Japodi: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
još jedan yoshamyin falsifikat, slijedi ponovno pisanje stranice Oznaka: zamijenjeno preko 90 % teksta |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{ |
{{radovi24}} |
||
[[Datoteka:Ilirska plemena.svg|mini|300px|<center>Karta koja prikazuje približan razmještaj ilirskih plemena i njihove susjede.]] |
|||
'''Japodi''' (lat. ''Iapodes'', grč. ''Iapydoi'') su sjeverozapadna etnogrupa [[Iliri|ilirskih]] plemena u Starom vijeku, uglavnom na današnjem ozemlju srednje Hrvatske između rijeka [[Kupa|Kupe]] (antička ''Colapis'') i [[Una|Une]] (''Oeneus'') do [[Velebit]]a (''Mons Baebius'') i [[Vinodol]]a (''Valdevinum''). Južnije od njih, u sjevernoj Dalmaciji, na velebitskoj obali i Kvarnerskim otocima (''Insulae Liburnicae'') bili su im susjedi pomorski [[Liburni]] s kojima su povremeno ratovali zbog obalnih teritorija. Na zapadu su graničili i povremeno se sukobljavali s istarskim [[Histri]]ma, dok su njihovi međuodnosi s plemenima ''Maezaei'' i ''Ditiones'' istočno od Une slabije poznati. |
|||
Iz arheonalaza je potvrđeno kontinuirano naseljavanje Japoda oko Like barem od 9 stoljeća pr. Kr., a nakon pada pod rimsku vlast su dijelom romanizirani Japodi tu većinom nastavili živjeli bar do propasti Rimskog Carstva, tj. ukupno tisućljeće i pol. Iako su Rimljani i još manje Grci, za kontinentalne Japode ostavili znatno oskudnije zapise nego za susjedne primorske Liburne i Dalmate, arheološka ostavština Japoda je vrlo obilna pa je iz toga dosad razrađeno više opsežnih monografija o njihovoj kulturi i povijesti (Hiller 1991, Raunig 2004, Olujić 2007). |
|||
== Ratovi s Rimom == |
|||
Od ranih pisanih izvora najvažnija su [[antika|antička]] izvješća [[Apijan]]a (''Appianos'') i [[Dijon]]a (''Dion Kassios'') o ratovanju rimskog cara Oktavijana protiv Japoda. Za razliku od ratobornih [[Dalmati|Dalmata]] i drugih jugoistočnih Ilira, Japodi su razmjerno manje ratovali i više su se bavili [[poljoprivreda|poljoprivredom]], [[rudarstvo|rudarstvom]] i [[metalurgija|metalurgijom]]. Ipak su ih iz strateških razloga imperijalni [[Rimljani]] uporno optuživali za napade i pljačke, najviše zato da bi osvojili njihove metalne rudnike za proizvodnju svog oružja i da bi baš kroz japodske doline probili svoje ceste za dalja osvajanja Panonije i srednje Europe. |
|||
Tako su Rimljani isprovocirali sukobe koje je započeo konzul Gaj Kasije (''Caius Cassius'') 171. pr. Kr., pa opet Junije Brut 129. pr. Kr. i napokon Gaj Koskonije (''Caius Cosconius'') 78. – 76. Nakon njegove pobjede Japodi sklapaju mir s Rimom i plaćaju danak, ali su se od god. 52. – 47. opet pobunili i prekinuli savezništvo. Zato je 34. pr. Kr. car [[Oktavijan]] August (''Octavianus Augustus'') poveo glasoviti rat protiv Japoda u kojem je konačno zauzeo, razorio i spalio japodsku prijestolnicu ''Metulum'' (danas gradina Viničica kod [[Josipdol]]a), a zbog uporne obrane toga grada je u boju i vatri stradala većina njegovih branitelja, žena i djece. |
|||
U posljednjem ilirskom ustanku od 6. – 9., poznat kao [[Baton]]ov ustanak, nakon sloma ustaničkog pokreta u Panoniji, tokom proljeća 9.godine n.e. rimsko zapovjedništvo je svoje strateške zamisli usmjerilo na Pounje. Pod zapovjedništvom Germanika osvojeni su japodski gradovi Splonum, Retinum i Seretion. |
|||
Nakon toga japodsko ozemlje tj. današnji Gorski Kotar, Lika, Kordun i Pounje ostaju trajno pod rimskom vlašću sve do propasti carstva. Ovo japodsko područje je potom uključeno u rimski Ilirik gdje ima ograničenu autonomiju, pa im je na čelu domaći romanizirani poglavar tzv. ''Praepositus Iapodum''. |
