Sveti Jeronim: razlika između inačica
| Redak 37: | Redak 37: | ||
===Rani život=== |
===Rani život=== |
||
Rodio se u Stridonu (''Stridonama''), na granici između [[Rimsko Carstvo|rimskih]] provincija [[Dalmacija|Dalmacije]] i [[Panonija|Panonije]]. Ne zna se točno, gdje se nalazio Stridon, po jednoj teoriji pretpostavlja se da je bio smješten blizu kninskog sela Strmica <ref> Šimić, Ivica: ''2025 godina grada Knina: monografija'', Knin: narodna knjižnica, 2018.</ref>, po drugoj u obližnjem [[Grahovsko polje|Grahovskom polju]] u današnjoj [[BiH]], po trećoj tzv. liburnijskoj tezi, na području između [[Trsat]]a ([[Hrvatska]]) i [[Ilirska Bistrica|Ilirske Bistrice]] ([[Slovenija]]), a po četvrtoj u mjestu [[Štrigova]].<ref> Da je pretpostavka o Štrigovi kao mjestu Jeronimova rođenja historiografski najizglednija svjedoči u prilog nekoliko činjenica. Prije svega, sam sv. Jeronim u svojem životopisu iz 392. navodi da je rođen od oca Eusebija u gradu Stridonu, na granici Dalmacije i Panonije koja se u vrijeme njegova rođenja nalazila na rijeci [[Mura|Muri]]. O Štrigovu nadalje govori i »Bula pape Nikole V. za crkvu rodnoga mjesta sv. Jeronima u Štrigovi« (1447.) u kojoj stoji da je sv. Jeronim rođen u Štrigovi. Usp. Berljak, Matija: ''Bula pape Nikole V. za crkvu rodnoga mjesta svetoga Jeronima u Štrigovi'', 2019. ([https://ika.hkm.hr/novosti/knjiga-dr-berljaka-o-sv-jeronimu-iz-strigove/ izvor citata]) {{citat2|Analizirajući navedene izvore autor Berljak zaključuje da se ni za jedno mjesto ne može imati toliko dokaza o rođenju sv. Jeronima kao za Štrigovu, u Međimurju. Da je u tom mjestu rođen „doctor maximus“ sv. Jeronim, punim imenom „Sofronije Euzebije Jeronim“, ne samo da govori papa Nikola V., nego tu činjenicu navode brojni kartografski prikazi Ugarske, Hrvatske i Štajerske, stari rječnici hrvatskog jezika i literatura, a potvrđuje i živa, stoljetna, dugovječna narodna predaja, pjesme, legende, priče, pobožnost prema Svecu, kao i brojna hodočašća iz mnogih krajeva.}} |
Rodio se u Stridonu (''Stridonama''), na granici između [[Rimsko Carstvo|rimskih]] provincija [[Dalmacija|Dalmacije]] i [[Panonija|Panonije]]. Ne zna se točno, gdje se nalazio Stridon, po jednoj teoriji pretpostavlja se da je bio smješten blizu kninskog sela Strmica <ref> Šimić, Ivica: ''2025 godina grada Knina: monografija'', Knin: narodna knjižnica, 2018.</ref>, po drugoj u obližnjem [[Grahovsko polje|Grahovskom polju]] u današnjoj [[BiH]], po trećoj tzv. liburnijskoj tezi, na području između [[Trsat]]a ([[Hrvatska]]) i [[Ilirska Bistrica|Ilirske Bistrice]] ([[Slovenija]]), a po četvrtoj u mjestu [[Štrigova]].<ref> Da je pretpostavka o Štrigovi kao mjestu Jeronimova rođenja historiografski najizglednija svjedoči u prilog nekoliko činjenica. Prije svega, sam sv. Jeronim u svojem životopisu iz 392. navodi da je rođen od oca Eusebija u gradu Stridonu, na granici Dalmacije i Panonije koja se u vrijeme njegova rođenja nalazila na rijeci [[Mura|Muri]]. O Štrigovu nadalje govori i »Bula pape Nikole V. za crkvu rodnoga mjesta sv. Jeronima u Štrigovi« (1447.) u kojoj stoji da je sv. Jeronim rođen u Štrigovi. Usp. Berljak, Matija: ''Bula pape Nikole V. za crkvu rodnoga mjesta svetoga Jeronima u Štrigovi'', 2019. ([https://ika.hkm.hr/novosti/knjiga-dr-berljaka-o-sv-jeronimu-iz-strigove/ izvor citata]) {{citat2|Analizirajući navedene izvore autor Berljak zaključuje da se ni za jedno mjesto ne može imati toliko dokaza o rođenju sv. Jeronima kao za Štrigovu, u Međimurju. Da je u tom mjestu rođen „doctor maximus“ sv. Jeronim, punim imenom „Sofronije Euzebije Jeronim“, ne samo da govori papa Nikola V., nego tu činjenicu navode brojni kartografski prikazi Ugarske, Hrvatske i Štajerske, stari rječnici hrvatskog jezika i literatura, a potvrđuje i živa, stoljetna, dugovječna narodna predaja, pjesme, legende, priče, pobožnost prema Svecu, kao i brojna hodočašća iz mnogih krajeva.}} |
