Igor Večerina: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Oznake: mobilni uređaj m.wiki
ovdje ima svačeg šta treba ispraviti
Redak 1: Redak 1:
{{pravopis}}
[[Datoteka:Igor Večerina.jpg|mini|desno|250px|Igor Večerina]]
[[Datoteka:Igor Večerina.jpg|mini|desno|250px|Igor Večerina]]
'''Igor Večerina''' ([[Rijeka]], [[25. siječnja]] [[književnost u 1966.|1966.]] – [[16. studenoga]] [[književnost u 2018.|2018. ]]), hrvatski [[pjesnik]], [[konceptualni umjetnik]], [[glazbenik]] i [[novinar]]. Autor je stiha - sintagme ''Grad koji teče'', opće prihvaćene fraze koja je postala zaštitni znak grada Rijeke.
'''Igor Večerina''' ([[Rijeka]], [[25. siječnja]] [[književnost u 1966.|1966.]] – [[16. studenoga]] [[književnost u 2018.|2018. ]]), hrvatski [[pjesnik]], [[konceptualni umjetnik]], [[glazbenik]] i [[novinar]]. Autor je stiha - sintagme ''Grad koji teče'', opće prihvaćene fraze koja je postala zaštitni znak grada Rijeke.

Inačica od 14. prosinca 2020. u 00:15

Igor Večerina

Igor Večerina (Rijeka, 25. siječnja 1966.16. studenoga 2018. ), hrvatski pjesnik, konceptualni umjetnik, glazbenik i novinar. Autor je stiha - sintagme Grad koji teče, opće prihvaćene fraze koja je postala zaštitni znak grada Rijeke.

Životopis

Rođen je u predgrađu Rijeke na govornom području čakavštine koja kasnije prožima njegov rad. Pohađao je srednju Građevinsku školu u Rijeci u kojoj je zapažen njegov talent prema pisanoj riječi. Apsolvirao je hrvatski jezik i književnost na Pedagoškom fakultetu Rijeka 1992. godine.

Od početka 1980-ih godina do kraja 1980.-ih stvara se riječka underground scena u kojoj surađuje s punk bendovima Prvoga vala (Termiti, Paraf, Mrtvi kanal) svirajući udaraljke i pišući tekstove. Koncerte su imali u Rijeci, Puli, Zagrebu, Labinu i bili su vodeći članovi i stvaraoci supkulture koja je ušla u antologiju.

Početkom 1990.-ih bio je voditelj na Svid radiju, Radiju PortoRe, a na Radio Rijeci je uređivao emisije o techno-rave kulturi. Bio je suradnik Nedjeljne Dalmacije, pisao je osvrte za književne časopise, novine i radio. Intervjuirao je poznatog pjevača Iggyja Popa; pisca kritičara i slikara W.S. Burroughsa u Amsterdamu.

Kao tekstopisac surađivao je sa nekoliko pop – rock grupa i autora: Fiume, Let 3, Urban & 4, Arsen Dedić, Rade Šerbedžija, Branimir Štulić, Sulud 3. U njegovoj organizaciji u Rijeci je održao nastup slavni violinist R. Bleininger, kao i slovenska grupa Laibach.

Okušao se i u slikarstvu. Slike su mu uvijek bile popraćene stihovima, a nagrađen je na natjecanju za vizualne interpretacije u Višnjanu.

Dvojina njegovog stvaralaštva / života očituje se i kroz rad u kazinu kao krupje kako bi otvorio prozor u svijet krim miljea koji se provlači kroz njegovo djelo, a istovremeno radi sa djecom kao učitelj skijanja.

Radio je programe u alternativnom klubu Quorum, a pokrenuo je i svoj klub XTC jedinstven po isključivo techno – rave glazbi. 1990. god s glazbenikom Sinišom Vukotićem i slikarom Klasom Grdićem pokreće umjetničku organizaciju Poet teatar i zajednički započinju održavati tzv. poetske mise ( Poet Mass) u vidu raznih glazbeno – scenskih – poetskih performansa i nastupa. Najpoznatiji performans bio je Urania ( Uran i ja ). Tijekom 1990.-ih nastupali su u Kazalištu mladih u Zagrebu, Klub B52 u Ljubljani, te u Operi, Palachu, Malom i Velikom Quorumu u Rijeci,Labinu, Pazinu, na Ljetnoj pozornici u Opatiji itd.

1990. godine izlazi njegova prva zbirka pjesama pod nazivom Rubnik, tzv. samoizdata zbirka koja opisuje njegov život na rubu koji ga obilježava do kraja života. Već na prvoj promociji daje do znanja da slušatelja treba „napasti „ svim osjetilima pa zbirku promovira uz muziku, pomno smišljenu scenografiju (koju je tih godina radio Goran Gus Nemarnik) i naravno pročitanu poeziju. Pjesme i prozu provlači kroz razne performanse koji se i danas vrte po društvenim mrežama i to su svojevrsni nepoderivi evergreeni koji još uvijek dotiču slušatelje / čitatelje različitih dobnih i socijalnih granica. Prvi u Hrvata snima audio knjigu jer je shvatio da poeziju treba promovirati na razne načine, kroz razne multimedijalne izričaje čime opravdava svoju inovativnost.

1992. godine izlazi zbirka Gruv, Poet teatar, Rijeka. U zbirci predočava kako tip sa ruba gruva i stvara svoj vlastiti jezik, tzv. sebejski. Sebejski jezik se provlači do kraja njegovog stvaralaštva, jezik je razumljiv ali svojstven. Tijekom studiranja hrvatskog jezika i književnosti ( na Pedagoškom fakultetu u Rijeci gdje je apsolvirao 1992. godine ) shvatio da ne želi više čitati kako bi bio siguran da neće imati uzore i tako stvara svoj osebujan i autentičan izraz.

