Suradnik:Aradic-es/zabern/

Vojna ophodnja u Zabernu

Afera Zabern bila je kriza unutarnjopolitička koja se dogodila u Njemačkom carstvu krajem 1913. Uzrokovana je političkim nemirima u Zabernu (sada Saverne), Elzas-Lotaringija, gdje su bila dva bataljona pruske 99. (2. gornjorajnske) pješačke pukovnije u garnizonu, nakon što je mladi poručnik uvrijedio elzaško stanovništvo. Vojska je na prosvjede reagirala proizvoljnim nezakonitim radnjama. Ta kršenja dovela su do rasprave u njemačkom Reichstagu o militarističkim strukturama njemačkog društva, kao i položaju vodstva Carstva u odnosu na kaisera Wilhelma II. Afera je ne samo ozbiljno naprezala odnos carsko teritorija Elzas-Lotaringija i ostatka Njemačkog carstva, već je dovela i do značajnog gubitka ugleda samog cara.

Uzroci

Forstnerovo vrijeđanje domaćeg stanovništva

Dvadesetdvogodišnji drugi poručnik Günter Freiherr von Forstner (rođen 15. travnja 1893 .; umro 29. kolovoza 1915. ubijen u Kobrynu) govorio je omalovažavajuće o stanovnicima Zaberna 28. listopada tijekom smotre trupa. Rekao je svojim vojnicima: "Ako ste napadnuti, upotrijebite oružje; ako ubodete neke wackes u procesu, tada ćete dobiti deset maraka od mene." (Napomena: Wackes je njemački pogrdni izraz za Elzašane i smatrao se dovoljno uvredljivim zapaljivim da su njemački vojni propisi zabranjivali njegovu upotrebu.)

Pored toga, upozoravao je svoje ljude očigledno agresivnim jezikom protiv francuskih agenata, koji su ih htjeli unovačiti Legiju stranaca.

Odjek u javnosti i reakcija lokalnih ljudi

6. studenoga dvije su lokalne novine, Elsässer i Zaberner Anzeiger, obavijestili javnost o tim događajima. Stanovništvo je snažno prosvjedovalo protiv takvog postupanja pruske vojske u sljedećih nekoliko dana. Statthalter (guverner) Elzas-Lotaringije, Karl von Wedel, pozvao je zapovjednika pukovnije Adolfa von Reutera, kao i zapovjednog generala Bertholda von Deimlinga da premjeste drugog poručnika. S gledišta vojske, međutim, to nije bilo u skladu s časnošću i ugledom njemačke carske vojske. Poručnik von Forstner osuđen je na samo šest dana kućnog pritvora (a javnost nije bila obaviještena ni o ovoj mjeri, što je stvorilo dojam da je Forstner prošao potpuno nekažnjeno).Službena izjava vlasti u Strasburgu 11. studenoga umanjila je incident i protumačila je "Wackes" kao općeniti opis svađalački raspoložene osobe. Jedanaest dana kasnije, deset članova Pete čete pješačke pukovnije 99 uhićeno je i optuženo za odavanje podataka novinarima. Dvorac Rohan u Zabernu korišten je kao vojarna za 99. prusku pješačku pukovniju

Neimpresionirana tim akcijama, elzaška javnost nastavila je protestirati. Kao dodatnu provokaciju, poručnik Forstner pokazao se javnosti ponovo nakon kućnog pritvora, u pratnji četvero naoružanih vojnika, po naredbi garnizonske komande. Poručnika Forstnera nekoliko su puta zlostavljali, prije svega mladenački demonstranti, za vrijeme svog nastupa ispred vojarne, a da ih lokalne policijske vlasti nisu uspjele spriječiti. Pukovnik von Reuter tražio je od vođe lokalne civilne uprave, direktora Mahla, da obnovi red uz pomoć policije, ili će u protivnom morati sam poduzeti mjere. Kao Elzašanin, Mahl se suosjećao sa stanovništvom i odbio njegov zahtjev, budući da su se prosvjednici ponašali mirno i nisu počinili kršili nikakav zakon.

