Kocelj: razlika između inačica
Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''KOCELJ,''' knez (?, prva pol. IX. st. — ?, prije 880). U vrelima je zabilježen u oblicima Chezil, Chezioni, Chezul, Chozil, Cozil, Cozilin, Co...«. Oznake: VisualEditor mobilni uređaj m.wiki |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{bris|prepisano bez navođenja izvora: [http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=221], nema kategorija, nije povezanio s drugima wikipedijama}} |
|||
'''KOCELJ,''' [[knez]] (?, prva pol. IX. st. — ?, prije 880). U vrelima je zabilježen u oblicima Chezil, Chezioni, Chezul, Chozil, Cozil, Cozilin, Cozilis, Hezil, Hezilo, Hozil, Kocel i Kocelego. Poistovjećivali su ga s franačkim arhontom Kocilom kojega spominje [[Konstantin VII. Porfirogenet|Konstantin Porfirogenet]]. Sin je i nasljednik moravskoga kneza [[Nitranska kneževina|Pribine]], gospodara [[Nitra (grad)|Nitre]], koju su oko [[833.]] napustili pod pritiskom kneza Mojmira. Od tada su tražili utočište, najprije u kneza Ratimira (u dva navrata), prefekta Istočne marke grofa Ratpota (Ratbold) i [[Bugarska|Bugara]] (pretpostavlja se negdje u Srijemu). Nakon što su pristali uz Ratpota [[838.|838]], pokršteni su u Traismaueru. K. je [[847.]] postao donjopanonskim markgrofom sa sjedištem u Blatnom Gradu ([[Blatonski Koštel|Blatonski Kostel]], danas Zalavár). Na položaju donjopanonskoga kneza naslijedio je oca 860. ili 861. Kao podanik istočnofranačkoga vladara podupirao je u početku germansku kolonizaciju, darovnicama bavarskim biskupijama učvršćivao kršćanstvo te sam gradio crkve (864–865. podignuo je 11 novih crkava na sjeveru grofovije, a do 874. i crkvu u [[Ptuj|Ptuju]]). Na putu u [[Rim]] 867. posjetili su ga i dulje se zadržali u Blatnom Gradu [[Ćiril i Metod|braća Konstantin (Ćiril) i Metod]] te pobudili u njega veliko zanimanje za slavenske knjige. Susret je odredio njegovo političko držanje, te se on počinje udaljivati od [[Franačka|Franaka]]. Kad su se sva slavenska plemena duž istočne granice od Labe do [[Karantanija|Karantanije]] i Donje Panonije [[869.]] pobunila protiv franačke vlasti, pridružio se pokretu za političko i crkveno osamostaljenje te od tada samostalno vladao. U crkvenom je pogledu područje njegove države bilo pod jurisdikcijom Salzburške nadbiskupije, koja je ometala rad Konstantina i Metoda. S [[Velikomoravska Kneževina|velikomoravskim]] knezovima Rastislavom i Svatoplukom pozvao je Metoda – kojega je papa [[Hadrijan II.]] [[869.|869]]. imenovao nadbiskupom obnovljene Panonsko-srijemske nadbiskupije sa sjedištem u Blatnom Gradu – da se iz Rima vrati u [[Panonija|Panoniju]]. Metod je na papin nagovor pošao u Panoniju te ondje bio nadbiskupom 869–870. i 873–874. U tom je razdoblju svećenstvo podložno salzburškomu nadbiskupu napustilo Donju Panoniju, a K. je nastojao očuvati Metodovo djelo za njegova sužanjstva 871–873. God. 874. Kocelju su zbog »veleizdaje« oduzeti posjedi, izgubio je vlast, a na njegovo mjesto postavljen je grof Gozvin. Sporazumom između [[Franačka|Franaka]] i [[Velikomoravska Kneževina|Velike Moravske]] Donja Panonija potpala je pod franačku vlast. Prema [[Ferdo Šišić|F. Šišiću]], poginuo je oko 876. kao zapovjednik [[Karlo Veliki|Karlmanove]] vojske koja se borila protiv Hrvata (B. Ferjančić drži da pohod nije bio uperen protiv Hrvata, nego protiv Polapskih Slavena, jer franački izvori samo njih zovu Vinidima). Koceljevo nastojanje da stvori samostalnu slavensku državu u Donjoj Panoniji propalo je [[Kraljevina Ugarska|ugarskim]] dolaskom, pa mu se temeljnom povijesnom zaslugom pripisuje omogućivanje rada Solunskoj braći (N. Klaić). |
