HNK Rijeka

»NK Rijeka« preusmjerava ovamo. Za klub iz Viteza, pogledajte NK Rijeka Vitez.

HNK Rijeka
Puno ime	Hrvatski nogometni klub Rijeka
Nadimak	Riječki bijeli
Osnovan	1946. (kao NK Kvarner)
Igralište	Stadion Rujevica, Rijeka
Kapacitet	8.191
Predsjednik	Damir Mišković
Trener	Simon Rožman
Liga	1. HNL
2019./20.	3.
Popis igrača	Popis igrača HNK Rijeke
Domaći dres Gostujući dres

Zgrada HNK Rijeka na Kantridi

HNK Rijeka je hrvatski nogometni klub iz Rijeke. Jedan je od najuspješnijih hrvatskih klubova po tradiciji i značenju u hrvatskom nogometu. Klub je osnovan 1946. godine pod imenom Kvarner. Domaće utakmice igra na stadionu Rujevica, a do 2015. godine Rijeka je nastupala na stadionu Kantrida.

HNK Rijeka je osvojila jedan naslov prvaka Hrvatske iz 2017. godine dok je sedam puta bila doprvak. Osvajač je 7 nacionalnih kupova, 2 jugoslavenska kupa te 5 Hrvatskih kupova, jednog Hrvatskog nogometnog superkupa, te Balkanskog kupa osvojenog 1978. godine. Najveći rivali HNK Rijeke su momčadi splitskog Hajduka s kojim igra Jadranski derbi, zagrebačkog Dinama, pulske Istre te gradskog rivala Orijenta.

Prema istraživanjima za Rijeku navija 4% ljudi u Hrvatskoj čime je po popularnosti četvrti klub u državi. Navijačka skupina HNK Rijeke Armada je osnovana 1987. godine

Povijest

HNK Rijeka nastaje 1946. godine pod imenom Kvarner. Osnivači kluba bili su tada vodeći športski djelatnici u gradu: Drago Harapin, Edo Radetti, Renato Tich itd. Prvi predsjednik u povijesti kluba bio je dr. Ljudevit Sošić, a prvi trener Hans Bloch. Prvu utakmicu u svojoj povijesti Rijeka je odigrala na domaćem terenu protiv splitskog Hajduka. Rijeka je pobijedila rezultatom 2:0, a prvi pogodak u povijesti kluba postigao je Rinaldo Petronio. Pod imenom Kvarner se klub natječe samo do 1954. godine kada ga se mijenja u NK Rijeka. Pod tim imenom on će ostvariti neke od svojih najvećih uspjeha u europskim natjecanjima kada jednom dolazi do četvrtzavršnice, a jednom do osmine završnice europskih kupova. U doba Domovinskog rata NK Rijeka vrši malenu promjenu imena u Hrvatski nogometni klub Rijeka. U to je vrijeme HNK Rijeka jasno zauzela antijugoslavenski stav kao pravi hrvatski klub. Klupska maskota je morski pas, popularno nazvan pešekan.

U novoj državi Hrvatskoj, od 1991. godine, Rijeka je uvijek završavala u vrhu HNL. Posebno se ističu rezultati kada su 2017. bili prvi, 1999., 2006., 2014. i 2018. su bili drugi, a 2004., 2009. i 2013. na trećem mjestu.

U sezoni 1998./99. je skandaloznim suđenjem u zaključnom dijelu prvenstva, u Ligi za prvaka, HNK Rijeka ostala bez svog prvog naslova prvaka. U posljednjim minutama zadnjeg kola prvenstva, poništen je regularan pogodak HNK Rijeke protiv Osijeka, kojim bi Rijeka pobijedila Osijeka i postala prvakom. Rijeka se za naslov prvaka Hrvatske borila još i 2005., te 2006. godine u Hrvatskoj, te nekoliko puta u Jugoslaviji. HNK Rijeka je jedan od tri najveća hrvatska kluba, što potvrđuje i podatak da Rijeka konstantno igra u prvoj ligi još od 1974. godine, kao i pet osvojenih nacionalnih kupova, jedan osvojeni superkup te brojni europski uspjesi.

Rijeka je u sezoni 2004./05., imala najboljeg strijelca Prve HNL, Tomislava Ercega, sa 17 pogodaka.Leon Benko bio je najbolji stijelac nacionalnog prvenstva 2012./13. U ligi bivše države najbolji strijelac prvenstva bio je Milan Radović sa 26 postignutih golova 1981. godine.

