Ečmijadzin: razlika između inačica

Koordinate: 40°10′N 44°17′E / 40.167°N 44.283°E / 40.167; 44.283
Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Rescuing 2 sources and submitting 0 for archiving.) #IABot (v2.0
Nema sažetka uređivanja
Redak 95: Redak 95:


}}
}}
'''Ečmijadzin''' ([[armenski]]: Էջմիածին, ''Ečmijadzin''; [[turski]]: ''Eçmiadzin'') ili '''Edžmijadzin''', do [[1945.]] godine poznat kao '''Vagaršapat''' (arm.: Վաղարշապատ), je četvrti grad po veličini u [[Armenija|Armeniji]], najnaseljeniji grad pokrajine [[Armavir]] i duhovno središte katolikosa, patrijarha [[Armenska apostolska Crkva|Armenske apostolske Crkve]].
'''Ečmijadzin''' ([[armenski]]: Էջմիածին, ''Ečmijadzin''; [[turski]]: ''Eçmiadzin'') ili '''Edžmijadzin''', do [[1945.]] godine poznat kao '''Vagaršapat''' (arm.: Վաղարշապատ), je četvrti grad po veličini u [[Armenija|Armeniji]], najnaseljeniji grad pokrajine [[Armavir (pokrajina)|Armavir]] i duhovno središte katolikosa, patrijarha [[Armenska apostolska Crkva|Armenske apostolske Crkve]].


Nalazi se 18 km zapadno od [[Jerevan]]a i 25 km istočno od Armavira, te samo 10 km sjeverno od armensko-turske granice. Smješten je u sjeveroistočnom kraju visoravni [[Araksa]] u dolini rijeke [[Kasagh]].
Nalazi se 18 km zapadno od [[Jerevan]]a i 25 km istočno od Armavira, te samo 10 km sjeverno od armensko-turske granice. Smješten je u sjeveroistočnom kraju visoravni [[Araksa]] u dolini rijeke [[Kasagh]].
Redak 106: Redak 106:
==Povijest==
==Povijest==


Područje grada Ečmijadzina je bilo naseljeno još u [[5. tisućljeće pr. Kr.|5. tisućljeću pr. Kr.]], o čemu svjedoče mnogi [[prapovijest|prapovijesni]] nalazi poput [[neolit]]skih [[Metsamor]]skih [[menhir]]a, brda Šreš i Mokhrablura. Najstariji spomen grada je zapis [[Urartu|Urartskog]] kralja [[Rusa II.]] ([[685. pr. Kr.|685.]]-[[645. pr. Kr.]]) koji ga smješta u dolinu Kuarlini. Prema armenskom povjesničaru [[Mojsije Korenski|Mojsiju Korenskom]] (oko [[410.]]-[[490-ih]]) najstarije ime grada je bilo '''Artemid''' (prema [[grčka mitologija|grčkoj božici]] [[Artemida|Artemidi]]), potom je bio poznat kao '''Avan Vardgesi''' („Grad Vrdgesa”) ili '''Vardgesavan''' (Վարդգէսաւան) prema kraljeviću Vardgesu koji ga je obnovio za vrijeme vladavine [[Orontes I. Sakavakjac|Orontesa I.]] ([[570. pr. Kr.|570.]]-[[560. pr. Kr.]]).
Područje grada Ečmijadzina je bilo naseljeno još u [[5. tisućljeće pr. Kr.|5. tisućljeću pr. Kr.]], o čemu svjedoče mnogi [[prapovijest|prapovijesni]] nalazi poput [[neolit]]skih [[Metsamor]]skih [[menhir]]a, brda Šreš i Mokhrablura. Najstariji spomen grada je zapis [[Urartu|urartskog]] kralja [[Rusa II.]] ([[685. pr. Kr.|685.]][[645. pr. Kr.]]) koji ga smješta u dolinu Kuarlini. Prema armenskom povjesničaru [[Mojsije Korenski|Mojsiju Korenskom]] (oko [[410.]][[490-ih]]) najstarije ime grada je bilo '''Artemid''' (prema [[grčka mitologija|grčkoj božici]] [[Artemida|Artemidi]]), potom je bio poznat kao '''Avan Vardgesi''' („Grad Vrdgesa”) ili '''Vardgesavan''' (Վարդգէսաւան) prema kraljeviću Vardgesu koji ga je obnovio za vrijeme vladavine [[Orontes I. Sakavakjac|Orontesa I.]] ([[570. pr. Kr.|570.]][[560. pr. Kr.]]).


