Juliette Gréco: razlika između inačica

	Juliette
	;
Rodno ime	Juliette Gréco
Rođenje	7. veljače 1927., Montpellier, Hérault, Languedoc-Roussillon, Francuska
Smrt	23. rujna 2020., Pariz
Suprug	Philippe Lemaire (1953.-1956.); Michel Piccoli (1966.-1977.); Gérard Jouannest (1988.-)
	Portal o životopisima
	Portal o filmskoj umjetnosti

Pregledaj povijest

← Starija izmjena Novija izmjena →

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

VizualnoWikitekst

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 24. rujna 2020. u 21:12

Juliette Gréco (Montpellier, 7. veljače 1927. - Pariz, 23. rujna 2020.) francuska šansonijerka i glumica.

Životopis

Rodila se je u Montpellieru. Odrasla je u blizini Bordeauxa kod djeda i bake nakon rastave svojih roditelja. Poslije rata Nakon rata, nije imala ni 20 godina, a zadivila je svojom ljepotom intelektualce i umjetnike četvrti Saint-Germain-des-Prés u Parizu. Vodila je večere u mitskom kabareu "Le Tabou". Prijateljevala s Marguerite Duras, Jean-Paulom Sartreom, Simone de Beauvoir i inima.^[1]

Kao glumica debitirala je u Parizu 1943. u Le Soulier de satin P. Claudela, pridružila se egzistencijalistima, a šansonijersku karijeru započela šansonom Les blancs manteaux (na tekst J. P. Sartrea). Ugled jedne od najboljih francuskih pjevačica stekla je potkraj 1940-ih u klubu St. Germain. Najčešće je izvodila šansone na stihove Apollinairea, Laforqua, Préverta i Francoise Sagan.

Od 1966.-1977. bila je u braku s francuskim glumcem Michelom Piccolijem. Iz prvog braka s Philippeom Lemaireom ima kći Laurence Marie. Tijekom jednog nastupa Gréco je 2001. doživjela infarkt na pozornici. Živila je u blizini Pariza. Od 2004. ponovno je nastupala u zemlji i inozemstvu. Oproštajna joj je turneja bila na proljeće 2015. te je na pozornici proslavila svoj 89. rođendan. 2016. godine pretrpjela je moždani udar. Iste je godine ostala bez kćeri jedinice Laurence-Marie.^[1]

1982. objavljena je njezina autobiografija pod nazivom Jujube.

Filmovi

Orfej, režija Jean Cocteau (1950.)
Dobar dan, tugo (Bonjour tristesse), režija Otto Premineger (1958.)
The Roots of Heaven, režija John Houston (1958.)
Maléfices, režija Henri Decoin (1962.)
Jedermanns Fest s Klaus Maria Brandauerom, režija Fritz Lehner (1996.)
Belphégor, le fantôme du Louvre (2001.)

Šansone

Si tu t'imagines
Parlez-moi d'amour
Paris Canaille
Accordéon

↑ ^a ^b HRT: Preminula ikona francuske šansone Juliette Gréco HRT. 24. rujna 2020. . Pristupljeno 24. rujna 2020.

[HRT-1] HRT: Preminula ikona francuske šansone Juliette Gréco HRT. 24. rujna 2020. . Pristupljeno 24. rujna 2020.

[1]

@@ Redak 32: / Redak 32: @@
 == Životopis ==
-Rodila se je u Montpellieru. Odrasla je u blizini Bordeauxa kod djeda i bake nakon rastave svojih roditelja. Poslije rata Nakon rata, nije imala ni 20 godina, a zadivila je svojom ljepotom intelektualce i umjetnike četvrti [[Saint-Germain-des-Prés]] u Parizu. Vodila je večere u mitskom kabareu "Le Tabou". Prijateljevala s [[Marguerite Duras]], [[Jean-Paul Sartre|Jean-Paulom Sartreom]], [[Simone de Beauvoir]] i inima.<ref name=HRT>HRT: [https://magazin.hrt.hr/658349/preminula-ikona-francuske-sansone-juliette-greco ''Preminula ikona francuske šansone Juliette Gréco''] HRT. 24. rujna 2020. . Pristupljeno {{safesubst:CURRENTDAY}}. {{safesubst:CURRENTMONTHNAME}} {{safesubst:LOCALYEAR}}. </ref>
+Rodila se je u Montpellieru. Odrasla je u blizini Bordeauxa kod djeda i bake nakon rastave svojih roditelja. Poslije rata Nakon rata, nije imala ni 20 godina, a zadivila je svojom ljepotom intelektualce i umjetnike četvrti [[Saint-Germain-des-Prés]] u Parizu. Vodila je večere u mitskom kabareu "Le Tabou". Prijateljevala s [[Marguerite Duras]], [[Jean-Paul Sartre|Jean-Paulom Sartreom]], [[Simone de Beauvoir]] i inima.<ref name=HRT>HRT: [https://magazin.hrt.hr/658349/preminula-ikona-francuske-sansone-juliette-greco ''Preminula ikona francuske šansone Juliette Gréco''] HRT. 24. rujna 2020. . Pristupljeno 24. rujna 2020. </ref>
 Kao glumica debitirala je u [[Pariz]]u [[1943]]. u ''Le Soulier de satin'' P. Claudela, pridružila se [[Egzistencijalizam|egzistencijalistima]], a šansonijersku karijeru započela šansonom ''Les blancs manteaux'' (na tekst [[Jean Paul Sartre|J. P. Sartrea]]). Ugled jedne od najboljih francuskih pjevačica stekla je potkraj [[1940-ih|1940-ih]] u klubu St. Germain. Najčešće je izvodila šansone na stihove Apollinairea, Laforqua, [[Jacques Prévert|Préverta]] i [[Francoise Sagan]].