Tijekom siječnja 2012. dogovoreno je da će talijanski poslovnjak Gabriele Volpi, ujedno i vlasnik fondacije Social Sport, preuzeti 70 % vlasničkog udjela HNK Rijeke. Ostatak od 30 % udjela ostao je u rukama Grada Rijeke (25 %), odnosno malih dioničara, navijača (5%). Volpi je već vlasnik talijanskog nogometnog kluba "La Spezie" koja je izborila ulazak u Seriu B za narednu sezonu te je bio i vlasnik vaterpolskih klubova Pro Recco i Primorje (prvaci i doprvaci Europe). Rijeka je osigurala trofej hrvatskog prvaka sezone 2016./17. pobijedivši Cibaliju 21. svibnja 2017., a zadnjih 5 utakmica su odigrane 27. svibnja 2017. godine. Rijeka je te sezone osvojila i četvrti Hrvatski nogometni kup (ukupno 6 u povijesti) ostvarivši povijesnu duplu krunu.

Stadion

Stadion Kantrida

Podrobniji članak o temi: Stadion Kantrida

Kantrida se nalazi u zapadnom dijelu Rijeke, na putu prema Opatiji. Ovaj stadion jedinstven je u svijetu jer je stiješnjen između stijena i mora, koje se nalazi na oko 50 metara od samog stadiona. Odmah pokraj stadiona nalaze se brojne riječke plaže i lučice za barke. Popularna američka televizijska kuća CNN je u studenom 2011. izabrala Kantridu kao jedan od sedam najčudesnijih nogometnih stadiona na svijetu, što je svakako veliko priznanje za navijače Rijeke. Stadion Kantrida svoje prve dane bilježi još davne 1913. godine gdje je prvo igralište propisanih dimenzija izgradila sušačka mladež u svom klubu Victorija. Ulaskom Rijeke u Prvu Jugoslavensku nogometnu ligu 1958. godine (status izboren kontinuiranim igranjem domaćih utakmica na Kantridi), do tada lesnati teren dobio je travnati pokrivač, a sredinom 1960-ih godina uz postojeću tribinu dograđena je i produžena nova betonska tribina u smjeru zapada. Kasnijom dogradnjom istočne strane i detaljnom rekonstrukcijom atletske staze, koja je u to doba dobila najmoderniju tartansku podlogu, 1970-ih je godina nastavljeno moderniziranje i uređivanje stadiona. U toj etapi završena je dogradnja visokih tribina na polukružnim dijelovima istočne i zapadne strane stadiona čime je dobio sadašnji izgled. Uskoro će krenuti izgradnja novog stadiona na istom mjestu, pa će tako biti povećan dosadašnji kapacitet tribina te će cijeli stadion dobiti moderniji štih.

Klupski uspjesi

Podrobniji članak o temi: Dodatak:HNK Rijeka u međunarodnim natjecanjima

Najveće uspjehe u svojoj povijesti i jedine trofeje HNK Rijeka je ostvarila u kup natjecanjima. 1978. godine "bijeli" osvajaju prvi trofej u svojoj povijesti, Kup maršala Tita. Rijeka je u beogradskoj završnici pogotkom Milana "Krlje" Radovića pobijedila Trepču i osvojila Kup. Na dočeku nogometašima u Rijeci bilo je više od šezdeset tisuća ljudi. Sezonu kasnije Rijeka je obranila naslov pobjednika Kupa, i to protiv Partizana. U prvoj utakmici na Kantridi pogocima Nikice Cukrova i Dragoljuba Bursaća Rijeka pobjeđuje 2:1. U drugoj utakmici u Beogradu bilo je 0:0, čime Riječani osvajaju svoj drugi kup za još jedno veliko slavlje u Rijeci. Rijeka je 1980. godine igrala četvrtzavršnicu Kupa pobjednika kupova gdje ju je nadjačao talijanski Juventus, dok je u Kupu UEFA najveći uspjeh ostvarila 1984. godine pobjedom nad madridskim Realom od 3:1. U uzvratu u Madridu Rijeka je nakon bezočne krađe izgubila (gluhonijemom igraču Rijeke, Damiru Desnici je sudac dodijelio crveni karton zbog "neposlušnog" kretanja nakon što je sudac svirao zaleđe; uzaludno su Riječani pokazivali službenom osoblju medicinsku dokumentaciju), te je kraljevski klub prošao dalje.

