Korjenasta plavulja: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Otvorio Korjenasta plavulja |
copyright - prepisano |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
{{ {{#ifeq:|{{void}}|void|subst!}}|CBris[[Kategorija:Potrebno dodati subst:]]}} |
|||
{{copyright?|http://bioras.petnica.rs/vrsta.php?id{{=}}44266|datum=14. veljače 2021.}} |
|||
{{Taksokvir | boja = lightblue |
{{Taksokvir | boja = lightblue |
||
| naziv = Korjenasta plavulja |
| naziv = Korjenasta plavulja |
Inačica od 31. siječnja 2021. u 18:46
Korjenasta plavulja | |
---|---|
Sistematika | |
Carstvo: | Gljive |
Koljeno: | Basidiomycota |
Razred: | Agaricomycetes |
Red: | Agaricales |
Porodica: | Hymenogastraceae |
Rod: | Hebeloma |
Vrsta: | H. radicosum (Bull. ex Fr.) Ricken (1915.) |
Dvojno ime | |
Hebeloma radicosum | |
Sinonimi | |
| |
Baze podataka | |
Korjenasta plavulja ili korjenasta tupavica (lat. Hebeloma radicosum) je jestiva gljiva iz roda Hebeloma.
Opis
- Klobuk korjenaste plavulje je širok od 5 do 15 centimetara, mesnat, polukružam, zatim raširen, malo ispupčen, mazav, prekriven širokim crvenkastim ljuskama; rub je uvijen, smeđeokeraste boje.
- Listići su najprije žućkasti, zatim okerasti, slobodni i nejednako dugi.
- Stručak je visok od 8 do 15 centimetara, pun, vretenast, tanji prema dolje, završava s dugim korijenom; ispod klobuka ostatak zastorka u obliku prolaznog prstena, ispod prstenka koncentrično maljav, sivosmeđe boje.
- Meso je bijelo, miris po lovorvišnji (lat. Prunus laurocerasus) ili bademovoj koštici.
- Spore su blijedosmeđe, u masi okeraste, jajolike, 8 – 10 x 5 – 6 μm.
Kemijske reakcije
Meso u dodiru s fenolanilinom za nekoliko minuta postane crvenkasto, zatim crveno, sa sulfovanilinom se oboji u prolazno ljubičastu boju, dok sa željeznim sulfatom postaje žućkasto.
Stanište
Korjenasta plavulja raste ljeti i u jesen u šumama, uz stare panjeve I uz rubove šuma.
Upotrebljivost
Korjenasta plavulja je jestiva, ali loše kvalitete [1]
Sličnosti
Korjenastu plavulju najlakše prepoznamo po vretenastom stručku, te debelom i dugom korijenu, koji može biti duži i od samog stručka. Upotrijebiti se može samo klobuk, i to vrlo mlad, ali je prilično gorka okusa i zbog toga nema većih kulinarskih kvaliteta.
Slike
|
Izvori
- ↑ Romano Božac: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993.
Vanjske poveznice
Molimo pročitajte kojih se temeljnih pravila kod branja i pripravljanja gljiva treba pridržavati i upozorenje o korištenju Wikipedije na vlastitu odgovornost. Ne berite gljive bez savjeta stručnjaka i ne provodite liječenje bez konzultiranja liječnika! |