||
U prilog ove teze ide i djelo pavlina [[Josip Bedeković|Josipa Bedekovića]] »Natale solum...«, koja je 2017. objavljena na [[hrvatski jezik|hrvatskom jeziku]] u prijevodu prof. Marja Rašića, a pod naslovom »Knjiga o sv. Jeronimu, Iliriku i Međimurju«. Navedenu tezu potvrđuju i »Prinosi za povijest Štrigove - rodno mjesto sv. Jeronima« (2019.) akademika [[Dragutin Feletar|Dragutina Feletara]], prof. Matije Berljaka i Leonarda Logožara. Usp. Bel, Đuro: Stridon je Štrigova, ''[[Glas Koncila]]'', god. XIV, br. 33-34 (2408-2409), str. 38. Vidi i: Turk, Zoran, 2019.: KAPELA SV. JERONIMA U ŠTRIGOVI – HODOČASTILIŠTE ZA SPAS DUŠE FRIDRIKA CELJSKOG, ''Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin'', vol. 30, br. 30, str. 667-685. {{CROSBI|id=1039765}} </ref> Bio je sin [[Iliri|ilirskih]] [[Kršćanstvo|kršćanskih]] roditelja, no [[krštenje]] je primio kasnije, u [[Rim]]u, gdje je nadopunjavao svoj studij retorike. Polazio je školu uglednoga gramatičara Donata, koji ga je uveo u duboko poznavanje latinskih klasika. Bio je vrlo nadaren, ali teške naravi, nediscipliniran. Bio je iznimno inteligentan, dobro je pamtio i bio izvanredno osjetljiv, strastvena karaktera. |
U prilog ove teze ide i djelo pavlina [[Josip Bedeković|Josipa Bedekovića]] »Natale solum...«, koja je 2017. objavljena na [[hrvatski jezik|hrvatskom jeziku]] u prijevodu prof. Marja Rašića, a pod naslovom »Knjiga o sv. Jeronimu, Iliriku i Međimurju«. Navedenu tezu potvrđuju i »Prinosi za povijest Štrigove - rodno mjesto sv. Jeronima« (2019.) akademika [[Dragutin Feletar|Dragutina Feletara]], prof. Matije Berljaka i Leonarda Logožara. Usp. Bel, Đuro: Stridon je Štrigova, ''[[Glas Koncila]]'', god. XIV, br. 33-34 (2408-2409), str. 38. {{CROSBI|id=1082993}} Vidi i: Turk, Zoran, 2019.: KAPELA SV. JERONIMA U ŠTRIGOVI – HODOČASTILIŠTE ZA SPAS DUŠE FRIDRIKA CELJSKOG, ''Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin'', vol. 30, br. 30, str. 667-685. {{CROSBI|id=1039765}} </ref> Bio je sin [[Iliri|ilirskih]] [[Kršćanstvo|kršćanskih]] roditelja, no [[krštenje]] je primio kasnije, u [[Rim]]u, gdje je nadopunjavao svoj studij retorike. Polazio je školu uglednoga gramatičara Donata, koji ga je uveo u duboko poznavanje latinskih klasika. Bio je vrlo nadaren, ali teške naravi, nediscipliniran. Bio je iznimno inteligentan, dobro je pamtio i bio izvanredno osjetljiv, strastvena karaktera. |
||
=== Putovanja === |
=== Putovanja === |
||
Inačica od 4. listopada 2020. u 15:29
»Sveti Jerolim« preusmjerava ovamo. Za otok, pogledajte Sveti Jerolim (otok).| Sveti Jeronim | |
|---|---|
 Sveti Jeronim
| |
| Rođen | oko 347. Stridon |
| Preminuo | 30. rujna 420. Betlehem |
| Slavi se u | Rimokatolička Crkva Luteranska Crkva Pravoslavna Crkva |
| Spomendan | 30. rujna |
| Zaštitnik | Dalmacije, teologa |
| Zaštitnik zanimanja | učitelja, studenata |
 Portal o kršćanstvu
| |
Sveti Jeronim (grč.: Εὐσέβιος Σωφρόνιος Ἱερόνυμος, lat.: Eusebius Sophronius Hieronymus; Stridon, oko 347. - Betlehem, 30. rujna 420.), kršćanski svetac, autor prijevoda Biblije na latinski jezik - Biblije kakvu danas poznajemo; crkveni naučitelj, crkveni otac, teolog, filozof i jezikoslovac.
