Guayana Esequiba: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka uređivanja
Redak 32: Redak 32:


Nikada nije definirana granica između španjolskog i nizozemskog posjeda.<ref name="Humphreys">[[Robert Arthur Humphreys|Humphreys, R. A.]] (1967), "Anglo-American Rivalries and the Venezuela Crisis of 1895", Presidential Address to the [[Royal Historical Society]] 10 December 1966, ''Transactions of the Royal Historical Society'', 17: pp 131–164</ref> Nizozemski robovi u Essequibu i Demerari prepoznali su rijeku [[Orinoco]] kao granicu između španjolske i nizozemske Gvajane, a robovi su često pokušavali prijeći Orinoko kako bi živjeli s većim, iako ograničenim slobodama u Španjolskoj Gvajani.<ref name="RESIST"/> U francuskoj [[Encyclopédie|enciklopediji]], objavljenoj 1757. godine, piše da se Španjolska Gvajana nalazi između Orinoka i rijeke Essequibo, dok se Nizozemska Gvajana nalazi između rijeke [[Essequibo (rijeka)|Essequibo]] i rijeke [[Maroni]].<ref>Denis Diderot, Jean le Rond D'Alembert, Charles Marie de la Condamine (1757): "Guiane" in ''L'Encyclopédie'', Vol. VII, Page 7:1004 [http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/9/99/ENC_7-1004.jpg See the original page on Commons] [http://artflsrv02.uchicago.edu/cgi-bin/philologic/getobject.pl?c.6:1672.encyclopedie0513.9958154 and the Transcription from the University of Chicago]</ref>
Nikada nije definirana granica između španjolskog i nizozemskog posjeda.<ref name="Humphreys">[[Robert Arthur Humphreys|Humphreys, R. A.]] (1967), "Anglo-American Rivalries and the Venezuela Crisis of 1895", Presidential Address to the [[Royal Historical Society]] 10 December 1966, ''Transactions of the Royal Historical Society'', 17: pp 131–164</ref> Nizozemski robovi u Essequibu i Demerari prepoznali su rijeku [[Orinoco]] kao granicu između španjolske i nizozemske Gvajane, a robovi su često pokušavali prijeći Orinoko kako bi živjeli s većim, iako ograničenim slobodama u Španjolskoj Gvajani.<ref name="RESIST"/> U francuskoj [[Encyclopédie|enciklopediji]], objavljenoj 1757. godine, piše da se Španjolska Gvajana nalazi između Orinoka i rijeke Essequibo, dok se Nizozemska Gvajana nalazi između rijeke [[Essequibo (rijeka)|Essequibo]] i rijeke [[Maroni]].<ref>Denis Diderot, Jean le Rond D'Alembert, Charles Marie de la Condamine (1757): "Guiane" in ''L'Encyclopédie'', Vol. VII, Page 7:1004 [http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/9/99/ENC_7-1004.jpg See the original page on Commons] [http://artflsrv02.uchicago.edu/cgi-bin/philologic/getobject.pl?c.6:1672.encyclopedie0513.9958154 and the Transcription from the University of Chicago]</ref>

== 19. stoljeće ==
Prema [[Anglo-nizozemski ugovor iz 1814|anglo-nizozemskom ugovoru iz 1814. godine]], nizozemske kolonije [[Demerara]], [[Berbice]] i [[Essequibo (kolonija)|Essequibo]] prebačene su na Ujedinjeno Kraljevstvo. U to vrijeme Nizozemci su gotovo dva stoljeća branili teritorij od Britanaca, Francuza i Španjolaca,<ref name="STATES"/> često se udružujući s domorocima u regiji koji su pružali obavještajne podatke o upadima Španjolske i pobjeglim robovima.
[[Datoteka:Gran_Colombia_map.jpg|mini|270x270px|Karta [[Velika Kolumbija|Velike Kolumbije]] iz 1840. godine, uključujući regiju Esequibo.]]
Nakon uspostave [[Velika Kolumbija|Velike Kolumbije]] [[1819.]] započeli su teritorijalni sporovi između Velike Kolumbije (kasnije Venezuele) i Britanaca.

