Putopis: razlika između inačica
m uklonjena promjena suradnika 77.77.222.81 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Kraljnnm Oznaka: brzo uklanjanje |
Oznake: uklonjeno uređivanje VisualEditor |
||
| Redak 6: | Redak 6: | ||
Prvi je hrvatski suvremeni putopis ''Pogled u Bosnu'' [[Matija Mažuranić|Matije Mažuranića]] iz [[1842]]. godine, slijedi ga putopis [[Stanko Vraz|Stanka Vraza]] ''Put u gornje strane'' iz [[1843]]., te putopis [[Antun Nemčić|Antuna Nemčića]] pod nazivom ''Putositnice'' iz godine 1845. U XIX. stoljeću putopise će pisati i [[Adolf Veber Tkalčević|Adolf Veber Tkalčević]]: ''Put na Plitvice'' (1860.), ''Listovi o Italiji'' (1861.), ''Put u Carigrad'' (1886.), koji neće biti od značajnije književnoumjetničke vrijednosti jer autor piše novinarskim stilom bez da unosi vlastita razmišljanja i subjektivne doživljaje s putovanja. Tkalčevićevi putopisi više nalikuju na turističke vodiče. |
Prvi je hrvatski suvremeni putopis ''Pogled u Bosnu'' [[Matija Mažuranić|Matije Mažuranića]] iz [[1842]]. godine, slijedi ga putopis [[Stanko Vraz|Stanka Vraza]] ''Put u gornje strane'' iz [[1843]]., te putopis [[Antun Nemčić|Antuna Nemčića]] pod nazivom ''Putositnice'' iz godine 1845. U XIX. stoljeću putopise će pisati i [[Adolf Veber Tkalčević|Adolf Veber Tkalčević]]: ''Put na Plitvice'' (1860.), ''Listovi o Italiji'' (1861.), ''Put u Carigrad'' (1886.), koji neće biti od značajnije književnoumjetničke vrijednosti jer autor piše novinarskim stilom bez da unosi vlastita razmišljanja i subjektivne doživljaje s putovanja. Tkalčevićevi putopisi više nalikuju na turističke vodiče. |
||
Najznačajnijim putopiscima u |
Najznačajnijim putopiscima u hrvatskoj književnosti smatraju se: [[Matija Mažuranić|Matija Mažuranić]], [[Antun Nemčić|Antun Nemčić]], [[Antun Gustav Matoš]], [[Matko Peić]] i drugi. |
||
Danas se putopisima osobito sustavno bavi [[Dean Duda]], s naglaskom na putopisima romantizma (djelo ''Priča i putovanje''). |
Danas se putopisima osobito sustavno bavi [[Dean Duda]], s naglaskom na putopisima romantizma (djelo ''Priča i putovanje''). |
||
Razvoj putopisa može se pratiti i pogledom s opće-kulturne strane. S obzirom na povijest putovanja i [[migracija]], razmjene i trgovine, [[Hodočašće|hodočašća]], mnogih zemljopisnih otkrića te [[Antropologija|antropoloških]] istraživanja ima mnogo putopisnih djela hrvatskih pisaca s različitih svjetski poznatih mjesta. Tako je i gore spomenuti [[Antun Gustav Matoš]] pisao o njegovim putovanjima po [[Francuska|Francuskoj]]. |
Razvoj putopisa može se pratiti i pogledom s opće-kulturne strane. S obzirom na povijest putovanja i [[migracija]], razmjene i trgovine, [[Hodočašće|hodočašća]], mnogih zemljopisnih otkrića te [[Antropologija|antropoloških]] istraživanja ima mnogo putopisnih djela hrvatskih pisaca s različitih svjetski poznatih mjesta. Tako je i gore spomenuti [[Antun Gustav Matoš]] pisao o njegovim putovanjima po [[Francuska|Francuskoj]]. |
||
Tko je Vlado Maružin? |
|||
[[Kategorija:Putopis| ]] |
[[Kategorija:Putopis| ]] |
||
Inačica od 2. veljače 2021. u 19:10
Putopis je prozna književna vrsta u kojoj su putovanje i izgled proputovanih predjela ili zemalja povod za umjetničko oblikovanje zapažanja, dojmova i razmišljanja o svemu što je putopisca zaokupilo na putovanju. Putopis može biti napisan književnoumjetničkim, znanstvenopopularnim ili novinarskim (publicističkim) stilom.
Obično se dijele na poučne i zabavne putopise.
Povijest
Prvi je hrvatski suvremeni putopis Pogled u Bosnu Matije Mažuranića iz 1842. godine, slijedi ga putopis Stanka Vraza Put u gornje strane iz 1843., te putopis Antuna Nemčića pod nazivom Putositnice iz godine 1845. U XIX. stoljeću putopise će pisati i Adolf Veber Tkalčević: Put na Plitvice (1860.), Listovi o Italiji (1861.), Put u Carigrad (1886.), koji neće biti od značajnije književnoumjetničke vrijednosti jer autor piše novinarskim stilom bez da unosi vlastita razmišljanja i subjektivne doživljaje s putovanja. Tkalčevićevi putopisi više nalikuju na turističke vodiče. Najznačajnijim putopiscima u hrvatskoj književnosti smatraju se: Matija Mažuranić, Antun Nemčić, Antun Gustav Matoš, Matko Peić i drugi.
Danas se putopisima osobito sustavno bavi Dean Duda, s naglaskom na putopisima romantizma (djelo Priča i putovanje).
Razvoj putopisa može se pratiti i pogledom s opće-kulturne strane. S obzirom na povijest putovanja i migracija, razmjene i trgovine, hodočašća, mnogih zemljopisnih otkrića te antropoloških istraživanja ima mnogo putopisnih djela hrvatskih pisaca s različitih svjetski poznatih mjesta. Tako je i gore spomenuti Antun Gustav Matoš pisao o njegovim putovanjima po Francuskoj.
Tko je Vlado Maružin?