38.799
uređivanja
No edit summary |
|||
}}
'''Zenon Kitijski''' (oko [[336. pr. Kr.|336.]]
Smatra se osnivateljem [[Stoici|stoičke škole]]. Tražeći autentičan misaoni iskaz dugo proučavao dostupna djela i pretrpio mnoštvo utjecaja, poglavito kiničkih prvaka. Oko [[300. pr. Kr.]] osnovao vlastitu filozofsku školu.
Zenon je, po svemu sudeći, bio vrlo plodan autor filozofskih spisa, no danas su od njih sačuvani tek fragmenti. Svoju je filozofiju podijelio na logiku, fiziku i etiku. Njegova stoička filozofija bila je pod očitim utjecajem kiničke filozofije te velikim dijelom i Heraklita. Njegova je originalna filozofska zamisao ona o idealnom čovjeku, filozofu, čiju postojanost i unutarnji mir ne mogu pomutiti nikakvi vanjski negativni utjecaji.
Zenon je smatrao kako su [[strast]]i iznimno štetne za čovjeka. Dapače, on je afekte definirao kao protuprirodno kretanje [[Duša|duše]], pretjeranu težnju, pa čak i bolest duše. Po njemu, postoje četiri osnovne strasti: tuga i zadovoljstvo (ove dvije strasti postoje u sadašnjosti), te strah i žudnja (okrenute su ka budućnosti). Zenon je čak i samilost označio kao bolest duše. Filozof, odnosno mudrac, za razliku od glupana, ne osjeća uživanje, već radost. Njegovu volju u potpunosti kontrolira i usmjerava [[razum]], koji je jedini koji može uspostaviti granice afekata. Zenon je smatrao da je gradnja [[hram]]ova besmislena, jer veličajnost bogova nije moguće obuhvatiti ljudskim djelima. S tim u skladu, Zenonovi stoici ismijavali su predodžbe o Elizejskim poljima ili o [[Had (podzemni svijet)|Hadu]] (odnosno, predodžbe o raju i paklu), a također nisu vjerovali ni u besmrtnost pojedinca.<ref>Danko Grlić, LEKSIKON FILOZOFA, Zagreb 1982, str.
== Djela ==
[[Kategorija:Starogrčki filozofi]]
[[Kategorija:Stoički filozofi]]
[[Kategorija:Fenicija]]
{{mrva-biog-filozof}}
|