Britanci su izjavili da je tijekom anglo-nizozemskog sporazuma iz 1814. Španjolska bila uključena u rasprave i nije imala primjedbi na područja koja su Britanci zatražili.<ref name="VenQuest">{{Citiranje knjiga|Title=Pamphlets on the Venezuelan Question|Date=1896}}</ref> Britanija je tada rekla da, kada je 1819. stvorena Velika Kolumbija, nova vlada nije uložila prigovore i da je Velika Kolumbija bila dužna Britaniji za potporu tijekom [[Venecuelanski rat za neovisnost|venezuelskog rata za neovisnost]].<ref name="VenQuest" /> Napokon, kada je Venezuela osnovana 1830. godine, Britanci su ustvrdili da u to vrijeme nije bilo prigovora na granicu.<ref name="VenQuest" /> Venezuela je izjavila da je 1822. godine [[José Rafael Revenga]], opunomoćeni ministar [[Velika Kolumbija|Velike Kolumbije]] u Britaniji, predložio granice s britanskim teritorijima koji su uključivali Veliku Kolumbiju koja je uključivala teritorij Essequibo.<ref name="VenQuest" />

Godine 1831. Britanija je spojila nekadašnja nizozemska područja Berbice, Demerara i Essequibo u jednu koloniju, [[Britanska Gvajana|Britansku Gvajanu]].


== Izvori ==
== Izvori ==

Inačica od 13. studenoga 2020. u 19:48

Guayana Esequiba u svijetlo zelenoj boji, a ostatak Gvajane u tamno zelenoj boji; Venezuela prikazana narančastom bojom.

Guayana Esequiba (španjolski izgovor [ɡwaˈʝana eseˈkiβa]) je sporni teritorij od 159.500 km2 zapadno od rijeke Essequibo kojim upravlja i nadzire ga Gvajana, a na koji polaže pravo Venezuela.[1] Granični spor naslijeđen je od kolonijalnih sila (Španjolska u slučaju Venezuele, te Nizozemska i Velika Britanija u slučaju Gvajane), a komplicira se neovisnošću Gvajane od Ujedinjenog Kraljevstva 1966.

Status teritorija podliježe Ženevskom sporazumu koji su Ujedinjeno Kraljevstvo, Venezuela i Britanska Gvajana potpisale 17. veljače 1966. Ovim se ugovorom utvrđuje da će se stranke složiti pronaći praktično, mirno i zadovoljavajuće rješenje spora.[2] Unatoč ugovoru, Venezuela je upotrijebila diplomatske, ekonomske i vojne akcije protiv Gvajane, poput prijetnji ekonomskim sankcijama protiv država koje žele pomoći Gvajani u razvoju teritorija.[3] Gubitak područja bogatog resursima, koje čini oko dvije trećine teritorija Gvajane, nanio bi nepovratnu štetu gospodarskom razvoju Gvajane.[3]

Teritorij je Gvajana podijelila na šest administrativnih regija: Barima-Waini, Cuyuni-Mazaruni, Pomeroon-Supenaam, Potaro-Siparuni, Gornji Takutu-Gornji Essequibo i Otoci Essequibo-Zapadna Demerara. Venezuela ga često prikazuje na karti kao prugastu regiju koja se naziva Guayana Esequiba i uključen je u državne ustave Bolívar i Delta Amacuro.

Povijest

15. stoljeće

Prvi europski susret u regiji imali su brodovi Juana de Esquivela, zamjenika don Diega Columbusa, sina Kristofora Kolumba 1498. godine.[4] Regija je dobila ime po Esquivelu. 1499. Amerigo Vespucci i Alonso de Ojeda istražili su ušća Orinoka, a navodno su bili prvi Europljani koji su istražili Essequibo.[4]

16. stoljeće

Karta Hessela Gerritsza iz 1625. godine koja prikazuje nizozemski teritorij (u žutoj boji) od rijeke Orinoco do rijeke Amazone.

