Podvozje zrakoplova: razlika između inačica
m robot Dodaje: fa:ارابه فرود |
m slika |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Slika:Stajni_trap.jpg|thumb| |
[[Slika:Stajni_trap.jpg|thumb|150px|left|Shema glavnog stajnog trapa]] |
||
[[Slika:Boeing 777 nose undercarriage.jpg|thumb|100px|right|Nosna noga Boeinga 777]] |
|||
'''Stajni trap''' [[zrakoplov]]a namijenjen je za njegovo sigurno polijetanje, slijetanje i kretanje (rulanje) po tlu . Konstrukcijski su vrlo složeni. Na sebe primaju [[kinetička energija|kinetičku energiju]] slijetanja i rulanja. Prema rasporedu razlikujemo zrakoplove: s repnim [[kotač]]em (na malim zrakoplovima i [[jedrilica]]ma) i tip tricikl s nosnim kotačem (na većim zrakoplovima). Dijelimo ih i na uvlačeći i ne uvlačeći stajni trap. Ne uvlačeći se koristi kod zrakoplova manjih [[brzina]]. Kako je njihov udio u ukupnom [[otpor]]u 20 do 30% konstruiran je stajni trap koji se uvlači u konstrukciju [[krilo zrakoplova|krila]] ili [[trup zrakoplova|trupa]]. Na nosnoj nozi nalazi se mehanizam za upravljanje na tlu. Na manjim zrakoplovima tog mehanizma nema i upravljanje se vrši koćenjem lijevog ili desnog kotača. Osnovni dijelovi uvlačećeg stajnog trapa prikazani su na slici: 1. glavni cilindar za uvlačenje i izvlačenje, 2. prijelomne upornice, 3. noga s ugrađenim amortizerom, 4. osovina kotača i 5. kotač. |
'''Stajni trap''' [[zrakoplov]]a namijenjen je za njegovo sigurno polijetanje, slijetanje i kretanje (rulanje) po tlu . Konstrukcijski su vrlo složeni. Na sebe primaju [[kinetička energija|kinetičku energiju]] slijetanja i rulanja. Prema rasporedu razlikujemo zrakoplove: s repnim [[kotač]]em (na malim zrakoplovima i [[jedrilica]]ma) i tip tricikl s nosnim kotačem (na većim zrakoplovima). Dijelimo ih i na uvlačeći i ne uvlačeći stajni trap. Ne uvlačeći se koristi kod zrakoplova manjih [[brzina]]. Kako je njihov udio u ukupnom [[otpor]]u 20 do 30% konstruiran je stajni trap koji se uvlači u konstrukciju [[krilo zrakoplova|krila]] ili [[trup zrakoplova|trupa]]. Na nosnoj nozi nalazi se mehanizam za upravljanje na tlu. Na manjim zrakoplovima tog mehanizma nema i upravljanje se vrši koćenjem lijevog ili desnog kotača. Osnovni dijelovi uvlačećeg stajnog trapa prikazani su na slici: 1. glavni cilindar za uvlačenje i izvlačenje, 2. prijelomne upornice, 3. noga s ugrađenim amortizerom, 4. osovina kotača i 5. kotač. |
||
„Stajni trap“ nije hrvatska riječ no nalazi se u gotovo sveukupnoj (malobrojnoj) zrakoplovnoj literaturi. |
„Stajni trap“ nije hrvatska riječ no nalazi se u gotovo sveukupnoj (malobrojnoj) zrakoplovnoj literaturi. |
||
Inačica od 25. veljače 2007. u 10:43
Stajni trap zrakoplova namijenjen je za njegovo sigurno polijetanje, slijetanje i kretanje (rulanje) po tlu . Konstrukcijski su vrlo složeni. Na sebe primaju kinetičku energiju slijetanja i rulanja. Prema rasporedu razlikujemo zrakoplove: s repnim kotačem (na malim zrakoplovima i jedrilicama) i tip tricikl s nosnim kotačem (na većim zrakoplovima). Dijelimo ih i na uvlačeći i ne uvlačeći stajni trap. Ne uvlačeći se koristi kod zrakoplova manjih brzina. Kako je njihov udio u ukupnom otporu 20 do 30% konstruiran je stajni trap koji se uvlači u konstrukciju krila ili trupa. Na nosnoj nozi nalazi se mehanizam za upravljanje na tlu. Na manjim zrakoplovima tog mehanizma nema i upravljanje se vrši koćenjem lijevog ili desnog kotača. Osnovni dijelovi uvlačećeg stajnog trapa prikazani su na slici: 1. glavni cilindar za uvlačenje i izvlačenje, 2. prijelomne upornice, 3. noga s ugrađenim amortizerom, 4. osovina kotača i 5. kotač. „Stajni trap“ nije hrvatska riječ no nalazi se u gotovo sveukupnoj (malobrojnoj) zrakoplovnoj literaturi.