Dobriša Cesarić: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
hehe
Oznake: uklonjeno uređivanje VisualEditor
m uklonjena promjena suradnika 217.72.24.226 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Tulkas Astaldo
Oznake: brzo uklanjanje SWViewer [1.4]
Redak 24: Redak 24:
| fusnote =
| fusnote =
}}
}}
'''Dobriša (Dobroslav)<ref name="MH">Cesarić, Dobriša. ''Izabrana djela'', ''prir.'' Vinko Brešić, 2. dopunjeno izd., Zagreb: Matica hrvatska, 2008., {{ISBN|978-953-150-298-6}}, str. 31., str. 192.

{{Citat|U "Kritici" izlazi pjesma Buđenje šume potpisana njegovim pravim imenom: Dobroslav Cesarić.|Brešić, 2008., 31.}}</ref> Cesarić''' ([[Požega]], [[10. siječnja]] [[1902.]] – [[Zagreb]], [[18. prosinca]] [[1980.]]), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] [[pjesnik]] i [[prevoditelj]].


== Životopis ==
== Životopis ==
Dobriša Cesarić rođen je u [[Požega|Požegi]] [[10. siječnja]] [[1902.]] godine. Rodio se u obitelji Đure Cesarića (1868.–1919.), šumarskog inženjera, i majke Marije Cesarić, rođene Marković (1873.–1956.).<ref name="MH"/> Djetinjstvo provodi u [[Osijek]]u gdje završava osnovnu školu i dva niža razreda gimnazije. Tijekom [[Prvi svjetski rat|Prvoga svjetskog rata]] [[1916.]] godine došao je u [[Zagreb]], gdje je završio gimnaziju,<ref name="essekeri">[http://essekeri.hr/bio/27-dobrisa-cesaric Biografija: Dobriša Cesarić] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20111126142325/http://essekeri.hr/bio/27-dobrisa-cesaric |date=26. studenoga 2011. }}, essekeri.hr, preuzeto 26. rujna 2011.</ref> a nakon mature [[1920.]] godine upisuje pravo, a nakon godinu dana filozofiju.

Od [[1924.]] do [[1926.]] godine radi u arhivu [[Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu|HNK]] u Zagrebu, a od [[1929.]] do [[1941.]] godine kao knjižničar u Higijenskom zavodu i lektor u Školi narodnoga zdravlja.<ref name="tko je tko">''[[Tko je tko u NDH|Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941. – 1945.]]'', Minerva, Zagreb, 1997., {{ISBN|953-6377-03-9}}, str. 69.</ref> Nakon uspostave [[NDH]] radi u Ministarstvu narodne prosvjete i to u Uredu za [[hrvatski jezik]]<ref name="tko je tko" /> a nakon [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]] radi u Nakladnom zavodu Hrvatske te kao urednik u izdavačkom poduzeću ''Zora''.<ref name="hazu">[http://info.hazu.hr/hr/clanovi_akademije/osobne_stranice/dcesaric/dcesaric_biografija/ HAZU: akademik Dobriša Cesarić, pjesnik], preuzeto 26. rujna 2011.</ref> Bio je redoviti član [[HAZU|JAZU]] (Razred za književnost) od [[1951.]] godine<ref name="hazu" /> te 1962. predsjednik [[Društvo hrvatskih književnika|Društva književnika Hrvatske]].<ref name="tko je tko" /> Dobriša Cesarić, jedan od najvećih hrvatskih pjesnika svih vremena, umro je u Zagrebu [[18. prosinca]] [[1980.]] godine.<ref name="hazu" />
Od [[1924.]] do [[1926.]] godine radi u arhivu [[Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu|HNK]] u Zagrebu, a od [[1929.]] do [[1941.]] godine kao knjižničar u Higijenskom zavodu i lektor u Školi narodnoga zdravlja.<ref name="tko je tko">''[[Tko je tko u NDH|Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941. – 1945.]]'', Minerva, Zagreb, 1997., {{ISBN|953-6377-03-9}}, str. 69.</ref> Nakon uspostave [[NDH]] radi u Ministarstvu narodne prosvjete i to u Uredu za [[hrvatski jezik]]<ref name="tko je tko" /> a nakon [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]] radi u Nakladnom zavodu Hrvatske te kao urednik u izdavačkom poduzeću ''Zora''.<ref name="hazu">[http://info.hazu.hr/hr/clanovi_akademije/osobne_stranice/dcesaric/dcesaric_biografija/ HAZU: akademik Dobriša Cesarić, pjesnik], preuzeto 26. rujna 2011.</ref> Bio je redoviti član [[HAZU|JAZU]] (Razred za književnost) od [[1951.]] godine<ref name="hazu" /> te 1962. predsjednik [[Društvo hrvatskih književnika|Društva književnika Hrvatske]].<ref name="tko je tko" /> Dobriša Cesarić, jedan od najvećih hrvatskih pjesnika svih vremena, umro je u Zagrebu [[18. prosinca]] [[1980.]] godine.<ref name="hazu" />


Redak 36: Redak 39:
Pjesničko djelo Dobriše Cesarića sadrži desetak knjiga pjesama i prepjeva.
Pjesničko djelo Dobriše Cesarića sadrži desetak knjiga pjesama i prepjeva.


