Praznina (astronomija): razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka uređivanja
Povijest istraživanja i otkriće
Redak 6: Redak 6:
Praznine koje su smještene u okružjima veće gustoće manje su nego praznine smještene u svemirskim prostorima niske gustoće.
Praznine koje su smještene u okružjima veće gustoće manje su nego praznine smještene u svemirskim prostorima niske gustoće.


== Povijest ==
== Povijest istraživanja i otkriće ==
Kozmičke praznine postale su tema proučavanja u [[Astrofizika|astrofizici]] sredinom 1970-ih kada su [[Redshift anketa|istraživanja crvenog pomaka]] postala popularnija i dovela su dva odvojena tima astrofizičara 1978. godine do identificiranja superskupova i praznina u raspodjeli galaksija i [[Abellov katalog|Abelovih skupova]] u velikom području svemira. <ref name="Gregory1978">{{Citiranje časopisa|author=Gregory|first=S. A.|title=The Coma/A1367 supercluster and its environs|url=http://digitalcommons.unl.edu/cgi/viewcontent.cgi?article=1092&context=physicsfacpub|date=1978|journal=The Astrophysical Journal|volume=222}}</ref> <ref name="Gregory1978" /><ref name="Jõeveer">{{cite book|last1=Jõeveer|first1=M.|last2=Einasto|first2=J.|editor=M.S. Longair|editor2=J. Einasto|title=The Large Scale Structure of the Universe|date=1978|location=Dordrecht: Reidel|page=241}}</ref> Nova istraživanja crvenog pomaka revolucionirala su područje astronomije dodavanjem dubine dvodimenzionalnim kartama kozmološke strukture, koje su često bile gusto zbijene i s preklapanjem<ref name=":0">{{Cite book|url=https://books.google.com/books?id=RLwangEACAAJ|title=An Introduction to Modern Astrophysics|last1=Carroll|first1=Bradley W.|last2=Ostlie|first2=Dale A.|date=2013-07-23|publisher=Pearson|isbn=9781292022932|edition=International|page=1171|language=en}}</ref> omogućavajući prvo trodimenzionalno mapiranje svemira. U istraživanjima crvenog pomaka, dubina je izračunata iz pojedinačnih [[Crveni pomak|crvenih pomaka]] galaksija zbog [[ŠIrenje svemira|širenja svemira]] prema [[Hubbleov zakon|Hubbleovom zakonu]].<ref name="RexBennett1998">{{cite book |last1=Rex|first1=Andrew F. |last2=Bennett|first2=Jeffrey O. |last3=Donahue|first3=Megan |author3-link= Megan Donahue |first4=Nicholas|last4=Schneider |first5=Mark|last5=Voit |title=The Cosmic Perspective|url=https://books.google.com/books?id=L9R9AAAACAAJ|accessdate=4 May 2014|date=1998-12-01|publisher=Pearson College Division|isbn=978-0-201-47399-5|page=602}}</ref>

===Vremenski slijed===
Sažeti vremenski slijed važnih događaja na polju kozmičkih praznina od njegovog početka do novijeg vremena naveden je u nastavku:
{{Radovi}}
Prvo su otkrivene 1978. u pionirskoj studiji Stephena Gregoryja i [[Laird A. Thompson|Lairda A. Thompsona]] u [[Nacionalni opservatorij Kitt Peak|Nacionalnom opservatoriju Kitt Peaku]].<ref>Freedman, R.A., & Kaufmann III, W.J. (2008). Stars and galaxies: Universe. New York City: W.H. Freeman and Company.</ref>
Prvo su otkrivene 1978. u pionirskoj studiji Stephena Gregoryja i [[Laird A. Thompson|Lairda A. Thompsona]] u [[Nacionalni opservatorij Kitt Peak|Nacionalnom opservatoriju Kitt Peaku]].<ref>Freedman, R.A., & Kaufmann III, W.J. (2008). Stars and galaxies: Universe. New York City: W.H. Freeman and Company.</ref>


Inačica od 25. rujna 2020. u 08:13

Struktura svemira
Razdioba tvari u kockastoj sekciji svemira. Plave vlaknaste strukture predstavljaju tvar (primarno tamnu tvar), a prazna područja između tih područja su svemirske praznine.

