Jasenica i Smoluća
- Kadiluk Gračanica s nahijama: Gračanica, Grdačac, Srebrenik, Soko, Završ i Nenaviste
- Kadiluk Bijeljina s nahijama: Bijeljina i Janja
- Kadiluk Birce i Knežina
- Kadiluk Krupanj i Bohorina
- Kadiluk Loznica ili Jadar i Pticar
- Kadiluk Šabac sa Šapcem, Donjom i Gornjom Mačvom
- Kadiluk Brvenik s nahijama: Brvenik i Gošćanica
Prva desetljeća 1500-ih su bila iznimno teška za katolike tog kraja. Zakoni iz 1516. značile su početak velikog progona katolika. Dio je pobijen, dio protjeran ili izbjegao. Od onih koji su ostali, imućniji su Hrvati u prešli na islam, a siromašniji na pravoslavlje.[3][5][6]
Osmanska državna politika davala je povlašteni status pravoslavnoj Crkvi, koja je to obilato koristila za pritisak na Hrvate katolike. U srednjem Podrinju bilo je mnogo prelazaka katoličkih Hrvata na pravoslavlje, oko Srebrenice, Zvonika i Bratunca. Do konca 16. i 17. stoljeća mnogi su ovdašnji Hrvati katolici nestali, zbog velikog egzodusa, masovno protjeranih, pobijenih, a preživjeli su nasilno prevedeni na drugu vjeru, na islam, a oni siromašniji na pravoslavlje.[7] Dio protjeranih podrinjskih Hrvata iz Zvornika, Srebrenice i Bratunca završio je svoju seobu u Slavoniji, poglavito njenom istočnom dijelu, osobito oko Đakova i Našica. Drugi dio protjeranih podrinjskih Hrvata završio je u u mađarskom dijelu Baranje sve do Pečuha, Mohača i još dalje do Baje. I današnji naraštaji hrvatske nacionalne manjine u Mađarskoj čuvaju uspomene i sjećanja na progon od strane Turaka u 16. i 17. stoljeću s njihovih ognjišta kraj Drine, točnije iz Zvornika, Srebrenice i Bratunca. [8][5][6]
U Zvorniku se nalazi franjevački samostan i crkva sv. Marije po čijem zvoniku je grad dobio ime. 1538. su ga Osmanlije srušile, a crkvu pretvorile u džamiju. Franjevci su napustili Zvornik ponijevši sa sobom čudotvornu Gospinu sliku te se nastanili u Gornjoj Tuzli.[9] Odande su morali iseliti 1541. kad je kasaba doprla do kršćanske varoši Izvorišta.[10] Uz seobu franjevaca iz Zvornika je vezana jedna legenda. Kad su Turci zauzeli franjevački samostan u Zvorniku, redovnici su se zaputili u Gornje Soline. Sa sobom su nosili sliku Majke Božje. Putem su naišli na jednog Turčina koji je kopljem proboo sliku. Iz slike je potekla krv, a taj Turčin na to je skočio s konjem u Drinu. Potom se okamenio i počeo valjati po vodi, a prizoru su svjedočili brojni katolici, pravoslavci i muslimani.[11]
Postosmanlijsko razdoblje
Kroz Zvornik se rane jeseni 1878. povlačio muftija Mehmed Šemsekadić sa svojom vojskom iz Gračanice i Tuzle na Srebrenicu i Višegrad, kamo se pripremio za obranu grada dok je Austro-Ugarska zaposijedala BiH.[12] 1878. Tursku vlast zamijenila je Austro-Ugarska. Zvornik je i dalje ostao kotarsko (sresko) sjedište, s razvijenim zanatstvom i trgovina.
