Eurokovanice: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Stvoreno prevođenjem stranice »Euro coins«
Strojni prijevod - nije pregledano nakon prijevoda
Redak 1: Redak 1:
{{Strojni prijevod}}
{{Wikipedizirati}}
{{Image frame|width=256|border=no|content={{Aligned table |cols=3
{{Image frame|width=256|border=no|content={{Aligned table |cols=3
| [[File:1 cent euro coin common side.gif|52px|link=1 cent euro coin]] | [[File:2 eurocent common 1999.jpg|60px|link=2 cent euro coin]] | [[File:5 eurocent common 1999.jpg|68px|link=5 cent euro coin]]
| [[File:1 cent euro coin common side.gif|52px|link=1 cent euro coin]] | [[File:2 eurocent common 1999.jpg|60px|link=2 cent euro coin]] | [[File:5 eurocent common 1999.jpg|68px|link=5 cent euro coin]]

Inačica od 23. prosinca 2020. u 12:57

Eurokovanice
Eurokovanice
 Sadržaj članka ili odjeljka izgleda kao strojni prijevod. (Rasprava)
Popravite članak ispravljanjem netočnih prijevoda i konstrukcija koje ne pripadaju hrvatskom jeziku. (pomoć)
Eurokovanice
Eurokovanice
 Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. (Rasprava)
Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak.

Predložak:Image framePostoji osam apoena kovanica eura, u rasponu od jednog centa do dva eura [1] (euro je podijeljen na stotinu centi). Novčići, odnosno kovanice su prvi put u upotrebu ušle 1999. godine. Imaju zajednički revers, koji prikazuje kartu Europe, ali svaka zemlja u eurozoni ima svoj dizajn na aversu, što znači da svaka kovanica ima različite dizajne u opticaju. Četiri europske mikro države koje nisu članice Europske unije (Andora, Monako, San Marino i Vatikan) koriste euro kao svoju valutu, a također imaju pravo i kovati kovanice s vlastitim dizajnom na aversnoj strani.

Kovanice i razne prigodne kovanice kovane su u brojnim nacionalnim kovnicama diljem Europske unije prema strogim nacionalnim kvotama. Dizajn aversa odabire se na nacionalnoj razini, dok reversom i valutom u cjelini upravlja Europska središnja banka (ECB).

Povijest

Predložak:Eurozone labelled map interiorEuro je nastao 1. siječnja 1999. [2] To je bio cilj Europske unije (EU) i njezinih prethodnika od 1960-ih. Ugovor iz Maastrichta stupio je na snagu 1993. godine s ciljem stvaranja ekonomske i monetarne unije do 1999. godine za sve države EU, osim Ujedinjenog Kraljevstva i Danske (iako Danska ima politiku fiksnog tečaja s eurom). [3]

Godine 1999. valuta se rodila virtualno, a 2002. godine novčanice i kovanice počele su cirkulirati. [2] Brzo je zamijenio bivše nacionalne valute, a eurozona se od tada dalje proširila na neke novije države EU. 2009. godine Lisabonski ugovor formalizirao je svoju političku vlast, Euroskupinu, zajedno s Europskom središnjom bankom . [4]

2004. godine dopušteno je kovanje prigodnih kovanica od 2 eura u šest država. [5] Do 2007. godine sve države osim Francuske, Irske i Nizozemske kovale su prigodno izdanje [6] a prvi prigodni novčić za cijelu eurozonu izdan je u čast proslave 50 godina Rimskog sporazuma. [7] 2009. godine izdano je drugo izdanje prigodnih kovanica od 2 eura za cijelu eurozonu, kojom je proslavljeno deset godina Ekonomske i monetarne unije (EMU). [8] 2012. godine izdano je treće izdanje prigodnog kovanica od 2 eura za cijelu eurozonu, kojom se slavi 10 godina euro kovanica i novčanica. [9] Do danas samo Cipar nije samostalno izdao prigodni novac od 2 eura. Pogreška u citiranju: nevaljana <ref> oznaka; izvori bez imena moraju imati sadržaj

Kako se članstvo EU u međuvremenu proširilo 2004., 2007. i 2013. godine, [10] s daljnjim predviđenim proširenjima, zajedničko lice svih euro kovanica u vrijednosti od 10c i više redizajnirano je 2007. godine kako bi se prikazala nova karta. [11]

Slovenija se pridružila eurozoni 2007. godine, Cipar i Malta pridružili su se 2008., Slovačka 2009., Estonija 2011., Latvija 2014. i Litva 2015., uvodeći još sedam dizajna na nacionalnoj strani.[12] Andora je počela kovati kovanice 2014. godine, tako da od 2015. postoje 23 zemlje koje imaju kovanice sa svojim nacionalnim stranama.

Specifikacija

Postoji osam različitih apoena euro kovanica: 1c, 2c, 5c, 10c, 20c, 50c, 1 € i 2 €. [11] Kovanice od 1c, 2c i 5c prikazuju Europu u odnosu na Aziju i Afriku u svijetu. Preostali novčići prikazuju EU prije proširenja u svibnju 2004. ako je kovan prije 1. siječnja 2007. ili zemljopisnu kartu Europe ako je kovan poslije. Novčići iz Italije, San Marina, Vatikana, Austrije i Portugala prikazuju zemljopisnu kartu ako su kovani 2008. ili kasnije.

