Anthophila: razlika između inačica
Stvorena nova stranica sa sadržajem: »{{Taksokvir | boja = pink | naziv = Pčele | slika = Thomas Bresson - Hyménoptère sur une fleur de pissenlit (by).jpg | slika_širina = 260px | slika...«. |
|||
Redak 13: | Redak 13: | ||
| kladus = '''''Anthophila''''' |
| kladus = '''''Anthophila''''' |
||
}} |
}} |
||
'''Anthophila''' je [[kladus]] (grupa oblika [[život]]a koja se sastoji od zajedničkog pretka i svih njegovih [[potomak]]a i predstavlja jedinstvenu granu na stablu života) u kojem je 20 |
'''Anthophila''' je [[kladus]] (grupa oblika [[život]]a koja se sastoji od zajedničkog pretka i svih njegovih [[potomak]]a i predstavlja jedinstvenu granu na stablu života) u kojem je 20.000 poznatih vrsta [[pčela]] razvrstanih u sedam porodica, od kojih je najveća [[Apidae]]. |
||
Pčela je bilo koja vrsta letećih [[kukac]]a iz reda |
Pčela je bilo koja [[vrsta]] letećih [[kukac]]a u kladusu Anthophila iz reda [[Hymenoptera]] (opnokrilci), natfamilije [[Apoidea]] (cvjetari). Pčele su blisko srodne [[osa]]ma i [[mrav]]ima. Glavna osobina svih pčela je da za [[prehrana|prehranu]] sakupljaju [[cvjetni pelud]], kao izvor [[bjelančevina]] i [[nektar|cvjetni nektar]] kao izvor [[ugljikohidrati|ugljikohidrata]]. Najbolje poznata vrsta je europska [[medonosna pčela]]. Na Zemlji postoji oko 20.000 vrsta u sedam porodica rasprostranjenih skoro u svim područjima [[svijet]]a.<ref> Michener, Charles D. (2000). The Bees of the World. Johns Hopkins University Press. str. 19—25. ISBN 978-0-8018-6133-8.</ref> [[Veličina]] se kreće od 2 mm do 4 cm. Pretežno su crne ili sive boje. Osnovna podjela je prema načinu njihovog života na solitarne i društvene pčele. |
||
Neke vrste uključujući medonosne pčele, [[bumbar]]e, i bezžaočne pčele žive društveno u [[kolonija]]ma. Pčele su prilagođene za hranjenje nektarom i peludom, pri čemu je nektar primarni izvor [[energija|energije]], dok je pelud primarni izvor bjelančevina i drugih nutrijenata. Najveći dio peluda koristi se kao [[hrana]] za larve. [[Polinacija]] pčelama je ekološki i komercijalno važna; deklinacija populacije divljih pčela povećala je značaj polinacije komercijalno održavanim rojevima medonosnih pčela. |
Neke vrste uključujući medonosne pčele, [[bumbar]]e, i bezžaočne pčele žive društveno u [[kolonija]]ma. Pčele su prilagođene za hranjenje nektarom i peludom, pri čemu je nektar primarni izvor [[energija|energije]], dok je pelud primarni izvor bjelančevina i drugih nutrijenata. Najveći dio peluda koristi se kao [[hrana]] za larve. [[Polinacija]] pčelama je ekološki i komercijalno važna; deklinacija populacije divljih pčela povećala je značaj polinacije komercijalno održavanim rojevima medonosnih pčela. |
||
Pčele su u opsegu od sićušnih vrsta bezžaočnih pčela čiji radnice su manje od 2 mm |
Pčele su u opsegu od sićušnih vrsta bezžaočnih pčela čiji radnice su manje od 2 mm duge, do „Megachile pluto”, najveće vrste megahilida, čije [[ženka|ženke]] mogu dostići dužinu od 40 mm. Najzastupljenije pčele u sjevernoj [[hemisfera|hemisferi]] su „Halictidae”, ili znojne pčele, ali one su male i često se poistovjećuju s osama i [[muha]]ma. [[Predator]]i pčela su [[ptice]] poput [[pčelarica]], dok su među insektnim predatorima pčelinji vukovi i vilini konjici. |