Nizozemska kolonizacija Gvajana dogodila se prvenstveno između ušća rijeke Orinoco na zapadu i rijeke Amazone na istoku.[5] Njihovo prisustvo u Gvajanama zabilježeno je krajem 1500-ih, iako su mnogi dokumenti ranih nizozemskih otkrića u regiji uništeni.[5] Nizozemci su bili prisutni čak zapadno od poluotoka Araya u Venezueli koristeći solane na tom području.[5] Do 1570-ih izvješteno je da Nizozemci započinju trgovinu u Guinanama, ali postoji malo dokaza.[5] U to vrijeme ni Portugalci ni Španjolci nisu uspostavili nijednu ustanovu na tom području.[5] Nizozemska utvrda sagrađena je 1596. godine na ušću rijeke Essequibo na otoku, iako su je utvrdu srušili Španjolci kasnije te godine.[5]

Godine 1597. zanimanje Nizozemske za putovanje u Gvajane postalo je uobičajeno nakon objavljivanja časopisa "Otkriće Gvajane" Sir Waltera Raleigha.[5] Dana 3. prosinca 1597. nizozemska ekspedicija napustila je Brielle i obišla obale između Amazone i Orinoka.[5] Izvještaj, koji je napisao A. Cabeljau i koji je opisao kao "realističnije podatke o regiji" od onog iz Raleigha, pokazao je kako su Nizozemci putovali rijekama Orinoco i Caroní, otkrivajući desetke rijeka i druge zemlje koja su ranije bila nepoznate.[5] Cabeljau je napisao o dobrim odnosima s domorocima i da su Španjolci bili prijateljski raspoloženi kad su ih susreli u San Toméu.[5] Do 1598. godine nizozemski brodovi navraćali su u Gvajanu kako bi uspostavili naselja.

17. stoljeće

Ruševine utvrde Kyk-Over-Al, koju su Nizozemci izgradili 1616. godine.

Još jedna nizozemska utvrda koju su podržavale autohtone skupine osnovana je na ušću rijeke Essequibo 1613. godine, iako su je Španjolci uništili u studenom 1613.[5] 1616. godine nizozemski kapetan broda Aert Adriaenszoon Groenewegen osnovao je utvrdu Kyk-Over-Al smještenu 32 km niz rijeku Essequibo, gdje se oženio kćerkom autohtonog poglavice, kontrolirajući nizozemsku koloniju gotovo pedeset godina do svoje smrti 1664.[5]

Do 1637. Španjolci su napisali da Nizozemci "U ta tri naselja Amacuro, Essequibo i Berbice [Nizozemci] imaju mnogo ljudi... svi Aruaci i Karibi povezani su s njim", s kasnijim izvještajima o nizozemskim gradnjama utvrda iz Cape Northa na rijeci Amazoni do otvaranja rijeke Orinoco.[5] Godine 1639. Španjolci su izjavili da su Nizozemci u Essequibu "dalje zaštićeni od 10.000 do 12.000 Kariba u čijoj su blizini često i koji su im saveznici".[5] Navedeno je da kapetan Groenewegen sprječava Španjolce i Portugalce da se nasele na tom području.[5]

U govorima pred engleskim parlamentom održanim 21. siječnja 1644. godine, engleski doseljenici koji su istraživali Gvajane izjavili su da su Nizozemci, Englezi i Španjolci dugo pokušavali pronaći El Dorado u regiji.[6] Englezi su rekli da su Nizozemci dugi niz godina imali iskustva s putovanjem rijekom Orinoco.[6] Zbog vještog putovanja Nizozemaca Orinocom, Španjolci će im kasnije zabraniti putovanje rijekom.

Ozbiljna nizozemska kolonizacija zapadno od Essequiba započela je početkom 1650-ih, dok se kolonija Pomeroon uspostavljala između rijeka Moruka i Pomeroon.[5] Mnogi od tih kolonista bili su nizozemsko-brazilski Židovi koji su napustili Pernambuco.[5] Godina 1673. osnovana su nizozemska naselja sve do rijeke Barime.[5]

18. stoljeće

Zemljovid Amerike iz 1775. godine Rigoberta Bonnea, koji prikazuje Nizozemsku Gvajanu od ušća rijeke Orinoco do rijeke Maroni.
Nizozemske kolonije Essequibo i Demerara 1798. Nizozemska karta prepoznaje rijeku Barimu u blizini ušća rijeke Orinoco kao njezinu granicu sa španjolskom.