Zajedničku stranu dizajnirao je Luc Luycx iz Kraljevske belgijske kovnice novca. [13] Oni simboliziraju jedinstvo EU. Nacionalne strane osmislili su nacionalne središnje banke i eurozona u odvojenim natjecanjima. Postoje specifikacije koje se primjenjuju na sve kovanice, poput zahtjeva za uključivanjem dvanaest zvjezdica. Nacionalni nacrti nisu se smjeli mijenjati do kraja 2008., osim ako monarh (čiji se portret obično pojavljuje na kovanicama) umre ili abdicira. Nacionalni dizajni su doživjeli neke promjene zbog novog pravila koje navodi da nacionalni dizajni trebaju sadržavati ime države izdavača. [14]

Na zajedničkoj strani kovanica od 1c, 2c i 5c prikazan je apoen, riječi 'EURO CENT' pokraj apoena, dvanaest zvijezda i kontinent Europa istaknuta na globusu u odnosu na Aziju i Afriku. Zajednička strana kovanica od 10c, 20c i 50c trenutno prikazuje apoen s desne strane, ispod njega riječi "EURO CENT" s dvanaest zvijezda i europskim kontinentom na lijevoj strani. Na kovanicama kovanim od 1999. do 2006. godine prikazane su samo tadašnje zemlje članice EU-a (EU15), a ne čitav europski kontinent, koji se nalazi na kovanicama kovanim nakon 2007. godine. Zajednička strana kovanica od 1 i 2 eura prikazuje apoen na lijevoj strani, valutu, kartu Europe i dvanaest zvijezda s desne strane. Slično tome, na kovanicama kovanim od 1999. do 2006. godine prikazan je EU15, umjesto cijelog europskog kontinenta, koji je na kovanicama kovanim od 2007. [11] [15]

Euro kovanice - zajednička strana [11]
Vrijednost Slika



(Od 2007. do danas) 		Glavna



boja 		Sekundarna



boja 		Promjer



</br> (mm) 		Debljina



</br> (mm) 		Masa



</br> (g) 		Sastav Rub
1c Datoteka:1 cent euro coin common side.gif Brončana Nijedna 16.25 1,67 2.3 Bakrom prekriveni čelik Glatki
2c Datoteka:2 eurocent common 1999.jpg 18,75 1,67 3.06 Glatki s utorom
5c Datoteka:5 eurocent common 1999.jpg 21.25 1,67 3.92 Glatki
10c Datoteka:10 eurocent common 2007.png Zlatna 19,75 1.93 4.1 Nordijsko zlato Oblikovani rub s finim kapicama
20c Datoteka:20 eurocent common 2007.jpg 22.25 2.14 5.74 Ravan sa sedam uvlaka ( španjolski cvijet )
50c Datoteka:50 eurocent common 2007.jpg 24.25 2,38 7.8 Oblikovani rub s finim kapicama
1 € Datoteka:Common face of one euro coin.jpg Srebrna Zlatna 23.25 2.33 7.5 Vanjski dio: nikal mesing



</br> Unutarnji dio: Slojevi bakar-nikla ,



</br> nikal, bakar-nikal 		Prekinuti mljeven
2 € Datoteka:Common face of two euro coin.jpg Zlatna Srebrna 25,75 2.2 8.5 Vanjski dio: bakar-nikal



</br> Unutarnji dio: Slojevi niklovog mesinga,



</br> nikal, nikal mesing. 		Rubni slova, fino brušeni

Dizajn

Zajednička strana

Svi novčići imaju zajedničku naličje na kojem se vidi koliko novčić vrijedi, uz dizajn belgijskog dizajnera Luca Luycxa . [11] Dizajn kovanica 1c, 2c i 5c pokazuje Europu u odnosu na svijet. Kovanice od 10 c i više prikazuju ili 15 zemalja koje su 2002. godine bile dio Europske unije ili, ako su kovane nakon 2007. godine, cijeli Europski kontinent. Kovanice iz Italije, San Marina, Vatikana, Austrije i Portugala pokazuju novi dizajn ako su kovane 2008. ili kasnije. Novčići simboliziraju jedinstvo EU. [13]

Trenutni dizajn

Dana 7. lipnja 2005. godine Europsko vijeće odlučilo je da zajednička strana kovanica vrijednosti od 10c do 2 eura treba biti ažurirana kako bi odražavala proširenje EU 2004. godine.[15] Kovanice vrijednosti 1c, 2c i 5c prikazuju Europu u odnosu na ostatak svijeta, stoga su ostale nepromijenjene. 2007. godine predstavljen je novi dizajn. [11] Dizajn i dalje zadržava sve elemente izvornog dizajna, uključujući dvanaest zvijezda, ali karta petnaest država zamjenjuje se onom koja prikazuje cijelu Europu kao kontinent, bez granica, što naglašava jedinstvo. Ti novčići nisu bili obvezni za postojeće članice eurozone kada su predstavljeni 2007. godine, ali su to postali za svaku članicu 2008.