Eskalacija sukoba

28. studenoga pred vojarnom se ponovo okupila ogromna gomila ljudi, što je ovaj put dovelo do neprimjerene protu-reakcije trupa. Von Reuter je naložio drugom poručniku Schadtu, koji je u to vrijeme zapovijedao stražarima, da rasprše gomilu. Schadt je pozvao stražare na oružje i naredio im tri puta da se raziđu. Vojnici su izgurali gomilu po dvorištu vojarne u sporednu ulicu, pod prijetnjom oružja, i uhitili velik broj ljudi bez ikakvr zakonske osnova. Među zatvorenicima su bili predsjednik, dva suca i odvjetnik suda u Zabernu, koji su se slučajno uvukli u masu prilikom izlaska iz zgrade suda. Dvadeset i šest uhićenih osoba bilo je preko noći zatvoreno u spremištu ugljena. Redakcije jedne od lokalnih novina koje su objavljivile vijest o Forstneru, vojnici su također nezakonito pretražili, nakon nagovještaja doušnika. Nad gradom je visila opsada, a na ulicama su bile izloženi mitraljezi.

Razvoj događanja

Prva reakcija cara

Car Wilhelm II. u to je vrijeme lovio na imanju Maxa Egona, kneza od Fürstenberga u Donaueschingenu. Iako je ovo putovanje organizirano mnogo prije događaja u Zabernu, Wilhelmov nedostatak zanimanja ostavio je loš dojam. Prema glasinama, carica, Augusta Victoria iz Schleswig-Holsteina, čak je naručia vlak da je odvede svom suprugu kako bi ga ona nagovorila da se vrati u Berlin. Prema povjesničaru Wolfgangu Mommsenu, Wilhelm II podcjenjivao je političku dimenziju incidenta toga trenutku. Na izvješća na koja je Statthalter (guverner) Elzasa-Lotaringije, Karl von Wedel, slao Donaueschingenu, u kojima je opisao incidente kao pretjerane i nezakonite, odgovoreno je kako bi se dobilo na vremenu. Wilhelm II htio je najprije pričekati izvješće iz vojnog stožera u Strasbourgu.

30. studenoga pruski ratni ministar Erich von Falkenhayn, general Berthold Deimling i neki drugi visoki časnici stigli su u Donaueschingen i započele su šestodnevnu raspru. Javnost je zbog toga postala još ogorčenija jer je Kaiser očito želio čuti gledište samo vojske. Kancelar Theobald von Bethmann-Hollweg, koji je bio pod sve većim pritiskom, pridružio se konferenciji malo prije nego što je završila. Rezultat je bio razočaranje iz stava kritičnih slojeva stanovništva; kaiser je odobrio ponašanje vojnih časnika i nije vidio razloga da vjeruje da su prekoračili svoje ovlasti. Deimling je poslao brigadnog generala u Zabern, koji je 1. prosinca obnovio civilnu vlast.

Forstnerov drugi prijestup

2. prosinca održana je vojna vježba u Zabernu. Prizor je s ulice promatrao Karl Blank, obućar putnik, koji je puknuo od smijeha kad je vidio mladog, lijepo obučenog Forstnera a neki mještani koji su stajali oko njega, pridružili su mu se. Kao rezultat toga, Forstner je izgubio kontrolu i oborio ga sabljom i zadao mu teške ozljede glave. Taj novi čin agresije još je više pojačao aferu.

Forstner je u prvom suđenju vojni sud osudio na 43 dana uhićenja, a na prizivnom sudu presuda je u potpunosti izmijenjena. Iako ga je pratilo pet naoružanih vojnika, a Blank bio nenaoružan, kao i paraliziran na jednoj strani, sudac je njegove postupke protumačio kao samoobranu, budući da je postolar bio kriv za vrijeđanje krune. U vojnim krugovima Forstner je dobio ohrabrenje jer je svojim nasilnim činom branio čast vojske.

Prosvjedi diljem carstva

On November 28, the district councillor of Saverne wrote a telegram to Kaiser Wilhelm II, Bethmann Hollweg and Falkenhayn, in which he protested against the arbitrary arrests of his citizens. Two days later, an assembly of the SPD with 3000 participants took place in Mülhausen, which demonstrated against the infringements of the soldiers. In a resolution, the participants described the state as a military dictatorship and demanded resistance against the prevailing conditions—if necessary even by means of strikes.