Do 1745. Nizozemci su imali nekoliko teritorija u regiji, uključujući Essequibo, Demeraru, Berbice i Surinam.[4] Nizozemska naselja osnovana su i na rijekama Cuyuní, Caroní i Moruka.[7] Domingos, Bandeira Jerónimo i Roque opisali su Essequiba i Demeraru kao "sofisticirane i perspektivne kolonije robova".[7]

Nikada nije definirana granica između španjolskog i nizozemskog posjeda.[8] Nizozemski robovi u Essequibu i Demerari prepoznali su rijeku Orinoco kao granicu između španjolske i nizozemske Gvajane, a robovi su često pokušavali prijeći Orinoko kako bi živjeli s većim, iako ograničenim slobodama u Španjolskoj Gvajani.[7] U francuskoj enciklopediji, objavljenoj 1757. godine, piše da se Španjolska Gvajana nalazi između Orinoka i rijeke Essequibo, dok se Nizozemska Gvajana nalazi između rijeke Essequibo i rijeke Maroni.[9]

19. stoljeće

Prema anglo-nizozemskom ugovoru iz 1814. godine, nizozemske kolonije Demerara, Berbice i Essequibo prebačene su na Ujedinjeno Kraljevstvo. U to vrijeme Nizozemci su gotovo dva stoljeća branili teritorij od Britanaca, Francuza i Španjolaca,[4] često se udružujući s domorocima u regiji koji su pružali obavještajne podatke o upadima Španjolske i pobjeglim robovima.

Karta Velike Kolumbije iz 1840. godine, uključujući regiju Esequibo.

Nakon uspostave Velike Kolumbije 1819. započeli su teritorijalni sporovi između Velike Kolumbije (kasnije Venezuele) i Britanaca.

Britanci su izjavili da je tijekom anglo-nizozemskog sporazuma iz 1814. Španjolska bila uključena u rasprave i nije imala primjedbi na područja koja su Britanci zatražili.[10] Britanija je tada rekla da, kada je 1819. stvorena Velika Kolumbija, nova vlada nije uložila prigovore i da je Velika Kolumbija bila dužna Britaniji za potporu tijekom venezuelskog rata za neovisnost.[10] Napokon, kada je Venezuela osnovana 1830. godine, Britanci su ustvrdili da u to vrijeme nije bilo prigovora na granicu.[10] Venezuela je izjavila da je 1822. godine José Rafael Revenga, opunomoćeni ministar Velike Kolumbije u Britaniji, predložio granice s britanskim teritorijima koji su uključivali Veliku Kolumbiju koja je uključivala teritorij Essequibo.[10]

Godine 1831. Britanija je spojila nekadašnja nizozemska područja Berbice, Demerara i Essequibo u jednu koloniju, Britansku Gvajanu.

Izvori

  1. ↑ British Guiana Boundary: Arbitration with the United States of Venezuela. The Case (and Appendix) on Behalf of the Government of Her Britannic Majesty Volume 7. Printed at the Foreign office, by Harrison and sons, 1898.
  2. ↑ Agreement to resolve the controversy over the frontier between Venezuela and British Guiana (Treaty of Geneva, 1966) from UN
  3. ↑ a b Ince, Basil A. 1970. The Venezuela-Guyana Boundary Dispute in the United Nations. Caribbean Studies. 9 (4): 5–26
  4. ↑ a b c d The Statesman's Yearbook 2017: The Politics, Cultures and Economies of the World 153 izdanje. Springer Publishing. str. 566. ISBN 1349683981
  5. ↑ a b c d e f g h i j k l m n o p q r Goslinga, Cornelis. 1971. The Dutch in the Caribbean and on the Wild Coast. University of Florida Press. Gainesville, FL.
  6. ↑ a b Predložak:Citiranje knjiga
  7. ↑ a b c Predložak:Citiranje knjiga
  8. ↑ Humphreys, R. A. (1967), "Anglo-American Rivalries and the Venezuela Crisis of 1895", Presidential Address to the Royal Historical Society 10 December 1966, Transactions of the Royal Historical Society, 17: pp 131–164
  9. ↑ Denis Diderot, Jean le Rond D'Alembert, Charles Marie de la Condamine (1757): "Guiane" in L'Encyclopédie, Vol. VII, Page 7:1004 See the original page on Commons and the Transcription from the University of Chicago
  10. ↑ a b c d Predložak:Citiranje knjiga
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Guayana_Esequiba&oldid=5666567"