|||
== Podrijetlo Japoda == |
|||
Japodi su uz Liburne jedna od najranije poznatih ilirskih etnoskupina, pa su u svom zavičaju po arheonalazima nedvojbeno živjeli već od 9. st. pr. Kr., a po vijestima grčkih pomoraca na Jadranu iz 6. st., prvi ih spominje [[Hekatej Milećanin|Hekatej]] (''Hekataios''). Prije toga, o njihovom iskonu ili mogućoj doselidbi i ranom razvitku nema nekih izravnih pokazatelja. Po arheonalazima je njihova kultura na prijelazu od sjevernijih plemena Panonaca prema pravim Ilirima na jugoistoku, pa se Japodi (slično kao i mlađi Delmati) uvjetno mogu smatrati "Poluilirima". |
|||
[[Strabon]] je na temelju nejasnih legenda smatrao Japode mješancima Kelta i Ilira, ali o tom keltskom udjelu nema arheološke potvrde u njihovoj kulturi, osim nešto keltskog oružja najviše uz Kupu, koje je među njih vjerojatnije stiglo trgovinom sa susjednim sjevernim [[Taurisci]]ma. Ovi [[Kelti]] se doseljuju u susjedstvo Japoda tek kasnije u 4. st., kada je japodska kultura već razvijena pa imaju metalurgiju i rudarstvo pola tisućljeća prije dolaska Kelta. |
|||
{{originalne ideje}} |
|||
Dok je na bivšem ozemlju Dalmata i Liburna njihovo bar djelomično naslijeđe kod današnjih starosjedilaca višestruko potvrđeno u pučkoj etnokulturi, dijalektalnim arhaizmima i odnedavna još u neslavenskoj biogenetici, za bivše područje Japoda slične veze zasad još nije moguće potvrditi. Poneki pokazatelji tu se spominju samo iz pučke kulture, npr. poznata lička kapa i slični ukrasi na glavi Japoda, ali to je ipak premalo i nesigurno. Biogenetske analize iz Like još su oskudne (malo uzoraka iz Gospića), a dijalektalne poredbe domaćih arhaizama su nedovoljne. Dodatni je problem što je većina srednjovjekovnog čakavskog pučanstva Like i Korduna uništena i protjerana turskim provalama, a potom doseljeni štokavci iz Bosne teško da imaju veze s Japodima. Zato moguće nasljednike Japoda prije treba potražiti i analizirati u Gradišću i drugdje, negoli kod nas. |
|||
== Kultura i gospodarstvo == |
|||
[[Datoteka:Japodska kapa – oglavlje od brončanoga lima.jpg|mini|desno|»Japodska kapa« – oglavlje od brončanoga lima, starije željezno doba, [[Arheološki muzej u Zagrebu]]. U selu [[prozor (Otočac)|Prozoru]] kraj [[otočac|Otočca]] otkriveni su ostatci naselja i nekropola ilirskih [[japodi|Japoda]] iz 1. tisućljeća pr. Kr. Život se ondje odvijao i u rimskom razdoblju. Visoku razinu umjetničkog obrta predstavljaju brončani ukrasni predmeti specifičnih oblika, poput ukrasa za glavu (oglavlja), privjesaka, okova za pojas, kopči, fibula i dr., dok posebno obilježje nakitu daju jantar i staklena pasta.]] |
|||
Kako je japodski zavičaj kao i danas bio bogat prostranim gorskim [[šuma]]ma, njihove su seoske kuće bile uglavnom [[drvo|drvene]] pa je od njih ostalo malo arheonalaza. [[Kamen]]e građevine su podizali samo u gradovima koji su se većinom nalazili na brdskim glavicama i imali su do 3000 stanovnika. Glavni i najveći gradovi Japoda su bili u Lici: prijestolnica ''Metulum'' kod [[Josipdol|Josipdola]], ''Monetium'' (gradina Humac kod [[Brinje|Brinja]]), ''Avendo'' (Latica kod Kompolja), ''Arupium'' (Vital kod ličkog Prozora) i drugi manji, a dosad je između Kupe i Une nađeno osamdesetak njihovih gradina. |
|||