Nakon 26 godina čekanja, 2005. Rijeka osvaja svoj novi trofej, ovaj put u neovisnoj Hrvatskoj, Hrvatski nogometni kup. U dva susreta bijeli su ukupnim rezultatom 3:1 nadjačali Hajduk, te su ponovno dočekani u centru Rijeke pred sličnim brojem ljudi kao i 1978. godine. Neki od najznačajnijih igrača Rijeke iz te sezone bili su Daniel Šarić, Tomislav Erceg, Dumitru Mitu i Siniša Linić. Naravno mora se istaknuti trener Elvis Scoria koji je uspio sa Rijekom osvojiti Kup. Godine 2006. Rijeka ponovno osvaja Kup, ovaj put protiv Varteksa iz Varaždina. Ključni igrači te momčadi bili su Davor Vugrinec, Dario Knežević, Ahmad Sharbini, Igor Novaković i Fredi Bobic. Riječki nogometaši još jednom su dočekani u središtu svoga grada pred impresivnim brojem svojih navijača. Svoj treći Hrvatski nogometni kup klub je osvojio 2014. kada je u finalu ukupnim rezultatom 3:0 u dvije utakmice, svladan Dinamo. U prvoj, gostujućoj, utakmici Rijeka je pobijedila 1:0 pogotkom Ivana Tomečaka, a uzvratu pred svojim navijačima bijeli su pobijedili 2:0. Strijelci su bili Matej Mitrović i Zoran Kvržić. Treba istaknuti stratega te momčadi Matjaža Keka. Rijeka je osvojila i Balkanski kup 1978. te je igrala u završnicama nacionalnih kupova 1987. i 1994. godine. Rijeka je osvojila i nacionalni Superkup 2014. Ovi uspjesi svrstavaju Rijeku na sam vrh najtrofejnijih i najvećih hrvatskih klubova.

Dana 22. kolovoza 2013. odigrana je najveća utakmica na Kantridi u novijoj riječkoj povijesti. Rijeka je u prvoj utakmici play-off fazi za ulazak u Europa ligu igrala sa njemačkim Stuttgartom i pobijedila 2:1 pogocima Benka u 74. minuti te Kvržića u 87. minuti dok je pogodak za Stuttgart postigao Vedad Ibišević. U uzvratnoj utakmici play-off faze za ulazak u Europa ligu, Rijeka je odigrala 2:2 sa Stuttgartom u Njemačkoj, čime je osigurala povijesni ulazak u Europa ligu, prolaz su osigurali Leon Benko zgoditkom u 30. minuti i Goran Mujanović koji je postigao zgoditak u 94. minuti utakmice. U grupnoj fazi Rijeka je osvojila 4 boda. Rijeka je u sezoni 2014./15. po drugi put ušla u Europa ligu izbacivši u play off fazi Sheriff Tiraspol.

Momčad

Podrobniji članak o temi: Dodatak:Popis igrača HNK Rijeke

Uspjesi

Prvenstvo (1)

• Prva HNL

• prvak (1) : 2016./17.
• doprvak (7): 1998./99., 2005./06., 2013./14., 2014./15., 2015./16., 2017./18., 2018./19.

Kupovi (8)

• Hrvatski kup

• pobjednik (6): 2005., 2006., 2014., 2017., 2019., 2020.
• finalist (1): 1994.

• Kup maršala Tita

• pobjednik (2): 1978., 1979.
• finalist (1): 1987.

Superkup (1)

• Hrvatski superkup

• pobjednik (1): 2014.
• finalist (3): 2005., 2006., 2019.

Internacionalni kup (2)

• Balkanski kup

• pobjednik (1): 1978.
• finalist (1): 1980.

• Atlantic kup

• pobjednik (1): 2017.

Mlade kategorije

• kadetsko prvenstvo Hrvatske: -
• juniorsko prvenstvo Hrvatske: 1992., 1995./96., 2013./14.

