Sedam sekretara SKOJ-a: razlika između inačica
mNema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 10: | Redak 10: | ||
* [[Pero Popović Aga]] 1905. - 1930. |
* [[Pero Popović Aga]] 1905. - 1930. |
||
* [[Zlatko Šnajder]] 1903. - 1931. |
* [[Zlatko Šnajder]] 1903. - 1931. |
||
Tokom staljinističkih čistki 1930-ih stradalo je još nekoliko sekretara SKOJ-a ([[Grgur Vujović]], [[Vilim Horvaj]], [[Nikola Kotur]]), ali oni nisu stekli sličan status mučenika u SFR Jugoslaviji. |
|||
[[Kategorija:Politički podmladak]] |
[[Kategorija:Politički podmladak]] |
Inačica od 6. prosinca 2020. u 19:25
Sedam sekretara SKOJ-a naziv je za sedmoricu jugoslavenskih komunista koji su između 1920. i 1930. godine bili sekretari, odnosno vodili Savez komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ), podmladak tada ilegalne Komunističke partije Jugoslavije. Svi su umrli mladi, za vrijeme šestosiječanjske diktature - bilo u oružanim sukobima s policijom Kraljevine Jugoslavije, bilo uslijed mučenja. Zbog toga su stekli status mučenika među jugoslavenskim komunistima, a poslije Drugog svjetskog rata su ih vlasti FNRJ pokopale u Grobnici narodnih heroja u Zagrebu. Po njima je nazvana jedna od najprestižnijih nagrada u komunističkoj Jugoslaviji, a njihova je sudbina bila predmet i televizijske serije snimljene 1981. godine.
Sedam sekretara SKOJ-a su bili:
- Josip Debeljak 1902. - 1931.
- Josip Kolumbo 1905. - 1930.
- Pavle Paja Marganović 1904. - 1929.
- Janko Mišić 1900. - 1929.
- Mijo Oreški 1905. - 1929.
- Pero Popović Aga 1905. - 1930.
- Zlatko Šnajder 1903. - 1931.
Tokom staljinističkih čistki 1930-ih stradalo je još nekoliko sekretara SKOJ-a (Grgur Vujović, Vilim Horvaj, Nikola Kotur), ali oni nisu stekli sličan status mučenika u SFR Jugoslaviji.