Austro-Ugarska je podigla razne objekte koji i danas postoje i služe u razne svrhe. 1886. godine podigli su zgradu Zvorničkog okruga.[13] 1910. godine podignuta je zgrada časničkog doma. Prva bolnica u Zvorniku podignuta je na Fetiji za vrijeme austro-ugarske vlasti. Bila je za potrebe vojnog garnizona, ali je služila i civilima do konca Prvoga svjetskog rata, od čega je dugo u narodu ostao naziv Špitalj. Između dvaju svjetskih ratova u prizemlju je bila finansijska kasarna, a na katu stanovi. Poslije Drugoga svjetskog rata u njoj je bio smješten đački dom, a napuštena je sredinom osamdesetih godina zbog dotrajalosti.[14] Dolaskom nove uprave, 1880. i uz dopuštenje tadašnjeg zvorničkog načelnika Mujage Alispahića katolicima je vraćena njihova crkva sv. Marije, muslimanima dotadašnja Fethija džamija. Prenamijenjena crkva u džamiju koja je bila na brijegu ponad grada već neko vrijeme u osmanskoj vlasti nije bila u upotrebi kao džamija.[1] Tako su 1880. obnovljeni su franjevački samostan i crkva sv. Marije. Muslimani su u to vrijeme imali 12 džamija u gradu. Godine 1899. na zahtjev lokalnih muslimana koji su htjeli nazad zgradu crkve, carski dvor udovoljio je muslimanima na način da je crkva iseljena, a objekt nije pripao nitkome. 1903. obnovljena je zvornička župa izdvajanjem dijela župa iz bijeljinske župe. 1907. sagrađena je nova katolička crkva, posvećena Srcu Isusovom,[2] prvo drvena, pa zatim i zidana. Katolici Hrvati, premda manjina u gradu, osnovali su povjerenstvo pa zatim i podružnicu HKD Napredak koja je dugo godina djelovala.[1] Iz popisa stanovništva 1910., vidi se da je grad te godine imao 732 kuće i 3.688 stanovnika, od čega 2.092 muslimana, 754 Srba, 185 katolika, 9 evangelista, 148 židova i 498 vojnih osoba. Za vrijeme kraljevine Jugoslavije (1918. - 1941) Zvornik je sjedište sreza. Od 1929. pripadao je Drinskoj banovini sa sjedištem u Sarajevu. U toku drugog svjetskog rata, odnosno NOB-e (1941.-1945.), Zvornik je bio u sastavu Nezavisne države Hrvatske. Bio je sjedište kotarske oblasti Zvornik, u Usori-Soli. [15] Nakon drugog svjetskog rata, jugoslavenske vlasti zatrle su trag katoličkoj crkvi. Nacionalizirale su zgradu katoličke crkve, srušili ju 1946., materijal iskoristili za izgradnju žitnog spremišta, a na mjestu crkve podignuli zgradu pošte. Ostao je samo drveni zvonik.[2] Zvornik je u novoj Jugoslaviji središte sreza i općine, kasnije Međuopćinske regionalne zajednice (općine Zvornik, Bratunac, Srebrenica, Vlasenica i Šekovići).
Od rušenja crkve, župnik iz Bijeljine preuzeo brigu o vjernicima. Broj katolika u Zvorniku 1975. bio je 350. Nakon srpskih osvajačkih ratova 1990-ih, u Zvorniku je ostalo samo 15 katoličkih obitelji. Zvornička župa danas nema ni crkve ni župne kuće. Župnik koji pokriva grad skrbi i o o vjernicima Bratunca i Srebrenice. Privremeno mu je sjedište u Tuzli. Misu katolici slave jedino u kapeli sv.Marije u Srebrenici.[16] Danas je zvornička župa spojena sa srebreničkom. Nema ni crkvu ni župnu kuću. 31. prosinca 2014. u župi Zvornik-Srebrnica bilo je 25 domaćinstava sa 70 katolika, od čega Zvornik – 10 domaćinstava sa 35 katolika, Bratunac (7,21), Srebrenica (7,14) i Sapna (1,1). [2]
Danas u Zvoniku ima stotinjak katolika, a cijelo područje dvjesta. Važno je istaknuti da dosta katolika nisu Hrvati, a u općini Zvornik je 100-tinjak „ostalih“, pa se može procijeniti da je dvjetostinjak katolika na cijelom području župe.[1] Jedini bliži sakralni objekt je mala spomen-kapela sv. Marije u Srebrenici. Gradonačelnik Zvornika obećao je da će katolici trebaju konačno dobiti svoju crkvu. Razmatra se nekoliko mogućih lokacija za crkvu: gradski muzej, mjesto pošte gdje je prije bila crkva, park kao moguće mjesto nove crkve te lokacija iznad Andraševe vile tj. mjesto gdje je bila crkva sv. Marije i franjevački samostan, a danas su samo ostatci.[17] Uz pomoć kustosa muzeja u mirovini, Rajka Avramovića, pronašli su oltarsku sliku Presvetog Srca Isusova koja se nalazi u muzeju u Zvorniku. Vlasnik lokacije na kojoj je bila prva crkva i samostan, Muhamed Numaganić, ponudio je mogućnost otkupa ruševine i okolne zemlje koja je u njegovu vlasništvu te su krenuli pregovori s njim. Prije kupoprodaje dopustio je da na njegovoj imovini bude slavljena proslava patrona župe. Za sada jedini sakralni objekt ove male katoličke zajednice je iznajmljena kuća jedne pravoslavke koja je bila udata za katolika.[1]
Gospodarstvo
Poznati ljudi
- Seka Aleksić, popularna pjevačica
- Filip Kljajić-Fića, narodni heroj;
- dr Mitar Perušić, nastavnik Sveučilišta u Istočnom Sarajevu
- Nada Obrić, popularna pjevačica
- Mr Himzo Tulić, sazlija
- Samir Muratović, nogometni reprezentativac BiH[18]
- Hasan Kaimija Zrinović, hrvatski aljamiado književnik, šejh kaderijskog reda, derviš
- Enver Hadžihasanović, visoki zapovjednik u JNA i Armiji BiH
Spomenici i znamenitosti
- Đurđev-grad, tvrđava koju je po prednju gradila "prokleta" Jerina, supruga Đurđa Brankovića. Smještena na brdu Mlađevcu ponad Zvornika.
