Popravak DNK: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja Oznaka: uklonjeno uređivanje |
Nema sažetka uređivanja Oznake: uklonjeno uređivanje VisualEditor |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Popravak DNA''' su molekularni mehanizmi koji popravljaju oštećene molekule [[DNA]]. Ovi su mehanizmi potrebni jer njima se svakoj stanici i organizmu osigurava genska cjelovitost i vijabilnost. U procesu popravka ulogu imaju [[enzim|enzimi]], [[gen|geni]] i molekulski procesi. <ref name="OS">{{cite web|title=Mehanizmi oštećenja i popravka DNA|url=http://www.unios.hr/molekularna/predmeti/Mehanizmiostecenja.doc|work=Opći podaci predmeta. Nositelj predmeta: Dr. sc Davor Zahradka, Dr. sc. Ksenija Zahradka. Ustanova nositelja predmeta: Institut Ruđer Bošković, Zavod za molekularnu biologiju.|publisher=Sveučilište u Osijeku|accessdate=21. veljače 2015.}}</ref> |
= '''Popravak DNA''' su molekularni mehanizmi koji popravljaju oštećene molekule [[DNA]]. Ovi su mehanizmi potrebni jer njima se svakoj stanici i organizmu osigurava genska cjelovitost i vijabilnost. U procesu popravka ulogu imaju [[enzim|enzimi]], [[gen|geni]] i molekulski procesi. <ref name="OS">{{cite web|title=Mehanizmi oštećenja i popravka DNA|url=http://www.unios.hr/molekularna/predmeti/Mehanizmiostecenja.doc|work=Opći podaci predmeta. Nositelj predmeta: Dr. sc Davor Zahradka, Dr. sc. Ksenija Zahradka. Ustanova nositelja predmeta: Institut Ruđer Bošković, Zavod za molekularnu biologiju.|publisher=Sveučilište u Osijeku|accessdate=21. veljače 2015.}}</ref> = |
||
Popravak je osobito važan zbog oštećenja u molekuli DNA koja zaustavljaju repliciranje kromosoma, jer to ugrožava stanični genom i samu stanicu. Stanica teži očuvati se i zato aktivira više puteva popravka. Neki popravci su potpuni i vraća stanicu u ispravno stanje, a neki popravci skloni su stvaranju pogrješaka. Ova skupina zaobilazi oštećenja i iskazuje toleranciju prema njima. Posljedica je da se ugradi ova nova nukleinska baza i mogući nastanak mutacija.<ref name="PBF"/> |
Popravak je osobito važan zbog oštećenja u molekuli DNA koja zaustavljaju repliciranje kromosoma, jer to ugrožava stanični genom i samu stanicu. Stanica teži očuvati se i zato aktivira više puteva popravka. Neki popravci su potpuni i vraća stanicu u ispravno stanje, a neki popravci skloni su stvaranju pogrješaka. Ova skupina zaobilazi oštećenja i iskazuje toleranciju prema njima. Posljedica je da se ugradi ova nova nukleinska baza i mogući nastanak mutacija.<ref name="PBF"/> |
||
| Redak 7: | Redak 6: | ||
Na oštećenje DNA utječu vanjski i unutarnji čimbenici. Vanjski čimbenici su [[ionizirajuće zračenje]], [[ultraljubičasto zračenje]] i razni kemijski agensi, a unutarnji su oštećenja nastala tijekom [[replikacija DNA|replikacije DNA]], oksidativna oštećenja DNA i spontani gubitak baza.<ref name="OS"/> |
Na oštećenje DNA utječu vanjski i unutarnji čimbenici. Vanjski čimbenici su [[ionizirajuće zračenje]], [[ultraljubičasto zračenje]] i razni kemijski agensi, a unutarnji su oštećenja nastala tijekom [[replikacija DNA|replikacije DNA]], oksidativna oštećenja DNA i spontani gubitak baza.<ref name="OS"/> |
||
DNA može biti oštećena na razne načine: to mogu biti krivo sparene baze, apurinska i apirimidinska (AP) mjesta, promijenjene baze, jednolančani lomovi, dvolančani lomovi, unakrižno povezivanje lanaca. <ref name="OS"/> |
|||
DNA se popravlja raznim mehanizmima. To može biti reverzija oštećenja (kao što je fotoreaktivacija, alkiltransferaze), ekscizijski popravak (bazni i nukleotidni), rekombinacijski popravak (homolognom i nehomolognom rekombinacijom), popravak krivo sparenih baza.<ref name="OS"/> Na oštećenje DNA može se javiti stanični odgovor (pr. [[odgovor SOS]] kod bakterija koji je opisao i imenovao hrvatski znanstvenik [[Miroslav Radman]] 1974.).<ref name="OS"/><ref name="PBF">{{cite web|title=Izv. prof. dr. sc. Višnje Bačun-Družina. Odgovor bakterijske stanice na oštećenja u DNA|url=http://www.pbf.unizg.hr/content/download/26601/103160/version/1/file/Odgovor+bakterijske+stanice+na+o%C5%A1te%C4%87enja+u+DNA.pdf|work=|publisher=PBF Zagreb|accessdate=21. veljače 2015.}}</ref> |