Prvom polovicom 1. stoljeća, tijekom vladavine Armenskog kralja iz dinastije [[Arsakidi (Armenija)|Arsakida]], [[Vagarš I.|Vagarša I.]] ([[117.]]-[[144.]]) grad je obnovljen i preimenovan u '''Noarakaghak''' („Novi grad”) ili '''Vagaršapat''', koji je i danas jedan od službenih naziva grada. [[Bizant]]ski [[povjesničar]] [[Prokopije Cezarejski]] ga u svom djelu „Perzijski ratovi” ([[545.]]) naziva '''Valašabad''', po [[Partsko Carstvo|partskom]] kralju [[Vologaš]]u, ili armenskom kralju Vagaršu koji je znan i kao Valaš (Balaš).
Prvom polovicom 1. stoljeća, tijekom vladavine Armenskog kralja iz dinastije [[Arsakidi (Armenija)|Arsakida]], [[Vologaz III. Partski|Vagharša I.]] ([[117.]][[144.]]) grad je obnovljen i preimenovan u '''Noarakaghak''' („Novi grad”) ili '''Vagaršapat''', koji je i danas jedan od službenih naziva grada. [[Bizant]]ski [[povjesničar]] [[Prokopije Cezarejski]] ga u svom djelu „Perzijski ratovi” ([[545.]]) naziva '''Valašabad''', po [[Partsko Carstvo|partskom]] kralju [[Vologaš]]u, ili armenskom kralju Vagaršu koji je znan i kao Valaš (Balaš).
[[Slika:06 Chardin Ecs-miazin nommée communément les trois eglises.jpg|mini|lijevo|<center>Manastirski kompleks Ečmijadzina]]
[[Slika:06 Chardin Ecs-miazin nommée communément les trois eglises.jpg|mini|lijevo|<center>Manastirski kompleks Ečmijadzina]]
Od [[120.]] do [[330.]] godine, Vagaršapat je bio prijestolnicom [[Armensko Kraljevstvo|Armenskog Kraljevstva]] koje se prostiralo od Sredozemlja do Kaspijskog jezera; i tijekom [[4. stoljeće|4. stoljeća]] ostao je najvažnijim gradom. Usvajanjem kršćanstva [[301.]] i izgradnjom tzv. „Majčinske katedrale” [[303.]] godine, grad je po njoj nazvan '''Ečmijadzin''', i postao je duhovno središte Armenskog naroda i jedno od najstarijih vjerskih državnih organizacija na svijetu. U gradu je osnovana jedna od najstarijih škola na svijetu s knjižnicom, koju je osnovao Sveti [[Mesrop Maštoc]] [[480.]] godine, tvorac armenijskog alfabeta.
Od [[120.]] do [[330.]] godine, Vagaršapat je bio prijestolnicom [[Armensko Kraljevstvo|Armenskog Kraljevstva]] koje se prostiralo od Sredozemlja do Kaspijskog jezera; i tijekom [[4. stoljeće|4. stoljeća]] ostao je najvažnijim gradom. Usvajanjem kršćanstva [[301.]] i izgradnjom tzv. „Majčinske katedrale” [[303.]] godine, grad je po njoj nazvan '''Ečmijadzin''', i postao je duhovno središte Armenskog naroda i jedno od najstarijih vjerskih državnih organizacija na svijetu. U gradu je osnovana jedna od najstarijih škola na svijetu s knjižnicom, koju je osnovao Sveti [[Mesrop Maštoc]] [[480.]] godine, tvorac armenijskog alfabeta.
Redak 116: Redak 116:
Broj stanovnika u zadnjih 20 godina u Ečmijadzinu je naglo pao:
Broj stanovnika u zadnjih 20 godina u Ečmijadzinu je naglo pao:


* [[1989.]] - 61.000 stanovnika
* [[1989.]] 61.000 stanovnika
* [[2001.]] - 56.388 stanovnika
* [[2001.]] 56.388 stanovnika
* [[2008.]] - 52.757 stanovnika
* [[2008.]] 52.757 stanovnika


==Znamenitosti==
==Znamenitosti==


Najvjerojatniji lokalitet drevnog Vagaršapata je arheološki lokalitet na Brdu Šreš, u blizini rijeke Kasagh, 500 metara od središta Ečmijadzina. Ono je umjetno brdo visine 123 metra i prvi put je istraženo [[1870.]] godine. Najzaslužniji za njegovo iskapanje je ipak armenski arheoloh Jervand Lalajan od [[1913.]]-[[1928.]] god.
Najvjerojatniji lokalitet drevnog Vagaršapata je arheološki lokalitet na Brdu Šreš, u blizini rijeke Kasagh, 500 metara od središta Ečmijadzina. Ono je umjetno brdo visine 123 metra i prvi put je istraženo [[1870.]] godine. Najzaslužniji za njegovo iskapanje je ipak armenski arheoloh Jervand Lalajan od [[1913.]][[1928.]] god.