Praznine[1][2] su veliki pusti prostor u svemiru između galaktičkih vlakana, najvećih struktura u koje sadrže vrlo malo (prazninske galaktike) ili u kojima uopće nema galaktika.

Praznine obično imaju promjer od 10 do 100 megaparseka. Posebno velike praznine, definirane odsutnošću bogatih superskupova galaktika, ponekad se nazivaju superprazninama. Imaju manje od jedne desetine prosječne gustoće tvari koja se smatra tipičnom za vidljivi svemir.".

Praznine koje su smještene u okružjima veće gustoće manje su nego praznine smještene u svemirskim prostorima niske gustoće.

Povijest istraživanja i otkriće

Kozmičke praznine postale su tema proučavanja u astrofizici sredinom 1970-ih kada su istraživanja crvenog pomaka postala popularnija i dovela su dva odvojena tima astrofizičara 1978. godine do identificiranja superskupova i praznina u raspodjeli galaksija i Abelovih skupova u velikom području svemira. [3] [3][4] Nova istraživanja crvenog pomaka revolucionirala su područje astronomije dodavanjem dubine dvodimenzionalnim kartama kozmološke strukture, koje su često bile gusto zbijene i s preklapanjem[5] omogućavajući prvo trodimenzionalno mapiranje svemira. U istraživanjima crvenog pomaka, dubina je izračunata iz pojedinačnih crvenih pomaka galaksija zbog širenja svemira prema Hubbleovom zakonu.[6]

Vremenski slijed

Sažeti vremenski slijed važnih događaja na polju kozmičkih praznina od njegovog početka do novijeg vremena naveden je u nastavku: Prvo su otkrivene 1978. u pionirskoj studiji Stephena Gregoryja i Lairda A. Thompsona u Nacionalnom opservatoriju Kitt Peaku.[7]

Nastanak

Smatra se da su nastale barionskim akustičnim oscilacijama u kolabiranjima masa pri Velikom prasku nakon kojih su uslijedile implozhije barionske tvari. Počevši od početno malih anizotropija zbog kvantnih fluktuacija mladog svemira, anizotropije su rasle tijekom vremena. Područja veće gustoće brže su kolabirale uslijed gravitacije, rezultirajući u pjenolikim strukturama velika obujma, ili "svemirskoj paučini" ili prazninama i galaktičkim vlaknima vidljivim danas.

Čini se da praznine koreliraju s promatranom temperaturom svemirskom mikrovalnom pozadinom (CMB) zbog Sachs–Wolfeov efekt. Hladnija područja koreliraju s prazninama, dok toplija područja koreliraju s vlaknima, zbog gravitacijskog crvenog pomaka. Budući da je Sachs–Wolfeov efekt signifikanta samo ako u svemiru prevladava zračenje tamne energije, postojanje praznina je signifikantno u davanju fizičkog dokaza tamne energije.[8]

Metode za nalaženje praznina

Brojni su načini nalaženja praznina, uz rezultat opširnih pregleda svemira. Većina algoritama spada u jednu od triju kategorija.[9] Prva skupina se sastoji od nalazača praznina koji pokušavaju naći prazne predjele svemira zasnovano na mjesnoj gustoći galaktika.[10] Drugi razred čine oni koji pokušavaju naći praznine geometrijskim strukturama u razdiobi tamne tvari kako bi to nalagale galaktike.[11] Treći razred algoritama su nalazitelji koji dinamično prepoznaju strukture uporabom gravitacijski nestabilnih točaka u razdiobi tamne tvari.[12] Tri najraširenije metode u proučavanju svemirskih praznina su: algoritam VoidFinder, ZOBOV (Zone Bordering On Voidness) i DIVA (DynamIcal Void Analysis).

