Thomas More

Thomas More

Sv. Thomas More (lat. Toma Morus) (London, 7. veljače 1477. - London, 6. srpnja 1535.), engleski pravnik, humanist i državnik. Svetac je i mučenik Katoličke Crkve.

Nakon školovanja u Oxfordu, u dobi od 16 godina je po želji oca, koji je bio sudac, stupio u pripravništvo kod New Inn, jedna od četiri tradicionalne odvjetničke komore ("bar") u Engleskoj. U dobi od 24 godine je, zodovoljivši kriterije za samostalno obavljanje odvjetništva, postao ovlašteni odvjetnik ("barister").

Pragmatični zahtjevi obrazovanja za potrebe bavljenja pravom nisu ga odvratili od stjecanja najšireg znanja, te je kao iznimni erudit postao intelektualcem europskog glasa. 1516. godine je u Leuvenu u Belgiji objavljena njegova knjiga Utopia (urednik tog izdanja je bio Erazmo Roterdamski, najugledniji znanstvenik toga doba), gdje je u formi romana raspravio pitanja političke teorije i ideala savršenog društva, polazeći od najboljih europskih tradicija, ali i od kritike svih promašaja tada aktualnih poredaka u kršćanskoj Europi. Kao jedan od ideala je postavio načelo vjerske tolerancije, koje u tadašnjoj Europi nije postojalo. To je njegovo djelo postalo klasikom političke misli.

Iz prvog braka s Jane Colt, s kojom se oženio 1505. godine, imao je četvero djece: Margaret, Elizabeth, Cicely i Johna. Nakon smrti supruge Jane 1511. god., oženio se s udovicom Alice Middleton, koja je iz prvoga braka imala kćer Margaret.

Za ono vrijeme doista avangardno, osigurao je vrhunsko klasično obrazovanje također i za svoju žensku djecu. Tu je praksu nerijetko morao objašnjavati čak i najprosvjećenijim ljudima svojega doba, koji su redom smatrali neprimjerenim da se ženskoj djeci - u bogatim kućama toga doba njima se davala poduka u finom ručnom radu, poznavanju stranih jezika, u lijepim manirima, te u znanjima potrebnima da se upravlja kuharicama i sluškinjama - daje poduka iy klasičnog grčkog i latinskog jezika, i to studiranjem klasičnih djela književnosti, povijesti, filozofije, astronomije i drugih temeljnih znanosti. Njegova kćer Margaret Roper (1505.–1544.) će kasnije postati vrlo priznata prevoditeljica i izdavač, koja je između ostaloga zaslužna za prijevod Povijesti Crkve starokršćanskog (4. stoljeće) autora Euzebija Cezarejskog s klasičnog grčkog na latinski jezik. Moreova pastorka Margaret Clement (1508.–1570.), je također bila znamenita kao jedna od najobrazovanijih žena svojega doba.

Kao intelektualac u vrijeme rasprave u kršćanskoj reformaciji - tj. u vrijeme nastanka protestantizma - objavljuje 1523. godine Responsio ad Lutherum, u kojoj brani proglas engleskog kralja Henrika VIII. "Defence of the Seven Sacraments" ("Obrana sedam sakramenata") iz 1521. godine, od kritika iznijetih od Martina Luthera u traktatu Contra Henricum Regem Anglie ("Protiv Henrika kralja Engleske") iz 1522. godine

Nakon više drugih visokih dužnosti u državnoj vlasti, postaje u listopadu 1529. godine Lord Kancelar (efektivno: premijer) Engleske. Kao izrazito gorljivi katolik, nastojao je onemogućiti razvoj događaja kakav se tih godina dogodio u Švedskoj, gdje je parlament proglasio Gustava I. Vasu poglavarom Švedske crkve, te u Pruskoj, gdje je parlament slično odlučio za korist vojvode Alberta I. Niz je protestanata završio u zatvorima (neki su tvrdili da je neke od njih T. More dao fizički kažnjavati, što izgleda nije bilo točno - u svakom slučaju, More je to energično nijekao), a šestorica protestanata je kažnjeno smrću.

Kada je kralj Henrik VIII. tražio od Morea podršku u njegovom nastojanju da ishodi poništenje braka s kraljicom Katarinom, More nije pružio podršku toj namjeri, a kada je u travnju 1532. kralj zatražio da mu katoličko svećenstvo prisegne na odanost kao poglavaru Engleske Crkve, More je u svibnju iste godine podnio ostavku na dužnost kancelara.

U vrijeme kada europske sile uglavnom stale na stranu Pape, a protiv Henrika VIII. u njegovom nastojanju da podčini crkvene poslove svojoj volji (u to doba, Crkva je obavljala poslove socijalne skrbi, obrazovanja i zdravstva, te je za financiranje tih svrha raspolagala možda trećinom svih zemljišnih posjeda u kraljevstvu: Henrikovi dvorani će kasnije pretvoriti brojne samostane u svoje dvorce, a crkvene posjede u osnove novoproizvedenih grofovskih i barunskih loza), kralju je bilo izrazito važno da Thomas More prisegne odanost kralju kao poglavaru Engleske crkve, te odanost njegovoj novoj supruzi Ani Boleyn kao kraljici i djeci A. Boleyn kao legitimnoj nasljednici ispred princeze Marije, Henrikovoj kćerci iz braka s Katarinom Aragonskom.