Počevši od 2017. godine kovanice od 1, 2 i 5 centa iz pojedinih država članica počele su prilagođavati svoj zajednički bočni dizajn u novoj verziji, prepoznatoj po manjim i zaobljenijim brojem i dužim linijama izvan zvijezda na opsegu kovanice. [16]

Cipar je prikazan nekoliko stotina kilometara sjeverozapadno od svog stvarnog položaja kako bi se uvrstio na kartu. Na kovanicama od 1 i 2 eura pokazalo se da je otok izravno istočno od kontinentalne Grčke ; na kovanicama od 10c, 20c i 50c pojavljuje se neposredno ispod Krete. Izvorni prijedlog Europske komisije bio je uključivanje i Turske na kartu, ali Vijeće je odbacilo ovaj dizajn.

Početni dizajn

Izvorni nacrti kovanica od 10c, 20c i 50c pokazali su obrise svake od 15 država članica EU. Svaka je država prikazana kao odvojena od ostalih, što je Europi dalo izgled arhipelaga. Prikazane su i tadašnje države članice EU izvan eurozone (Ujedinjeno Kraljevstvo, Švedska i Danska). Države izvan EU nisu prikazane.

Na kovanicama od 1 i 2 eura kopnena masa izgledala je skladnije iako su bile naznačene granice. Kao i u trenutnim izdanjima, svi su novčići u svom dizajnu imali 12 zvjezdica.

Godina prikazana na kovanicama može datirati od 1999. godine, kada je valuta formalno uspostavljena (s datumom 1999. godine kovani su samo belgijski, finski, francuski, nizozemski i španjolski novac). Te zemlje tradicionalno izdaju kovanice s godinom kovanja, a ne godinom puštanja u optjecaj.

Istraživači sa Sveučilišta u Zürichu upozorili su da vanjski metalni prsten koji okružuje unutarnju tabletu druge boje, kao na euro kovanicama, može dovesti do oslobađanja visoke razine nikla, što uzrokuje alergijske reakcije kod ljudi osjetljivih na metal. Istraživači su također upozorili da kovanice mogu sadržavati između 240 i 320 puta veću količinu nikla dopuštenu prema EU direktivi o niklu. [17]

Nacionalne strane

Aversna strana razlikuje se od države do države, a svaka članica može odabrati svoj vlastiti dizajn. Svaki od osam kovanica može imati isti dizajn (poput irskih kovanica) ili se može razlikovati od kovanice do kovanice (poput talijanskih kovanica). U monarhijama na nacionalnoj strani obično se nalazi portret monarha u zemlji, često u dizajnu prenesenom iz bivše valute (npr. Belgijski novčići ). Republike imaju tendenciju prikazivanja nacionalnih spomenika, simbola ili stiliziranih dizajna (poput francuskih kovanica). Gravure (rezbarije) na rubu kovanice od 2 eura također podliježu nacionalnom izboru.

Datoteka:Eurocoin.ie.100.gif
Nacionalna strana irske kovanice od 1 eura

Postoje, međutim, neka ograničenja u pogledu dizajna: on mora sadržavati dvanaest zvijezda, inicijale gravera i godinu izdanja. Nova izdanja moraju također sadržavati naziv države izdavatelja ili njezinu kraticu. Ne smije ponavljati apoen kovanice ili riječi euro osim ako nije u drugoj abecedi (kao što je na grčkim kovanicama). [14] Ovo pravilo krši Austrija. Nacionalna strana također je trebala ostati nepromijenjena do kraja 2008., osim ako monarh prikazan na novčiću ne umre ili ne abdicira (kao što je slučaj s novčićima Vatikana ili monegaškim novčićima).

Datoteka:Eur.de.100.gif
Nacionalna strana njemačke kovanice od 1 eura

Trenutno ne postoji plan ukidanja nacionalnog dizajna u korist zajedničkog - europskog. Međutim, Komisija je predložila da kovanice 1c, 2c i 5c imaju zajednički dizajn kako bi se smanjili troškovi. [18]

Datoteka:Moneda de 2 Euros de Finlàndia.JPG
Nacionalna strana finske kovanice od 2 eura

Iako nisu članice EU-a, Andora, Monako, San Marino i Vatikan također imaju kovanice eura s nacionalnom stranom, ali znatan broj tih kovanica vlasti ne stavljaju u opći promet, već ih prodaju kolekcionari za cijene veće od njihove nominalne vrijednosti. [19]

Nacionalna strana Ciparske kovanice od 2 eura

Nijedno područje koje je povezano sa zemljama eurozone ne izdaje vlastite kovanice eura. Francuska i Nizozemska imaju područja koja imaju svoje valute.

Od 2015. godine postoje 23 zemlje koje izdaju kovanice sa svojim nacionalnim stranama, što čini 184 različite euro kovanice, ne računajući godišnje razlike ili prigodne kovanice.

Naknadne promjene

Na nacionalnim stranama svih apoena tečajnih kovanica eura trebale bi biti naznačene države članice izdavateljice pomoću imena države članice ili njezine kratice.

Nacionalna strana ne smije ponavljati nikakve naznake na apoenu ili bilo kojem njegovom dijelu na novčiću, niti treba ponavljati naziv jedinstvene valute ili njezinog pododjeljka, osim ako takva naznaka proizlazi iz upotrebe druge abecede.

Ova bi se Preporuka trebala primjenjivati na nacionalne strane i rubne natpise kako normalnih, tako i prigodnih euro kovanica. Ne bi se trebao primjenjivati na nacionalne strane i rubna slova normalnih i prigodnih euro kovanica koje su prvi put izdane prije usvajanja ove Preporuke.