DNA se popravlja raznim mehanizmima. To može biti reverzija oštećenja (kao što je fotoreaktivacija, alkiltransferaze), ekscizijski popravak (bazni i nukleotidni), rekombinacijski popravak (homolognom i nehomolognom rekombinacijom), popravak krivo sparenih baza.<ref name="OS"/> Na oštećenje DNA može se javiti stanični odgovor (pr. [[odgovor SOS]] kod bakterija koji je opisao i imenovao hrvatski znanstvenik [[Miroslav Radman]] 1974.).<ref name="OS"/><ref name="PBF">{{cite web|title=Izv. prof. dr. sc. Višnje Bačun-Družina. Odgovor bakterijske stanice na oštećenja u DNA|url=http://www.pbf.unizg.hr/content/download/26601/103160/version/1/file/Odgovor+bakterijske+stanice+na+o%C5%A1te%C4%87enja+u+DNA.pdf|work=|publisher=PBF Zagreb|accessdate=21. veljače 2015.}}</ref> |
||
Inačica od 29. studenoga 2020. u 01:56
Popravak DNA su molekularni mehanizmi koji popravljaju oštećene molekule DNA. Ovi su mehanizmi potrebni jer njima se svakoj stanici i organizmu osigurava genska cjelovitost i vijabilnost. U procesu popravka ulogu imaju enzimi, geni i molekulski procesi. [1]
Popravak je osobito važan zbog oštećenja u molekuli DNA koja zaustavljaju repliciranje kromosoma, jer to ugrožava stanični genom i samu stanicu. Stanica teži očuvati se i zato aktivira više puteva popravka. Neki popravci su potpuni i vraća stanicu u ispravno stanje, a neki popravci skloni su stvaranju pogrješaka. Ova skupina zaobilazi oštećenja i iskazuje toleranciju prema njima. Posljedica je da se ugradi ova nova nukleinska baza i mogući nastanak mutacija.[2]
Popravak DNA se razlikuje kod prokariota i eukariota.[1]
Na oštećenje DNA utječu vanjski i unutarnji čimbenici. Vanjski čimbenici su ionizirajuće zračenje, ultraljubičasto zračenje i razni kemijski agensi, a unutarnji su oštećenja nastala tijekom replikacije DNA, oksidativna oštećenja DNA i spontani gubitak baza.[1]
DNA može biti oštećena na razne načine: to mogu biti krivo sparene baze, apurinska i apirimidinska (AP) mjesta, promijenjene baze, jednolančani lomovi, dvolančani lomovi, unakrižno povezivanje lanaca. [1]
DNA se popravlja raznim mehanizmima. To može biti reverzija oštećenja (kao što je fotoreaktivacija, alkiltransferaze), ekscizijski popravak (bazni i nukleotidni), rekombinacijski popravak (homolognom i nehomolognom rekombinacijom), popravak krivo sparenih baza.[1] Na oštećenje DNA može se javiti stanični odgovor (pr. odgovor SOS kod bakterija koji je opisao i imenovao hrvatski znanstvenik Miroslav Radman 1974.).[1][2]
Po vremenu popravka, razlikujemo popravke prije, tijekom i poslije replikacije. Kod bakterija, popravci prije replikacije su reverzije oštećenja, tijekom replikacije zaobilazi se oštećenja i postoji mogućnost nastajanja mutacija (odgovor SOS i rekombinacijski popravak), a poslije replikacije popravlja se krivo sparene baze.[2]
Stanje popravka DNA ovisi o mnogim čimbenicima, poput vrste stanica, dobi i izvanstaničnom okružju. Stanica koja je nakupila dostatnu količinu oštećenja ili ako više ne popravlja efektivno štetu nastalu na njenoj DNA može ući u jedan od ovih procesa.
- ireverzibilno stanje spavanja, znano kao biološko starenje
- stanično samouništenje, znano kao apoptoza ili programirana stanična smrt
- nekontrolirana stanična dioba koja može dovesti do tumora koji je kancerozan
Vidi
Izvori
- ↑ a b c d e f Mehanizmi oštećenja i popravka DNA. Opći podaci predmeta. Nositelj predmeta: Dr. sc Davor Zahradka, Dr. sc. Ksenija Zahradka. Ustanova nositelja predmeta: Institut Ruđer Bošković, Zavod za molekularnu biologiju. Sveučilište u Osijeku. Pristupljeno 21. veljače 2015.
- ↑ a b c Izv. prof. dr. sc. Višnje Bačun-Družina. Odgovor bakterijske stanice na oštećenja u DNA (PDF). PBF Zagreb. Pristupljeno 21. veljače 2015.