Značajni igrači

Damir Desnica Petar Radaković Vladimir Lukarić Srećko Juričić Zvjezdan Radin Nikica Cukrov Miloš Hrstić Danko Matrljan Zvonko Canjuga Stojan Osojnak Igor Budan Milan Ružić Daniel Šarić Davor Vugrinec Nenad Gračan Dario Knežević

Damir Kreilach Tomislav Erceg Andrej Kramarić Josip Skoblar Janko Janković Sergio Machin Milan Radović Adriano Fegic Miodrag Kustudić Fredi Bobic Barnabás Sztipanovics Radomir Đalović Georgi Ivanov Leon Benko Damir Milinović Franko Andrijašević

Treneri

Hans Bloch (srpnja 1946–kolovoza 46.) Jozo Matošić (kolovoza 1946–kolovoza 47.) Ivan Smojver & Ante Vukelić (rujna 1947–listopada 47.) Franjo Glaser (listopada 1947–srpnja 48.) Zvonko Jazbec (rujna 1948–prosinca 48.) Franjo Glaser (siječnja 1949–prosinca 50.) Slavko Kodrnja (siječnja 1951–prosinca 51.) Ljubo Benčić (siječnja 1952–kolovoza 52.) Nikola Duković (rujna 1952–travnja 53.) Antun Lokošek (svibnja 1953–prosinca 53.) Ratomir Čabrić (siječnja 1954–srpnja 54.) Franjo Glaser (kolovoza 1954–srpnja 56.) Nikola Duković (rujna 1956–srpnja 57.) Milorad Ognjanov (rujna 1957–listopada 59.) Luka Kaliterna (studenoga 1959–svibnja 60.) Stojan Osojnak (svibnja 1960–lipnja 61.) Ostoja Simić (lipnja 1961–svibnja 62.) Angelo Zikovich & Stojan Osojnak (kolovoza 1962–prosinca 63.) Virgil Popescu (siječnja 1963–listopada 64.) Stojan Osojnak (listopada 1964–lipnja 67.) Vladimir Beara (svibnja 1967–studenoga 68.) Angelo Zikovich (studenoga 1968–lipnja 70.) Ilijas Pašić (lipnja 1970–lipnja 71.) Stevan Vilotić (lipnja 1971–lipnja 72.) Marcel Žigante (lipnja 1972–svibnja 73.)

Ivica Šangulin (svibnja 1973–lipnja 74.) Gojko Zec (lipnja 1974–lipnja 76.) Dragutin Spasojević (lipnja 1976–travnja 79.) Miroslav Blažević (lipnja 1979–siječnja 81.) Marijan Brnčić (siječnja 1981–travnja 83.) Josip Skoblar (svibnja 1983–prosinca 86.) Mladen Vranković (siječnja 1987–lipnja 89.) Vladimir Lukarić (lipnja 1989–siječnja 91.) Nikola "Pape" Filipović (siječnja 1991.) Mladen Vranković (veljače 1991.) Željko Mudrovičić (ožujka 1991–lipnja 91.) Marijan Jantoljak (lipnja 1991–studenoga 92.) Srećko Juričić & Mile Tomljenović (studenoga 1992.) Srećko Juričić (siječnja 1993–lipnja 94.) Zvjezdan Radin (lipnja 1994–ožujka 95.) Mladen Vranković (travnja 1995.) Josip Skoblar (travnja 1995–lipnja 95.) Marijan Jantoljak (lipnja 1995–rujna 95.) Ranko Buketa (rujna 1995–listopada 95.) Josip Skoblar (listopada 1995–studenoga 95.) Miroslav Blažević & Nenad Gračan (siječnja 1996–lipnja 96.) Luka Bonačić (lipnja 1996–kolovoza 96.) Ivan Kocjančić (interim.) (kolovoza 1996.) Branko Ivanković (kolovoza 1996–ožujka 98.) Nenad Gračan (ožujka 1998–studenoga 00.) Boris Tičić (studenoga 2000–prosinca 00.)

