Korjenasta plavulja: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Otvorio Korjenasta plavulja
 
copyright - prepisano
Redak 1: Redak 1:
{{ {{#ifeq:|{{void}}|void|subst!}}|CBris[[Kategorija:Potrebno dodati subst:]]}}
{{copyright?|http://bioras.petnica.rs/vrsta.php?id{{=}}44266|datum=14. veljače 2021.}}
{{Taksokvir | boja = lightblue
{{Taksokvir | boja = lightblue
| naziv = Korjenasta plavulja
| naziv = Korjenasta plavulja

Inačica od 31. siječnja 2021. u 18:46

Postoji mogućnost da je tekst ili veliki dio teksta prepisan s ove stranice. Ako postoji dopusnica za uporabu teksta, to bi trebalo biti istaknuto na stranici za razgovor. Ako dopusnica ne postoji, tekst je potrebno obrisati!

Rok za isticanje potrebnih dopusnica je 14. veljače 2021., nakon čega će tekst biti obrisan. Vidi upute za dobivanje dopusnice.

Korjenasta plavulja
Sistematika
Carstvo:Gljive
Koljeno:Basidiomycota
Razred:Agaricomycetes
Red:Agaricales
Porodica:Hymenogastraceae
Rod:Hebeloma
Vrsta:H. radicosum
(Bull. ex Fr.) Ricken (1915.)
Dvojno ime
Hebeloma radicosum
Sinonimi
  • Agaricus radicosus Bull. (1784.)
  • Agaricus radicatus Pers. (1801.)
  • Pholiota radicosa (Bull.) P.Kumm. (1871.)
  • Dryophila radicosa (Bull.) Quél. (1886.)
  • Myxocybe radicosa (Bull.) Fayod (1889.)
  • Roumeguerites radicosus (Bull.) Locq. (1979.)
Baze podataka

Korjenasta plavulja ili korjenasta tupavica (lat. Hebeloma radicosum) je jestiva gljiva iz roda Hebeloma.

Opis

  • Klobuk korjenaste plavulje je širok od 5 do 15 centimetara, mesnat, polukružam, zatim raširen, malo ispupčen, mazav, prekriven širokim crvenkastim ljuskama; rub je uvijen, smeđeokeraste boje.
  • Listići su najprije žućkasti, zatim okerasti, slobodni i nejednako dugi.
  • Stručak je visok od 8 do 15 centimetara, pun, vretenast, tanji prema dolje, završava s dugim korijenom; ispod klobuka ostatak zastorka u obliku prolaznog prstena, ispod prstenka koncentrično maljav, sivosmeđe boje.
  • Meso je bijelo, miris po lovorvišnji (lat. Prunus laurocerasus) ili bademovoj koštici.
  • Spore su blijedosmeđe, u masi okeraste, jajolike, 8 – 10 x 5 – 6 μm.

Kemijske reakcije

Meso u dodiru s fenolanilinom za nekoliko minuta postane crvenkasto, zatim crveno, sa sulfovanilinom se oboji u prolazno ljubičastu boju, dok sa željeznim sulfatom postaje žućkasto.

Stanište

Korjenasta plavulja raste ljeti i u jesen u šumama, uz stare panjeve I uz rubove šuma.

Upotrebljivost

Korjenasta plavulja je jestiva, ali loše kvalitete [1]

Sličnosti

Korjenastu plavulju najlakše prepoznamo po vretenastom stručku, te debelom i dugom korijenu, koji može biti duži i od samog stručka. Upotrijebiti se može samo klobuk, i to vrlo mlad, ali je prilično gorka okusa i zbog toga nema većih kulinarskih kvaliteta.

Slike

Izvori

  1. Romano Božac: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993.

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Korjenasta plavulja


    Molimo pročitajte kojih se temeljnih pravila kod branja i pripravljanja gljiva treba pridržavati i upozorenje o korištenju Wikipedije na vlastitu odgovornost.
Ne berite gljive bez savjeta stručnjaka i ne provodite liječenje bez konzultiranja liječnika!