||
[[Pčelarstvo]] ili apikultura se prakticira već tisućljećima, ili bar od vremena antičkog [[Drevni Egipat|Egipta]] i [[Stara Grčka|Grčke]]. Osim meda i polinacije, pčele proizvode pčelinji [[vosak]], matičnu mliječ i [[propolis]]. Pčele se javljaju u mitologiji i [[folklor]]u od drevnih vremena, i one se javljaju u raznovrsnim literarnim radovima. |
[[Pčelarstvo]] ili apikultura se prakticira već tisućljećima, ili bar od vremena antičkog [[Drevni Egipat|Egipta]] i [[Stara Grčka|Grčke]]. Osim meda i polinacije, pčele proizvode pčelinji [[vosak]], matičnu mliječ i [[propolis]]. Pčele se javljaju u mitologiji i [[folklor]]u od drevnih vremena, i one se javljaju u raznovrsnim literarnim radovima. |
Inačica od 21. veljače 2021. u 10:22
Pčele | |
---|---|
Sistematika | |
Carstvo: | Animalia |
Koljeno: | Arthropoda |
Razred: | Insecta |
Red: | Hymenoptera |
Podred: | Apocrita |
Natporodica: | Apoidea |
Anthophila je kladus (grupa oblika života koja se sastoji od zajedničkog pretka i svih njegovih potomaka i predstavlja jedinstvenu granu na stablu života) u kojem je 20.000 poznatih vrsta pčela razvrstanih u sedam porodica, od kojih je najveća Apidae.
Pčela je bilo koja vrsta letećih kukaca u kladusu Anthophila iz reda Hymenoptera (opnokrilci), natfamilije Apoidea (cvjetari). Pčele su blisko srodne osama i mravima. Glavna osobina svih pčela je da za prehranu sakupljaju cvjetni pelud, kao izvor bjelančevina i cvjetni nektar kao izvor ugljikohidrata. Najbolje poznata vrsta je europska medonosna pčela. Na Zemlji postoji oko 20.000 vrsta u sedam porodica rasprostranjenih skoro u svim područjima svijeta.[1] Veličina se kreće od 2 mm do 4 cm. Pretežno su crne ili sive boje. Osnovna podjela je prema načinu njihovog života na solitarne i društvene pčele.
Neke vrste uključujući medonosne pčele, bumbare, i bezžaočne pčele žive društveno u kolonijama. Pčele su prilagođene za hranjenje nektarom i peludom, pri čemu je nektar primarni izvor energije, dok je pelud primarni izvor bjelančevina i drugih nutrijenata. Najveći dio peluda koristi se kao hrana za larve. Polinacija pčelama je ekološki i komercijalno važna; deklinacija populacije divljih pčela povećala je značaj polinacije komercijalno održavanim rojevima medonosnih pčela.
Pčele su u opsegu od sićušnih vrsta bezžaočnih pčela čiji radnice su manje od 2 mm duge, do „Megachile pluto”, najveće vrste megahilida, čije ženke mogu dostići dužinu od 40 mm. Najzastupljenije pčele u sjevernoj hemisferi su „Halictidae”, ili znojne pčele, ali one su male i često se poistovjećuju s osama i muhama. Predatori pčela su ptice poput pčelarica, dok su među insektnim predatorima pčelinji vukovi i vilini konjici.
Pčelarstvo ili apikultura se prakticira već tisućljećima, ili bar od vremena antičkog Egipta i Grčke. Osim meda i polinacije, pčele proizvode pčelinji vosak, matičnu mliječ i propolis. Pčele se javljaju u mitologiji i folkloru od drevnih vremena, i one se javljaju u raznovrsnim literarnim radovima.
Izvori
- ↑ Michener, Charles D. (2000). The Bees of the World. Johns Hopkins University Press. str. 19—25. ISBN 978-0-8018-6133-8.