Rođen je u Stridonu čija ubikacija još nije poznata. Etnolog S. Nakićenović u svojoj nedovršenoj knjizi "Kninska krajina" iz 1926. godine piše da se Stridon nalazio u kninskom kraju, blizu sela Strmica koje i danas administrativno pripada Gradu Kninu.[1]
Poznata izjava kojom je navodno opisao svoju naglu narav: "Bože oprosti mi jer sam Dalmatinac" [2] vrlo vjerojatno je apokrifna, odnosno neistinita. [3]
Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima u Rimu nazvan je po ovom svecu. Zaštitnik je Dalmacije, teologa, prevoditelja, knjižničara, učitelja i studenata, a slavi se 30. rujna.[4]
Kako prenosi Domagoj Nikolić - kod franačkog biskupa Hrabana Maura (780-856) u djelu "De inventione linguarum" se iščitava da je Sveti Jeronim u 4. stoljeću sačuvao i svojim autoritetom proširio glagoljicu, što je jak argument autohtonista za tvrdnju o neprekinutom kontinuitetu Hrvata na ovom prostoru, odnosno istovjetnosti ilirskog (delmatskog) i hrvatskog naroda, jezika i pisma.[5]
Životopis
Rani život
Rodio se u Stridonu (Stridonama), na granici između rimskih provincija Dalmacije i Panonije. Ne zna se točno, gdje se nalazio Stridon, po jednoj teoriji pretpostavlja se da je bio smješten blizu kninskog sela Strmica [6], po drugoj u obližnjem Grahovskom polju u današnjoj BiH, po trećoj tzv. liburnijskoj tezi, na području između Trsata (Hrvatska) i Ilirske Bistrice (Slovenija), a po četvrtoj u mjestu Štrigova.[7] Bio je sin ilirskih kršćanskih roditelja, no krštenje je primio kasnije, u Rimu, gdje je nadopunjavao svoj studij retorike. Polazio je školu uglednoga gramatičara Donata, koji ga je uveo u duboko poznavanje latinskih klasika. Bio je vrlo nadaren, ali teške naravi, nediscipliniran. Bio je iznimno inteligentan, dobro je pamtio i bio izvanredno osjetljiv, strastvena karaktera.
Putovanja
Napustio je Rim i putovao u Galiju. Jedno se vrijeme zadržao u Trieru, zatim se vratio na jug u Akvileju, gdje je proveo nekoliko godina. Tada je bio posve oduševljen za asketski život. Marljivo proučava Bibliju. No kako je bio teška karaktera, došlo je do sukoba te pošao na Istok, tamo gdje je cvao pustinjački i monaški život. U Antiohiji još je više produbio svoje biblijske nauke i usavrši se u hebrejskom jeziku. Nakon toga pošao je u Halkidsku pustinju u kojoj su mnogi monasi živjeli kao pustinjaci. Tu je živio u samoći, noćnim bdjenjima, pokori i radu. Zbog prepirki i raskola, vratio se u Antiohiju. Mjesni biskup Paulin zaredio ga je za svećenika, ali uz uvjet da i dalje može biti monah te da se može kretati kuda želi. Od 380. do 381. g. boravio je u Carigradu radeći u bogatim gradskim bibliotekama. U tom je gradu izvršio na njega silan utjecaj sv. Grgur Nazijanski, koji ga je oduševio za Origena. Jeronim je u oduševljenju za Origena preveo njegovih 28 homilija. No to će oduševljenje kasnije ne samo proći, već će ga Jeronim silovito i odbaciti. Ne posve opravdano.