[[Svjetska baština]] „[[Katedrala i crkve Ečmijadzina i arheološki lokalitet Zvartnoc]]” predstavljaju evoluciju i razvoj armenskih crkava s križnim [[svod]]ovima i [[kupola|kupolom]] na sredini koje su snažno utjecale na razvoj arhitekture i umjetnosti šireg područja. Kompleks se sastoji od Ečmijadzinske katedrale ([[303.]]), [[Crkva sv. Rispsime|Crkve sv. Rispsime]] ([[618.]]), [[Crkva sv. Gajane|Crkve sv. Gajane]] ([[630.]]) i [[Crkva Šogakat|Šogakata]] ([[1694.]]); a uz njih je vezana i [[Katedrala u Zvartnocu]] ([[7. stoljeće]]) na južnom kraju grada.
[[Svjetska baština]] „[[Katedrala i crkve Ečmijadzina i arheološki lokalitet Zvartnoc]]” predstavljaju evoluciju i razvoj armenskih crkava s križnim [[svod]]ovima i [[kupola|kupolom]] na sredini koje su snažno utjecale na razvoj arhitekture i umjetnosti šireg područja. Kompleks se sastoji od Ečmijadzinske katedrale ([[303.]]), [[Crkva sv. Rispsime|Crkve sv. Rispsime]] ([[618.]]), [[Crkva sv. Gajane|Crkve sv. Gajane]] ([[630.]]) i [[Crkva Šogakat|Šogakata]] ([[1694.]]); a uz njih je vezana i [[Katedrala u Zvartnocu]] ([[7. stoljeće]]) na južnom kraju grada.
Redak 150: Redak 150:


[[Kategorija:Gradovi u Armeniji]]
[[Kategorija:Gradovi u Armeniji]]
[[Kategorija:Armensko Kraljevstvo (stari vijek)]]<!--glavni grad-->

Inačica od 20. svibnja 2020. u 18:09

Ečmijadzin
Էջմիածին
Ečmijadzin (transliteracija)
Nova godina u Ečmijadzinu
Nova godina u Ečmijadzinu
Nova godina u Ečmijadzinu
Zastava Ečmijadzina
Zastava
Grb Ečmijadzina
Grb
Koordinate: 40°10′N 44°17′E / 40.167°N 44.283°E / 40.167; 44.283
Država Armenija
Regija Armavir
Vlast
 - Gradonačelnik Karen Manvel Grigoryan
Površina
 - Ukupna 44.24 km2
Visina 853 m
Stanovništvo (2009.)
 - Grad 52.567
 - Gustoća 1.295 stanovnika/km2
Vremenska zona GMT +4 (UTC+4)
 - Ljeto (DST) GMT +5 (UTC+5)
Poštanski broj 1101-1109
Pozivni broj 0231
Službena stranica ejmiatsin.am
Zemljovid
Ečmijadzin na zemljovidu Armenije
Ečmijadzin
Ečmijadzin

Ečmijadzin (armenski: Էջմիածին, Ečmijadzin; turski: Eçmiadzin) ili Edžmijadzin, do 1945. godine poznat kao Vagaršapat (arm.: Վաղարշապատ), je četvrti grad po veličini u Armeniji, najnaseljeniji grad pokrajine Armavir i duhovno središte katolikosa, patrijarha Armenske apostolske Crkve.

Nalazi se 18 km zapadno od Jerevana i 25 km istočno od Armavira, te samo 10 km sjeverno od armensko-turske granice. Smješten je u sjeveroistočnom kraju visoravni Araksa u dolini rijeke Kasagh. Prosječna nadmorska visina mu je 853 metra i ima suhu kontinentalnu klimu.