Gornji su odlomci iz Preporuke Europske komisije od 19. prosinca 2008. u osnovi potaknuli pet članica eurozone da promijene svoj nacionalni dizajn. Finska i Belgija to su učinile 2007., odnosno 2008. godine, dok Austrija, Njemačka i Grčka nisu najavile nikakve promjene u dizajnu (stanje: veljača 2018. godine). Međutim, uredba predviđa 20. lipnja 2062. kao rok za reviziju dizajna.

Od 2016. godine Belgija, Monako, Nizozemska, Španjolska i Vatikan doživjeli su promjenu šefa države i revidirali su svoje dizajne kako bi odražavali ovu promjenu i te nove uredbe tamo gdje je to bilo potrebno.

Sigurnosne značajke

Euro kovanice imaju strojno čitljive značajke visoke sigurnosti. [20] U kovanice od 1 i 2 eura ugrađene su sofisticirane tehnologije bi-metala. Kovanice od 10c, 20c i 50c izrađene su od nordijskog zlata, koje je jedinstvena legura, teško se topi i koristi se isključivo za kovanice. Natpisi na rubu kovanice od 2 eura također ga štite od krivotvorenja.

Značajke za osobe oštećenog vida

Euro kovanice dizajnirane su u suradnji s organizacijama koje predstavljaju slijepe osobe, a kao rezultat toga sadrže mnoštvo značajki koje im omogućuju prepoznavanje kovanica samim dodirom. Uz to, njihov vizualni izgled osmišljen tako da ih je lako razlikovati od strane osoba koje ne mogu pročitati natpise na kovanicama.

Novčići se povećavaju u veličini i težini. Od osam apoena euro kovanica, tri najniža apoena su mala, boje nalikuju bakru i prilično su tanka i lagana. Sljedeće tri apoena sliče zlatnoj boji i deblji su i teži. Dva najviša apoena su bimetalna, uglavnom su veći i deblji od nižih apoena.

Općenito, što je vrijednost veća, novac je teži i veći. Bakrena boja identificira malu vrijednost; zlatna boja identificira srednju vrijednost; dok dva različita metala prepoznaju visoku vrijednost.

Postoje razlike i unutar svake skupine. Kovanica od 2 centa ima žljebljeni rub kako bi se razlikovala od kovanica od 1 i 5 centa, kao i od američkog penija, koji ima istu boju i promjer. Slično tome, kovanica od 20 centi glatka je, sa sedam uvlaka, kako bi se razlikovala od kovanica od 10 i 50 centi.

Iako su prije eura postojale i druge valute koje su posebno dizajnirane na slične načine (različite veličine, boje i grebeni) za pomoć slabovidnima, uvođenje eura predstavlja prvi put da su vlasti konzultirale udruge koje predstavljaju slijepe i slabovidne osobe prije puštanja valute u opticaj.

Prigodna izdanja

Svaka država također može kovati dva prigodna novčića svake godine od lipnja 2012. godine. Od 2004. do svibnja 2012. zemlje su smjele kovati samo jedan novčić godišnje. Na taj se način mogu koristiti samo kovanice od 2 eura (da bi bile zakonsko sredstvo plaćanja) i postoji ograničenje broja koji se može izdati. Novčić mora prikazivati uobičajene kriterije dizajna, poput dvanaest zvjezdica, godine i zemlje izdavanja.

Grčka je prva zemlja koja je izdala prigodni novčić, a slijedili su je svi osim Cipra i Irske. Međutim, 2007. godine svaka država eurozone sudjelovala je u programu Rimskog sporazuma, gdje su sve države članice izdale kovanicu sličnog dizajna u spomen na potpisivanje Rimskog sporazuma, jedina razlika je ime zemlje izdavanja i jezik teksta. To se ponovilo 2009. godine u spomen na 10. godišnjicu Ekonomske i monetarne unije. Dizajn su odabrali elektroničkim glasanjem građani EU-a.[21] Najnoviji uobičajeni prigodni novčić izdan je 2015. godine u spomen na 30 godina zastave Europske unije.

Godine 2006. Njemačka je počela izdavati seriju kovanica, njemačku seriju Bundesländer, koja prikazuje svaku od njemačkih država na svojim kovanicama; ovo će trajati do 2021. godine.

Španjolska je pokrenula prigodnu seriju novčića Patrimonio de la Humanidad de la UNESCO (UNESCO-ova svjetska baština) 2010. godine, obilježavajući sva španjolska mjesta pod zaštitom UNESCO-a, koja bi se mogla nastaviti do 2050. godine. Redoslijed izdavanja kovanica za određeno područje podudara se s redoslijedom kojim su proglašeni UNESCO-vom svjetskom baštinom. [22]

Malta je izdala seriju od pet prigodnih kovanica od 2 eura, sve povezane s malteškom ustavnom poviješću. Prvi novčić izdan je 2011., a posljednji je kovan 2015. [23]

Zlatna i srebrna prigodna izdanja

Nasljeđe stare nacionalne prakse je kovanje srebrnog i zlatnog prigodnog novca. Za razliku od uobičajenih izdanja, ovi novčići nisu zakonsko sredstvo plaćanja u cijeloj eurozoni, već samo u zemlji u kojoj se izdaju (npr. Finski prigodni novac od 10 eura ne može se koristiti u Portugalu).

