Vladimir Jurko Glaser: razlika između inačica
popr. Oznake: mobilni uređaj m.wiki napredni alati |
|||
| Redak 4: | Redak 4: | ||
Rodio se u talijanskoj Gorici. U Zagrebu je studirao [[teorijska fizika|teorijsku fiziku]]. Doktorirao je 1953. godine na osnivi radova napravljenih u Göttingenu pod vodstvom [[Werner Heisenberg|W. Heisenberga]]. Od 1955. je prvi pročelnik Odjela teorijske fizike [[Institut Ruđer Bošković|Instituta Ruđer Bošković]]. Od 1957. do kraja života je radio u [[CERN|Europskom centru za nuklearna istraživanja]] (CERN) u Ženevi, gdje je bio stalni član Teorijskog odjela. Mali je broj radova koji je objavio, ali su u svjetskim mjerilima važni i poznati. Suradnik svjetski uglednih fizičara poput [[Gunnar Källén|Källena]], [[Henri Epstein|Epsteina]], [[Walter Thirring|Thirringa]], [[Wolfgang Pauli|Paulija]].<ref name=Kutleša/> |
Rodio se u talijanskoj Gorici. U Zagrebu je studirao [[teorijska fizika|teorijsku fiziku]]. Doktorirao je 1953. godine na osnivi radova napravljenih u Göttingenu pod vodstvom [[Werner Heisenberg|W. Heisenberga]]. Od 1955. je prvi pročelnik Odjela teorijske fizike [[Institut Ruđer Bošković|Instituta Ruđer Bošković]]. Od 1957. do kraja života je radio u [[CERN|Europskom centru za nuklearna istraživanja]] (CERN) u Ženevi, gdje je bio stalni član Teorijskog odjela. Mali je broj radova koji je objavio, ali su u svjetskim mjerilima važni i poznati. Suradnik svjetski uglednih fizičara poput [[Gunnar Källén|Källena]], [[Henri Epstein|Epsteina]], [[Walter Thirring|Thirringa]], [[Wolfgang Pauli|Paulija]].<ref name=Kutleša/> |
||
Glavni Glaserov znanstveni interes bila je [[aksiomatska teorija polja|aksiomatska]] [[kvantna teorija polja]] i istraživanje procesa sudara među elementarnim česticama, posebno kanonizacija analitičke [[S-matrica|S-matrice]]. Radio je na tzv. [[model spin-glass|spin-glass model]]u. S Borivojem Jakšićem bavio se problemom [[transportna pojava|transportnih pojava]] i istraživanjem [[električna vodljivost|električne vodljivosti]] kovina.<ref name=Kutleša/> |
Glavni Glaserov znanstveni interes bila je [[aksiomatska teorija polja|aksiomatska]] [[kvantna teorija polja]] i istraživanje procesa sudara među elementarnim česticama, posebno kanonizacija analitičke [[S-matrica|S-matrice]]. Radio je na tzv. [[model spin-glass|spin-glass model]]u. S [[Borivoj Jakšić|Borivojem Jakšićem]] bavio se problemom [[transportna pojava|transportnih pojava]] i istraživanjem [[električna vodljivost|električne vodljivosti]] kovina.<ref name=Kutleša/> |
||
Popis Glaserovih znanstvenih zasluga: |
Popis Glaserovih znanstvenih zasluga: |
||
Inačica od 6. travnja 2020. u 16:15
Vladimir Jurko Glaser (Gorizia, 21. travnja 1924. — Ženeva, 22. siječnja 1984.) je bio hrvatski teorijski fizičar izrazite matematičke orijentacije[1]
Životopis
Rodio se u talijanskoj Gorici. U Zagrebu je studirao teorijsku fiziku. Doktorirao je 1953. godine na osnivi radova napravljenih u Göttingenu pod vodstvom W. Heisenberga. Od 1955. je prvi pročelnik Odjela teorijske fizike Instituta Ruđer Bošković. Od 1957. do kraja života je radio u Europskom centru za nuklearna istraživanja (CERN) u Ženevi, gdje je bio stalni član Teorijskog odjela. Mali je broj radova koji je objavio, ali su u svjetskim mjerilima važni i poznati. Suradnik svjetski uglednih fizičara poput Källena, Epsteina, Thirringa, Paulija.[1]
Glavni Glaserov znanstveni interes bila je aksiomatska kvantna teorija polja i istraživanje procesa sudara među elementarnim česticama, posebno kanonizacija analitičke S-matrice. Radio je na tzv. spin-glass modelu. S Borivojem Jakšićem bavio se problemom transportnih pojava i istraživanjem električne vodljivosti kovina.[1]
Popis Glaserovih znanstvenih zasluga:
- Formulirao je teoriju elektromagnetske strukture čestica s proizvoljnim spinom. Pri tome je prvi na svijetu došao do disperzijskih relacija za elektromagnetske strukturne funkcije, form-faktore. Suautor je Borivoj Jakšić.[1]
- Prvi je egzaktno riješio poznati Thirringov model.[1]
- Suosnivač disperzijske teorije jakih međudjelovanja. Suautor je J. D. Bessis. [1]
- Dokazao je nekoliko teorema o granicama asimptotskog rasta amplituda i udarnih presjeka. [1]
- Napisao jedan od prvih sveučilišnih udžbenika kvantne elektrodinamike na svijetu. Do danas je to prvi i jedini na hrvatskom jeziku.[1]