Vela Draga: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Redak 14: Redak 14:
Nakon što je početkom dvadesetog stoljeća na njenim "tornjevima" penjao poznati [[alpinist|alpinist]] Emilio Comici iz Trsta, Vela draga postaje mjesto treninga, da bi danas bilo jedno od nezaobilaznih lokacija ljubitelja [[slobodno penjanje|slobodnog penjanja]].
Nakon što je početkom dvadesetog stoljeća na njenim "tornjevima" penjao poznati [[alpinist|alpinist]] Emilio Comici iz Trsta, Vela draga postaje mjesto treninga, da bi danas bilo jedno od nezaobilaznih lokacija ljubitelja [[slobodno penjanje|slobodnog penjanja]].


Godine 1964. godine postaje "zaštićeni krajolik", a 1998. godine proglašena je geomorfološkim spomenikom prirode.
Godine 1964. godine postaje "[[zaštićeni krajolik]]", a 1998. godine proglašena je [[geomorfološki spomenik prirode|geomorfološkim spomenikom prirode]].


== Životinjski i biljni svijet ==
== Životinjski i biljni svijet ==

Inačica od 31. ožujka 2020. u 12:47

Pogled na Velu Dragu
Jedna od brojnih šiljastih stijena.
Vela draga, Park prirode Učka

Vela draga (također Vranjska draga) je kanjonska udolina i spomenik prirode smješten na sjeverozapadnom podnožju Učke. Jedan je od najljepših i jedinstvenih geomorfoloških fenomena u Hrvatskoj. Nastala je djelovanjem vodenih bujica u vapnenačkoj stijeni. Dio je Parka prirode Učka.  

Opis

Kanjonska udolina prostire se u dužini od 3500 metara pretežito u smjeru istok-zapad. Počinje u blizini ulaza u tunela Učka s istarske strane, na 600 metara nadmorske visine. Završetak kanjona je kod Boljunskog polja na nadmorskoj visini od 153 metra. Gornji dio kanjona širok je 450 metara, a na najužem dijelu, širine 150 metara, preko kanjona prolazi željeznička pruga Lupoglav - Štalije (zatvorena za promet od 26. prosinca 2009. godine).

Padaline s obronaka Učke skupljaju se u bujične potoke od kojih neki završavaju u Veloj dragi na njenom najistočnijem dijelu čiji su rubovi okomito odrezani. Skupljena bujična voda pada u provaliju gotovo 100 m u dubinu te tako nastaje najviši slap u Istri, koji nije dobio niti svoje ime jer je tek povremena i privremena pojava. Potok nastavlja put prema Boljunskom polju gdje se spaja s potokom Boljunčica.

U Veloj dragi nalaze se brojne šiljaste stijene i tornjevi visoki od 50 do 90 metara. Pri gradnji tunela Učka nekolicina je uništena.

Nakon što je početkom dvadesetog stoljeća na njenim "tornjevima" penjao poznati alpinist Emilio Comici iz Trsta, Vela draga postaje mjesto treninga, da bi danas bilo jedno od nezaobilaznih lokacija ljubitelja slobodnog penjanja.

Godine 1964. godine postaje "zaštićeni krajolik", a 1998. godine proglašena je geomorfološkim spomenikom prirode.

Životinjski i biljni svijet

Kanjon Vele drage prekriven je bujnom vegetacijom koja mjestimice ima prašumski karakter. Vrsta vegetacijskog pokrova varira od submediteranskog na rubovima kanjona pa do kontinentalnih planinskih šuma (bukva i tisa) i vegetacije karakteristične za plavna područja (vrba i topola).

Velu dragu nastanjuju brojne vrste krupne i sitne divljači te mnogobrojne vrste ptica, gmazova i člankonožaca.

Staza

Uređena je staza za obilazak na kojoj se nalaze edukativne ploče i klupice.

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Vela Draga
Nedovršeni članak Vela Draga koji govori o zemljopisu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.