Predrag Stilinović (prosinca 2000–svibnja 01.) Ivan Katalinić (svibnja 2001–svibnja 02.) Zlatko Kranjčar (svibnja 2002–studenoga 02.) Mladen Mladenović (studenoga 2002–ožujka 03.) Vjekoslav Lokica (ožujka 2003–srpnja 03.) Ivan Katalinić (srpnja 2003–svibnja 04.) Elvis Scoria (1. srpnja 2004–30. rujna 2005.) Dragan Skočić (1. listopada 2005–30 . rujna 2006.) Milivoj Bračun (1. listopada 2006–13. ožujka 2007.) Josip Kuže (12. ožujka 2007–4. lipnja 2007.) Zlatko Dalić (1. lipnja 2007–30. lipnja 2008.) Mladen Ivančić (7. srpnja 2008–8. listopada 2008.) Stjepan Ostojić (nogometaš) (interim.) (4. listopada 2008–13. listopada 2008.) Robert Rubčić (13. listopada 2008–21. rujna 2009.) Zoran Vulić (22. rujna 2009–10. studenoga 2009.) Nenad Gračan (10. studenoga 2009–6. studenoga 2010.) Elvis Scoria (7. studenoga 2010–16. lipnja 2011.) Alen Horvat (20. lipnja 2011–4. listopada 2011.) Ivo Ištuk (4. listopada 2011–18. ožujka 2012.) Dragan Skočić (19. ožujka 2012–30. travnja 2012.) Mladen Ivančić (interim.) (30. travnja 2012–2. svibnja 2012.) Elvis Scoria (2. svibnja 2012–24. veljače 2013.) Matjaž Kek (27. veljače 2013–6. listopada 2018.) Igor Bišćan (10. listopada 2018–22. rujna 2019.) Simon Rožman (23. rujna 2019–)

Navijači

Podrobniji članak o temi: Armada

Sve je počelo daleke 1958. ulaskom NK Rijeke u Prvu Jugoslavensku ligu kada je za Rijeku živio čitav grad. Povratku igrača s kvalifikacijskih utakmica u Kruševcu i Subotici na željezničkom kolodvoru prisustvovao je velik broj navijača, sa zastavama i transparentima u čast NK Rijeke. Pjevalo se i čekalo sa sve većom nestrpljivošću. Kada je Rijeka stigla, nastao je opći juriš. Igrači, trener Ognjanon, maser Otmarich i ostali pratioci podignuti su na ramenima navijača i trijumfalno nošeni ulicama centra grada. Takve primjere nalazimo u cijeloj povijesti navijanja u Rijeci. Sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća obilježile su prave navijačke fešte, cijela regija živjela je za utakmice. Po nekoliko stotina brodica okićenih zastavama znalo se naći na moru ispred Kantride, pale se baklje, pojavljuju prvi transparenti. Iako se svaka utakmica doživljava kao derbi spomenut ćemo samo najveće fešte pod hridima Kantride i na ulicama diljem Europe. Svi pamte odlazak 8000 Riječana u Beograd na završnicu kupa protiv Trepče, nekoliko tisuća^{[nedostaje izvor]} navijača u Torinu, Madridu, Liegeu, Valladolidu. Rijeka je uz Hajduk i Dinamo uvjerljivo najpopularniji i najpraćeniji hrvatski športski klub.

Zanimljivosti

• Tijekom natjecanja u jugoslavenskim prvenstvima NK Rijeka je ostvarila rekord koji niti jedan drugi klub nije uspio oboriti sve do raspada države. Ona je imala najveći postotak osvojenih bodova u tadašnjoj drugoj ligi. Do ovog neobičnog rezultata se došlo tijekom prve polovice sedamdesetih kada su postojale 4 druge lige i njihovi prvaci su igrali kvalifikacije za ulazak u prvu. NK Rijeka je tada tek u trećem pokušaju ušla u prvu ligu. Riječani su dva puta zaustavljeni od Crvenke, i jednom od Osijeka. Sveukupno klub je proveo u tadašnjoj drugoj jugoslavenskoj ligi 7 godina (sezone 1954./55. - 1957./58. i 1970./71. - 1973./74.) od kojih je 4 puta bila prvak i to tako da tijekom sedamdesetih godina nikada nije imala više od 3 poraza (kada je bila prvak).

• Od 1953. svake godine u mjesecu lipnju HNK Rijeka organizira Kvarnersku rivijeru, cijenjeni međunarodni omladinski nogometni turnir za igrače do 19 godina.

• Klub je dobio najvišu nagradu Hrvatskog nogometnog saveza, Trofej podmlatka, i to u prvoj godini dodjeljivanja nagrade, 1979.

• HNK Rijeka je 2008. godine izdala svoju monografiju pod nazivom Kantrida bijelih snova. Autor monografije je Marinko Lazzarich, a u njoj je detaljno opisana cijela povijest nogometnog kluba s Kantride na 590 stranica, s više od 830 fotografija.
• Od sezone 2014./2015. nose personalizirane dresove tvrtke Jako, proizvođača sportske opreme iz Njemačke

Vanjske poveznice

• Službena stranica
• Armada