Prijevod Biblije
Papa Damaz I., vrlo je cijenio Jeronima, pa ga je uzeo i za svoga tajnika. Tada mu je povjerio reviziju latinskoga prijevoda Evanđelja, tzv. Itale. No Jeronim je stvorio veći dio novog latinskog prijevoda cijele Biblije, slavnu Vulgatu. Radio je preko 20 godina, stavivši tako u službu Crkve svoje veliko znanje i svoju izvanrednu kritičnost i radnu sposobnost. Tako je silno došao na glas, dobio na ugledu, da su neki u njemu već gledali budućega papu. No to se predviđanje nije ispunilo.
Jeronim u Betlehemu
Kad je umro papa Damaz, Jeronim je otputovao opet na Istok. Došao je u Betlehem, gdje je osnovao jedan muški samostan, koji je sam vodio. I sada mu još ostalo preko 30 godina plodnoga književnoga rada. Dao se na prevođenje svetih knjiga s hebrejskog izvornika, a onda na pisanje komentara pojedinim knjigama. Ti su komentari veoma vrijedni zbog mnoštva povijesnih i arheoloških podataka. Njegovi pak povijesni spisi, osobito "De viris illustribus" (O slavnim muževima), puni su vrlo dragocijenih podataka. Od Jeronima imamo 157 pisama. Pisana su, jer su se sa svih strana svijeta mnogi k njemu obraćali za savjet.
Posljednje su Jeronimove godine bile u sjeni mnogih patnja. Zdravlje mu se pogoršalo, a počeo ga sve više ostavljati i vid. Iscrpljen, slijep i osamljen, Jeronim je nakon tolikih borbi što ih je vodio cijeli život, umro 30. rujna 420.
Izvori
- ↑ ŠIMIĆ, Ivica "2025 godina grada Knina: monografija", Knin: narodna knjižnica, 2018.
- ↑ "Sveti Jeronim: Oprosti mi, Bože, jer sam Dalmatinac!", Bitno.hr, 30. 09. 2018., pristupljeno 20. 11. 2018.
- ↑ "U povodu 1600. godišnjice smrti sv. Jeronima, o njegovom životu i djelu", Vaticannews.va, 29. 09. 2019., pristupljeno 26. 01. 2020.
- ↑ Sirovec, Ivan, Sveci, 128 životopisa i poruka, str. 199.-200.
- ↑ ŠIMIĆ, Ivica "2025 godina grada Knina: monografija", Knin: narodna knjižnica, 2018.
- ↑ Šimić, Ivica: 2025 godina grada Knina: monografija, Knin: narodna knjižnica, 2018.
- ↑ Da je pretpostavka o Štrigovi kao mjestu Jeronimova rođenja historiografski najizglednija svjedoči u prilog nekoliko činjenica. Prije svega, sam sv. Jeronim u svojem životopisu iz 392. navodi da je rođen od oca Eusebija u gradu Stridonu, na granici Dalmacije i Panonije koja se u vrijeme njegova rođenja nalazila na rijeci Muri. O Štrigovu nadalje govori i »Bula pape Nikole V. za crkvu rodnoga mjesta sv. Jeronima u Štrigovi« (1447.) u kojoj stoji da je sv. Jeronim rođen u Štrigovi. Usp. Berljak, Matija: Bula pape Nikole V. za crkvu rodnoga mjesta svetoga Jeronima u Štrigovi, 2019. (izvor citata)
- »Analizirajući navedene izvore autor Berljak zaključuje da se ni za jedno mjesto ne može imati toliko dokaza o rođenju sv. Jeronima kao za Štrigovu, u Međimurju. Da je u tom mjestu rođen „doctor maximus“ sv. Jeronim, punim imenom „Sofronije Euzebije Jeronim“, ne samo da govori papa Nikola V., nego tu činjenicu navode brojni kartografski prikazi Ugarske, Hrvatske i Štajerske, stari rječnici hrvatskog jezika i literatura, a potvrđuje i živa, stoljetna, dugovječna narodna predaja, pjesme, legende, priče, pobožnost prema Svecu, kao i brojna hodočašća iz mnogih krajeva.«
Literatura
- Sirovec, Ivan, Sveci, 128 životopisa i poruka, Zagreb, 2007.
Vanjske poveznice
| ||||||||||||||||||||
| ||||||||||||||||||||