Epitet: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 93.141.82.47 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Maestro Ivanković Oznaka: brzo uklanjanje |
Nema sažetka uređivanja Oznake: uklonjeno uređivanje VisualEditor |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
⚫ | |||
'''Epitet''' ([[grčki jezik|grč.]] επιθετον, ''epitheton'' = nametnut) svaki je [[atribut]], odnosno dodatak [[imenica|imenici]] koji ju pobliže objašnjava i opisuje. Epiteti su najčešće [[pridjevi]]. |
|||
== Stalni epiteti == |
|||
Stalni su oni epiteti koji se s istom imenicom pojavljuju uvijek, bez obzira na situaciju i služe kao ukrasna karakterizacija. Tako će, kod [[Homer]]a, [[Ahilej]] biti brzonog čak i kad sjedi. |
|||
* kod starih epova, primjerice, kod [[Homer]]a: |
|||
:''brzonogi [[Ahilej]], volooka [[Hera]], egidonoša [[Zeus]], sjajnošljemac [[Hektor]], sjajnooka [[Atena (mitologija)|Atena]], daljnometni [[Apolon]], silni [[Agamemnon]], ljepoobrazna Briseida, lukav [[Odisej]], vjerna [[Penelopa]]'' |
|||
* u usmenoj i narodnoj književnosti, [[ep]]ovima i [[poema]]ma: |
|||
:''Otoman-paša silni, bijela knjiga, mila majka, bijelo lice, britka sablja...''' |
|||
* u svakodnevnom govoru kada s imenicom tvore i [[metafora|metafore]]: |
|||
:''okorjeli neženja, prodana duša, prosjački štap, drakonske mjere, uvodna riječ, ljudska prava, crkveni miš...'' |
|||
== Epiteti u poeziji == |
|||
* [[Dobriša Cesarić]], "Voćka poslije kiše" |
|||
<blockquote><i> |
|||
⚫ | |||
Puna je kapi pa ih njiše.<br> |
Puna je kapi pa ih njiše.<br> |
||
I blješti '''suncem obasjana''',<br> |
I blješti '''suncem obasjana''',<br> |
Inačica od 11. prosinca 2020. u 15:51
Gle malu voćku poslije kiše:
Puna je kapi pa ih njiše.
I blješti suncem obasjana,
Čudesna raskoš njenih grana
- Antun Gustav Matoš, "Srodnost"
Đurđic, sitan cvjetić, skroman, tih i fin,
Dršće, strepi i zebe kao da je zima,
Zvoni bijele psalme snježnim zvončićima
Potajno kraj vrbe, gdje je stari mlin.
- Dragutin Tadijanović, "Dugo u noć, u zimsku bijelu noć"
Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Moja mati bijelo platno tka.
Njen pognut lik i prosjede njene kose
Odavna je već zališe suzama.