Problemska nastava: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 28. veljače 2007. u 00:00

Problemska nastava nastala je iz potrebe da se poveća efikasnost obrazovnog rada. Danas je općeprihvaćeno da je rješavanje problema jedan od najviših oblika učenja. U problemskoj situaciji pokreće se učenikovo stvaralačko mišljenje, razvija inicijativa, intelektualni nemir i emocionalna napetost. Funkcija učenika u problemskoj nastavi prvenstveno je stavljena u subjektnu, istraživačku i aktivnu poziciju. Učenik je istraživač i kreator, dok je učitelj organizator, motivator i programer.

Obilježja

Bit problemske nastave svodi se na usvajanje činjenica poput naučnog istraživača, gdje učenici samostalno istražuju i otkrivaju, a u tom procesu zastupljeni su svi oblici misaone aktivnosti. U početnoj situaciji su dani osnovni podaci, ali se na osnovu njih moraju pronaći novi, dotle nepoznati podaci za konkretnog učenika. Zahtjevi koji se postavljaju u zadatku trebaju biti nešto viši nego što su to učeničke optimalne mogućnosti, kako bi se kod učenika potaknula želja rješavanja zadatka.

Problemska nastava se planira i točno se predviđaju nastavne teme i jedinice koje će biti obrađene problemskom nastavom. Težina problema mora odgovarati uzrastu učenika, kao i njihovim sposobnostima. Problemska nastava može se primjenjivati u svim nastavnim predmetima, premda je efikasnija u prirodnoj skupini nastavnih predmeta. Rješavanje problema izrazito je efikasno kada se primjenjuje grupni oblik rada, naročito kod učenika osnovne škole. Kako bi uspjeh u učenju bio veći, učenicima se moraju pružiti jasne upute za rješavanje problema.

Tipologija

Različiti autori daju različite tipologije problema, ali najčešća je podjela na:

misaone probleme
praktične probleme.

Rješavanjem problema učenici stječu nova znanja ili primjenjuju stečena. Do rješenja dolaze prikupljanjem činjenica ili prisjećanjem kojim objašnjavaju problemsku situaciju.

Faze problemske nastave

Postavljanje-definiranje problema, stvaranje (zapažanje) problemske situacije
Nalaženje principa rješenja, navođenje hipoteze (pretpostavke)
Dekomponiranje problema
Formuliranje pothipoteza
Proces rješavanja problema (prikupljanje podataka, sređivanje podataka, kvantitativna analiza, kvalitativna analiza)
Izvođenje zaključaka i odgovora na pothipoteze
Bitni zaključci i odgovor na glavnu hipotezu
Generalni zaključak
Primjena zaključaka na novim problemskim situacijama
Vrednovanje aktivnosti

Metode problemske nastave

U problemskoj nastavi najčešće se susrećemo s sljedećim metodskim postupcima:

Problemsko čitanje
Problemsko izlaganje
Heuristički razgovor
Istraživačka metoda
Metoda problemsko-stvaralačkih zadataka

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
-Danas je općeprihvaćeno da je rješavanje problema jedan od najviših oblika učenja. Problemska [[nastava]] nastala je iz potrebe da se poveća efikasnost obrazovnog rada. U problemskoj situaciji pokreće se učenikovo stvaralačko mišljenje, razvija inicijativa, [[inteligencija|intelektualni]] nemir i [[osjećaji|emocionalna]] napetost. Funkcija učenika u problemskoj nastavi prvenstveno je stavljena u subjektnu, istraživačku i aktivnu poziciju. Učenik je istraživač i kreator, dok je [[učitelj]] organizator, [[motivacija|motivator]] i programer.
+'''Problemska [[nastava]]''' nastala je iz potrebe da se poveća efikasnost [[obrazovanje|obrazovnog]] rada. Danas je općeprihvaćeno da je rješavanje problema jedan od najviših oblika [[strategije učenja|učenja]]. U problemskoj situaciji pokreće se učenikovo stvaralačko mišljenje, razvija inicijativa, [[inteligencija|intelektualni]] nemir i [[osjećaji|emocionalna]] napetost. Funkcija učenika u problemskoj nastavi prvenstveno je stavljena u subjektnu, istraživačku i aktivnu poziciju. Učenik je istraživač i kreator, dok je [[učitelj]] organizator, [[motivacija|motivator]] i programer.
 == Obilježja ==
 Bit problemske nastave svodi se na usvajanje činjenica poput naučnog [[istraživanje|istraživača]], gdje [[učenik|učenici]] samostalno istražuju i otkrivaju, a u tom procesu zastupljeni su svi oblici misaone aktivnosti. U početnoj situaciji su dani osnovni podaci, ali se na osnovu njih moraju pronaći novi, dotle nepoznati podaci za konkretnog učenika. Zahtjevi koji se postavljaju u zadatku trebaju biti nešto viši nego što su to učeničke optimalne mogućnosti, kako bi se kod učenika potaknula želja rješavanja zadatka.