- Franjevački samostan i crkva sv. Marije. Pretvorena u Fethiju džamiju, pa vraćena katolicima i onda opet u rukama islamske zajednice.
- Katolička crkva iz 1903. godine.
- Kasina, u kojoj su smještene Narodna knjižnica i muzejska zbirka.[19]
Obrazovanje
Pored osnovnih i srednjo-školskih ustanova obrazovanje u Zvorniku je smješten Tehnološki fakultet, Sveučilišta u Istočnom Sarajevu.
Izvori
- ↑ a b c d e f g Nedjelja, Portal Katoličkog tjednika Hoće li Zvornik ponovno dobiti katolički zvonik? 29. lipnja 2018. (pristupljeno 9. ožujka 2019.)
- ↑ a b c d e Katolička crkva Župa Srca Isusova - Zvornik (Srebrenica) Zvornik (pristupljeno 10. lipnja 2016.)
- ↑ a b HOP - nezavisni news portal Dragan Ilić: Jedinstvena Bosanska vikarija je dolaskom Turaka podijeljena na slobodnu vikariju Bosna - Hrvatska i na okupiranu vikariju pod Turcima Bosna Srebrena, 15. studenoga 2016. (pristupljeno 21. ožujka 2017.)
- ↑ HOP - nezavisni news portal Dragan Ilić: Svi arheološki nalazi i ostaci srednjovjekovne Bosne i Hercegovine nose zapadne i hrvatske oznake i odlike, 4. kolovoza 2016. (pristupljeno 23. ožujka 2017.)
- ↑ a b Svjetlo riječi Ignacije Gavran: Kako se razvijala Bosanska franjevačka provincija?, Svjetlo riječi (1999.) (pristupljeno 30. studenoga 2016.)
- ↑ a b Svjetlo riječi Bosna Srebrena u prošlosti i sadašnjosti (pristupljeno 30. studenoga 2016.)
- ↑ HOP - nezavisni news portal Dragan Ilić: Svi arheološki nalazi i ostaci srednjovjekovne Bosne i Hercegovine nose zapadne i hrvatske oznake i odlike, 4. kolovoza 2016. (pristupljeno 23. ožujka 2017.)
- ↑ HOP portal Dragan Ilić: Jedinstvena Bosanska vikarija je dolaskom Turaka podijeljena na slobodnu vikariju Bosna - Hrvatska i na okupiranu vikariju pod Turcima Bosna Srebrena, 15. studenoga 2016. (pristupljeno 30. studenoga 2016.)
- ↑ bosnasrebrena.ba
- ↑ bhstring.net
- ↑ fst.ba
- ↑ (boš.) Hanefijski mezheb Gazi Mehmed Nuruddin Vehbi ef. Šemsekadić, pljevaljski muftija 23. srpnja 2018. (pristupljeno 15. ožujka 2020.)
- ↑ (srp.) Zvornicki.ba Historija zgrade Sreskog načelnika - današnja zgrada Skupštine Grada Zvornik, 13. svibnja 2017. (pristupljeno 15. ožujka 2020.)
- ↑ (srp.) Bolnica Zvornik Istorijat bolnice (pristupljeno 15. ožujka 2020.)
- ↑ Rajka Bućin: Prilog poznavanju institucija: zakonski okvir rada velikih župa NDH, Arh. vjesn., god. 44 (2001.), str. 219, 222
- ↑ Franjevački samostan sv. Petra i Pavla - Tuzla Župa Srca Isusova - Zvornik (pristupljeno 7. lipnja 2016.)
- ↑ Nedjelja - Portal Katoličkog tjednika KT: Hoće li Zvornik ponovno dobiti svoj katolički zvonik?, 15. prosinca 2017. (pristupljeno 29. ožujka 2018.)
- ↑ Direktno.hr tp/trt.net :Ispovijesti poznatih sportaša preživjelih pokolj i pakao u Srebrenici, 9. srpnja 2015. (pristupljeno 7. lipnja 2016.)
- ↑ (srp.) Blic Rade Jokić: Zvornik: Stara Kasina postaje gradska kuća, biblioteka i muzej 16. siječnja 2018. (pristupljeno 9. ožujka 2019.)
- Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
- internet - izvor, "Popis po mjesnim zajednicama" - http://www.fzs.ba/wp-content/uploads/2016/06/nacion-po-mjesnim.pdf
Vanjske poveznice
| |||||