Poveznice

Izvori

  1. ↑ Tehnopolis 27, rujan 2013 D. Hrupec: ekspertiza: Astronomija na psećim otocima, Institut Ruđer Bošković
  2. ↑ Zvjezdano selo Mosor Novi protoplanetni diskovi, 10. studenoga 2014.
  3. ↑ a b Gregory, S. A. 1978. The Coma/A1367 supercluster and its environs. The Astrophysical Journal. 222
  4. ↑ Jõeveer, M.; Einasto, J. 1978. M.S. Longair; J. Einasto (ur.). The Large Scale Structure of the Universe. Dordrecht: Reidel. str. 241
  5. ↑ Carroll, Bradley W.; Ostlie, Dale A. 23. srpnja 2013. An Introduction to Modern Astrophysics (engleski) International izdanje. Pearson. str. 1171. ISBN 9781292022932
  6. ↑ Rex, Andrew F.; Bennett, Jeffrey O.; Donahue, Megan; Schneider, Nicholas; Voit, Mark. 1. prosinca 1998. The Cosmic Perspective. Pearson College Division. str. 602. ISBN 978-0-201-47399-5. Pristupljeno 4. svibnja 2014.
  7. ↑ Freedman, R.A., & Kaufmann III, W.J. (2008). Stars and galaxies: Universe. New York City: W.H. Freeman and Company.
  8. ↑ Granett, B. R.; Neyrinck, M. C.; Szapudi, I. 2008. An Imprint of Superstructures on the Microwave Background due to the Integrated Sachs-Wolfe Effect. Astrophysical Journal. 683 (2): L99–L102. arXiv:0805.3695. Bibcode:2008ApJ...683L..99G. doi:10.1086/591670
  9. ↑ Lavaux, Guilhem; Wandelt, Benjamin D. 2009. Precision cosmology with voids: Definition, methods, dynamics. Monthly Notices of the Royal Astronomical Society (engleski). 403 (3): 403–1408. arXiv:0906.4101. Bibcode:2010MNRAS.403.1392L. doi:10.1111/j.1365-2966.2010.16197.x
  10. ↑ Hoyle, Fiona; Vogeley, Michael S. 2001. Voids in the PSCz Survey and the Updated Zwicky Catalog. The Astrophysical Journal. 566 (2): 641–651. arXiv:astro-ph/0109357. Bibcode:2002ApJ...566..641H. doi:10.1086/338340
  11. ↑ Colberg, Joerg M.; Sheth, Ravi K.; Diaferio, Antonaldo; Gao, Liang; Yoshida, Naoki. 2004. Voids in a $Λ$CDM Universe. Monthly Notices of the Royal Astronomical Society (engleski). 360 (2005): 216–226. arXiv:astro-ph/0409162v2. Bibcode:2005MNRAS.360..216C. doi:10.1111/j.1365-2966.2005.09064.x
  12. ↑ Hahn, Oliver; Porciani, Cristiano; Marcella Carollo, C.; Dekel, Avishai. 2006. Properties of Dark Matter Haloes in Clusters, Filaments, Sheets and Voids. Monthly Notices of the Royal Astronomical Society. 375 (2): 489–499. arXiv:astro-ph/0610280. Bibcode:2007MNRAS.375..489H. doi:10.1111/j.1365-2966.2006.11318.x

Vanjske poveznice

  • Novine Zoran Knez: Superjata i praznine
v • u
Galaktike
 
Klasificiranje
 
Strukture
 
Aktivne jezgre
 
Aktivne galaktike
 
Niskoaktivne
LSB • UDG
 
Interakcije
 
Popisi
 
Ostalo
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Praznina_(astronomija)&oldid=5632670"