In Strasbourg, the mayors of several cities of Alsace-Lorraine appealed to the Kaiser on December 2 to take measures to guarantee the protection of their residents against military despotism.

A wave of indignation spread throughout the empire. Many were horrified about the way the military was handling things, not least in the SPD. On December 3, the SPD party chairman called upon all organizations of the party to assemblies of protest.

Four days later, rallies took place in 17 German cities - Berlin, Breslau, Chemnitz, Duisburg, Düsseldorf, Elberfeld, Cologne, Leipzig, Mülheim an der Ruhr, Munich, Solingen and Strasbourg, among others—at which social democrats demonstrated against the despotic rule of the military and demanded the resignations of Bethmann Hollweg and Falkenhayn. A people's movement ignited against militarism and for the defense of the rights of the national minorities in the German Reich.[15]

However, the government of the Kaiser did not relent. To avoid further problems for the time being, the Kaiser ordered a temporary move of the Saverne units from Donaueschingen on December 5. In the next two days, the soldiers moved to the troop training grounds in Oberhofen (near Haguenau) and Bitche.

Further rebellions were suppressed. On December 11, the military court in Strasbourg sentenced two recruits from Saverne to three and six weeks of military arrest respectively because they had publicly confirmed Forstner's insulting statements.

At the request of the general command of the XV army corps there, the Strasbourg police confiscated a recording made by the gramophone company Cromer and Schrack on December 17. The recording revealed the events of the Saverne affair through dialogues with a background of drum rolls. In addition, the military instituted legal proceedings because of the insult to German officers. The protests then waned.

28. studenog okružni vijećnik Saverne napisao je telegram kaiseru Wilhelmu II., Bethmannu Hollwegu i Falkenhaynu, u kojem je protestirao protiv proizvoljnih uhićenja svojih građana. Dva dana kasnije u Mülhausenu se održala skupština SPD-a s 3000 sudionika, koja je demonstrirala protiv kršenja vojnika. U rezoluciji, sudionici su državu opisali kao vojnu diktaturu i zatražili otpor protiv prevladavajućih uvjeta - po potrebi čak i štrajkovima.

U Strasbourgu, gradonačelnici nekoliko gradova Alsace-Lorraine apelirali su 2. prosinca na Kaiser da poduzmu mjere kako bi se zajamčila zaštita njihovih stanovnika od vojnog despotizma.

Val ogorčenja širio se cijelim carstvom. Mnogi su bili zgroženi zbog načina na koji vojska postupa s stvarima, posebno u SPD-u. 3. prosinca predsjednik stranke SPD pozvao je sve organizacije stranke na prosvjedne skupove.

Četiri dana kasnije, skupovi su održani u 17 njemačkih gradova - Berlinu, Breslauu, Chemnitzu, Duisburgu, Düsseldorfu, Elberfeldu, Kölnu, Leipzigu, Mülheimu an der Ruhr, Münchenu, Solingenu i Strasbourgu, na kojem su se socijaldemokrati demonstrirali protiv despota vladavine vojske i zahtijevao ostavke Bethmanna Hollwega i Falkenhayna. Narodni pokret zapalio se protiv militarizma i radi obrane prava nacionalnih manjina u njemačkom Reichu. [15]

Međutim, vlada kaisera nije popustila. Da bi zasad izbjegao daljnje probleme, Kaiser je 5. prosinca naredio privremeni premještaj postrojbi Saverne iz Donaueschingena. U sljedeća dva dana vojnici su se preselili na poligon za obuku vojnika u Oberhofenu (u blizini Haguenaua) i Bitcheu.

Daljnja pobuna su ugušena. 11. prosinca, vojni sud u Strasbourgu osudio je dvojicu regruta iz Savernea na tri, odnosno šest tjedana vojnog uhićenja, jer su javno potvrdili Forstnerove uvredljive izjave.

Na zahtjev tamošnjeg generalnog zapovjedništva vojnog korpusa XV, policija u Strasbourgu zaplijenila je snimak koji je napravila gramofonska tvrtka Cromer i Schrack 17. prosinca. Snimka je otkrila događaje iz afere Saverne kroz dijaloge s pozadinom valjanja bubnjeva. Pored toga, vojska je pokrenula sudski postupak zbog uvrede njemačkih časnika. Protesti su tada popustili.