More se o tim zahtjevima - prisegu su pod prijetnjom smrtne kazne (koja se imala izvršiti uz kastriranje, prosipanje crijeva iz utrobe i raščetvoravanje osuđenika) - morali polagati svi ljudi znatnijeg socijalnog statusa u Englesku nije htio očitovati, zajedno s biskupom sv. Ivanom Fisherom; uputio je međutim svoju djecu da polože prisegu, zacijelo imajući u vidu da prema katoličkom nauku prisega dana pod prisilom nije važeća. Nakon što nije htio nazočiti na krunidbi Anne Boleyn u svibnju 1533., optužen je zbog korupcije, a poslije i zbog raznih drugih djela; od tih se optužbi More - ugledna osoba čijem karakteru nije bilo prigovora, te jedan od najboljih pravnika svojega vremena - uspješno obranio. Potom je 1534. godine parlament donio propis kojim je proglašeno izdajom (i kažnjivo smrću) bilo što govoriti protiv doktrine o kraljevoj vlasti nad Crkvom; More je optužen da je (i) to učinio. Na sudu se pokazalo da nema dokaza da je on ikada rekao išta čime bi dovodio u pitanje prava kralja (More je, naime, šutio - što je međutim čitava Engleska i Europa mogla iščitati kao njegovo protivljenje doktrini da Kralj ima zadnju riječ u vjerskim pitanjima i u svemu nadređen Crkvi), ali se kao svjedok naposljetku javio glavni državni odvjetnik Richard Rich, koji je pred porotom sastavljenu od najuglednijeg plemstva prisegao da je baš njemu - nakon što je pred svim drugim tužiteljima, sucima i zapravo pred svakom živom dušom More uporno šutio - More izrekao da je šef Crkve Papa, a ne Kralj (R. Riche je na posve jednaki način svjedočio i protiv sv. Ivana Fishera, koji je također, navodno, jedino Richardu Richu objavio svoje protivljenje Kralju). Temeljeći presudu na tom jedinom dokazu, porota (u njoj su bili otac i brat kraljice Ane, čijem krunjenju More nije htio nazočiti) je proglasila Thomasa Morea krivim. More je nakon izricanje presude i prije izricanja kazne (obzirom na djelo, gdje je kažnjivo bilo osporiti da svjetovni vladar ima ovlasti u duhovnim pitanjima, kazna je morala biti smrtna) pred sudom iznudio - engleskim zakonom zajamčeno - pravo da se očituje o presudi: kao pravnik, ukazao je da je presuda ništetna, jer je utemeljena na nevaljanim (danas bismo rekli: protuustavnim) zakonima, koji su protivni Magna Chartai (efektivni Ustav Engleske), međunarodnim i Božjim zakonima. Time je, prema prosudbi sudaca, potvrdio da je kriv: naime je osporavati baš te konkretne ("protuustavne") zakone bilo proglašeno izdajom.

Kralj je odredio da se Morea ne mora pogubiti na način predviđen na izdajice, nego da je dovoljno da mu se odsiječe glavu. Smrtna kazna je izvršena 6. srpnja 1535. godine.

Tijekom procesa koji je vođen protiv njega napisao je A Dialogue of Comfort against Tribulation (Dijalog o utjehi u nevolji, 1553.) i nekoliko drugih djela koja su zapažena kao dobro duhovno štivo.

Papa Lav XIII. ga je kanonizirao zajedno s kardinalom Ivanom Fisherom 1886. godine. Proglašen zaštitnikom ljudi iz vlasti i političara, jer je svoje "neotuđivo dostojanstvo savjesti" znao posvjedočiti sve do mučeništva. Zajedno sa sv. Ivanom Fisherom, njegov se spomen održava 22. lipnja 2020. god., na dan kada je 1535. godine bilo održano pogubljenje sv. Ivana Fishera.

Od 1980. godine, Thomasa Morea, zajedno sa sv. Ivanom Fisherom spominje se kao "mučenika reformacije" i Anglikanska crkva, na obljetnicu Moreove smrti 6. srpnja.

Engleska crkva do danas nije u zajedništvu s Katoličkom crkvom, i s vremenom je poprimila dosta protestantskih značajki. U procesu oduzimanja imanja Crkvi i zabranjivanja veza katolika Engleske i Walesa s Rimom, pogubile su državne vlasti mnogo stotina katolika, od kojih je Katolička Crkva 285 proglasila blaženima, a kanonizirala njih 43. Pretežni dio njih je bio ubijen na najokrutniji način, tako da ih se najprije vješalo, potom još žive davilo u vodi i na kraju raščetvorilo.

Vanjske poveznice

Nedovršeni članak Thomas More koji govori o filozofu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.