Dragutin Domjanić: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 78.1.159.176 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika HmxBot
Oznaka: brzo uklanjanje
Oznake: mobilni uređaj m.wiki
Redak 44: Redak 44:
* "Kipci i popevke" ([[1917]].)
* "Kipci i popevke" ([[1917]].)
* "Vu suncu i senci" ([[1927]].)
* "Vu suncu i senci" ([[1927]].)
* "Po dragomu kraju" ([[1933]].)
* "Po dragomu kraju" ([[1933]].)
"kaj"


== Izvori ==
== Izvori ==

Inačica od 12. svibnja 2020. u 10:41

Dragutin Domjanić

Bista na Strossmayerovom trgu u Zagrebu
Puno ime Karlo Milivoj Ivan Franjo Ladislav Domjanić
Pseudonim Milivoj Seljan
Vujec Grga
Rođenje 12. rujna 1875..
Adamovec
Smrt 7. lipnja 1933..
Zagreb
Zanimanje pravnik, književnik
Nacionalnost Hrvat
Književne vrste poezija, pjesma u prozi
Književni period modernizam
Važnija djela
  • :::"Kipci i popevke" (1917.)
    "Vu suncu i senci" (1927.)
    "Po dragomu kraju" (1933.)
Portal o životopisima
Spomen ploča na kući u Gundulićevoj ulici u Zagrebu u kojoj je umro Dragutin Domjanić.

Dragutin Milivoj Domjanić (Adamovec 12. rujna 1875. - Zagreb 7. lipnja 1933.), hrvatski pravnik i pjesnik.

Životopis

Dragutin Domjanić rođen je u selu Adamovec u Prigorju, nedaleko Sesveta, u plemenitaškoj obitelji Milivoja i Zorice Domjanić, kao Karlo Milivoj Ivan Franjo Ladislav Domjanić. Pohađao Klasičnu gimnaziju u Zagrebu koju je završio 1893. godine.[1] Završio je pravo na fakultetu u Zagrebu (1898.), gdje je i doktorirao 1899. Kasnije je bio sudac i vijećnik Banskog stola u Zagrebu. U književnosti se javlja sa zbirkom Pjesme (1909.) koja je bila napisana na štokavici.

Bio je član JAZU i predsjednik Matice hrvatske (1921.-1926). Prevodio je svjetski poznate liričare Goethea, Heinea, Verlainea itd. U borbi "starih" i "mladih" u okviru hrvatske moderne na strani je "mladih". Najpoznatija su mu djela: Kipci i popevke, Fala i Popevke sam slagal.

Autor je i malo znane marionetne igre "Petrica Kerempuh i spametni osel" u kojoj kritički i satirički opisuje hrvatske intelektualce 1920-ih godina. Pisac je koji je prvi u hrvatskoj književnosti cjelovitije i umjetnički zrelije ostvario melodioznost i ritmičnost kajkavskoga dijalektalnoga izraza.

Stil

Pjevao je o duhovnoj ljubavi, o intimi plemićkih domova, o gospodarskim perivojima, markizima i kavalirima minulih dana. Kroz svoja djela Domjanić strahuje od grubosti sadašnjice, žali za svijetom koji odumire, nepovjerljiv je prema novim idejama.

Ljubav prema prošlosti upućuje Domjanića svome materinjskom kajkavskom jeziku. Najpoznatije mu je djelo kajkavska zbirka Kipci i popevke, a pjesme Fala i Popevke sam slagal, koje je obje uglazbio Vlaho Paljetak. I drugi hrvatski skladatelji, primjerice Emil Cossetto, Igor Kuljerić i Ivana Lang uglazbili su nekoliko Domjanićevih pjesama. Njegova lirika, idilična, sentimentalna i rezignantna, podjednako obiluje i slikovitošću i glazbenošću. Na kajkavskom književnom jeziku je spjevao sve svoje pjesme. Napisao je i veći broj književnih prikaza, te nekoliko proznih crtica, koji su uglavnom u duhu njegovih lirskih interesa i stilske manire.

Djela

  • "Kipci i popevke" (1917.)
  • "Vu suncu i senci" (1927.)
  • "Po dragomu kraju" (1933.)

"kaj"

Izvori

  1. Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 919., ISBN 978-953-95772-0-7