Dobriša Cesarić ušao je u talijansku antologiju svjetske lirike "Poeti del mondo", te u njemačku antologiju suvremene europske lirike a njegove pjesme prevedene su na mnoge svjetske jezike.<ref name="essekeri">[http://essekeri.hr/bio/27-dobrisa-cesaric Biografija: Dobriša Cesarić] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20111126142325/http://essekeri.hr/bio/27-dobrisa-cesaric|date=26. studenoga 2011.}}, essekeri.hr, preuzeto 26. rujna 2011.</ref>
Dobriša Cesarić ušao je u talijansku antologiju svjetske lirike "Poeti del mondo", te u njemačku antologiju suvremene europske lirike a njegove pjesme prevedene su na mnoge svjetske jezike.<ref name="essekeri" />


Dobitnik je [[Nagrada Vladimir Nazor|književne nagrade Vladimir Nazor]] [[1964.]] godine i [[Goranov vijenac|Goranovog vijenca]] [[1976.]] godine. Dobriša Cesarić umro je [[18. prosinca]] [[1980.]] godine u Zagrebu.
Dobitnik je [[Nagrada Vladimir Nazor|književne nagrade Vladimir Nazor]] [[1964.]] godine i [[Goranov vijenac|Goranovog vijenca]] [[1976.]] godine. Dobriša Cesarić umro je [[18. prosinca]] [[1980.]] godine u Zagrebu.

Inačica od 10. studenoga 2020. u 16:14

Dobriša Cesarić

Rođenje 10. siječnja 1902.
Smrt 18. prosinca 1980.
Zanimanje pjesnik i prevoditelj
Period pisanja 1916. – 1980.
Književne vrste poezija
Portal o životopisima

Dobriša (Dobroslav)[1] Cesarić (Požega, 10. siječnja 1902. – Zagreb, 18. prosinca 1980.), bio je hrvatski pjesnik i prevoditelj.

Životopis

Dobriša Cesarić rođen je u Požegi 10. siječnja 1902. godine. Rodio se u obitelji Đure Cesarića (1868.–1919.), šumarskog inženjera, i majke Marije Cesarić, rođene Marković (1873.–1956.).[1] Djetinjstvo provodi u Osijeku gdje završava osnovnu školu i dva niža razreda gimnazije. Tijekom Prvoga svjetskog rata 1916. godine došao je u Zagreb, gdje je završio gimnaziju,[2] a nakon mature 1920. godine upisuje pravo, a nakon godinu dana filozofiju.

Od 1924. do 1926. godine radi u arhivu HNK u Zagrebu, a od 1929. do 1941. godine kao knjižničar u Higijenskom zavodu i lektor u Školi narodnoga zdravlja.[3] Nakon uspostave NDH radi u Ministarstvu narodne prosvjete i to u Uredu za hrvatski jezik[3] a nakon Drugoga svjetskog rata radi u Nakladnom zavodu Hrvatske te kao urednik u izdavačkom poduzeću Zora.[4] Bio je redoviti član JAZU (Razred za književnost) od 1951. godine[4] te 1962. predsjednik Društva književnika Hrvatske.[3] Dobriša Cesarić, jedan od najvećih hrvatskih pjesnika svih vremena, umro je u Zagrebu 18. prosinca 1980. godine.[4]

Pokopan je na zagrebačkome groblju Mirogoju.[5]

Književno stvaralaštvo

U književnosti se prvi put, kao četrnaestogodišnjak, pojavio 1916. godine pjesmom "I ja ljubim" koja je objavljena u zagrebačkom omladinskom listu Pobratim.[3] Prvu zbirku pjesama Lirika objavljuje 1931. godine i za nju dobiva nagradu Jugoslavenske akademije. Surađuje u mnogim listovima i književnim časopisima, kao što su: Pobratim, Književna republika, Savremenik, Kritika, Hrvatska revija, Vienac... Objavljuje književne prikaze.

Pjesničko djelo Dobriše Cesarića sadrži desetak knjiga pjesama i prepjeva.

Dobriša Cesarić ušao je u talijansku antologiju svjetske lirike "Poeti del mondo", te u njemačku antologiju suvremene europske lirike a njegove pjesme prevedene su na mnoge svjetske jezike.[2]

Dobitnik je književne nagrade Vladimir Nazor 1964. godine i Goranovog vijenca 1976. godine. Dobriša Cesarić umro je 18. prosinca 1980. godine u Zagrebu.

Stil

Njegove pjesme su izraz izvornog doživljaja, nisu nastale nekim verbalnim oponašanjem unaprijed postavljene stereotipne forme. Njegove pjesme prirodno teku. Pa čak i kad, naoko, izgledaju "sklepane", iza njih stoji misao, ideja, nisu slijed slučajnosti već unutrašnjih misaonih slika, izljev iskrenih emocija.

