Katolička Crkva u Francuskoj: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 24. prosinca 2020. u 16:06

Katolička Crkva u Francuskoj (fr. Église catholique en France) dio je sveopće Katoličke Crkve u zajedništvu s papom i rimskom kurijom. Utemeljena još u 2. stoljeću, često se naziva »najstarijom kćeri Crkve« (fr. fille aînée de l'Église). Prema procjenama broji između 30 i 50 milijuna vjernika, što ju čini najbrojnijom vjerska zajednica u Francuskoj. Ustrojena je u 104 dijeceze i više od 12 000 župa te obuhvaća oko 45 000 crkava, kapela i drugih vjerskih građevina diljem Francuske.

Prvi pisani spomen kršćanstva na francuskom tlu odnosi se na Irenejev opis smrti devedesetogodišnjeg sv. Potina iz Lugdunuma (današnjeg Lyona) i drugih mučenika lionskih progona 177. godine. Na Badnjak 496. Remigije, reimski biskup, krstio je franačkog kralja Klodviga I., u čemu su ga slijedili brojni njegovi, dotad poganski podanici, uspostavljajući političke, diplomatske i međudržavne odnose sa Svetom Stolicom. Papa Lav II. okrunio je Karla Velikog kraljem Svetog Rimskog Carstva, oblikujući političke i religijske temelje kršćanstva u Europi. Snažnu, tisućljetnu povezanost Crkve i francuske države prekinula je Francuska revolucija, koja je bila protukatolički nastrojena te čije je glavno obilježje bila dekristijanizacija i progoni klera i katoličkog pučanstva. Unatoč preporodu katoličanstva u poslijerevolucionarnom razdoblju francuske državnosti, revolucionarno naslijeđe iznjedrio je sekularistički svjetonazor (fr. Laïcité), određen u prvom članku francuskog Ustava.

Nedovršeni članak Katolička Crkva u Francuskoj koji govori o kršćanstvu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

@@ Redak 2: / Redak 2: @@
 '''Katolička Crkva u [[Francuska|Francuskoj]]''' ([[Francuski jezik|fr.]] ''Église catholique en France'') dio je sveopće [[Katolička Crkva|Katoličke Crkve]] u zajedništvu s [[papa|papom]] i [[Rimska kurija|rimskom kurijom]]. Utemeljena još u [[2. stoljeće|2. stoljeću]], često se naziva '''»najstarijom kćeri Crkve«''' (fr. ''fille aînée de l'Église''). Prema procjenama broji između 30 i 50 milijuna vjernika, što ju čini najbrojnijom vjerska zajednica u Francuskoj. Ustrojena je u 104 [[dijeceza|dijeceze]] i više od 12 000 [[župa]] te obuhvaća oko 45 000 [[crkva|crkava]], [[kapela]] i drugih vjerskih građevina diljem Francuske.
-Prvi pisani spomen [[Kršćanstvo|kršćanstva]] na francuskom tlu odnosi se na [[Irenej Lionski|Irenejev]] opis smrti devedesetogodišnjeg sv. Potina iz Lugdunuma ([[Lyon]]a) i drugih [[mučenik]]a [[Lionski progoni|lionskih progona]] [[177.]] godine. Na [[Badnjak]] [[496.]] [[Remigije iz Reimsa|Remigije]], [[reims]]ki [[biskup]], [[krštenje|krstio]] je [[Popis franačkih kraljeva|franačkog kralja]] [[Klodvig I.|Klodviga I.]], u čemu su ga slijedili brojni njegovi, dotad [[poganstvo|poganski]] podanici, uspostavljajući političke, [[Diplomacija|diplomatske]] i međudržavne odnose sa [[Sveta Stolica|Svetom Stolicom]]. [[Leon II., papa|Papa Lav II.]] [[krunidba|okrunio]] je [[Karlo Veliki|Karla Velikog]] kraljem [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]], oblikujući političke i religijske temelje kršćanstva u [[Europa|Europi]]. Snažnu, tisućljetnu povezanost [[Katolička Crkva|Crkve]] i francuske države prekinula je [[Francuska revolucija]], koja je bila [[protukatoličanstvo|protukatolički]] nastrojena te čije je glavno obilježje bila [[dekristijanizacija]] i [[progon]]i [[kler]]a i katoličkog [[pučanstvo|pučanstva]]. Unatoč preporodu [[katoličanstvo|katoličanstva]] u poslijerevolucionarnom razdoblju francuske državnosti, revolucionarno naslijeđe iznjedrio je [[sekularizam|sekularistički]] [[svjetonazor]] (fr. ''Laïcité''), određen u prvom članku francuskog Ustava.
+Prvi pisani spomen [[Kršćanstvo|kršćanstva]] na francuskom tlu odnosi se na [[Irenej Lionski|Irenejev]] opis smrti devedesetogodišnjeg sv. Potina iz [[Lugdunum]]a (današnjeg [[Lyon]]a) i drugih [[mučenik]]a [[Lionski progoni|lionskih progona]] [[177.]] godine. Na [[Badnjak]] [[496.]] [[Remigije iz Reimsa|Remigije]], [[reims]]ki [[biskup]], [[krštenje|krstio]] je [[Popis franačkih kraljeva|franačkog kralja]] [[Klodvig I.|Klodviga I.]], u čemu su ga slijedili brojni njegovi, dotad [[poganstvo|poganski]] podanici, uspostavljajući političke, [[Diplomacija|diplomatske]] i međudržavne odnose sa [[Sveta Stolica|Svetom Stolicom]]. [[Leon II., papa|Papa Lav II.]] [[krunidba|okrunio]] je [[Karlo Veliki|Karla Velikog]] kraljem [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]], oblikujući političke i religijske temelje kršćanstva u [[Europa|Europi]]. Snažnu, tisućljetnu povezanost [[Katolička Crkva|Crkve]] i francuske države prekinula je [[Francuska revolucija]], koja je bila [[protukatoličanstvo|protukatolički]] nastrojena te čije je glavno obilježje bila [[dekristijanizacija]] i [[progon]]i [[kler]]a i katoličkog [[pučanstvo|pučanstva]]. Unatoč preporodu [[katoličanstvo|katoličanstva]] u poslijerevolucionarnom razdoblju francuske državnosti, revolucionarno naslijeđe iznjedrio je [[sekularizam|sekularistički]] [[svjetonazor]] (fr. ''Laïcité''), određen u prvom članku francuskog Ustava.
 {{mrva-kršć}}