Siegbert Tarrasch

Siegbert Tarrasch, oko 1900.

Siegbert Tarrasch (Wrocław, 5. ožujka 1862. – München, 17. veljače 1934.), bio je jedan od najboljih šahista i najutjecajniji šahovski učitelj krajem 19. stoljeća i početkom 20. stoljeća. Po struci je bio liječnik.

Rodio se je u Vroclavu, u pruskoj Šleskoj. Školu je završio 1880. te je otišao studirati medicinu u Halle. Veći dio života je živio s obitelji u Nürnbergu u Bavarskoj te poslije u Münchenu. Imao je petero djece. Njemački prvak na "kongresima" 1889. u Vroclavu, 1892. u Dresdenu i 1894. u Leipzigu. 1908. je godine izgubio od Emanuela Laskera u dvoboju za svjetskog prvaka 1908. godine. Bio je rođenjem Židov, a prešao je na kršćanstvo 1909. godine te postao velikim domoljubnim Nijemcem koji je izgubio sina u prvom svjetskom ratu. Unatoč svemu tome, suočio se s protužidovskim ispadima u mladom razdoblju nacizma.

Bio je cijenjeni šahovski pisac. U predgovoru svoje knjige Das Schachspiel iz 1931. godine, klasika šahovske literature, napisao je navod koji se često ponavljalo: "Šah, kao ljubav, kao glazba, ima moć činiti muškarce sretnima." Utvrdio je pravilo, koje je objavio u Das Schachspielu na str. 57.

U čast Siegberta Tarrascha nazvana je šahovska zamka Tarrascheva zamka.

Nedovršeni članak Siegbert Tarrasch koji govori o šahu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.