Međutim, ovi zlatnici namijenjeni su kolekcionarima, jer vrijednost njihovih poluga znatno premašuje njihovu nominalnu vrijednost . Neki srebrni novčići, poput njemačkih spomenica od 10 eura, često su dostupni u bankama i nekim trgovcima po nominalnoj vrijednosti. Međutim, ovi novčići uglavnom ne cirkuliraju, već ih čuvaju sakupljači.

Neizvjesno je hoće li im Vijeće ministara dodijeliti status zakonskog sredstva plaćanja negdje izvan nacionalnih granica, jer San Marino, Monako i Vatikan također izdaju ovu vrstu kovanica.

Belgijski novčić od 2,50 eura

Belgijska kovanica od 2,50 eura prigodna je kovanica eura koja vrijedi u Belgiji, prvi put izdana 2015. godine sa 70 000 kovanih kovanica. Novčić obilježava 200. godišnjicu Napoleonovog poraza u bitci kod Waterlooa . [24]

Belgija je za tu priliku prvotno planirala kovati prigodne kovanice u iznosu od 2 eura. Međutim, Francuska je taj plan blokirala (nakon što je 180 000 kovanih novčića već iskovano, morali su ih odbaciti). Kovanje u apoenu od 2,5 eura otklanja pritužbe Francuske jer kovanice neće biti zakonsko sredstvo plaćanja u Europskoj uniji, one su legalne samo za valutu u Belgiji. [25] Zakon EU kaže da bilo koja zemlja može izdati bilo koji novi kovani novac koji želi ako je nepravilna apoena, pa je Belgija stoga izumila novčić od 2,5 eura. [26]

Cirkulacija

Europska središnja banka pomno prati cirkulaciju i zalihe euro kovanica i novčanica. Zadatak je Eurosustava osigurati učinkovitu i nesmetanu opskrbu euro kovanica i održati njihovu cjelovitost u cijeloj eurozoni. [27]

Statistika

Od srpnja 2019. godine širom eurozone u opticaju je približno 130 milijardi kovanica. Za uspordbu, SAD su kovale više od 300 milijardi penija od 1983. godine kada je započeo trenutni bakrom presvučeni metalni sastav. Koristeći populaciju od 341,9 milijuna ljudi za euro područje znači da je otprilike 188 kovanica apoena od 1c ili 2c po stanovniku, odnosno 203 ostalih kovanica po stanovniku.

Statistički podaci važeći od srpnja 2019. [27]
denominacija kovanice u opticaju vrijednost u € sastav
ukupno 133,437,760,625 29.588.322.642,26 Svih osam denominacija
1c 36.287.489.644 362.874.896,44 bakrom prekriveni čelik
2c 27,895,724,396 557.914.487,92 bakrom prekriveni čelik
5c 21.551.317.892 1.077.565.894,60 bakrom prekriveni čelik
10c 15.400.155.878 1.540.015.587,80 Nordijsko zlato
20c 11.907.731.750 2.381.546.350,00 Nordijsko zlato
50c 6,415,987,913 3,207,993,956.50 Nordijsko zlato
1 € 7,498,294,835 7.498.294.835,00 nikal mesing, bakar-nikal, nikal
2 € 6,481,058,317 12.962.116.634,00 nikal mesing, bakar-nikal, nikal

Krivotvorenje

Godišnje se iz optjecaja izvadi približno 100 000 krivotvorenih kovanica eura, a otprilike isti broj zaplijeni se prije nego što se puste u prodaju. S obzirom na ukupnu nakladu od 56 milijardi kovanica, krivotvoreni novčići relativno su rijetki. Otprilike polovica krivotvorina ima njemački nacionalni dizajn, ali krivotvorine su otkrivene u svakoj zemlji koja ih izdaje. Većina krivotvorenih kovanica je u iznosu od 2 eura (60% u 2011. godini), dok je većina ostatka od 1 eura i nekoliko kovanica od 50 centi. Broj krivotvorenih kovanica od 2 eura koje se godišnje pronalaze smanjuje se, dok se broj krivotvorenih kovanica od 1 eura i 50 centi povećava.

Ukupna količina krivotvorenih kovanica zaplijenjenih iz optjecaja u:

  • 2017 .: Prije puštanja u opticaj: 31 059, nakon puštanja u opticaj: 160 914 [28]
  • 2016: Prije puštanja u opticaj: 77 084, nakon puštanja u opticaj: 150 258
  • 2015: Prije puštanja u opticaj: 20, nakon puštanja u opticaj: 146 889
  • 2014: Prije puštanja u opticaj: 301,970 nakon puštanja u opticaj: 192,195
  • 2013: Prije puštanja u opticaj: 31.051, nakon puštanja u opticaj: 177.600
  • 2012.: 184 000 [29]
  • 2011.: 157 000 [30]
  • 2010: 186 000 [31]
  • 2009: 172 100 [32]
  • 2008: 195.900
  • 2007: 211 100 [33]
  • 2006.: 163.800
  • 2005.: 100.500
  • 2004: 74 564 [34]
  • 2003: 26.191
  • 2002: 2,336

Europsko tehničko i znanstveno središte procjenjuje da je u promet pušteno do 2 milijuna krivotvorenih kovanica 2002. godine.