U njihovu šarolikom društvenom ustroju su bili najvažniji rudari, [[kovač]]i, seljaci, pastiri, ratnici i druga zanimanja. Po [[politika|političkom]] ustroju su Japodi vjerojatno tvorili labavi plemenski savez bez glavnog čelnika. Rimljani navode da su u njihovoj prijestolnici razorili i spalili gradsku vijećnicu u kojoj su poginule japodske žene i djeca. To pokazuje da su japodski gradovi vjerojatno imali organiziranu samoupravu. |
|||
Japodski seljaci su uzgajali raznoliku [[stoka|stoku]], [[žitarice]] i [[mahunarke]]. Njihova [[umjetnost]] ima razmjerno malo osobitosti i uglavnom je mješavina raznih ilirskih, panonskih, rimskih i grčkih utjecaja. Njihovi su ukrasi iz [[metal]]a i od [[jantar]]a kao ogrlice, te spiralni i trokutasti privjesci. Prije dolaska Rimljana su Japodi uglavnom bili nepismeni i tek nakon rimskih osvajanja se kod njih nalaze vlastiti nadgrobni natpisi na [[latinica|latinici]]. Zato je njihov jezik ostao većinom nepoznat i jedini zapisi o tom su njihova nadgrobna imena (''tafonimi'') i od Rimljana popisan mjestopis japodskih naselja i rijeka (''toponimi''). Iz tih oskudnih pokazatelja se čini, da je izvorni japodski jezik (slično kao i kultura) bio približno na prijelazu između Panonaca i južnijih pravih Ilira. |
|||
== Vjera i grobovi == |
|||
Slično ostalim Ilirima, izvorni Japodi su po [[vjera|vjeri]] bili [[politeizam|mnogobošci]], ali dijelom imaju svoja posebna božanstva. Njihov glavni bog bio je Vodenbog ''Bindus'', ruševine čijeg hrama s više žrtvenika su nađene kod [[Bihać]]a i on približno odgovara rimskom [[Neptun (mitologija)|Neptun]]u. Drugo je njihovo božanstvo bio ''Vidassus'' tj. bog liječništva, te božica izvora ''Thana'' koja je slična rimskoj [[Dijana (mitologija)|Dijani]] i njezin reljef u kamenu je nađen nad izvorom kod [[Jastrebarsko]]g. Japodski etnički totem je bio lik [[konj]]a, a također su štovali i svete [[zmije]] kao duhove svojih predaka. |
|||
U rano doba su se slobodni Japodi često zakapali u pećinama, a kasnije s drvenim lijesovima u zidane obiteljske grobnice na padinama ispod [[gradina (tip naselja)|gradine]], ili su se dijelom spaljivali i spremali u pogrebne [[japodske urne]] najviše na istoku uz Unu pod utjecajem ostalih Ilira. Na ozemlju Japoda uglavnom nisu poznate obredne gomile u obliku kamenih ''kurgana'' kakve su česte kod južnijih Dalmata. Također u grobovima razmjerno miroljubivih Japoda, kao ni u južnijim grobovima Liburna gotovo nikada nije priloženo [[oružje]], nasuprot ratobornim Dalmatima i drugim jugoistočnim Ilirima gdje je oružje redovito i obilno u muškim grobovima. |
|||
=== Japodske urne === |
|||
{{glavni|Japodske urne}} |
|||
Japodi su pepeo pokojnika stavljali u [[japodske urne]], grobne spomenike od kamena. Najveći broj japodskih urni pronađen je na raznim arheološkim nalazištima u okolici Bihaća. |
|||
== Literatura == |
|||
* Ž. Rapanić: ''Arheološka problematika Like (zbornik)''. Otočac 1975. |
|||
* G. Hiller: ''Zur japodischen und liburnischen Früheisenzeit''. Universität Heidelberg, 1991. |
|||
* T. Kolak: ''Arheološka topografija Like od prapovijesti do srednjeg vijeka''. Muzej Like, Gospić 2001. |
|||
* B. Raunig: ''Umjetnost i religija Japoda''. Djela Akademije BiH, Sarajevo 2004. |
|||
* B. Olujić: ''Povijest Japoda''. Srednja Europa, Zagreb 2007. |
|||
* S. Mesihović: ''SVPPLEMENTVM REBELLIO ILLYRICI I – GERMANIKOVA POUNJSKA OFANZIVA''. Historijska traganja, 4, 2009.,str. 9-33 2010 |
|||
{{Iliri}} |
|||
[[Kategorija:Iliri]] |
|||
[[Kategorija:Hrvatska i Hrvati prije seobe]] |
|||
[[Kategorija:Bosna i Hercegovina prije dolaska Slavena]] |
|||
[[Kategorija:Stari narodi i civilizacije]] |
|||