'''KOCELJ,''' [[knez]] (?, prva pol. IX. st. — ?, prije 880). U vrelima je zabilježen u oblicima Chezil, Chezioni, Chezul, Chozil, Cozil, Cozilin, Cozilis, Hezil, Hezilo, Hozil, Kocel i Kocelego. Poistovjećivali su ga s franačkim arhontom Kocilom kojega spominje [[Konstantin VII. Porfirogenet|Konstantin Porfirogenet]]. Sin je i nasljednik moravskoga kneza [[Nitranska kneževina|Pribine]], gospodara [[Nitra (grad)|Nitre]], koju su oko [[833.]] napustili pod pritiskom kneza Mojmira. Od tada su tražili utočište, najprije u kneza Ratimira (u dva navrata), prefekta Istočne marke grofa Ratpota (Ratbold) i [[Bugarska|Bugara]] (pretpostavlja se negdje u Srijemu). Nakon što su pristali uz Ratpota [[838.|838]], pokršteni su u Traismaueru. K. je [[847.]] postao donjopanonskim markgrofom sa sjedištem u Blatnom Gradu ([[Blatonski Koštel|Blatonski Kostel]], danas Zalavár). Na položaju donjopanonskoga kneza naslijedio je oca 860. ili 861. Kao podanik istočnofranačkoga vladara podupirao je u početku germansku kolonizaciju, darovnicama bavarskim biskupijama učvršćivao kršćanstvo te sam gradio crkve (864–865. podignuo je 11 novih crkava na sjeveru grofovije, a do 874. i crkvu u [[Ptuj|Ptuju]]). Na putu u [[Rim]] 867. posjetili su ga i dulje se zadržali u Blatnom Gradu [[Ćiril i Metod|braća Konstantin (Ćiril) i Metod]] te pobudili u njega veliko zanimanje za slavenske knjige. Susret je odredio njegovo političko držanje, te se on počinje udaljivati od [[Franačka|Franaka]]. Kad su se sva slavenska plemena duž istočne granice od Labe do [[Karantanija|Karantanije]] i Donje Panonije [[869.]] pobunila protiv franačke vlasti, pridružio se pokretu za političko i crkveno osamostaljenje te od tada samostalno vladao. U crkvenom je pogledu područje njegove države bilo pod jurisdikcijom Salzburške nadbiskupije, koja je ometala rad Konstantina i Metoda. S [[Velikomoravska Kneževina|velikomoravskim]] knezovima Rastislavom i Svatoplukom pozvao je Metoda – kojega je papa [[Hadrijan II.]] [[869.|869]]. imenovao nadbiskupom obnovljene Panonsko-srijemske nadbiskupije sa sjedištem u Blatnom Gradu – da se iz Rima vrati u [[Panonija|Panoniju]]. Metod je na papin nagovor pošao u Panoniju te ondje bio nadbiskupom 869–870. i 873–874. U tom je razdoblju svećenstvo podložno salzburškomu nadbiskupu napustilo Donju Panoniju, a K. je nastojao očuvati Metodovo djelo za njegova sužanjstva 871–873. God. 874. Kocelju su zbog »veleizdaje« oduzeti posjedi, izgubio je vlast, a na njegovo mjesto postavljen je grof Gozvin. Sporazumom između [[Franačka|Franaka]] i [[Velikomoravska Kneževina|Velike Moravske]] Donja Panonija potpala je pod franačku vlast. Prema [[Ferdo Šišić|F. Šišiću]], poginuo je oko 876. kao zapovjednik [[Karlo Veliki|Karlmanove]] vojske koja se borila protiv Hrvata (B. Ferjančić drži da pohod nije bio uperen protiv Hrvata, nego protiv Polapskih Slavena, jer franački izvori samo njih zovu Vinidima). Koceljevo nastojanje da stvori samostalnu slavensku državu u Donjoj Panoniji propalo je [[Kraljevina Ugarska|ugarskim]] dolaskom, pa mu se temeljnom povijesnom zaslugom pripisuje omogućivanje rada Solunskoj braći (N. Klaić). |