Nedavne istrage Europske komisije pokazale su da se sofisticiranost krivotvorenja povećava, što otežava brzo otkrivanje.[35] 2008. irski eurozastupnik Eoin Ryan pozvao je na strožu regulaciju žetona i medalja koje se sve češće koriste za male kupnje uglavnom u automatima širom Europe. [36]

Kovanice malih apoena

Kovanice 1c, 2c i 5c čine otprilike 80% svih novih kovanica kovanih u eurozoni. Zbog troškova proizvodnje takvog kovanog novca male vrijednosti, Komisija i neke države članice predložile su da bi se troškovi mogli smanjiti zajedničkim dizajnom na obje strane ovih kovanica, umjesto kovanjem brojnih različitih dizajna.[18]

Novčići od 1 eura i 2 eura dvobojni su. "Zlato" je legura, 75% bakra, 20% cinka i 5% nikla . "Srebro" je bapronikl, 75% bakra i 25% nikla. [37] Novčići od 10c, 20c i 50c zaštićena su legura poznata kao "nordijsko zlato", koja se sastoji od 89% bakra, 5% aluminija, 5% cinka i 1% kalaja . [38] Novčići od 1c, 2c i 5c čelično su presvučeni bakrom. Legure bakra čine kovani novac antimikrobnim.

Zaokruživanje cijena

Novčići 1c i 2c u početku su uvedeni kako bi osigurali da trgovci na malo uvođenje eura ne koriste kao izgovor za jako zaokruživanje cijena. Međutim, zbog troškova održavanja optjecaja kovanica male vrijednosti, koje obavljaju tvrtke i kovnice novca, Finska, Irska i Nizozemska zaokružuju cijene na najbližih pet centi (švedsko zaokruživanje) ako plaćaju gotovinom, dok proizvode samo nekoliko tih kovanica za kolekcionare, a ne općenitu cirkulaciju. [39] [40] [41] Novčići su i dalje zakonsko sredstvo plaćanja i proizvode se izvan tih država. Unatoč tome, mnoge trgovine u Nizozemskoj odbijaju ih prihvatiti.  [ <span title="This claim needs references to reliable sources. (July 2015)">citat potreban</span> ] Švedski zakon o zaokruživanju u Finskoj objavljen je u siječnju 2002. godine, neposredno nakon puštanja novčića u opticaj. Nizozemska je slijedila njihov primjer u rujnu 2004. Nizozemska je to učinila pod pritiskom maloprodajnih poduzeća koja su tvrdila da je trgovanje kovanicama od 1 i 2 centa preskupo. Nakon uspješnog eksperimenta u gradu Woerden u svibnju 2004., maloprodaji u cijeloj Nizozemskoj dopušteno je zaokruživanje gotovinskih transakcija na najbližih pet centi od rujna 2004. [42]

U Belgiji je zaokruživanje bila uobičajena praksa od 2014 .; po zakonu zaokruživanje je obvezno za gotovinske transakcije od 1. prosinca 2019. [43] Za plaćanja debitnim ili kreditnim karticama, trgovac može odabrati hoće li primijeniti zaokruživanje ili ne, ali mora prethodno obavijestiti klijenta. [44] S obveznim zaokruživanjem na snazi, belgijska Nacionalna banka zaustavila je proizvodnju kovanica od 1 i 2 centa.

Irska je to učinila 2015. nakon probnog zaokruživanja u Wexfordu 2013. [40] [45] U svibnju 2017. talijanski je parlament donio rezoluciju o prestanku kovanja kovanica 1c i 2c počevši od 1. siječnja 2018. i uvođenje švedskog zaokruživanja. [46] [47]

To je dijelom i zbog čimbenika kao što su rast cijena metala: De Nederlandsche Bank izračunala je da bi uštedjela 36 milijuna dolara godišnje ne koristeći kovanice manje vrijednosti. Druge zemlje poput Njemačke favorizirale su zadržavanje kovanica zbog njihove želje za cijenama od 1,99 eura, koje potrošaču izgledaju privlačnije od cijene od 2 eura. [48] Luksemburg i Malta također su izjavili da ne žele ukloniti manje kovanice. [41] [49] To ponavlja i sama Europska središnja banka koja podržava kovanice, navodeći da omogućuje tvrtkama da točnije izračunaju cijene kako bi privukle potrošače, poput 0,99 eura. Prema istraživanju Eurobarometra među građanima EU 2005. godine, Nijemci su bili najskeptičniji prema uklanjanju kovanica od 1c i 2c iz cjelovitog prometa u eurozoni, ali u prosjeku je bila većina za njihovo uklanjanje (58% za kovanicu od jednog centa i 52% za kovanice od dva centa u 2005. godini). Belgijci su pak najviše podržali uklanjanje manjih kovanica. [50] Sličnim istraživanjem 2017. utvrđeno je da 64% ispitanika u cijeloj eurozoni želi uklanjanje manjih kovanica te zaokruživanje cijena; s preko 70% u Belgiji, Irskoj, Italiji, Nizozemskoj i Slovačkoj. Samo su Portugal i Latvija imali favorizirali zadržavanje kovanica (49% protiv uklanjanja, 45-46% za). [51]