Može se reći da Cesarićeva lirika ima još jednu osobinu koja se čini ne samo rijetkom nego i usamljenom u poeziji prošlog stoljeća na našim prostorima. To su povremeni, ali veoma uvjerljivi pjesnikovi pokušaji da se ponovo oživi radost i u sferi umjetnosti iz koje je, kao neki nedostojni motiv, odavno potisnuta. Karakteristično je da se ovakve ideje obično pojavljuju u pjesnikovim motivima predvečerja i noći - u ambijentima u kojima je kod drugih pjesnika stvarana najtamnija poezija. Mnoge Cesarićeve strofe iz zamračenog pejzaža velegrada niču pred našim očima kao neki flouroscentni cvjetovi (U suton, Slavlje večeri...).

Među velikim hrvatskim liričarima, Cesarić je jedan od onih koji je vjerojatno napisao i najmanje. Za više od pola vijeka napisao je svega stotinjak pjesama od kojih rijetko koja prelazi na sljedeću stranicu. Svi su izgledi da je mnogo "suza i riječi" ostalo sakriveno u Cesariću, sakriveno od ostalog svijeta, da je pjesma "Sakrivena bol" pjesma o njemu samom.

Prevoditeljski rad

Prevodio je djela s njemačkog, ruskog, talijanskog, bugarskog i mađarskog jezika.[4]

Djela

  • Lirika, Zagreb, 1931.
  • Spasena svjetla, Zagreb, 1938.
  • Izabrani stihovi, Zagreb, 1942.
  • Pjesme, Zagreb, 1951.
  • Knjiga prepjeva, Zagreb 1951.
  • Osvijetljeni put, Zagreb, 1953.
  • Tri pjesme, Zagreb, 1955.
  • Goli časovi, Novi Sad, 1956.
  • Proljeće koje nije moje, Zagreb, 1957.
  • Izabrane pjesme, Zagreb, 1960.
  • Poezija, Skoplje, 1965.
  • Moj prijatelju, Zagreb, 1966.
  • Slap, izabrane pjesme, Zagreb, 1970.
  • Svjetla za daljine, Beograd, 1975.
  • Izabrana lirika, Beograd, 1975.
  • Izabrane pjesme i prepjevi, Sarajevo, 1975.
  • Pjesme. Memoarska proza, Zagreb, 1976. (Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 113.)[6]
  • Voćka poslije kiše, Zagreb, 1978.

Posmrtno

  • Spasena svjetla, Zagreb, 1985.
  • Srebrna zrnca u pjesniku, Zagreb, 1985.
  • Balada iz predgrađa, Zagreb, 1992.
  • Povratak, Zagreb, 1995.
  • Kadikad, Zagreb, 1997.
  • Dobriša Cesarić. Pjesme., ABC naklada, Zagreb, 2007.
  • Izabrana djela, (prir. Vinko Brešić), 2. dopunjeno izd., Matica hrvatska, Zagreb, 2008.

Nagrade i priznanja

Spomen

  • U Požegi se od 2003. godine održavaju Dani Dobriše Cesarića, na kojima se dodjeljuje hrvatska pjesnička nagrada koja nosi njegovo ime, nagrada Dobriša Cesarić.
  • U Osijeku je 2011. godine prigodom aktivnosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti osječkoga Zavoda, u godini 150.-te obljetnice Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, na osječkom Filozofskom fakultetu, upriličena svečana akademija posvećena liku i djelu akademika Dobriše Cesarića.[7]

Izvori

  1. ↑ a b Cesarić, Dobriša. Izabrana djela, prir. Vinko Brešić, 2. dopunjeno izd., Zagreb: Matica hrvatska, 2008., ISBN 978-953-150-298-6, str. 31., str. 192.
    Wikicitati »U "Kritici" izlazi pjesma Buđenje šume potpisana njegovim pravim imenom: Dobroslav Cesarić.«
    (Brešić, 2008., 31.)
  2. ↑ a b c Biografija: Dobriša Cesarić  Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. studenoga 2011. (Wayback Machine), essekeri.hr, preuzeto 26. rujna 2011.
  3. ↑ a b c d Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941. – 1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 69.
  4. ↑ a b c d HAZU: akademik Dobriša Cesarić, pjesnik, preuzeto 26. rujna 2011.
  5. ↑ Gradska groblja Zagreb - C, pristupljeno 11. listopada 2015.
  6. ↑ worldcat.org: Pjesme ; Memoarska proza, preuzeto 8. prosinca 2012.
  7. ↑ HAZU: Akademija posvećena Dobriši Cesariću, sib.hr, 19. svibnja 2011., preuzeto 26. rujna 2011.

Vanjske poveznice

Sestrinski projekti

Wikicitati imaju zbirke citata o temi Dobriša Cesarić

Mrežna mjesta


Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Dobriša_Cesarić&oldid=5664109"