1993. godine sa Poet teatrom izvodi najpoznatiji Performans Urania u kojem uz Sinišu Vukotića ( muzika ) i Klasa Grdića ( scenografija ) surađuje sa grupom Let 3, dokumentirano na YouTubeu. 1996. godine izlazi zbirka I psi i ptice ( Naklada MD; ZG ) u kojoj progovara o prešućenim pitanjima, stvara svoj svijet nove kulture koja traži prostor za slobodu pokreta tijela i šetnju od pisanja do kriminala.

2000. godine iz tiska izlazi Dvojina : Svećenik Žudnje, ( Adamić, Ri ) zbirka u kojoj Borivoj Radaković piše predgovor i ističe kako Večerina ima osebujan poetski izraz rođen iz „ grube prakse „ živog obraćanja neposrednom recipijentu, što podrazumijeva izravan udar na slušaćeve / čitateljeve emocije i izvodi odličnu derivaciju : „ Pogledaj me / dodirni se „ i tako se opet vraćamo na pjesnikovu suštinu napadanja na sva čula kako bi se pjesma zaista osjetila i prožela.

12 – 23.11.2001. bio je na novinarskoj radionici u Sofiji ( Magazine Programmes Workshop, Media Development center ). 2000. i 2003. Godine u suradnji sa O.Š.Sulud III sudjeluje na festivalu Bale – Vale ( festival su pokrenuli Branko Cerovac i Igor Zlobec). Spomenute godine Večerina i Radaković nastupaju u Gavelli. Sa svjetski poznatim Irvinom Wellshom odlaze i na FAK – veliki festival za prozne pisce.

2001. godine Večerina u studiju snima početak pjesme u suradnji sa MC Buffalom, Pol' Tone Rappa i tako se uspješno okušava u još jednom glazbenom žanru repajući svoju modernu čakavštinu. 2004. godine izlazi prvi i jedini Večerinin roman Dva ( Manufaktura ) u kojem piše o narkomaniji, bludu i krim miljeu i kaže da briše riječi da ih vikne, da između neba i podzemlja nađe gramatiku svojih žudnji i ushita. U Dva se razlomio da ne budu dvojica.

Iste godine sudjeluje na velikoj izložbi Much too Much na UP u Zagrebu, u suradnji sa Zlobecsport Gallery. U izdanju MMC-a objavljen je specijalni katalog Poet tatra; te velika izložba i događanja u OKC – Palach. U suradnji sa Šabanovićem i I. Medoševićem snimljen je performans vezan na tematiku romana, kao i CD koji je bio priložen uz knjigu. U katalogu „ Riječke devedesete „ dokumentirano je sve navedeno.

2006. sudjelovao je u programu „ Nova riječka scena „ u Dubrovniku. Branko Cerovac je bio selektor i kustos za program performansa. Između 2000 - 2008. godine puno je radio na promociji i publikaciji u MMSU i OKC – u Palach.

U sklopu književnog projekta bio je na Golom otoku. Postoje fotografije, dokumentarni film i materijal koji se poslije predstavljao na više izložbi i na Liburnija film festivalu u Opatiji. 2013. godine formira se Ri Lit ( skupina riječkih književnika ) s ciljem pojačane konzumacije književnog stvaralaštva kojoj se Večerina pridružuje 2014. godine u prvoj postavi čitajući svoju poeziju, dokumentirano na stranicama, linkovima i katalozima Ri Lita. 21. siječnja 2014. pod autorstvom Marije Štrajh sudjeluje u multimedijskom konceptualnom projektu Metafizika krvi, posvećenom svim umjetnicima – pogotovo riječkoj punk sceni. 27. listopada 2016. u RI HUBU –u održava se festival Na rubu ( subversive art performance ) u kojemu među 15 umjetnika iz Hrvatske Večerina čita svoju poeziju među poznatim akterima riječke alternativne scene, a zatim u teatru NovaRi (Predraga Kraljevića) nastavlja sa nastupima u Grožnjanu, Malom Lošinju itd. 2017. sa P. Kraljevićem – Kraljem, a pod autorstvom Marije Štrajh nastupa i čita poeziju u performansu Kraljeve Neonijanse. Iste godine nastupa u Dnevnom Boravku predstavljajući zbirku Srh, koja je bila u pripremi za tisak. Spomenute 2017. godine u sklopu festivala Vrisak, Večerina se predstavlja kao član raznih riječkih bendova, između ostalog i benda Tung Fang Binguan. 2018. godine izlazi zbirka Srh ( Poet teatar ), zadnja njegova zbirka pjesama i kratkih priča. Ilustracije u zbirci potpisuju Klas Grdić i Tomislav Ćurković.

Bio je urbani pjesnik, pjesnik s asfalta koji je nastupao od krčme do kazališta, uz poznate i nepoznate izvođače sa najvećom željom : „da čita nečitačima“ i da poeziju približi raznovrsnoj publici.

Knjige

Objavio je knjige 'Rubnik' Poet teatar, Rijeka, 1990., 'Gruv', Poet teatar, Rijeka, 1992., 'Urania', Poet teatar Rijeka, 1993., 'I psi i ptice', Naklada MD, Zagreb, 1996., 'Dvojina: svećenik žudnje', Adamić, Rijeka, 2000., DVA 2004., Srh 2018.

Izvori

Vanjske poveznice

  • Novi list Branko Mijić: IN MEMORIAM Igor Večerina: Pjesnik kojeg se ne da izgubiti