Komisija je 2010. godine objavila svoje smjernice o svakodnevnim pitanjima gotovine u eurima kako bi građanima dala smjernice o takvim pitanjima s izravnim implikacijama na njihov svakodnevni život. Ove se smjernice temelje na deset vodećih načela. Dva od ovih vodećih načela bila su i još uvijek su da "Ne smiju se nametati dodatne naknade za gotovinske isplate" i "Države članice ne bi trebale usvojiti nova pravila zaokruživanja na najbližih pet centi". [52]

Kontroverze

U proljeće 2016. polemika se pojavila u Nizozemskoj nakon što je epizoda televizijskog programa Keuringsdienst van Waarde pokazala da južnokorejska tvrtka Poongsan proizvodi kovanice eura iz Nizozemske i drugih zemalja. Ova je tvrtka također poznati proizvođač kasetnog streljiva. [53] Kasetna municija međunarodno je zabranjena Konvencijom o kasetnoj municiji (CCM) iz 2008. godine zbog svojih neselektivnih i dugoročnih učinaka na civile. CCM zabranjuje uporabu, proizvodnju, zalihe ili prijenos kasetne municije, kao i pomoć u tim djelima. Nakon postavljanja parlamentarnih pitanja, nizozemska vlada izjavila je da je Kraljevska nizozemska kovnica novca naručila oko 40 milijuna 'praznih kovanica' između 2011. i 2016. godine, te da se Poongsan nalazio na popisu provjerenih dobavljača Radne skupine direktora kovnice Europske komisije. [54] Od tada su i Kraljevska nizozemska kovnica novca i Norveška kovnica novca Poongsan isključili kao dobavljača kovanica zbog umiješanosti u kasetnu municiju. [55] U Europskom parlamentu postavljena su i pitanja o prisutnosti Poongsana na provjerenom popisu dobavljača praznih kovanica radne skupine Europske komisije za kovnice novca. Međutim, Komisija je rekla kako je odgovornost po ovom pitanju na državama članicama Unije. [56]

