Aleksandar V., protupapa: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
Thijs!bot (razgovor | doprinosi)
Redak 30: Redak 30:
[[es:Alejandro V (antipapa)]]
[[es:Alejandro V (antipapa)]]
[[fr:Alexandre V (antipape)]]
[[fr:Alexandre V (antipape)]]
[[gl:Alexandre V, Antipapa]]
[[hu:V. Sándor]]
[[it:Antipapa Alessandro V]]
[[it:Antipapa Alessandro V]]
[[ja:アレクサンデル5世 (対立教皇)]]
[[ja:アレクサンデル5世 (対立教皇)]]

Inačica od 21. veljače 2007. u 10:57

Protupapa Alexandar V. (oko 1339 - 1410) rođen je na Kreti kao Pietro Filagro, a za papu ga je 26. lipnja 1409. izabrao Sabor u Pisi. Ponekad se pojavljivao i na listama pravih papa, no danas ga se općenito smatra protupapom.

Zapadni raskol

Stupio je u franjevački red. Studirao je na Oxfordu i u Parizu.

Dok se nalazio u Parizu dogodio se Zapadni raskol (1378.-1417.). Filagro je bio jedan od pobornika pape Urbana VI.. Nastanio se u Lombardiji, gdje je, zahvaljujući Giangaleazzu Viscontiju, milanskom vojvodi, postao i biskup, najprije u Piacenzi (1386.), potom u Vicenzi (1387.), u Novari (1389.) i konačno nadbiskup Milana (1402.).

Nakon što ga je papa Inocent VII. imenovao kardinalom (1405.), posvetio se djelovanju na jedinstvu Crkve, unatoč dvojici suprotstavljenih papa. Bio je jedan od zagovornika Sabora u Pisi, a njegovo ga je djelovanje dovelo u nemilost pape Grgura XII., koji mu je oduzeo i nadbiskupsku i kardinalsku čast.

Izbor za papu

Kardinali koji su se okupili na Saboru u Pisi izabiru ga za novog papu, te proglašavaju svrgnutima obojicu suparničkih papa, Grgura XII. i Benedikta XIII.. Okrunjen je 26. lipnja 1409., no, umjesto da označi kraj Zapadnog raskola, postao je treći papa, kao suparnik prethodnoj dvojici.

Pontifikat

Kroz deset mjeseci svojeg pontifikata, nastojao je proširiti svoj utjecaj uz pomoć Francuske, a posebice uz pomoć vojvode Luja II. Anžuvinca, povjerivši mu Kraljevstvo Sicilije, koje je prethodno oduzeo Ladislavu Napuljskom.

Aleksandar je obećao raditi na obnovi Crkve, no malo je toga proveo u djelo. Među obnoviteljskim zahvatima ovog protupape, obično se navodi napuštanje prava »oprosta« te ponovno uvođenje kanonskog sustava izbora u [[[katedrala]]ma i glavnim samostanima. Usto, osobito je išao na ruku prosjačkim redovima, kojima pripada i njegov franjevački red.

Umro je iznenada dok je bio s kardinalom Baldassarom Cossom u Bologni, u noći između 3. i 4. svibnja 1410. Tijelo mu je položeno u crkvi sv. Franje u Bologni. Kružile su tada glasine da ga je otrovao upravo Cossa, koji je postao i njegov nasljednik kao Ivan XXIII.