||
Inačica od 18. svibnja 2020. u 20:43
Upozorenje: ovaj se predložak koristi samo uz subst: {{subst:Brisati|razlog brisanja}}
KOCELJ, knez (?, prva pol. IX. st. — ?, prije 880). U vrelima je zabilježen u oblicima Chezil, Chezioni, Chezul, Chozil, Cozil, Cozilin, Cozilis, Hezil, Hezilo, Hozil, Kocel i Kocelego. Poistovjećivali su ga s franačkim arhontom Kocilom kojega spominje Konstantin Porfirogenet. Sin je i nasljednik moravskoga kneza Pribine, gospodara Nitre, koju su oko 833. napustili pod pritiskom kneza Mojmira. Od tada su tražili utočište, najprije u kneza Ratimira (u dva navrata), prefekta Istočne marke grofa Ratpota (Ratbold) i Bugara (pretpostavlja se negdje u Srijemu). Nakon što su pristali uz Ratpota 838, pokršteni su u Traismaueru. K. je 847. postao donjopanonskim markgrofom sa sjedištem u Blatnom Gradu (Blatonski Kostel, danas Zalavár). Na položaju donjopanonskoga kneza naslijedio je oca 860. ili 861. Kao podanik istočnofranačkoga vladara podupirao je u početku germansku kolonizaciju, darovnicama bavarskim biskupijama učvršćivao kršćanstvo te sam gradio crkve (864–865. podignuo je 11 novih crkava na sjeveru grofovije, a do 874. i crkvu u Ptuju). Na putu u Rim 867. posjetili su ga i dulje se zadržali u Blatnom Gradu braća Konstantin (Ćiril) i Metod te pobudili u njega veliko zanimanje za slavenske knjige. Susret je odredio njegovo političko držanje, te se on počinje udaljivati od Franaka. Kad su se sva slavenska plemena duž istočne granice od Labe do Karantanije i Donje Panonije 869. pobunila protiv franačke vlasti, pridružio se pokretu za političko i crkveno osamostaljenje te od tada samostalno vladao. U crkvenom je pogledu područje njegove države bilo pod jurisdikcijom Salzburške nadbiskupije, koja je ometala rad Konstantina i Metoda. S velikomoravskim knezovima Rastislavom i Svatoplukom pozvao je Metoda – kojega je papa Hadrijan II. 869. imenovao nadbiskupom obnovljene Panonsko-srijemske nadbiskupije sa sjedištem u Blatnom Gradu – da se iz Rima vrati u Panoniju. Metod je na papin nagovor pošao u Panoniju te ondje bio nadbiskupom 869–870. i 873–874. U tom je razdoblju svećenstvo podložno salzburškomu nadbiskupu napustilo Donju Panoniju, a K. je nastojao očuvati Metodovo djelo za njegova sužanjstva 871–873. God. 874. Kocelju su zbog »veleizdaje« oduzeti posjedi, izgubio je vlast, a na njegovo mjesto postavljen je grof Gozvin. Sporazumom između Franaka i Velike Moravske Donja Panonija potpala je pod franačku vlast. Prema F. Šišiću, poginuo je oko 876. kao zapovjednik Karlmanove vojske koja se borila protiv Hrvata (B. Ferjančić drži da pohod nije bio uperen protiv Hrvata, nego protiv Polapskih Slavena, jer franački izvori samo njih zovu Vinidima). Koceljevo nastojanje da stvori samostalnu slavensku državu u Donjoj Panoniji propalo je ugarskim dolaskom, pa mu se temeljnom povijesnom zaslugom pripisuje omogućivanje rada Solunskoj braći (N. Klaić).