  1. ↑ Bank, European Central. Coins. European Central Bank
  2. ↑ a b ECB: Introduction. ECB. ECB
  3. ↑ FT.com – The history of the euro. Financial Times. Financial Times. 21. svibnja 2002. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. svibnja 2013. Pristupljeno 13. veljače 2013.
  4. ↑ History of the Eurogroup - Eurozone. Eurogroup. eurozone.europa.eu. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. srpnja 2013. Pristupljeno 2. srpnja 2013.
  5. ↑ ECB: 2004. ECB. ECB. Pristupljeno 2. srpnja 2013.
  6. ↑ France - European Commission. European Commission. European Commission. Pristupljeno 2. srpnja 2013.
  7. ↑ ECB: 2007. ECB. ECB. Pristupljeno 2. srpnja 2013.
  8. ↑ ECB: 2009. ECB. ECB. Pristupljeno 2. srpnja 2013.
  9. ↑ ECB: 2012. ECB. ECB. Pristupljeno 2. srpnja 2013.
  10. ↑ The 2004 enlargement: the challenge of a 25-member EU. EUROPA. europa.eu. Pristupljeno 2. srpnja 2013.
  11. ↑ a b c d e f ECB: Common sides. ecb.int. European Central Bank. Pristupljeno 4. travnja 2020.
  12. ↑ ECB: Map of euro area 1999-2011. ECB. ECB. Pristupljeno 2. srpnja 2013.
  13. ↑ a b ECB: Coins. ECB. ECB. Pristupljeno 1. srpnja 2013.
  14. ↑ a b Common guidelines: the national sides of euro coins. Europa. europa.eu. 19. siječnja 2007. Pristupljeno 1. kolovoza 2013.
  15. ↑ a b Euro coins - European Commission. Europa. ec.europa.eu. 14. svibnja 2013. Pristupljeno 1. kolovoza 2013.
  16. ↑ https://en.numista.com/catalogue/pieces107.html
  17. ↑ BBC NEWS Health Euro coins 'trigger allergy'. BBC News. bbc.co.uk. 12. rujna 2002. Pristupljeno 1. kolovoza 2013.
  18. ↑ a b Five years of Euro banknotes and coins. Europa. europa.eu. 17. siječnja 2007. Pristupljeno 1. kolovoza 2013.
  19. ↑ The euro outside the euro area. ec.europa.eu. 5. srpnja 2011. Pristupljeno 10. rujna 2011.
  20. ↑ ECB: Security features. ECB. ECB. Pristupljeno 2. srpnja 2013.
  21. ↑ Commemorating 10 years of Economic and Monetary Union!. EuroDesignContest. 17. prosinca 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. prosinca 2008. Pristupljeno 28. veljače 2008.
  22. ↑ Spanien: Weitere Ausgaben der 2-Euro-Gedenkmünzenserie "UNESCO-Weltkulturerbestätten". 19. siječnja 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. srpnja 2011. Pristupljeno 20. siječnja 2010.
  23. ↑ Commemorative coins 2011 - ECFIN - European Commission. Ec.europa.eu. Pristupljeno 10. travnja 2011.
  24. ↑ Bilefsky, Dan. 9. lipnja 2015. Belgium Commemorates Waterloo With a Coin, and France Is Not Pleased. The New York Times
  25. ↑ Jason Karaian. "France’s whining won’t stop Belgium from minting coins commemorating the Battle of Waterloo". Quartz, 9 June 2015.
  26. ↑ Euro coin row: France wins the battle, Belgium wins the war The Guardian June 10, 2015.
  27. ↑ a b ECB: Circulation. European Central Bank. European Central Bank. Srpanj 2019
  28. ↑ EU-wide progress on tackling euro coin counterfeiting in 2017. Europa.eu. Pristupljeno 17. veljače 2019.
  29. ↑ EUROPA - Press Releases - Euro coin counterfeiting in 2012. Europa.eu. Pristupljeno 17. veljače 2019.
  30. ↑ EUROPA - Press Releases - Euro coin counterfeiting in 2011. Europa.eu. Pristupljeno 24. svibnja 2012.
  31. ↑ EUROPA - Press Releases - Euro coin counterfeiting in 2010. Europa.eu. Pristupljeno 8. rujna 2011.
  32. ↑ EUROPA - Press Releases - Euro coin counterfeiting in 2009. Europa.eu. Pristupljeno 10. travnja 2011.
  33. ↑ EUROPA - Press Releases - Euro coin counterfeiting in 2007. Europa.eu. Pristupljeno 10. travnja 2011.
  34. ↑ European Commission - OLAF - EURO COIN COUNTERFEITING IN 2004. European Commission. ec.europa.eu. 18. siječnja 2005. Pristupljeno 22. srpnja 2013.
  35. ↑ 'Most sophisticated' fake euro coin network uncovered in Italy. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. travnja 2008.
  36. ↑ "Euro coins need protection," says Irish MEP Eoin Ryan. European Parliament. europarl.europa.eu. 1. prosinca 2013. Pristupljeno 1. kolovoza 2013.
  37. ↑ Consumer coins. Copperinfo.com. 1. siječnja 2002. Pristupljeno 17. srpnja 2011.
  38. ↑ What is Nordic Gold. Copperinfo.co.uk. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. srpnja 2011. Pristupljeno 17. srpnja 2011.
  39. ↑ Save the penny or leave the penny? - Business - CBC News. CBC News. www.cbc.ca. 15. prosinca 2010. Pristupljeno 1. kolovoza 2013.
  40. ↑ a b Page Not Found (404) - Central Bank of Ireland. www.centralbank.ie Referenca upotrebljava generalan naslov (pomoć)
  41. ↑ a b http://www.wort.lu/en/luxembourg/small-change-1-and-2-cent-coins-to-stay-in-luxembourg-52ff495ae4b0f989a09f2707
  42. ↑ Castle, Stephen. 16. rujna 2004. Smallest Euro coins dropped by two nations. Independent, The (London). Inačica izvorne stranice arhivirana 24. siječnja 2007. Pristupljeno 15. srpnja 2008.
  43. ↑ Rounding to the nearest five cents will be obligatory for cash payments. The Brussels Times (engleski). 24. studenoga 2018. Pristupljeno 24. veljače 2020.
  44. ↑ Payments rounded to nearest 5 cents from December: the end of 1 and 2 cents?. The Brussels Times (engleski). 15. studenoga 2019. Pristupljeno 24. veljače 2020.
  45. ↑ Written Answers 23960/13: Euro Coins Production. Dáil debates. Unrevised. 21. svibnja 2013. Pristupljeno 26. svibnja 2013.
  46. ↑ Italia, addio alle monetine da 1 e 2 centesimi. Corriere del Ticino (talijanski). 27. svibnja 2017. Pristupljeno 28. svibnja 2017.
  47. ↑ (www.dw.com), Deutsche Welle. Italy to stop producing 1- and 2-cent coins - DW - 29.05.2017. DW.COM
  48. ↑ Tiplady, Rachel. 22. rujna 2004. Small Change, Big Annoyance in Europe - Businessweek. Bloomberg Businessweek. www.businessweek.com. Pristupljeno 1. kolovoza 2013.
  49. ↑ 1c and 2c coins here to stay. maltatoday.com.mt
  50. ↑ The euro, 4 years after the introduction of the banknotes and coins (PDF). Eurobarometer. ec.europa.eu. Studeni 2005. Pristupljeno 1. kolovoza 2013.
  51. ↑ http://ec.europa.eu/commfrontoffice/publicopinion/index.cfm/ResultDoc/download/DocumentKy/80850
  52. ↑ Euro legal tender - European Commission. Ec.europa.eu. Pristupljeno 26. ožujka 2013.
  53. ↑ Keuringsdienst: De industrie achter clustermunitie. npo.nl
  54. ↑ Staten-Generaal, Tweede Kamer der. Antwoord op vragen van de leden Merkies en Jasper van Dijk over de productie van euromunten door een Zuid-Koreaans bedrijf dat ook betrokken is bij de productie van clustermunitie. zoek.officielebekendmakingen.nl
  55. ↑ Investment, Stop Explosive. Home - Stop Explosive Investments: Help stop the funding of cluster bomb producers. www.stopexplosiveinvestments.org
  56. ↑ Written question - Production by South Korean company Poongsan of cluster munitions and Euro coin blanks - E-007032/2016. www.europarl.europa.eu
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Eurokovanice&oldid=5702847"