Manastirski kompleks s katedralom iz 303. godine, sabornom crkvom (4. stoljeće) i zidinama od 10 metara je upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 2000. godine pod nazivom „Katedrala i crkve Ečmijadzina i arheološki lokalitet Zvartnoc”.

Vodeća gospodarstva u gradu su proizvodnja vina i plastike. Grad je Internacionalnom zračnom lukom Zvartnoc povezan sa svijetom.

Povijest

Područje grada Ečmijadzina je bilo naseljeno još u 5. tisućljeću pr. Kr., o čemu svjedoče mnogi prapovijesni nalazi poput neolitskih Metsamorskih menhira, brda Šreš i Mokhrablura. Najstariji spomen grada je zapis urartskog kralja Rusa II. (685.645. pr. Kr.) koji ga smješta u dolinu Kuarlini. Prema armenskom povjesničaru Mojsiju Korenskom (oko 410.490-ih) najstarije ime grada je bilo Artemid (prema grčkoj božici Artemidi), potom je bio poznat kao Avan Vardgesi („Grad Vrdgesa”) ili Vardgesavan (Վարդգէսաւան) prema kraljeviću Vardgesu koji ga je obnovio za vrijeme vladavine Orontesa I. (570.560. pr. Kr.).

Prvom polovicom 1. stoljeća, tijekom vladavine Armenskog kralja iz dinastije Arsakida, Vagharša I. (117.144.) grad je obnovljen i preimenovan u Noarakaghak („Novi grad”) ili Vagaršapat, koji je i danas jedan od službenih naziva grada. Bizantski povjesničar Prokopije Cezarejski ga u svom djelu „Perzijski ratovi” (545.) naziva Valašabad, po partskom kralju Vologašu, ili armenskom kralju Vagaršu koji je znan i kao Valaš (Balaš).

Manastirski kompleks Ečmijadzina

Od 120. do 330. godine, Vagaršapat je bio prijestolnicom Armenskog Kraljevstva koje se prostiralo od Sredozemlja do Kaspijskog jezera; i tijekom 4. stoljeća ostao je najvažnijim gradom. Usvajanjem kršćanstva 301. i izgradnjom tzv. „Majčinske katedrale” 303. godine, grad je po njoj nazvan Ečmijadzin, i postao je duhovno središte Armenskog naroda i jedno od najstarijih vjerskih državnih organizacija na svijetu. U gradu je osnovana jedna od najstarijih škola na svijetu s knjižnicom, koju je osnovao Sveti Mesrop Maštoc 480. godine, tvorac armenijskog alfabeta.

Nakon što je 452. godine Katolikos (vjerska prijestolnica) prenešena u grad Dvin, u 6. stoljeću Ešmijadzin gubi na važnosti, sve do osnutka srednjovjekovnog Bagratidskog Armenskog kraljevstva 885. godine. Nakon propasti ove države 1045. godine, grad je potpuno izgubio svoju važnost sve do 1441. godine kada je katolikos ponovno prenešen iz kilikijskog grada Sisa natrag u Ečmijadzin. Tijekom Osmanske vlasti grad je bio poznat kao Učkilisa (turski Üçkilise za „Tri crkve”).

Broj stanovnika u zadnjih 20 godina u Ečmijadzinu je naglo pao:

  • 1989. – 61.000 stanovnika
  • 2001. – 56.388 stanovnika
  • 2008. – 52.757 stanovnika

Znamenitosti

Najvjerojatniji lokalitet drevnog Vagaršapata je arheološki lokalitet na Brdu Šreš, u blizini rijeke Kasagh, 500 metara od središta Ečmijadzina. Ono je umjetno brdo visine 123 metra i prvi put je istraženo 1870. godine. Najzaslužniji za njegovo iskapanje je ipak armenski arheoloh Jervand Lalajan od 1913.1928. god.

Svjetska baštinaKatedrala i crkve Ečmijadzina i arheološki lokalitet Zvartnoc” predstavljaju evoluciju i razvoj armenskih crkava s križnim svodovima i kupolom na sredini koje su snažno utjecale na razvoj arhitekture i umjetnosti šireg područja. Kompleks se sastoji od Ečmijadzinske katedrale (303.), Crkve sv. Rispsime (618.), Crkve sv. Gajane (630.) i Šogakata (1694.); a uz njih je vezana i Katedrala u Zvartnocu (7. stoljeće) na južnom kraju grada.

Gradovi prijatelji

Ečmijadzin je zbratimljen s gradovima:

Poveznice

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Ečmijadzin